Ovo je dragovoljac ODRRH, 91-95,
Rušio je četničke tenkove i VBR-ove po šibenskom zaleđu.
Za gospodina Pupovca ,da zna da je ovaj gore pravoslavac. Da nas ima ovakvih ( po nekim mojim istraživanjima ) 12 600.
U razmišljanju kako uopće započeti misao koju bi pretočio u pisanu riječ, po glavi mi se mota milijun i jedna situacija vezana za raznorazne akcije u Domovinskom ratu, pa do današnjih svakodnevnih zbivanja u našoj Domovini.
Osobno kao branitelj i kao građanin ne mogu ne primjetiti i ne mogu šutjeti o ponašanju vlasti prema braniteljskoj populaciji i stradalnicima Domovinskog obranbenog rata.
Kroz moje djelovanje i ukazivanje na problematiku kroz koju prolaze branitelji i stradalnici Domovinskog rata pridonio sam samo toliko da osobno imam problema i sa okolinom i sa zakonom. No jedina moja misao i vodilja kroz moj nekakav opus je kritika koja bi trebala dovesti do uređenijeg nam društva.
Svakojako djelovanje naše političke scene se svodi na kritiku Pavelića i Tita. Onako iskreno, ma koji su to ljudi. Hoću reći, zar se njima ne trebaju baviti povjesničari i razno razne institucije? Kao da Hrvatska nije postojala i prije njih. Drže nas u mraku prošlosti i nameću nam se raznorazne ideologije. Te ideologije ne da su odumrle nego su fosilne nalazine i ne želim se uopće baviti tim likovima , ovo je zapravo previše šta sam ih spomenuo.
Baviti se prošlošću i mudrovati oko nje, a pred nosom nam se kopa jama.
Zanemaruje stradanje mojih sugrađana, mojih dragih seljaka iz šibenske okolice gdje današnji veliki mirotvorci ( četnici ) posijaše takvo zlo da se i dan danas osjeti miris leševa i krvi.
U ovo vrime kao i svake godine svi se sjete i Vukovara i Škabrnje. Slušaju se stradavanja, iživljavanja i svo ostalo zlo šta napravi taj kokardaš i petokrakaš nad mojom Hrvatskom. To slušanje mojih suboraca, ratnika i heroja traje, pa ni sam ne mogu opisati tu kratkoću te vremenske jedinice. Osobno ne mogu i neću stati na putu kojeg sam započeo, veličanje Domovinskog rata i davanja do znanja tko nas je napadao. Da su današnji mirotvorci ( Pupovac i Milošević ) bar jednom riječju, kroz ovaj period od završetka obrambenog Domovinskog rata, spomenuli pravoslavce u Domovinskom ratu. Da te ljude kojih nije mali broj, negdje oko 12600, koji su ginuli sa svojim katolicima…Koji su gledali svojim očima muku i jad šta napravi Srbin po Hrvatskoj. Ti mirotvorci, toliko ignoriraju tu činjenicu da neće niti da nas pokapaju pod Hrvatskom zastavom.
Jedina zadaća, kako moja tako i tih ljudi, je bila ustati i braniti svoje. To svoje, to je moj susjed moj grad i moje selo. To svoje, to je naš Dom. Ponosan sam na svoju odoru na svoje ročnike i na roditelje koji su mi dali da njihovu dicu vodim kroz rat. Ponosan sam na njih na njihovu mladost i njihovu odgovornost u svakoj situaciji. Ponosan sam i sritan sta su se svi živi i zdravi vratili svojim roditeljima. Hvala Vam sta ste došli, iz cile moje Hrvatske braniti moj grad od martićevaca, jugo vojske i četnika.
Ta mladost je imala 18 godina, a ja kao puno stariji, oni 18, ja 22g. Ovo je samo mali osvrt na odgovornost koja mi je dana u tim ratnim trenutcima. Danas se mirotvorčevo postojanje veže uz veličanje ugroženosti.
Da nije propagiranja ugroženosti , nebi bilo te postojanosti.
Promatrajući današnjost i ponašanje Plenkovića i Milanovića u Vukovaru, šta reći, možda najbolje ništa. Pričaju o pomirbi, a njih dvojica na noževima. Sad da maknemo njih dvojicu i da se uhvatim mirotvoraca, Pupovca i Miloševića.
