Koji je Bandić pravi- onaj koji se dodvorava braniteljima, ili onaj koji sluša Cecu?
U teškim vremenima u kojima živimo, boreći se s ogromnom pandemijom, ali i vlastitim strahovima, suočeni smo s time da ljudski život nikada nije manje vrijedio.
Gledam to svakodnevno, počevši od tuge Grada Zagreba, opustošenog, devastiranog, otužnoga, praznoga, premreženog ‘rodijačkim’ vezama, kao u nekakvom kolumbijskom kartelu, slušam ljude kako se plaše izići na ulicu. Jer ih je strah, a mnoge i sram.
Zbog samo jedne pogrešne riječi, mogu ostati bez svojih poslova, bez egzistencije, krova nad glavom… U gradu koji i dalje tapka u mraku, neoporavljenog od strašnoga potresa, kada su se svi naslušali blagoglagoljivih riječi sveprisutnoga zagrebačkog gradonačelnika, koji je obećavao brda i doline.
A što je sada? Gdje je taj novac namijenjen i poslan od Europe kao pomoć u sanaciji i ljudima koji se sada smrzavaju razasuti po raznim domovima, ili smješteni kod prijatelja, ne znajući hoće li se i kada i uopće više ikada vratiti u svoje?
Je li taj novac ostavljen i u nekim krznarijama, podijeljen na privatnim zabavama za uski gradonačelnikov krug? Negdje jest, ali kod građana- nije.
Nikada nije bilo tužnije i teže živjeti u hrvatskoj metropoli, čak ni za vrijeme Domovinskog rata. Tada smo se barem držali zajedno, a sada, svi se plašimo svih, a većina Zagrepčana najviše onoga koji ih je i devastirao- nedodirljivoga Milana Bandića.
I još samo za kraj, jer prošlo je ‘ispod radara’ u ovoj tegobnoj i deprimirajućoj situaciji u kojoj se nalazimo; je li u redu da zagrebački gradonačelnik odlazi 18. studenoga, na najtužniji dan u godini, Dan obljetnice Grada-heroja u Vukovar, a onda tamo pozira i pjeva u restoranu, slušajući pjesme srbijanske folk-zvijezde Cece, poznatije kao udovice jednoga od najvećih srbijanskih koljača, Arkana? Monstruma čije su horde klale po Vukovaru, Hrvatskoj, BiH…
A Bandić sluša tu ‘pjevačicu’, sretan i pjeva, netom nakon što je licemjerno hodao u Koloni sjećanja za naše heroje, one koji su branili i umirali za Vukovar. I poslije, kada ga mediji o tome pitaju, on bahato, s podcjenjivanjem i s visine izruguje javnost koja je šokirana.
Kao osoba koja sam od prvoga dana bila suradnica predsjednika Franje Tuđmana, vodila proces Mirne reintegracije Podunavlja, ali i kao počasna građanka Vukovara, imam puno pravo upitati javno: Koji je Milan Bandić pravi? Onaj koji se okružio braniteljima, ili im laska, ili onaj koji sluša Cecu?
Jer, to dvoje je nespojivo…
Grad i potres
Čučerje danas, sedam mjeseci nakon potresa, stanje i dalje teško, 300 kuća u selu jako oštećenih, 50-ak obitelji još uvijek živi u kontejnerima. Oskudijevaju u svemu, hrani, higijenskim potrepštinama, a ponajviše novcu. Obilazimo najteže slučajeve, dijelimo djeci poklone za Sv. Nikolu, a odraslima pakete s prehrambenim potrepštinama za blagdane. Kažu, jako je teško, zaboravljeni smo od svih. Ogorčeni su.
Mlada obitelj, četvero djece, kuća napukla, obnavljaju je prema svojim mogućnostima, otac obitelji ostao nedavno bez posla, otpušten zbog situacije s COVID19, samo majka radi, u grču su, ne znaju kako će preživjeti i obnoviti kuću. Pomoć od grada ne stiže, nikakve informacije o obnovi nemaju.
Druga obitelj, muž, žena, djevojčica od 7 godina i djed žive u kontejneru iz kojeg gledaju svoju polu srušenu kuću bez krova. Od garaže su privremeno napravili kuhinju s dnevnim boravkom. Zovu nas unutra, mi samo gledamo izvana, zbog mjera. Vrata od garaže otvorena, hladno je jer nemaju grijanja. Novaca za obnovu nemaju jer su oboje posao u ovoj krizi izgubili.
Dolazimo do peteročlane obitelji, žive u jednoj sobi s njima je i bolesnik od karcinoma pluća. Njeguju svog bolesnog oca koliko mogu s mnogo ljubavi. Umorni su od života bez grijanja, oskudice i tople vode, ravnodušni jer nade za pristojan život nema. Rekli su im da će dobiti naknadu za oštećenja prema propisu o elementarnoj nepogodi, a kasnije prema Zakonu o obnovi. Sada je već kraj godine, sada je najava da u proljeće kreće obnova, a te obitelji ovu hladnu zimu provode bez krova nad glavom.
Pomoć imaju samo od Caritasa i mjesnog odbora, iz grada pomoć ne stiže kao ni od države. Jedino ih obilazi general Rojs koji živi blizu i pomaže im koliko može. Ovim obiteljima treba financijska pomoć da obnove ili izgrade svoje kuće. Treba im pomoć s administracijom.
Treba se organizirati. Traži se volonterski rad. Ako ste arhitekt, građevinar, geodet ili pravnik ili možda možete financijskim donacijama pomoći u obnovi kuća, javite se u Čučerje u mjesni odbor, župni ured ili Caritas, odaberite jednu stradalu obitelj, pomozite ljudima da vrate svoj prijašnji život, budite njihovi prijatelji u nevolji.
Vesna Škare Ožbolt
HOP