Mnogi birači ukazuju na mito i korupciju, ali unatoč tomu glasaju za iste stranke koje njih promiču jer nemaju drugog izbora.
U ovakvom političkom sustavu nije potrebno više od 4 a mi imamo više od 160 stranaka. U ovoj državi neki misle da osnivanjem svoje stranke mogu promijeniti i spasiti državu, ali takva nepromišljenost daje vlast komunističkim strankama – HDZ-u i SDP-u.
Bivši ”komunisti” iz ”nužde” u HDZ-u su stvarali hrvatsku državu, a današnji slobodni u HDZ-e je ruše uz pomoć Plenkovića. Isto je učinio i Sanader kad je prihvatio Račanovu promjenu Ustava.
Tom rušenju hrvatske države svoj obol je dala i premijerka Kosor kad je smanjila broj zastupnika za dijasporu i povećala broj zastupnika etničkih manjina.
Komunisti iz ”nužde” su imali drukčija uvjerenja od slobodnih komunista. Ove promjene su ujedinile slobodne i prikrivene komuniste u SDP-u i HDZ-u-
Može li jedna hrvatska kršćanska stranka biti u koaliciji sa Pupovcem i ekstremnom strankom SDSS? Može, naravno, ali samo zahvaljujući komunističkim izdajnicima i lopovima iz HDZ-a.
Ni jedan od HDZ-ovih premijera nakon 2000. godine nije bio državnik jer su svojom politikom ukidali načela demokracije i slabili snagu birača.
Demokraciju i hrvatsku državu pokušava zauvijek pokopati premijer Plenković, ali u tomu neće uspjeti jer imamo više domoljuba od izdajnika.
Njemu su dani odbrojeni ako se pojavi jedan razuman i pošten sabornik u HDZ-u.
Zašto pojedinci osnivaju svoje stranke? Samo zato jer naivni birači misle da će nove stranke riješiti njihove probleme, ne misleći da osnivači tih stranaka samo misle na sebe i osobno uhljebljenje.
Sjetimo se samo Sinčića i Pernara, Petrova i Grmoje ili sudca Kalakušića.
Ako pojedinci doista misle pomoći narodu, onda moraju osnovati jednu jedinstvenu hrvatsku demokratsku stranku u koju ne bi ulazili bivši komunisti, udbaši, kosovci i Titovi pioniri, te se odreći svojih strančica. Međutim, oni to ne žele niti im je to cilj. Zbog toga mnogi birači ne izlaze na izbore jer znaju da su njihovi glasovi izgubljeni.
Mnogi hrvatski birači ne razlikuju komunistički liberalizam od konzervativnog liberalizma, a to je glavna poanta današnje politike u svijetu, pa i u Hrvatskoj.
Komunistički liberalizam jest komunizam jer takve liberalne stranke uvlače državu u sve pore života, a privatno vlasništvo je u redu samo u vidu korporacija, posebice internacionalnih, gdje oni mogu skrivati pokradeni ili ilegalno stečeni novac.
Nikad nisam vidio da je jedan konzervativac postao liberal, ali sam vidio mnogo liberala koji su nakon bogaćenja na račun države, dakle, poreznih obveznika, postali okorjeli konzervativci.
Očito, jedan komunist ne može postati demokrat, ali može postati lopov, a takvih je puna ”demokratska” Hrvatska.
Konzervativni liberali žele djelomično državno vlasništvo sa više socijalne pomoći za bolesne i sirotinju, a pravi konzervativci traže kontrolu rashoda i smanjivanje nameta na poslodavce i pristojne plaće za radnike.
Prema mišljenju hrvatskih komunista, udbaša, kosovaca i oficira te njihovih potomaka, konzervativne stranke bi trebalo zabraniti jer su povezane sa Crkvom i protive se seksualnim perverzijama. To su za njih ustaške stranke.
Tako naša komunistička elita poima demokraciju, a tako ju poima i Plenković. Ustaška stranka ima pravo sudjelovati u hrvatskoj demokraciji pod ovim imenom kao što sudjeluju fašističke stranke u Srbiji i Italiji.
U NDH nije postojala Ustaška stranka jer NDH nije bila demokratska država kao ni mnoge države u Europi niti je to bila komunistička Jugoslavija. Koliko ima fašističkih i četničkih stranaka u Srbiji?
Za Pupovca četnici nisu fašisti jer za njega to su samo ustaše.
Globalizam nije ništa drugo nego komunistički liberalizam koji dozvoljava korporacijama da se sele iz države u državu zbog jeftinih plaća i profita.
Takav globalizam podržava Soros i njegovi plaćenici diljem svijeta zbog osobne pohlepe, dok u Hrvatskoj te njegove plaćenike još plaćaju hrvatski porezni obveznici u milijardama kuna.
Dakle, radi se o nekontroliranim rashodima zbog čega u Hrvatskoj imamo najveće namete u Europi.
Ti komunistički liberali uopće ne žele znati kako se Soros obogatio niti ih to zanima. Oni nisu humanisti već kriminalci i kruhoborci koji samo razmišljaju o sebi i svojoj udobnosti.
Premještanjem korporacije iz jedne države u drugu, Soros je rušio valutu tih država. Kupovao je istu kad joj je srušio vrijednost, a prodavao ju kad je nakon malo vremena vratila na prijašnju vrijednost.
