Naše stanice, uključujući matične stanice, kontinuirano osciliraju, proizvodeći mehaničke, ponekad zvučne, električne i svjetlosne signale. Stanice su također sposobne “osjetiti” ove signale kao svojevrsni kod koji može promijeniti njihovu sudbinu. Možemo kanalizirati mehaničke vibracije i svjetlost kako bismo aktivirali matične stanice u svakom tkivu tijela, stimulirajući naš potencijal za samoizlječenje: regenerativni lijek koji se više ne temelji na transplantaciji stanica.
Zvuk, boja i pokret uvijek su bili alati našeg umjetničkog izražavanja: umjetnost može govoriti o najdubljoj dinamici naše biologije. – Carlo Ventura, Trani 1958. Redoviti je profesor molekularne biologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta. iz Bologne.
Carlo Ventura proučavao je molekularne mehanizme koji reguliraju homeostazu stanica miokarda u normalnim i patološkim stanjima, srčanu i krvožilnu diferencijaciju matičnih stanica; kako maksimizirati ove procese diferencijacije i povećati matičnu kardiogenezu. Otkrio je kako fizički podražaji, poput impulsnih magnetskih polja izuzetno niske frekvencije, radioelektričnih polja i mehaničkih vibracija, uključujući zvuk, mogu bitno promijeniti sudbinu stanica.
Ova su istraživanja dala poticaj “mehanobiologiji”, donoseći inovativne strategije “Regenerativne medicine” temeljene na stimulaciji našeg vlastitog potencijala samoizlječenja kako bi se reprogramirale matične stanice koje već borave u svakom tkivu tijela bez nastavka transplantacije.
Carlo Ventura rođen je 29. svibnja 1958. Doktorirao je i specijalizirao kardiologiju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Bologni u Italiji. Doktorirao je iz biokemije 1990. na Sveučilištu u Bologni. Bio je istraživač u „Laboratoriju za kardiovaskularne znanosti (LCS)“, Nacionalni institut za starenje (NIA) – Nacionalni institut za zdravlje (NIH), Baltimore, MD, SAD, od 1988. do 1992. U istom laboratoriju nastavio je ponavljati razdoblja istraživanja do 1994. Bio je istraživač (1990.-2000.), izvanredni profesor (2000.), a zatim redoviti profesor biokemije (2000.-2003.) na Odjelu za biomedicinske znanosti Sveučilišta u Sassariju, Italija.
Od 28. studenog 2003. redoviti je profesor molekularne biologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Bologni u Italiji.
Voditelj je Nacionalnog laboratorija za molekularnu biologiju i inženjerstvo matičnih stanica Nacionalnog instituta za biostrukture i biosustave (NIBB – INBB: www.inbb.it), nedavno osnovanog u Innovation Accelerators of CNR (Nacionalno vijeće za istraživanje). Također je šef Odjela za Bolognu NIBB-a, uključujući istraživačke jedinice NIBB-a u Bologni, Firenzi i Sieni, Italija.
On je urednik-in-Chief u World Journal of Stem Cells (IF 4.376, 2017; WOS).
2010. osnovao je VID art | science, transdisciplinarni pokret umjetnika i znanstvenika koji istražuje avangardu znanstvenih inovacija kako bi otkrio kako Umjetnost može razgovarati s najdubljom dinamikom naše biologije. VID umjetnost | znanost također je posvećena promicanju i promicanju razvoja “treće kulture” omogućavanjem beskonačnog potencijala suradnje između umjetnosti i znanosti (medija). VID art | znanost radi na uspostavljanju nove kulture koja je zakasnila – kulture kreativnih mislilaca iz umjetnosti i znanosti koji se udružuju kombinirajući svoja znanja i vještine kako bi došli do inovacija, suradnje i ponajviše razvoja romana paradigme.
Carlo Ventura član je Američkog društva za biokemiju i molekularnu biologiju (ASBMB) i Društva za transplantaciju stanica. Posvetio je svojim studijama molekularnom seciranju mehanizama u osnovi staničnog rasta i diferencijacije srčanih miocita, otkrivajući nuklearne endorfinske receptore i malu peptidnu signalizaciju odgovornu za kardiogenezu u matičnim matičnim stanicama miša. Sintetizirao je i razvio nove molekule koje sadrže diferencirajuću i parakrinu logiku za ljudske mezenhimske matične stanice, pružajući nove strategije u kardiovaskularnoj regenerativnoj medicini. Također je otkrio sposobnost “izuzetno niskofrekventnih magnetnih polja” i radioelektričnih polja koja se prenose pomoću “Radio električnog asimetričnog transportera (REAC)”, da pojačaju ekspresiju pluripotencije matičnih stanica, i priuštite si izravno reprogramiranje fibroblasta kože kože kože na posvećenost visokim ulogama prema lozama miokarda, neurona i skeletnih mišića. Također je otkrio da stanice mogu biti osjetljive na akustične vibracije i patentirao sposobnost stanica da izražavaju “vibracijske” potpise svog zdravlja i potencijala za razlikovanje. Ova su otkrića otvorila put korištenju fizičke energije u znanosti matičnih stanica. Objavio je više od 150 cjelovitih članaka u najvišim razinama časopisa stanične i molekularne biologije. Ova su otkrića otvorila put korištenju fizičke energije u znanosti matičnih stanica. Objavio je više od 150 cjelovitih članaka u najvišim časopisima stanične i molekularne biologije. Ova su otkrića otvorila put korištenju fizičke energije u znanosti matičnih stanica. Objavio je više od 150 cjelovitih članaka u najvišim razinama časopisa stanične i molekularne biologije.
