D O KADA P A P A F R A NJ O ?
Još 2016. godine, kada sam o našem papi Franji u dva navrata pisao, pitao sam se što sve smijem, katolik, kršćanin, Isusov sljedbenik, ako tako mogu reći, misliti i pisati o njemu. Ali, otkad sam pročitao knjigu svećenika, prof. dr. Bože Goluže, Povijest crkve, te tako još više saznao tko su sve bili i šta su radili neke pape, rekao sam da imam i ja pravo javno reći svoje mišljenje o današnjem papi Frani.
I dokada god on bude ponižavao nas Hrvate, „mirišete mi na Hrvata“, imamo pravo nepoštivati njegove i njegovih pristaša poteze prema nama Hrvatima.
Zar je za poštivanje ono što je njegov tajnik, Pietro Parolini, Pere od Pare, rekao u razgovoru za naš katolički tjednik Glas koncila od 22. 09. 2020.?
Umjesto da nam samo najavi datum proglašenja svetim našeg kardinala Stepinca, jer je postupak proglašenja svetim davno zaključen, Parolini nam u spomenutom razgovoru reče da Papa „želi da kanonizacija kardinala Stepinca bude trenutak zajedništva za čitavu Crkvu, a ne razlog sukoba i suprotstavljanja“. Svašta; zar je njemu i njima Srpska pravoslavna crkva onakva crkva s kakvom treba graditi zajedništvo, ili je možda riječ o obnavljanju fašističko-četničke koalicije protiv hrvatskih interesa?
Zar Papa ne zna da ni Carigradska patrijaršija ne priznaje pravovjernost i zakonsko utemeljenje Srpske pravoslavne crkve?
Papinu državnom tajniku, očito je, to ne smeta. On i dalje, u ime Pape, inzistira na dijalogu između Crkve u Hrvatskoj i Srpske pravoslavne crkve, premda priznaje da u dosadašnjoj „fazi tog dijaloga… nije postignut neki poseban rezultat, jer se stajališta nisu približila“. Međutim, „izražena je želja da se dijalog nastavi“, kaže vješti diplomat Parolini, ne objašnjavajući da je to samo Papina želja.
Ma, braćo Hrvati, do kada ćemo trpiti, na pravdi Boga, Papine uvrede i poniženja; kada ćemo već jednom reći da više nećemo ispaštati zbog njegovih besmislenih ulagivanja Srbima da bi se približio Ruskoj pravoslavnoj crkvi?
Je li i crkvena unutrašnjost nove prekrasne naše bazilike u Solinu u bizantskom stilu proizvod Papine politike prema istočnim crkvama? Ili, još bolje rečeno, koliko je Papina politika crkvenkatolička a koliko rotarijanska? Može li naš Papa bit rotarijanac? Rotarijanci iz Dugog Sela, koje je svojevremeno primio u audijenciju, bi rekli da može. A ja bih rekao da može onoliko koliko mason može biti katolik.
Zanimljivo je da se vanjski Papin humanizam poklapa s rotarijanskim „dobrotvornim“ aktivnostima.
Ako je u duši humanist, zašto je uvijek ljut, namrgođen, neraspoložen; tko ga je tjerao da postane svećenik, pa papa, nakon što je u laičkom životu diplomirao kemijske znanosti?
Pohvalno je i za očekivati što Papa žestoko osuđuje pedofile, ali zašto je znatno blaži prema homoseksualcima?
Kaže kolumnisti Ivica Šola, u Slobodnoj Dalmaciji od 20. 09. 2020., da je Papin miljenik i savjetnik, isusovac James Martin, veliki zaštitnik homoseksualaca. „Treba ih primati u zajednicu i kad nisu obraćeni“, kaže Martin.
I taman kad smo počeli pomalo zaboravljati Parolinijeve uvrede tipa „čini mi se da je Crkva u Hrvatskoj živa“ (samo mu se čini), na scenu je stupio Papin ambasador (nuncij) u Hrvatskoj imenom Lingua (lingua hrv. znači jezik).
On je 14. 10. 2020., u društvu ekomunističkog biskupa Škvorčevića i jednog vlahosrpskog Ćulibrka, obišao Jasenovac i Gradišku.
Taj Jezik je prvi Papin ambasador koji je posjetio Jasenovac; sigurno ne bez Papina znanja. A kad ih toliko zanimaju ratne likvidacije ljudi, zašto nisu obišli barem neko od mnogobrojnih grobišta koja su napravili njihovi fašisti po Dalmaciji?
Zašto dopuštamo da nam Talijan iz Argentine, papa i njegove vjerne sluge, diraju u još nedovoljno istražene rane iz Drugog svjetskog rata, zašto damo da nas preko Srba ponižavaju, zašto nam oskvrnjuju lik našeg vjerskog i nacionalnog uzora, kardinala Stepinca, zašto smo im dopustili da u naše Međugorje uvedu svoju prisilnu upravu?
Recimo već jednom papi Frani: Quousque tandem abutere, papa Franciskus, patientia nostra?
M a r k o M a t i ć -pismo čitatelja
