Nedavno je hrvatska jahta ”Majic” zaustavljena na udaljenosti 163 km od kanarskog otoka Las Palmas sa 980 pakovanja od jednog kilograma, dakle, gotovo jednom tonom kokaina, a jahtom su upravljali trojica Hrvata iz Šibenika koje su uhitili Španjolci.
Kako vidimo, hrvatske medije to nije iznenadilo, a niti je iznenadilo barem jednog hrvatskog političara.
Ovo nije prvi slučaj da su hrvatski kriminalci uhićeni u Europi zbog šverca velikih količina kokaina. Međutim, tolika količina kokaina nije bila namijenjena samo Hrvatskoj nego cijeloj Europi. Zadaća hrvatskih institucija bi morala biti da doznaju za koga rade ovi hrvatski kriminalci.
Ako pak znamo koliko Hrvata uživa kokain i heroin, onda nas politička i medijska šutnja zbunjuje i istovremeno zabrinjava jer odmah nakon toga, izbila je afera Janaf.
Slučajno ili namjerno, ali ova afera je zasjenila šverc kokainom. Kokain je uzrok velikog broja kriminalnih djela – nasilja, pljačke i ubojstava te seksualnih perverzija.
Nisu li se možda na račun kokaina obogatili mnogi hrvatski moguli za koje nikada nismo čuli, a povezani su sa nekim hrvatskim političarima, novinarima, državnim tužiteljima i sudcima? To mogu biti neki bivši narkoinspektori ili neki suradnici UDB-e i KOS-a.
Hrvatske ženske udruge u suradnji sa LGBT uopće ne reagiraju na pošast droge i alkohola u Hrvatskoj mada su svjesne da su droga i alkohol uzrok svakojakog nasilja pa tako i nasilja nad ženama. Da bi zaštitili nekoga od nasilja, svi se moramo zajedno boriti protiv pošasti droge i alkohola. Žrtve nisu samo žene nego i muškarci te hrvatska mladež, bez obzira na spol. Gdje je tim ženama nestalo majčinstvo i briga za djecu?
Čine li to ženske udruge zbog nostalgije za Jugoslavijom i komunističkom ideologijom ili je u pitanju žudnja za laganim i brzim bogaćenjem novcem koji dolazi tim udrugama iz inozemstva ili iz hrvatskog proračuna, ali najmanje sa željom da pomognu ženama.
Javnost sigurno neće doznati istinu preko hrvatskih tiskovnih medija jer njihova glavna tema je ideologija, posebice antifašizam, jer prema pisanju njihovih kolumnista i komentatora fašizam je urođen hrvatskom narodu, ali na tu lažnu tvrdnju ne reagiraju ni hrvatski političari ni hrvatske institucije.
No, postoje naznake u Americi o prebacivanju kokainske veze u Jugoslaviju nakon prekida španjolske kokainske veze 1984. godine. Do tada je kokain iz J. Amerike transportiran brodovima u Galiciju u Španjolskoj kao neki drugi proizvod, a ponekad i podmornicama. Sve to je otkriveno i zaustavljeno u Galiciji 1984. godine pa je trebalo naći novu lokaciju za transport kokaina u Europu i Sjevernu Ameriku.
Nakon prekida španjolske veze, idealna država za preuzimanje transporta kokaina je bila neka komunistička država sa pomorskim lukama jer tamo je vladala diktatura. Tako je transport kokaina 1986. godine preuzela Jugoslavija pod budnim okom KOS-a i UDB-e, a kokain se prevozio u Rijeku brodovima Jugolinije iz Rio de Janeira kao riblja hrana za uzgajalište ribe Cenmar na otoku Ugljanu. Međutim, te pošiljke nikad nisu stigle do uzgajališta ribe.
Jugolinija je nestala čim je priznata Republika Hrvatska jer navodni njen vlasnik Genex nije više plaćao svoje obaveze prema bankama. Zbog toga su joj oduzeti svi brodovi i ona je nestala.
Prema jednom intervjuu Milana Panića, bivšeg premijera krnje Jugoslavije, Genex je također bio vlasnik beogradske Galenike. Međutim, u Jugoslaviji je bila lansirana patka da je gospodin Panić kupio Galeniku, što je on u tom intervjuu opovrgnuo jer nikada nije imao veze sa tim poduzećem. Dakle, Genex je bio produžena ruka UDB-e i KOS-a.
Transport kokaina u Europu koji je išao preko Rijeke je vodio zamjenik načelnika KOS-a na službi u Sarajevu – Aleksandar Vasiljević, koji je istovremeno naoružavao Srbe u Hrvatskoj i BiH preko uzgajališta ribe Cenamr na Ugljanu.