Danas države još ucjenjuje seksualnim perverzijama dok mu u tomu pomažu europski ateisti i teisti, odnosno, Europska komisija i Europski parlament.
Tako su se ucjenjivale sve siromašne države i radnici u svim državama u J. Ameriki, Afriki i Aziji. Slično se Soros obogatio kad je srušio euro, a sutra će se obogatiti na srušenom dolaru jer će ponovno srušiti vrijednost eura.
Tako se danas ucjenjuju radnici u Hrvatskoj uz pomoć hrvatskih političara, posebice Plenkovića. Koliko ljudi je zaposlila njegova Vlada u Hrvatskoj odkada je Plenković došao na vlast, a koliko se ljudi iselilo? Koliko je ”green field” investicija doveo u Hrvatsku? Koliko znam, ni jednu!
Od EU dobivamo samo socijalnu pomoć, ali ne i investicije u proizvodnju koja bi zaposlila ljude. Infrastruktura se financira zbog njih, a najmanje zbog Hrvata jer ih je iz dan u dan sve manje.
Zašto bi Hrvatska školovala stručnjake za Europu, Kanadu, Ameriku i Australiju? Zašto ne smanjimo prevelike upise na fakultete jer toliko kadra nam ne treba, a odlazak stručnjaka u druge države Hrvatska mora naplatiti kao što strani nogometni klubovi plaćaju hrvatskim klubovima. Koliko bi time uštedjeli? Ušli smo u Europu bez da smo razmišljali o posljedicama i to komunističkom promjenom Ustava.
Posljedice ulaska u Europu su takve da u Hrvatskoj danas nemamo zanatlija. Svi bježe u Austriju i Njemačku jer tamo su bolje plaćeni i imaju mogućnost otvaranja svojih obrta, što su u Hrvatskoj mogli samo sanjati zbog neučinkovitosti političara, administracije i malih plaća. Danas nam dolaze priučeni zanatlije iz BiH i Srbije.
Uskoro nećemo imati ni hrvatsku policiju jer i oni će zbog niskih plaća otići na bauštelu. Svakom idiotu bi moralo biti jasno tko će naseliti Hrvatsku u EU, ali to nije jasno hrvatskim političarima, posebice Plenkoviću.
No, vratimo se premijeru Plenkoviću.
Što je on učinio za hrvatski narod i hrvatsku državu? Ništa, ama baš ništa. Samo narodu laže i svojim lažima ga obmanjuje. Ozakonio je europske nekršćanske i perverzne zakone unatoč protivljenju građana misleći da o zakonima treba odlučivati on i njegovi kruhoborci u Saboru.
Prevarom je odbacio referend o novom izbornom zakonu i glasno izjavio da ne želi da mu ulica nameće pravila igre.
Stalno narodu nameće nove namete, cijene robe rastu, a plaće radnika se povećavaju minimalno, dosta manje nego rast cijena robe. Nije ni pokušao riješiti granice sa susjednim državama jer valjda sanja neku novu Jugoslaviju.
Dozvoljava Pupovcu i članovima njegove stranke da vrijeđaju i ponižavaju hrvatske branitelje i hrvatski narod jer na to uopće ne reagira, što još jednom ukazuje na njegov san o nekoj novoj Jugoslaviji.
Prepustio je Hrvate u BiH na milost nametnutom Čoviću i islamskom fundamentalizmu. Da o Hrvatima u Srbiji i ne govorimo. Nikada nije pokrenuo zahtjev za ratnu odštetu kod Srbije.
Kažnjavaju su hrvatski branitelji na temelju četničkih laži, a četnički zločini se prikrivaju. Ne želi registrirati HPC, a a štuje i plaća SPC koja ne bi smjela djelovati u Hrvatskoj.
Nije mu uopće stalo da se otkriju pokolji Hrvata nakon ”antifašističkom” rata, a istovremeno na zahtjev Pupovca i nekoliko hrvatski budalastih antifašista pokušava nametnuti krivnju hrvatskom narodu lažnim žrtvama u Jasenovcu. Štoviše, nastoji zabraniti HOS i njegov ratni barjak te poklič ”Za dom – spremni”, dakle, hrvatskim ratnicima bez kojih ne bi bilo Hrvatske.
Kakva je ovo demokracija ako pjevač Marko Perković Thompson ne smije nastupiti u IstrI? Poštuju li Istrani hrvatski Ustav? Zašto ne reagira Ustavni sud jer ovakvom Ustavnom sudu ne trebaju tužbe ni molbe je imamo Vrhovni sud. Ovakav Ustavni sud mora reagirati na svako kršenje hrvatskog Ustava. Molbe i tužbe se pišu ako je Vrhovni sud zadužen za Ustav i za rasprave i tada djeluje kao porota. Dakle, sudci Ustavnog suda ne moraju biti pravnici. To je pokazao i američki predsjednik Roosevelt.
Na koncu želim ukazati koliko je manipulativan premijer Plenković i koliko su naivni ili oportuni hadezeovski glasači. Za vrijeme izbora stalno je spominjao navodne 22 milijarde eura koje je Europa dodijelila Hrvatskoj. Međutim, nikad nije rekao da je rok za dobivanje tog novca 10 godina.
Ako Hrvatska želi živjeti bolje i bogatije, najprije se birači moraju odreći dvije komunističke stranke –SDP-a i HDZ-a. Da bi Hrvatska opstala kao država, hrvatska politika se mora odreći Plenkovića i njegovih drugova.
Srećko Radović