VUČIĆEV IZASLANIK KLEKNUO NA OVČARI:

‘Izražavam veliko žaljenje zbog svega što se dogodilo! Stalo mi je da se pronađe svaka osoba’!

“Izražavam veliko žaljenje zbog svega onoga što se dogodilo ovome gradu i građanima ovoga grada tijekom ratnih godina”, rekao je Matić koji je nakon što je na Ovčari položilo vijenac kleknuo ispred spomen obilježja te se pomolio.-ovako je jedan naš portal popratio srpsku predstavu u Vukovaru nedavno.

Naučio sam gledati ljude što rade , a ne što govore. Još davne 2014. napisao sam ova istraživanja o Škabrnji, u istom glasilu, ali nitko od nadležnih nije pokrenuo istragu. Dokumente i slike od ubijenih dobio sam od operativaca, fotografije  ne smijemo objavljivati jer su prebrutalne.

Mi smo došli do nekih imena i prezimena, pa čak i do brojeva telefona ubojica orije 6 godina, dok naše službe i pravosuđe ne mogu prave krivce privesti pravdi.  Prema izjavi od 26.4. 1992. godine Radaka Milenka, do koje smo došli u posjed,  vidi se jasno tijek akcije i način djelovanje jedinice Vasilije Vidovića. Slike samog pokolja napravio je Dobričić Vladimir, nastanjen danas u Novom Beogradu, zaposlen u TANJUG-u, a u pokolju su imali svoje uloge Joja Tintor (tel. 071 439777) , Ratko Hadžić (tel.071 703404, Ilijaš), Vito Krsmenović, Radan Milenko.-to se znalo još tada, a ovaj Matić teatralno moli u Vukovaru?

Dugogodišnji tjelohranitelj Vojislava Šešelja je bio Vasilije Vidović, zločinac iz Škabrnje i Stupnog dola. Poznat je Jeep Toyota  kojeg se vozio u ratu, a na kojem je bila odsječena glava bošnjaka. U tome vozilu vozio se i nekadanašnji predsjednik Srbije i premijer, današnji predsjednik Vučić.

Ratko Mladić na početku rata u Hrvatskoj kao oficir JNA-e vidovićeve ubojice je koristio za čišćenje terena od Hrvata. Najviše su smetala čista hrvatska sela. Za njihovo brisanje sa lica zemlje najviše su zaslužni krvoloci kao što je Vidović.  Njegov krvavi nož je odgovoran za ubojstava u Škabrnji. Odgovoran za 48 ubijena Hrvata.  Zanimljivo, naše pravosuđe nikada nije zatražilo njegovo izručenje.

18.11. 1991. godine je zvjerski ubijao u Škabrnji , a danas ga nema niti u jednoj optužnici. Uz sva nabrojana ubojstva nema nitko petlje suditi Vidovću, jer tada sudi srpskoj politici. Vidović je najgore prošao 2012. godine, kada je prebijen šipkom za vrijeme sukoba pristaša Šešelja i Vučića u Zemunu na predizbornom skupu, razlog odvajanje Vučića od Šešelja. To je jedino zlo koje  je osjetio, nakon tolikih ubojstava.

Monstrum Vidović normalno živi u Srbiji, što je dokaz nezainteresiranosti srpske politike i pravosuđa za ratni zločin.Cijelo vrijeme njegova ubojstva ne brinu nikoga. Time Srbija pokazuje koga zapravo štiti cijelo vrijeme, vrh svoje zločinačke vlasti.

U slučaju Škabrnje pravi krivci nikada nisu snosili odgovornost. Mi smo došli do nekih imena i prezimena, pa čak i do brojeva telefona ubojica, dok naše službe i pravosuđe ne mogu prave krivce privesti pravdi.  Prema izjavi od 26.4. 1992. godine Radaka Milenka, do koje smo došli u posjed,  vidi se jasno tijek akcije i način djelovanje jedinice Vasilije Vidovića. Slike samog pokolja napravio je Dobričić Vladimir, nastanjen danas u Novom Beogradu, zaposlen u TANJUG-u, a u pokolju su imali svoje uloge Joja Tintor (tel. 071 439777) , Ratko Hadžić (tel.071 703404, Ilijaš), Vito Krsmenović, Radan Milenko.

