Vrlo nasilno se provodi osiromašenje cjelokupne populacije zatvaranjem obrta, blokiranjem svih onih koji svojim radom stvaraju različitu robu i usluge, svih malih poduzetnika, ubija se njihova postojeća proizvodnja različitih proizvoda koji nisu baš neophodni za puko preživljavanje jer ih više nema tko kupiti, a paralelno se ide s plimom ovrha koja će do kraja paralizirati kupovnu moć.
“Malog čovjeka” su dodatno smanjili na minimum, a sve zbog navodne “zaštite zdravlja” i pandemije koja to nije. Umirovljenici se nadaju da im neće dirati mirovine, ali mnogi od njih su nažalost već iskusili ovrhe. Međutim, kada sve kolabira, kolabirat će i mirovine. Vlast ne dira velike korporacije i trgovine kao ni činovnički aparat, dok je sve drugo osudila na propast po kratkom postupku – sve zbog korone, oboljenja po svemu sličnom prehladi ili gripi, koja u najvećem broju zaraženih niti ne pokazuje simptome ikakve bolesti.
U ovom trenutku se naravno još mora jesti, odjeće i obuće imamo još od lanjske godine, teže će biti obiteljima koje imaju djecu, jer ona rastu, trebaju veće jakne i cipele… sve drugo je potisnuto u pozadinu, ljudi pokušavaju poplaćati račune ali ne zna se dokad će i to moći, jer zaliha taj “obični svijet” u nas nema.
Što je najgore, u tim problemima se ljude tjera na “socijalnu distancu”, zabranjuje im se bilo kakvo okupljanje, druženje i bliski kontakti, tako da su u ovoj tjeskobi i neizvjesnosti ljudi još k tome i masovno osamljeni i razdvojeni.
Opasno je misliti i razmišljati svojom glavom, djeca u školi ne smiju jedan drugome posuditi olovku ili gumicu, ljudi su u strahu jedan od drugoga, ne smiješ se rukovati, ne prepoznaješ lice iza maske, ne smiješ blizu članu obitelji ako zakašlje ili je “asimtomatski” pozitivan. Svećenici se od svojih vjernika štite dezinficijensom i maskom kojima vjeruju više nego u Boga i svetu vodicu.
Kreira se duhovna i egzistencijalna kriza neslućenih razmjera s vrlo oskudnim opravdanjem “očuvanja zdravlja” od strane onih istih koji nikad i ničim nisu pokazivali brigu za nas, osim u svojim predizbornim kampanjama, nakon kojih bi nas iz svojih saborskih i institucijskih fotelja uredno i sustavno pljačkali.
Pratim ovaj nevjerojatni samoubilački pohod koji divlja već devet mjeseci i ne misli stati. Pitam se misle li ti obični, “mali” ljudi zaista da će ih nošenje maski i ovakve sulude mjere spasiti bilo od čega, osim od fizičkog i mentalnog zdravlja koje im se uništava iz dana u dan sve više.?!
Kada sam još u ožujku stožer nazvala jahačima apokalipse, nisam vjerovala da će zaista ići toliko daleko, nisam vjerovala da će im se dopustiti takvo zlostavljanje svih nas, obrtnika, radnika, umjetnika, djece, staraca i čitavih obitelji, našeg kompletnog života, svih naših običaja. Pitam se ima li kraja ovom neizrecivom užasu?!
Mag. Ingrid Runtić
HOP