GLAVNA POSTIGNUĆA
– Otkrivanje opioidnih receptora u stanicama miokarda.
– Identifikacija staničnih mehanizama koji reguliraju citozolnu homeostazu Ca2 + / pH i kontraktilnost u izoliranim stanicama miokarda nakon aktivacije opioidnih receptora.
– Identifikacija opioidnog gena u srčanim miocitima.
– Karakterizacija molekularnih mehanizama u osnovi ekspresije opioidnog peptidnog gena u miocitima iz eksperimentalnog modela primarne nasljedne kardiomiopatije.
– Otkrivanje opioidnih receptora u jezgri stanica miokarda i identifikacija putova reguliranih nuklearnim receptorima koji kontroliraju transkripcijsku homemostazu.
– Identifikacija opioidnog gena koji orkestrira kardiogenu transkripciju i uspostavljanje fenotipa miokarda u stanicama embrionalnog karcinoma.
– Otkrivanje nuklearnih endorfinskih receptora i signalizacija u kombinaciji s “unutarkrinim” mehanizmima za kardiogenezu u matičnim stanicama mišjeg zametka (ES).
– Sinteza i razvoj novih molekula koje sadrže diferencirane “logike” za popravak kardiovaskularnog sustava s matičnim stanicama odraslih ljudi. Jedna od ovih molekula, hijaluronski miješani ester maslačne i retinoične kiseline (HBR), izuzetno je poboljšao proces kardiogeneze u matičnim stanicama mišjih embriona, pokazujući potencijal za kemijsku modifikaciju genskog programa diferencijacije matičnih stanica bez pomoći tehnologija prijenosa gena. Transplantacija kondicioniranih ljudskih mezenhimskih matičnih stanica koje su uvjetovane HBR-om dovela je do uspješnog popravljanja srca štakora i svinja, podvrgnutih eksperimentalnom infarktu miokarda. Nedavno je HBR omogućio značajan kardiovaskularni popravak srca infarkta štakora bez potrebe za transplantacijom matičnih stanica. Takav je odgovor posredovan izravnim angiogenim, antiapoptotičkim i antifibrotičkim odgovorima, a obuhvaćao je i lokalno regrutiranje endogenih stro-1 pozitivnih stanica koje su stekle brojne morfološke i imunocitokemijske značajke karakteristične za identitet pericita. Tako je HBR osigurao brzo i ustrajno spašavanje infarkta srca, maksimalizirajući promjenu za daljnju staničnu terapiju srčanom transplantacijom matičnih stanica prethodno obrađenih istom molekulom.
– Otkriće fizičkih sila koje kontroliraju rast i diferencijaciju matičnih stanica. Ova su istraživanja dovela do otkrića da su magnetska polja izuzetno niske frekvencije (ELF-MF) trebala uključiti kardiogenezu u ES stanicama miša. U novije vrijeme postignut je izuzetan porast genske ekspresije kardiogenih, neurogenih i skeletno-miogenih gena nakon izloženosti ES stanica radiofrekventnoj energiji (RF). Te je odgovore izazvao Radio Electric Asimmetric Conveyer (REAC), inovativni uređaj koji generira RF petlje unutar Wi-Fi 2,4 GHz opsega kroz niz emitirajućih antena i sondu za prijam transportera uronjenu u medij za kupanje. Izloženost REAC-u na kraju je rezultirala visokim prinosom terminalno diferenciranih stanica miokarda, neurona i skeletnih mišića. Desetljećima se pokreće opredjeljenje za matične stanice in vitro kemijom: trenutna su otkrića prvi put pružila dokaze da se može stvoriti “fizički milje” koji će orkestrirati i optimizirati ekspresiju pluripotencijalnosti matičnih stanica. Nedavno je Carlo Ventura uspio koristiti radioelektrična polja za izravno reprogramiranje fibroblasta kože kože kože u srčane, neuronske i koštane mišiće. Po prvi puta je ljudska nestematska somatska odrasla stanica reprogramirana u pluripotentno stanje, a da nije zamrznuta u takvom stanju, već je brzo posvećena visokom prinosu sudbina za kojima se dugo tragalo kao glavnim ciljnim linijama u Regenerativna medicina. Ti su rezultati postignuti bez upotrebe potencijalno rizične isporuke gena posredovanih virusnim vektorima i bez potrebe za glomaznom i skupom kemijom.
– Opisana mogućnost izvođenja nanomehaničke karakterizacije stanične aktivnosti (Gimzewski JK, Pelling A i Ventura C., Međunarodna publikacija WO 2008/105919 A2, Međunarodna objava dana 4. rujna 2008. Naslov: Nanomehanička karakterizacija stanične aktivnosti). Ova otkrića pružila su novi uvid u područje “Mehanobiologije”, što je dovelo do razvoja regenerativne medicine zasnovane na reprogramiranju matičnih stanica in situ, tamo gdje one već postoje, nastanjene u svim tkivima ljudskog tijela. Ovaj novi pristup dovodi do neviđenog oblika precizne medicine bez potrebe za transplantacijom stanica ili tkiva, pojačavajući našu urođenu sposobnost samoizlječenja.
HOP