Prema dokumentu  i slikama srpske strane, vrlo potanko je opisano svako ubojstvo, imena i prezimena , način brutalne egzekucije civila, imena i prezimena žrtava.  Ubojice su morale dokazati  odrađeni posao svojim narebodavcima i to su učinili preko  slika, koje  posjeduje autor teksta. Sustavno su likvidirane obitelji, pojedinci, kako bi zauvjek nestala mogućnost života u Škabrnj i u tzv. srpskoj krajini za Hrvate. U medijima se koljači i ubojice provlače kao pojedinci , njihova  djela osvete i mržnje, što uopće nije točno.

Ratko Mladić je imao u svome najbližem krugu zapovjedanja Zdravka Tolimira, Dragu Pećanca cijelo vrijeme ratovanja i jedinicu koljača iz Škabrnje  predvođenu Vasilijem Vidovićem Vasketom, u Hrvatskoj zavnim „Jaro“, isti taj Mladić  vodi njih sa sobom u Bosnu, „Vasketovu“ jedinicu. I time se dokazuje veza Mladića i srpskog organiziranog genocida u ime Velike Srbije.

Srpska strana  u slučaju Škabrnje fotografijama je potkrijepila istinitost ubojstava. U Škabrnji su vrlo precizno opisali sva ubojstva, a dokumente su potkrijepili fotografijama Dobričić Vladimira.

Vladimir Dobričić zvani „Kićo“ danas živi u Novom Beogradu i nije osuđivan. Isto je bio sudionik u mnogim zlodjelima, u jedinici mladićevih koljača predvođenu „Vasketom“. Zaključak se nameće sam od sebe. Genocidna srpska politika provlačila se kroz vojno djelovanje Ratka Mladića, baš Mladić je jedinicu „vasketovih koljača“ uzeo sa sobom iz Hrvatske u BiH, baš ta jedinica je svojim bestijalnim djelovanjem pokazivala namjere srspke strane u BiH-i  i služila za prljava čišćenja terena, kako  nesrbi ne bi živjeli na tom terenu,a vezu Šešelja i Miloševića povezuje zajedničko djelovanje nekadašnje vojske Jugoslavije i srpskih ekstremista. Vasilije Vidović je eklatantan primjer, ponajviše, jer  često druguje baš nekadanašnjim predsjednikom Srbije i nekadašnjim premijerom , sada predsjednikom u ratu ( Nikolićem i Vučićem). Zato se ne vode nikakvi postupci protiv ovog zločinca, a Srbija želi Miloševiću pripisati zločinačke pohode i tzv. paravojnim formacijama.

Iz ove  naše priče vidi se jasna veza spske komande i šešeljevaca, kao djela jedne strategije.

Raspadom Jugoslavije  Sarajevo postaje sjedište vojske Jugoslavije u ratnim operacijama prema Hrvatskoj, jugoslavenska vojska postaje srpska vojska.

Tako da svi napadi su planirani iz 2. Vojne oblasti -Sarajevske.

Napad na Škabrnju pokrenut  je otamo. Izvršioc akcije Radak Milenko , Vasilije Vidović ,kao srpski diverzanti  otišli su  iz Sarajeva sa dva voda u Hrvatsku.

Radak Milenko je obučavao kao instruktor u kninskom kraju diverzante za akciju Šakbrnja, Nadin i druge akcije. Tako da je hrvatsko pravosuđe u svom stilu potpuno promašilo  značaj toga predmeta Škabrnje.

Ne zna se koliko namjerno, a koliko iz svoga diletantizma.  Iako je bio ispitan i sam Radak, sudstvo nije  znalo njegovu ulogu instruktora, glavnog operativca na terenu ,vezu pukovnika  Mladića, Vidovića i srpskog štaba u Sarajevu.

Zato je došlo do fijaska na suđenju. Danas otkrivamo tu vezu. Akcija je planirana upravo kako bi se Hrvate istjeralo iz tzv. SAO Krajine.

Zanimljiv podatak je pritvaranje radakove grupe došle iz Sarajeva u kninski zatvor za vrijeme SAO Krajine.

Milenko Radak i njegovi ljudi dolaskom na teren tzv. SAO Krajine bili su zatvoreni u Kninu. Nitko nije znao čija su jedinica. Kada su u premtečini stvari njegovih ljudi nađeni telefonski brojevi vrha srpske komande, odmah su pušteni.

Time se dokazuje i veza vrha srpske vojske i same akcije. Cijelu akciju Škabrnja je vidio svjedok Ivan Atelj, branitelj, kojeg nakon akcije otimaju diverzanti i muče duže vrijeme, kako bi saznali što on zna o akciji. Oni nisu smjeli dozvoliti bilo kakvu vezu vrha srpskih snaga sa ovim monstruoznim djelom.

