Zanimljivo je da Britanac James Cooper nastoji usporediti i povezati hrvatski jezik sa sanskritom dok se tomu opiru hrvatski vukovci iliti jezičari, neki zbog slavenske i jugoslavenske dogme, a neki zbog nepoznavanja povijesti lingvistike.
To isto pokušavam učiniti punih 30 godina, ali se često susrećem sa otporom hrvatskih vukovaca jer oni ne poznaju glasovne promjene koje su nastajale preko različitih pisama, pravopisa i gramatika, a čini mi se da tih glasovnih promjena nije svjestan ni James Cooper koji često ipak ispravno povezuje hrvatske i sanskrtske riječi, a najbolje koristi hrvatske toponime.
Da bih ukazao na bitne činjenice, najprije ću ukazati da su se izvorne riječi u sanskritu sastojale od dva sloga i da se sanskrit izvorno zvao haravača, a imao 16 suglasnika i poluslog A. Da bi se povećao vokabular, poluslog A su počeli zamjenjivati novi glasovi E, I ili U, dok je poluslog O relativno nov. To su današnji vokali. Ovo će nam potvrditi riječi TAMA, TEMA, TIMA, TUMA, te najnovija izvedenica TOMA. Ako razumijemo simboliku, sve ove riječi ukazuju na nešto skriveno i nepoznato.
Tek pojavom suglasničkog pisma, ovim imenicama se dodaju suglasnički sufiksi preko različitih semitskih suglasničkih pisama kao AN, EN, IN i UN, te najnovijeg sufiksa ON, koji se danas često pojavljuje kao ION. Svi ovi sufiksi zamjenjuju riječ JANA, čije značenje je bilo rođenje ili nastanak. Razlog je nedostatak slova J u semitskim pismima. Slično se ovim riječima dodavali suglasnički sufiksi AC, EC, IC i UC, koje treba čitati AČ, EČ, IČ i UČ, a najmlađi je sufiks OC, dakle, OČ. Pod uticajem drugih pisama kod hrvatskog naroda, glas Č se često odrazio kao C, T, K, G, S, Š, Z i J. Sve ove izvedenice su stale za glas Č u riječi VAČA koja je označavala planet Zemlju i sve što je stvoreno na njoj.
Na semitskom pismu ove sufikse je označavala semitska riječ AL i EL koja je zamijenila naziv VAČA. Tako je riječ ČAVELE preko semitskog čitanja postala AVELE i EL jer Semiti nisu imali slova za glasove V i Č. Avel je na semitskom prostorima postao ABEL, a kod Hrvata u Europi je postao AVIL zbog ikavice. Zbog toga imamo naziv IS-RA-EL koji je nastao od izraza VAČA-HARA-VAČA. Izvorna riječ za mjesec je bila MAČ-ec i MAS-ec koja se odrazila kao MOZES. Očito, MOČ-es ili MOZ-es je bio bog Mjeseca i odatle su Semiti naslijedili svoju religiju u kojoj je glavni bog postao MES-ec. Zbog čitanja sa desna na lijevo Semitski naziv se pojavljuje i kao SAMU-EL. EL je bila božica Zemlje isto kao i ISIS ili IZIDA.
Pravi razlog za ovakve jezične promjene je nedostatak slova za glasove V, Č i H u semitskim jezicima i semitsko čitanje arijskih napisa. Ova tri slova su se često ispuštala ili zamjenjivala drugim slovima. Tako se glas V pisao slovima F, P i M, a slovo B je semitsko. Najvjerojatnije su ova slova V, F, P i M označavala kvadrante horoskopa. Tako je naziv HARVAČ postao ARAT ili AROT, odnosno, TAROT.
Na povezanost hrvatskog jezika sa sanskritom ukazuju nam također glagolski sufiksi ATI i ITI ili TI jer haravačke riječi su izvorno u jednini završavale poluslogom A. Ovo su troslogovne riječi, a takvih u hrvatskom jeziku ima mnogo. Glavni padež je bio genitiv i sve riječi u genitivu jednine su završavale poluslogom A, a izvorno su postojala četiri padeža: genitiv, dativ, akuzativ i lokativ. Kasnije se pojavljuje množina, pa je muška množina završavala slovom I, a ženska slovom E.
