Dok se domaći političari igraju pandemije, recitiraju brojalice i se*u o našoj odgovornosti zbog nove gripe korone, ozbiljno se dovodi u pitanje opstanak Hrvatske, a to je pak u potpunosti njihova dogovornost.
Ne mislim samo na gospodarski i ekonomski opstanak, nego na nešto još opasnije; jer gospodarski se može osiromašiti pa opet uzdići, ali kada se narodu oduzme i krivotvori njegova povijest i stvarni značaj, kada se bez ikakvog srama gazi po njegovim žrtvama i to još nakon nedavne, upravo nevjerojatne borbe protiv srpskog agresora koji je klao, silovao, masakrirao i zvjerski ubijao Hrvate na njihovim vlastitom tlu i u njihovim vlastitim domovima, selima i gradovima.
Nitko od naših filmskih niš-koristi i egotripaša (pa ni onih iz HAVC-a naravno) nije bio u stanju ostvariti film na bilo koju od bogate tematike iz ovog nedavnog rata za samostalnost. Ne, HAVC je radije financirao onog lika imenom Predrag Ličina koji velikosrpskim pozdravom u svom fb statusu slavi kad dobije milijune hrvatskih kuna za svoj negledljivi, odurni, ali vrlo tendenciozni prop-uradak pod ironičnim imenom “Posljednji Srbin u Hrvatskoj”.
Dakle, takve filmove financira HAVC, dok Srbija i Vučić financiraju srbijansku propagandu, naravno totalno lažnu, srbijansku verziju Anne Frank. I ne samo to, nego je na hrvatskom filmskom festivalu u Puli Zlatnu arenu za najbolji film dobila još jedna potpuno izokrenuta verzija iste tematike: “Dnevnik D. Budisavljević”.
Nataša Drakulić, scenaristica filma “Dara iz Jasenovca” rođena je i odrastala u Hrvatskoj, ali je kao 16-godišnjakinja s roditeljima pobjegla iz rodne Korenice pred VRO Olujom. Slučajno, zar ne? mislim da je svaki komentar suvišan, jer činjenice govore za sebe.
Zadnje srpsko plasiranje laži o Hrvatima tim filmom je otvoreno planirano još 2017.g., kako navodi i Jutarnji, dakle, imalo se vremena reagirati:
“Beogradski mediji još su 2017. najavili kako je objavljeno da je “vlada Srbije spremna, na inicijativu predsjednika Aleksandra Vučića, financirati grandiozni filmski projekt u koji bi uložila 20 milijuna eura o stradanju Srba, Židova i Roma u Jasenovcu”, a sad je to i realizirano.”
Dakle, Hrvatsku se neprekidno prlja, ponižava i zlostavlja srpskim lažima čak i preko filmske umjetnosti, bez ikakvog otpora hrvatske diplomacije. Ovaj filmski uradak ne samo da će se kandidirati za Oskara, nego je već i spreman za distribuciju u SAD-u i svijetu. Pogledajmo kako je to organizirano (citat iz Jutarnjeg):
“Stručni konzultant filma je Michael Berenbaum, direktor Sigi Ziering instituta koji istražuje etičke i religijske posljedice holokausta. On je čest sudionik u dokumentarnim filmovima koji se bave holokaustom, poput vrhunske dokumentarne serije “Annihilation – The Destruction of European Jews”. Nedavno je plasirana informacija da je “Daru iz Jasenovca” otkupio za američko, moguće i svjetsko, tržište David Glasser i njegov “101 Studios”, respektabilni igrač u tamošnjem filmskom businessu.”
Interesantno je da recimo HAVC ili neki hrvatski redatelj nikada nije kontaktirao ovaj “institut” i g. Berenbauma koji se bavi holokaustima u svezi genocida i zločina počinjenih nad hrvatskim narodom u Hrvatskoj. Ne, njegovu naklonost je zadobila Vučićeva Srbija, nekadašnji agresor na Hrvatsku. Interesantan izbor, zar ne?
Hrvatsku se ustvari svim sredstvima i načinima poništava kao državu, a Hrvate kao narod koji zaslužuje svoju državu, pa tako i propagandno pomoću kulture i umjetnosti, a naša vlast i diplomacija šutke prihvaća i odobrava to maltretiranje i eroziju Hrvatske kao suverene zemlje.
Mene uopće ne zanimaju nikakva opravdanja zbog čega su sve reakcije našeg diplomatskog kora i vlastodržaca izostale. Uvjerena sam da bi Hrvatska bar uštedjela da takve diplomatske niškoristi povuče iz službe što prije, ne treba ih ni zamijeniti novim kukoljem koji će isto tako šutjeti kao i ovi sada. Jer, to da su Hrvatsku smjestili u nekakav “zapadni Balkan” i isključili je iz srednje Europe gdje je oduvijek bila – to možete zahvaliti upravo diplomatskom šljamu i čobanima bez osnovnog obrazovanja, a kamoli diplomatskih finesa, a koji radi samo za onog tko više plaća, a ne za svoju domovinu. U takvom radu nema ni časti, ni znanja, ni ljubavi, a još manje moralne odgovornosti. Zato ih s pravom nazivam običnim šljamom.
HOP