Kako bi svakom  bila jasno što se u velikosrpskim ratovima događalo,  treba krenuti od činjenice, da je Mladić imao svoje ljude u svim vojskama. U Armiji BiH to je bio Sefer Halilović, sjetimo se njegove uloge u Bošnjačkim akcijama protiv  Hrvata, Sead Rekić, u HVO –e Ivica Rajić i neki drugi. Tako se stvarala pomutnja u srpskom intersu.

Srpska propaganda tako što je koristila upravo za latinsku „zavadi pa vladaj“. Kako je došlo do toga?

Raspadom Jugoslavije iz Divulja kao baze jugoslavenske vojske, jedan dio tadašnje armije otišao je u HVO-e, a drugi u srpsku vojsku. Neke veze nikada nisu prekinute. Iz Divulja su tako  došli u vrh srpske vojske zločinci Tolimir i Beara, ljudi najbliže Ratku Mladiću. Što to dokazuje? Poveznicu JNA sa ratnim planovima velike Srbije.

Cijelo vrijeme rata u Hrvatskoj i BiH mediji lažu o skupinama divljaka, četnika, koji rade zlodjela, a zapravo se radi o diverzantima JNA-e, školovanim ljudima za takve poslove.

U slučaju Škabrnje  optužnicu je upravo trebalo  okrenuta za terorizam i sve  činjenice  povezati sa vrhom srpske vojske.

Što se tiče progona Vasilija Vidovića, o osudi nema govora. Dokazi o njegovom sudjelovanju su proglašeni tajnom, a on mirno živi u Zemunu.  Razlog više nego jasan, Vidović uhićenjem otkriva genocidnu politiku Srbije, umiješanost Ratka Mladića, a jasno pokazuje i stav današnjih vladara Srbije u ratu za bosanske zemlje… Nikolić i Vučić su vrlo bliski ratni kolege Vasilija Vidovića, koljača i ubojice. Oni su ostali sa njim u kontaktu i poslije rata u BiH-i. Takvim odnosom prema Vidoviću pokazuju i stav prema ratu u BiH. U srpskoj vojnoj strategiji uvijek postoje po dva voda za ovakva klanja, a pojedince likvidiraju tzv. trojke.

Ipak i  pričia o Stupnom dolu nije bez Vidovića… Dokaz da je Vasilije Vidović bio u Stupnom dolu je topografska točka 12/02 vis. Na toj točci Vaslije Vidoviće je napao norveški bataljun UN-a i doslovno oteo unproforce, dok se njegova jedinica nije izvukla,a ispod transportera UN-a postavio je mine. Zanimljivo da su te detalje vojnici norveškog bataljuna stavili u izvješće, ali nemaju dokaza o njegovom sudjelovanju u akciji Stupni do, što je apsurdno.

Na paljbu iz sela, norveški bataljun je došao na navedenu kotu zbog provjere i prilikom izvlačaenja Vasketovog voda reagirao prema srpskim snagama. Time sve postaje jasno. Vidović je bio na toj lokaciji, obavio zadatak i otišao. Prilikom povlačenja jedinice, razoružao je jedinicu iz norveškog baraljuna. Taj podatak pokazuje umješanost srpskih snaga. Stupni do isključivo se pripisuje hrvatskoj strani.

On je ključ mnogih rješenja. Njegovo jedinica za genocid  u Hrvatskoj ima zaštitu što se vidi iz prešućivanja detalja optužnice za Škabrnju. On nije osuđen za Škabrnju. Niti je toliko bitan u optužnici, a što puno govori i o našem pravosuđu u slučaju Škabrnja  .

lako bi to pokrenulo val ostalih genocidnih radnji ovog srpskog monstruma. Zašto se štiti taj zločinac, očito najveći u srpskoj povijesti za sada nije poznato.

Razvikani pozer, kapetan Dragan ima puno veći značaj od Vasketa u  medijima, iako ni približno nije imao ulogu u genocidnoj srpskoj politici. Razlog jasan, odvlačenje od stvarnog problema genocidnosti srpske politike i njenih jataka iz jugoslavenskih tajnih službi.

Hrvatskoj mora biti u interesu rješenje cijelog slučaja, tako će jasno pokazati izdajice u svojim redovima i skinuti odgovornost sa svojega  rukovodećeg  kadra.

Igor Drenjančević

HOP portal