Tek latinizacijom hrvatske gramatike, u hrvatski jezik se uvodi sedam padeža, dakle, dodaju se nominativ, vokativ i instrumental. Genitivne imenice ženskoga roda u jednini zadržavaju poluslog A u nominativu, a muške ga gube. Hrvati bi se morali odreći nekih sufiksa, posebice OV i SKI jer udaljuju hrvatski jezik od njegova izvora – haravače. Tada pridjev hrvatski bi bio harvački.
Izvorno ime za Hrvate je bilo HARVAČ, a tek na Levantu pod uticajem Semita postaje Arat. To je jedini razlog zašto se nakon povratka Hrvata u Europu, naziv Harvač odrazilo kao Harvat. Harvačko carstvo na Levantu se zvalo ARAMEA, a mlađi Semiti su je nazvali Eletia, odnosno, Elevitia. Odlaskom u Europu Hrvati su postali Aleviti ili Leviti, a to je izgubljeno biblijsko pleme Levi, odakle semitski naziv Libi. Uriani su živjeli u Mezapotamiji i odatle zajednički naziv LIBURNI.
Ovaj naziv nam pokazuje da su bliskoistočni Hrvati sačuvali dvojnu religiju dolaskom u Europu.
Gospon Cooper tvrdi da su se Hrvati izvorno zvali Sarasvaiti. Prvo, Sarasvaiti je bila božica, a to nam pokazuje da je ona došla iz semitizirane Aremije ili Elevitie. Slično, EVA je izvedena od muškog božanstva ČEVA, koje je označavalo Sunce. Prema tome, nije u Iranu došlo do zamjene slova S slovom H jer sva pisma su imala slovo S, a samo harvačka pisma su imala slovo H. Drugo, riječ koja je ranije označavala Sunce je bila HARA, a zbog nedostatka slova H se još pojavljuj kao RA ili TARA. Zbog toga su se Hrvati još zvali TAROTI.
Tarot su karte koje su Cigani, dakle, ČIVANI koristili za gatanje. Međutim, te karte su bile utemeljene na astrologiji, a to nam pokazuje da je dio Hrvata kao štovatelji Sunca bio na misionarskom zadatku, a zbog toga je naziv Hrvat raširen po cijelom globusu. To nam indirektno ukazuje i Herodot u njegovoj Historiji jer on opisuje odlazak Hrvata u Egipat i njihov odlazak preko Palestine prema Mezapotamiji, Iranu, Pakistanu i Afganistanu.
Iliri su bili Hrvati poznati kao Liburni koje su pokorili semitiski Eleni, a živjeli su na prostoru od rijeke Krke do Drača u Albaniji. Sjeverozapadno od Ilirije Hrvati su bili poznati kao Liburni dok su u Italiji bili poznati kao Etrurci i Livornezi. ILIRI su se izvorno zvali IRILI, a semitskim čitanjem su postali ILIRI. Ovaj naziv se još pojavljuje kao ALAR i ELER. Dakle, povijest Hrvata najvjerojatnije počinje na Adranu ili Jadranu.
Vedske himne su napisane harvačkom ikavicom koja je nastala preko semitskog suglasničkog pisma i svaki čakavski ikavac ih razumije gotovo 70 posto. Danas se hrvatski rječnik mora sastojati od čakavskog i kajkavskog vokabulara, te štokavske jekavice, a ijekavicu treba izbaciti jer je utemeljena na vukovici i učinila hrvatski narod polupismenim. Jekavica nam samo ukazuje na naglasak u riječi i ona je razlog zašto danas imamo glasove Ć, Đ, LJ i NJ.
Na koncu se zahvaljujem gosponu Cooperu zbog njegove usporedbe hrvatskog i sanskritskog jezika, ali to hrvatski vukovci ne priznaju jer je lakše biti Slaven nego Hrvat.
Vukovci uopće ne znaju da je naziv Slaven nastao od naziva Claven. Ispuštanjem riječi CLA, Claven je postao VEN ili VENET. No, kako Hrvati mogu izmijeniti povijest hrvatskog jezika ako nisu u stanju izmijeniti nedavnu prošlost?
Srećko Radović
