‘U Hrvatskoj imamo pravoslavnu crkvu tuđe države koja nije univerzalna nego državna, a ona je uzrok nemira i frustracija’

Političari i novinari trebaju pojmljivo analizirati tko su radikali u Hrvatskoj jer, inače, obmanjuju hrvatsku javnost.

Javnost nisu samo političari i novinari nego i građani, a građanima je zabranjen pristup utjecajnim elektronskim i tiskovnim medijima pa ne znamo njihovo mišljenje nego samo mišljenje političara, urednika, političkih komentatora i lažnih anketara.

To nije demokracija. Te medije većinom vode  komunistički odgojeni novinari koji ne razumiju demokraciju jer nisu liberalno nego jednoumno obrazovani.

Štoviše, radikali u Hrvatskoj su prikriveni ortodoksni komunisti koji sebe nazivaju ljevičarima i jugoslaveni u političkim strankama te velikoSrbi ili četnici iz SDSS – stranke koju pod hitno treba ukinuti  jer Srbi u Hrvatskoj su etnička ili narodna, a nikako nacionalna manjina?!

Hrvatska nije federacija ni konfederacija nego nacionalna država hrvatskog naroda.
Ortodoksne komuniste, jugoslavene i velikoSrbe, susrećemo u zakonodavnoj, izvršnoj i sudbenoj vlasti. Ne poznamo njihovu prošlost jer nikada nije izvršena lustracija. Oni su izvor podjela u hrvatskoj narodnoj duši. Oni su preuzeli vlast i kontroliraju školstvo te uporno prikrivaju komunističke zločine i krivotvore povijest ”antifašističkog” rata i lopovluka koji su počinili komunisti prije raspada fašističke Jugoslavije, a najžalosnije jest što se i dalje klanjaju jednom od najvećih zločinaca u povijesti civilizacije – Josipu Brozu Titu.
Zbog nelustriranja komunista – novinara, profesora, sudaca i državnih tužitelja, u Hrvatskoj ne može biti ni promjena ni boljitka.

Ova komunistička politička elita ne želi  promjene ni reforme jer im odgovara današnje stanje. Utjecajni mediji samo ukazuju na pljačku i nestanak poduzeća, ali nikada ne kažu tko ju je za to odgovoran jer su ih počinili njihovi komunistički prelati koji su bili direktori poduzeća u suradnji sa radničkim savjetima i sindikatima.

Zbog toga uvijek izmišljaju hrvatskog Pedra koji je opljačkao Hrvate mada se uvijek radi o bivšem komunistu ili katoličkom doušniku UDB-e.

Nestanak nekih  poduzeća se dogodio zbog  srbijanske okupacije hrvatskog teritorija. Međutim, današnje pljačke su sitnica u odnosu na pljačku prije raspada komunističko-masonske Jugoslavije, ali ni njih nitko ne sankcionira i sva te pljačke odlaze u zastaru mada ratno profiterstvo po zakonu nikada ne zastarijeva.

Za sve su krivi hercegovački katolici, a najmanje hercegovački komunisti, zar ne?

Ako u dvadeset i pet  godina nismo ostvarili boljitak, onda moramo zaključiti da su zakonodavna i izvršna vlast nesposobne da promjene stanje u državi jer imaju komunističku svijest i navike.

Oni koji su branili i stvarali hrvatsku državu danas su poniženi i osiromašeni, a oni koji su se skrivali ili bježali u  inozemstvo su postali bogati i oholi te bez ikakvih skrupula vladaju državom  i vrijeđaju branitelje i domoljube. Vladati nije isto što i upravljati. U demokraciji upravljanje traži drukčije obrazovanje i iskustvo, a oni ga nemaju.

Svi hrvatski premijeri od početka ovog stoljeća su bili nesposobni da upravljaju državom i tržišnom ekonomijom jer imaju komunističku svijest i ne vode brigu o državnim rashodima pa zbog toga Hrvati imaju najveće porezne namete u Europi.

U Hrvatskoj su i danas aktualni komunistički Ustav i zakoni. Zbog toga nema stranih investicija u Hrvatskoj

Danas nam je jasno nakon svađa Milanovića i Plenkovića da ne može i ne smije postojati dvoglava izvršna vlast. Zbog toga Hrvatskoj treba predsjednički sustav jer tako ćemo znati tko je odgovoran za stanje u državi. Jedino tako se mogu ostvariti promjene i boljitak obzirom na naš mentalitet.

Na takvu funkciju ne bi smio biti izabran  ni jedan bivši komunist.

Da bi ušli u demokraciju, moramo mijenjati hrvatski Ustav. Isto tako hrvatski Sabor mora imati dva doma jer jedino tako ćemo znati tko zastupa pojedinca, a tko županiju.

Jedino ovakvim promjenama se mogu dogoditi reforme koje će natjerati državne institucije da vrše svoju zadaću. Sabor mora doista postati zakonodavna vlast umjesto sluga Vlade.

