Ovo oko covid redara me sve više podsjeća na varšavski geto globalnih razmjera; moraš nositi brnjice kao znak poslušnosti, jedni smiju raditi pod strogo određenim pravilima, drugi ne smiju.
Svi su na šalterima iza pleksiglasa zabrnjičeni. Lica iza tih maski nemoguće je prepoznati. Totalno otuđenje. Kafići i restorani zatvoreni, na svim izlozoma su polijepljena koronaška pravila. 40% njih smije u tramvaj, 60% ne.
Hoćeš u crkvu, poštu ili mijenjačnicu – prvo dezinficiraj ruke i zabrnjiči se. Trebaš li doktoru, testiraj se prvo. Ispred bolnica šatori. Masa njih je u izolaciji. Ne mogu ni zamisliti kako bih to izdržala, ne smiješ van nikako, danima. Niti itko smije k tebi. Psihoteror. Ako izađeš prošetati psa ili udahnuti malo zraka, susjedi će te možda cinkati.
Neke nove uniforme su se pojavile, na leđima im natpis: “državna intervencijska postrojba civilne zaštite”. Ti likovi provjeravaju držiš li se pravila. Možda će uskoro ulazit i u stanove i kuće. Ko nekad nacisti u varšavskom getu. Sigurno su i Židovima kad su ih tamo zatočili rekli: to je za vaše dobro i sigurnost. Upališ tv, a na svakom kanalu upozorenje: “ostanimo odgovorni”.
Uče te kako prati ruke. Kao da si debil. Ne žele ti pružiti uslugu ako nisi dezinficirao ruke. To im je naredio stožer. Nema veze što ti tamo kupuješ robu i plaćaš ih. Nema veze što će i njih skoro zatvoriti. Ljudi to ne kuže. Usrali su se da će im nabiti kazne. A svi već ovršeni (to je taj suvremeni geto). Ako se ne pokoriš, bit ćeš sankcioniran, kažnjen, proglašen bioteroristom.
Možda te strpaju i u zatvor, mada nema previše smisla jer već sve liči na ogroman zatvor. Varšavski geto krajem 30-tih godina prošlog stoljeća se ponavlja. A svi revno slijede pravila. Zaziru jedni od drugih. Nude kovid-redarima čak i piće, možda ih udobrovolje. Dok jednom ne puknu. Tako se ne liječi i ne brine za zdravlje, tako se zlostavlja i ubija u pojam sve ljude. Ubija ih se i ekonomski i egzistencijalno.
Išla sam za ovom dvojicom kovid-specijalaca. Spuštajući se ulicom na rivu istim putem kao i oni, čula sam kako razgovaraju jedan s drugim o vlasniku jednog restorana kojeg su isto provjeravali. Vlasnik je sjedio u svojem prostoru i ručao, pa su mu morali povjerovati da je kuhao samo za sebe. Jer je danas zločin kad kuhaš i za druge. Da ne govorim o tome da se ni ljudi u vlastitoj obitelji ne smiju okupljati, ako ih je više od 10.
Ja zaista ne mogu vjerovati da su ljudi ponovno dopustili dovesti se u isti položaj kao nekad, kao oni koje su “izolirali” u varšavskom getu. Samo što to nije samo u Varšavi, nego svugdje.
U nastavku fotografije Makarske danas, nakon kiše. Prazne ulice, patroliraju kovid-specijalci, na ulici su samo oni i vlasnici praznih dućana. Kafići i restorani su ionako zatvoreni. Ne znam čemu uopće božićni ukrasi na ulicama i trgovima, jer ljudi i kupaca nema, zabranjeno im je okupljanje. Ovo nije božićni advent, ovo je “strava u ulici božićnih ukrasa”.
Jednog dana u budućnosti će se snimati horor filmovi o ovome. Polagat će se vijenci palim žrtvama korone i svi će se zaklinjati u to da se tako nešto nikada ne smije ponoviti. Dok opet nekome ne padne napamet ideja kako maltretirati ljude i oduzeti im slobodu. Povijest se ponavlja jer mi to dopuštamo.
Tijekom obilaska nisam primijetila da nose rukavice, a niti su ulaskom u objekt dezinficirali ruke, iako to za druge traže. Isto tako nije jasno od kuda im vozila , vidim nova i tolike odore, očito je sve to odavno pripremano, a saborski zastupnici su glavni krivci ovog stanja. Oni dozvoljavaju ovaj nered!
I.R.
HOP