Svaka čast dečki, svaka Vam čast. Koristite situaciju samo tako, tjerte svoje i kad se pogledam to sa strane, nema Vam se šta reć. Politika Vam je ustrajana i ima kontinuitet.
Može Vas biti sramota, izvukli ste od ove Vlade maksimalnu podršku glede Varivoda, poklonio Vam se cijeli državni vrh. Lipo ste vratili tu gestu.
Mene niste iznenadili. Dali ste mi do znanja da sam u pravu. Da stojite iza one fašističke politike, sto za jednog. Vi ste to i preuveličali i stavili 1000 za jednog. Meni samo kroz cijelo ovo vrijeme nije jedna stvar jasna, sa kim bi se ja to trebao miriti? Sa kim bi se to trebali hrvatski građani miriti? Ja koliko znam, mi se sa nikim nismo svađali. U mojoj glavi je slika srpskog tenka koji tuče po mom gradu.
Mislim da bi se oni trebali ispričati i pokajati.
Silovanje pomirbe, a ispod žita da se gura ideja o građanskom ratu i bacanje čudnih vijenaca u Dunav, na dan stradavanja Vukovara. Ona gluma na proslavi godišnjice VRA Oluja? Pričate o pomirbi, podijelili ste djecu (školstvo) u Vukovaru na srpsku i hrvatsku. Pričate o pomirbi, pravoslavni živalj ne može mrdnuti od vas! Uz vas dobro prolaze samo kokardaši, silovatelji i ubojice.
Zanimljivo kako netko promijeni dijalekt i narječje preko noći.
No uzmimo da je to osobna stvar pa po meni i odraz kulture nekog pojedinca.
O čemu se radi, primjetih da pojedine strukture naše vlasti ( znamo da nam je vlast trodiobena, da ne tupim o tome. Tko ne zna neka negdje pročita šta to znači ) zanemaruju Ustav i Zakon. Taj Ustav i zakon jasno kaže kako se mora ponašati u Saboru. Ako saborska zastupnica kao predstavnica srpske nacionalne manjine govori u sabornici ekavicom , kakvo je to ponašanje? Zar ta gesta nije provokacija? Kako to da gospodin Milošević odjednom kaže hiljadu, a cili život govori tisuću? Hoću reći, mislim da tako i predstavnik talijanske manjine može govoriti talijanski, te molim da mu se osigura prevoditelj.
Sad kad sam se taknuo talijanskog manjinca. Lijepa gesta i sa njegove strane. Svi se sjećate kad je prije par mjeseci na knjižnici u Rijeci osvanula talijanska zastava.
Nije vam upala u uho izjava od dotičnog i nitko ni slova na tu izjavu? Stvarno smo slobodna zemlja i ispunjena ljubavlju. Izjava tog lika je: „ to je za svaku osudu i ne podržavam taj čin, ali zar i Vi niste dali u Splitu naziv ulici po Mili Budaku“?!Ova izjava je toliko jadna i provokativna da se krv u žili ledi. Koji smo to MI gospodine Radin?
Od naših vladajućih nitko se nije osvrnuo ni sa jednom riječi prema ovom mirotvorcu. Da idem pojašnjavati šta je ovaj rekao, nema smisla. Ajmo se ostavit ovih mirotvoraca i Beograđana hrvatskih.
Šta se sve događa sa braniteljima dok ovi pričaju o pomirbi? Tomo Medved, dragi moj Tomo, izjavi da su i članovi SDSS-a branili Hrvatsku. Pored ove izjave Milorad Pupovac dodaje „ da je svim srbima glavni grad Beograd“. Kroz ovakve izjave se pravoslavni živalj koji je branio Hrvatsku stavlja u istu poziciju kao i Pupovčevi.
Vi gospodo vladajući odabrali ste Pupovca i njegove za partnere, a ne mene i još dvanaest i nešto tisuća pravoslavaca koji su ginuli za Hrvatsku i nemojte nas miriti sa nikim. Mi ne želimo pomirbu, mi ne želimo suživot, mi ne želimo da nam djeca idu u srpske škole. Zašto to ne želimo?