Ako smo republika i ako je RH nacionalna država, onda u njoj etničke ili narodne manjine moraju imati ista prava  kao i većinski narod. Ništa više ni manje. Isto vrijedi i za Hrvate u drugim državama osim BiH.

Svaka županija mora imati dva zastupnika u Saboru bez obzira na broj stanovnika. Možemo smanjiti broj županija, ali ne može se smanjiti broj zastupnika županije. Trebamo ih zvati župani, a župane nazvati knezovima. Broj sabornika u svakoj županiji ovisi o broju stanovnika.

Tako ličko-senjska županija ne može imati isti broj sabornika kao, primjerice, splitska.
Sve općine i manji gradovi moraju imati honorarce za načelnike i vijećnike. Općine i manji gradovi  ne smiju osnivati svoja poduzeća jer tako sputavaju razvoj obrtništva.

Oni moraju imati samo općinsku i gradsku administraciju koja bi se brinula o prihodima i rashodima i podnosila izvješće vijećima. Načelnička zadaća je da nadzire izvršenost poslova općine ili manjih gradova.

Etničke manjine ne mogu i ne smiju osnivati etničke stranke u Hrvatskoj niti u bilo kojoj drugoj državi jer to sputava demokraciju, posebice zakonom o nacionalnim manjinama u Hrvatskoj.

To također sputava integraciju etničkih manjina u državnu zajednicu. Narodne manjine mogu čuvati svoj jezik i kulturu o svojem trošku, bez pomoći države, ali se mora znati koji je službeni jezik u Hrvatskoj.

Međutim, mi i danas u Hrvatskoj imamo pravoslavnu crkvu tuđe države koja nije univerzalna nego državna, a ona je uzrok nemira i frustracija kod svakog razumnog Hrvata jer ona stoji iza srbijanskog terorizma i fašizma, što su nedvojbeno potvrdila dva posljednja rata.

U suverenoj i nezavisnoj hrvatskoj državi ne može postojati SPC, a hrvatski komunistički političari ne žele registrirati HPC, što je država trebala učiniti odmah nakon završetka rata te zabraniti SPC djelovanje u Hrvatskoj.

Zar nije moguće da se opet dogodi balvanska i oružana pobuna? Moguće jest jer Hrvati su razoružani, a Srbi u svojim podrumima i tavanima još danas skrivaju arsenale oružja kojim ih je naoružala JA.

Zbog te komunističke i jugoslavenske svijesti, hrvatski narod živi u strahu od novog četničkog pokolja. Naime, čije interese zastupaju hrvatski političari ako su dali etničkim manjinama pravo da u Sabor mogu ući i odlučivati o sudbini Hrvata sa svojim osobnim glasom?

Imaju li ti političari pameti ili su namjerno i svjesno rušili krvlju stečenu državu? Čije interese zastupa katolička crkva ako prihvaća  nametanje diktature i srbijanskog fašizma u Hrvatskoj?

Takvu politiku su sprovodili svi hrvatski premijeri i predsjednici početkom 21. stoljeća zahvaljujući Mesiću, nRačanu i Gotovcu, a najbolje to čini premijer Plenković koji želi vlast pod svaku cijenu. Polako nam nameće diktaturu utemeljenu na njegovoj lukavosti, podlosti i lažima, a Hrvati kao slobodni i suvereni građani to ne prepoznaju.

Ako reagiramo, postajemo radikali? Međutim, hadezeovci misle da je on najpametniji i najbolji premijer u povijesti hrvatske države. Kakva zabluda! Što misliti o njima?

Hrvatski zakoni su komunistički mada je Ustavni sud donio odluku da mandat ne pripada partiji nego pojedincu, što je doista pogrešno. Tko nam onda može teći da naš Ustavni sud nije pravedan mada u njemu sjede komunisti? Svejedno, naš problem jest pravosuđe. Naš kolonijalni Ustav treba mijenjati i zamijeniti ga narodnim Ustavom dakle, Ustavom koji će izglasati birači na referendu, ako želimo imati suverene birače.

Izborni zakon treba također mijenjati jer svi sabornici moraju imati gotovo jednaki broj glasova da bi postali sabornici, što nije slučaj u demokratskoj Hrvatskoj.  Zapravo, treba iz Ustava izbaciti članak o nacionalnim manjinama jer taj članak diskriminira većinski narod.

Naime, u Hrvatskoj ne postoje nacionalne nego etničke manjine.
Treba omogućiti svim državljanima Hrvatske da sudjeluju na izborima, što nije bio slučaj da sada. Tomu se opire komunističko jednoumlje jer ne razumije demokraciju.

Njihovo geslo je da na izborima mogu sudjelovati samo oni koji plaćaju porez RH, što znači da bi oni zabranili glasanje zatvorenicima i sirotinji jer oni ne plaćaju porez.

Nije li došao trenutak da se oslobodimo jednoumlja?

Srećko Radović