Sjetite se samo članka u Vjesniku iz 1987. godine nakon što je slučajno kod Biograda zaustavljen kamion pun oružja. Prema pisanju Vjesnika tim oružjem su se naoružavali ustaše mada je oružje dolazilo iz Bara u Cenmar na Ugljanu.
Tko se onda naoružavao tim oružjem ako ne Srbi?
Ponavljam, kokain se transportirao u Rijeku kao riblja hrana za uzgajalište ribe Cenmar na Ugljanu u plavim plastičnim bačvama, a u Galenici se pakovao u pakete veličine jednog kilograma koji se preko Galenike transferirao diljem S. Amerike i Europe kao medicina.
Dakle, preko Rijeke je transferirano tone i tone kokaina u afričke države, posebice Tanzaniju, gdje je navodno kapetan Dragan trenirao tanzanijsku vojsku. Odatle kokain vraćao u Europu ili slao u Ameriku.
Međutim, istina jest da je kapetan Dragan od 1986. godine boravio u Hrvatskoj i zajedno sa Frankom Simatovićem kontrolirao naoružavanje Srba u Hrvatskoj i BiH.
Kosovac Vasiljević je 1989. godine u Sarajevu osnovao poduzeće Zadarkomerc kojem je sarajevski TAS ”prodao” 160 volkswagenovih Golfova. Prema nekim nepotvrđenim izvorima u toj transakciji je sudjelovao Bakir Izetbegović. Ti automobili se služili za transport kokaina u jugoslavenske gradove domaćim dilerima.
Zašto spominjem sve ovo? U Jugoslaviji kosovci i udbaši su preuzimali dio kokaina sa Jugolinijinih brodova na otvorenom moru te ga jahtama i posadom sastavljenom od jugoslavenskih kriminalaca prevozili u Istru i Sloveniju. Isto tako su pojedini dileri i suradnici UDB-e i KOS-a dobivali dio kokaina za domaće potrebe.
Taj kokain se prevozio vojnim i milicijskim helikopterima iz Pule ili Rijeke i noću bacao u more kod otoka Mauna.
Jednom prigodom kod Mauna je bačeno u more cca 300 plavih bačava koje su preuzimale ”ribarice”. Gdje su one prevozile te bačve ne znam, ali najvjerojatnije ih se skrivalo u vojnim kasarnama po otocima ili u kasarni Šepurina u Zatonu kod Zadra.
Nakon Oluje i poraza Miloševićevog režima, jugokriminalci su se prebacili u Južnu Ameriku i jahtama prevozili kokain na brodove na otvorenom moru.
Radilo se isto što se radilo i na Jadranu, ali ovaj put postupak je bio obrnut. Jahte su na otvorenom moru ukrcavale kokain na velike brodove koji su imali jugoslavenske pomorce, a oni su ih transportirali u više luka u Europi via afričkih država, najviše u Atwerpen, a nakon nekog vremena se dogodila Barcelona, ali taj pokušaj je zaustavljen i oduzeto je 20 tona kokaina.
Kokain su trebali preuzeti jugoslavenski kriminalci sa gliserima i jahtama pod budnim okom jugoslavenskih mogula i europske narkomafije. Koliko je takvih kriminalaca uhićeno u Južnoj Americi i Europi? Oni danas nakon zaustavljanja transporta kokaina brodovima, kokain transportiraju jahtama izravno sa Kariba u Afriku i Europu. Pokušali su isto sa privatnim avionima, ali u tome su također osujećeni.
Meni je ostalo u sjećanju suđenje generalu Andabaki zbog navodnog šverca 660 kg kokaina preko Rijeke u Gambiu, a kokain je u Rijeku stigao iz Ekvadora u kontejnerima sa tunom. On je dva puta oslobođen jer nije bilo nikakvih dokaza. Netko iz DORH-a mu je to podmetnuo, a najvjerojatnije se radi o županijskom tužitelju u Rijeci koji je ranije bio povezan sa švercerima kokaina iz Jugoslavije, dakle, UDB-om i KOS-om.
Sve ovo nam pokazuje kako su mnogi jugoslavenski kriminalci i suradnici UDB-e i KOS-a bogatili. Oni su najprije upravljali jahtama UDB-e i KOS-a na Jadranu, a danas koriste stare udbaške i kosovske veze pa upravljaju transportom kokaina.
Ovaj šverc sa kokainom donosi zlo u Hrvatsku, a žrtve toga su hrvatska djeca. To treba zaustaviti ako se želimo očuvati kao narod i država. Ovim problemom bi se trebala zabaviti i SOA. Država nema ideologiju nego samo Ustav i zakone koje treba sprovoditi izvršna vlast.
Pismo čitatelja
HOP
