Piše: Nikola Kovačević
Dragi naš TOMISLAVE, kralju hrvatski,
U ovo tužno vrijeme za sve nas, osobito tvoju Obitelj, imam čast i neugodnu dužnost da se u ime tvojih iskrenih i odnih prijatelja oprostim od tvog ovozemaljskog života.
Na jednom groblju piše: Nemojte biti tužni zbog onoga što ste izgubili, već budite radosni zbog onog što ste imali.
No, mi smo danas tužni jer smo izgubili velikog ČOVJEKA, iskrenog i odanog prijatelja, ali i ponosni jer smo živjeli sa tobom i uz tebe.
Živio si časno i pošteno, s vjerom u BOGA i Isusov put Istine i Ljubavi a otišao si tiho i dostojanstveno.
S ponosom si isticao svoju ratnu braću i suborce i svoju voljenu Obitelj, suprugu Marinu, kći Tenu, sinove Krešimira i Domagoja i unuku.
Neka ti je vječna slava, veliko ti HVALA za sve. Lahka ti bila hrvatska gruda, koju si neizmjerno volio i počivao u miru u krilu anđela.
Opraštam se od tebe stihom: Dida moj i ja prijatelja dva, drugo vrijeme ista sudbina…..
Zbogom prijatelju do ponovnog susreta u Kraljevstvu Nebeskom. Čuvali te anđeli.
Tvoj tigar i anđeo čuvar, koji te je neizmjerno cijenio, volio, pazio i čuvao, ali na žalost nije sačuvao.
Nikola Kovačević
HOP