Zato što se nismo s nikim ni svađali, mi živimo sa našim katolicima ( suživot je stepenica ispod ), naša djeca idu u hrvatske škole i uče povjest sviju nas.
Jedno pitanje mi se mota po glavi, vezano uz izjavu gospodina Pupovca. Prije spomenuti kaže „da je od Srbije očekivao pomoć“. Mene samo zanima, u tim vremenima kad je on očekivao pomoć, da li je ta pomoć trebala biti u kruhu ili u tenkovima?
Nitko ga to nije pitao od naših vođa i partnera. Ta velika neka Srbija da se dogodila, mislite da bi gospodin Pupovac dozvolio nošenje cvijeća na grobove hrvatskih vojnika?
Kao šta rekoh, pa nedaju da se lijes Hrvatskog branitelja pravoslavca prekrije Hrvatskom zastavom, a pričaju o pomirbi.
Ne mogu ni zamisliti kako bi prošli mi koji smo dragovoljno pristupili obrani jedine nam Domovine. Ipak nismo po službenoj dužnosti stavili šahovnicu niti smo se kao pojedinci izvlačili na radnu obvezu ( svaka čast i takvima, ali stvarnim ). Kao dragovoljac u to vrijeme 90-tih, kad sam se stavijao na raspolaganje, lijepo sam prošao od Pupovčevih.
Danas hoćete da im vijerujem, vi im vjerujte slobodno.
Ajmo se ostavit ovih mirotvoraca i Beograđana hrvatskih.
Sedamdeset pet tisuća branitelja danas je bez posla, svakakve im se mane nalaze samo da se ne zaposle. Oko četri tisuće branitelja je počinilo suicid. Svaki dan desetak branitelja umre u dobi od 50 do 54 godina. Šta se tiče zapošljavanja branitelja, naveliko se krši zakon kroz famozno bodovanje pred komisijom, tzv. Intervjuima. U riješenju na žalbu koje sam osobno dobija stoji: „ ne ulazimo u sistem bodovanja jer nije zakonski regulirano, a po sistemu bodovanja me srušilo i onemogučilo u zapošljavanju”.
Govorimo o namještenju u policiji i na općinskom sudu. Gospoda u policiji su dobila napismeno od Ministarstva branitelja da se u mom slučaju drže zakona. Pazite policiji se šalje dopis da se drže zakona. Sad vi prosudite sami. Na ovaj način se ruši braniteljska populacija i dijeca stradalnika Domovinskog rata.
Jedina moja motivacija u nekakvom daljnjem radu je snaga ljudi, stradalnika Domovinskog rata te svih branitelja koji na razne načine nekako dođu do mene i daju mi podršku . Kroz to njihovo javljanje, naslušao sam se sudbina i sudbina.
Pitanje koje mi se mota po glavi, pa jeli te ljude i te patnje itko ikad saslušao i dao im njihova prava i socijalnu sigurnost?
Zato kroz ove dane kad se nacija sijeti stradalnika i branitelja, puni suosjećaja pomislim na ove naše lidere koji glumataju domoljublje. Puna su im usta branitelja i zahvale. Mislite da nikog nije briga, to traje i traje, godinama. Eto nesmijem o tom ni govorit , jer me kazneno gone zbog ovakvih objava.
Kad ih prozoveš javno, to tako ide. Mi svi živimo pod istom kapom i borimo se skupa za život. Ne želimo da nas ovi koji nas se nikad nisu sijetili, sjećaju ni danas – ni sutra.
Gospodo Srbi nanjeli ste veliku sramotu sami sebi. Kad vam to dođe do glave onda je stečen uvjet za tu nekakvu pomirbu, ali ne po vašim uvjetima.
Dragi moji Vukovarci, Škabrnjo moja, neka Vas dragi Bog čuva. Može vlast nedozvoliti zapovjedniku Škabrnje Miljaniću da govori, ima Miljanić 12600 usta i glasova.
Velika zahvala Aleksandru, arhiepiskopu Hrvatske pravoslavne crkve što misli na duše pokojnih pravoslavnih branitelja, kao i na sve stradalnike i branitelje iz obrambenog Domovinskog rata.
Autor teksta
Goran Macura
HOP
