PRIJEDLOGOM ZAKONA O REFERENDUMU GRUBOM MANIPULACIJOM BROJEM BIRAČA S PREBIVALIŠTEM U HRVATSKOJ POLITIČKA KASTA NASTAVLJA GUŠITI NEPOSREDNU DEMOKRACIJU mr. sc. Edo Zenzerović, dipl.inž. elektr.
Grubom manipulacijom brojem birača politička kasta i ustavni sudci ugušili su neposrednu demokraciju sprječavanjem referenduma nemogućim skokovitim promjenama broja birača. Pokretači inicijative za održavanje referenduma moraju skupiti 10 % potpisa od broja birača registriranih u Hrvatskoj na dan početka skupljanja potpisa. Skandaloznom odlukom Ustavnog suda o 404 252 potpisa birača potrebnom za održavanje Referenduma o izbornim pravilima ugušena je demokracija u Hrvatskoj, a posljedica toga je sadašnji “pakao i talačka kriza” u našem društvu.
KRETANJE BROJA BIRAČA U HRVATSKOJ PREMA IZVJEŠTAJIMA DRŽAVNOG IZBORNOG POVJERENSTVA OD 1991. GODINE
Na Referendumu za osamostaljenje19.svibnja 1991. godine u Hrvatskoj je bilo registrirano 3.652.222 birača, a prema popisu stanovnika 1991. godine bilo je 4.784.265 stanovnika. Na sto stanovnika popisanih u ožujku 1991. godine bilo je oko 76 birača. Kako se broj birača povećao do iznosa 4.042.522 na oko 94 birača na 100 popisanih stanovnika travnja 2011. godine, odnosno 555 488 birača više od broja punoljetnih osoba, do 21.rujna 2014. godine, trebali bi hrvatskim građanima obrazložiti ustavni sudci i bivši ministar ArsenBauk. Od 1991.godine do danas osim 1996. i 1997. godine u Hrvatskoj godišnje umire više osoba nego se rađa te od 2001. godine do danas više se osoba iseljava nego useljava? Zar ustavni sudci nimalo ne mare za svoj ugled i ugled Ustavnog suda?
Gruba manipulacija biračima s prebivalištem u Hrvatskoj počela je na izborima za Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora održanim 3. siječnja 2000. godine skokovitim porastom broja birača prema broju birača na lokalnim izborima održanim 13. travnja 1997. godine za 217.755 birača ili s godišnjim povećavanjem broja birača za 79.880 birača. Broj birača 3. siječnja bio je za 376.915 veći od broja punoljetnih stanovnika popisanih 2001. godine. Ličko-senjska županija imala je više birača od stanovnika.
Na izborima za Hrvatski sabor održanim 1.422 dana kasnije 25. studenog 2003. godine Vlada Ivice Račana s tadašnjom ministricom pravosuđa ustavnom sutkinjom Ingrid Antičević Marinović je broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj povećala s 3.882.448 za 115.652 na 3.974.545 birača , a na izborima za Hrvatski sabor održanim 24. studenog 2007. godine bivši ustavni sudac Antun Palarić, tadašnji ravnatelj Središnjeg ureda za upravu i lokalnu samoupravu, je povećao u 1.463 dana broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj za 99.085 na 4.073.630. Prema procjeni, na temelju prirodnog kretanja stanovništva i popisima stanovništva 2001. i 2011. godine, je broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj od 2007. godine trebao neprekidno padati zbog prirodnog gubitka stanovništva i negativnog migracijskog salda.
Kontroverze oko popisa birača u Hrvatskoj odnose se na stalne optužbe raznih nevladinih udruga o manipuliranju brojem birača ili nepreciznoj evidenciji birača u Hrvatskoj. Središnji ured za državnu upravu pod vodstvom bivšeg ustavnog sudca Antuna Palarića samo nekoliko dana prije izbora za Hrvatski sabor 2007. godine objavio je popis birača prema kojem je u Hrvatskoj imalo prebivalište 4.073.294 birača, što je oko 105.000 birača više nego na izborima za Hrvatski sabor 2003. godine, a na izborima ih je registrirano 4.073.630.
No, ustavni sudac Davorin Mlakar je kao ministar uprave umnožio broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj na izborima za Hrvatski sabor održanim 4. prosinca 2011. godine na 4.092.861 za 605.827 više od broja punoljetnih stanovnika popisanih 2011. godine. Raspodjele birača po županijama, općinama i gradovima grubo odstupaju od prirodnog i migracijskog kretanja stanovništva i od popisa stanovništva 2001. i 2011. godine, a to dokazuje da vlade od 2000. godine do sada grubo manipuliraju biračima s prebivalištem u Hrvatskoj radi namještanja rezultata izbora i sprječavanje referendumskog odlučivanja birača o bitnim pitanjima hrvatskog društva i države. U nastavku članka upućujem na pisanja o prijeporima o broju birača prije dvanaest godina. Tabličnim prikazima podataka o raspodjeli birača po gradovima, općinama i županijama na izborima dajem dokaze kojima ilustriram tvrdnje iznesene u naslovu članka.
Koristeći rezultate popisa stanovništva od 2001. i 2011. godine te prirodno i migracijsko kretanje stanovništva za razdoblje od 1991. do 2014. godine jednostavnom procjenom može se zaključiti da broj birača na izborima za Hrvatski sabor 2007. godine nije se mogao povećati za više od 11.240 birača u odnosu na izbore održane 2003. godine, a prema izvještaju DIP-a broj registriranih birača na biračkim mjestima u Hrvatskoj na izborima za zastupnike Hrvatskog sabora 2007. godine je iznosio 3.824.731 odnosno 133.795 više nego na izborima 2003. godine. U tom razdoblju je 221.445 stanovnika postalo punoljetno, a umrlo je 204.291. Razlika broja stanovnika koji su u tom razdoblju postali punoljetni i broja umrlih je jednaka promjeni broja birača od 17.154. U razdoblju od 1986. do 1989. godine, osamnaest godine prije četverogodišnjeg razdoblja između promatranih izbora, rodilo se 233.811 djece i da su svi ostali u Hrvatskoj i postali punoljetni promjena broja birača bila bi 29.520 što je 4.5 puta manje od promjene broja birača prema izvještajima DIP-a za promatrane izbore. Ovaj skokovit porast birača od 133.795 morao bi hrvatskim građanima obrazložiti ustavni sudac Antun Palarić koji je kao državni tajnik tada vodio resor uprave. Od 2008. godine broj godišnje umrlih stanovnika prelazi broj onih koji su tih godina postali punoljetni, također se godišnje više stanovnika iseljava nego useljava, pa se broj birača narednih godina trebao stalno smanjivati. U tom razdoblju je postalo punoljetno 204.709 stanovnika, a umrlo je 207.680 pa se broj birača trebao smanjiti za najmanje 2.971. Obrazloženje za takvo skokovito povećanje broja birača hrvatskim bi građanima mora dati novoizabrani sudac Ustavnog suda Davorin Mlakar, koji je tada bio ministar uprave. Na izborima za zastupnike EU parlamenta travnja 2013. godine bilo je registrirano na biračkim mjestima u Hrvatskoj 3.742.383 birača, a na lokalnim izborima 20. svibnja iste godine 3.767.170 birača te na Referendumu o braku 1. prosinca broj birača je povećan na 3.777.518. Analizom podataka o broju registriranih birača na biračkim mjestima u Hrvatskoj na prvim izborima za EU parlament može se zaključiti da je broj birača na tim izborima bio prevelik. Zadarska županija je na tim izborima imala 97 birača na 100 stanovnika popisanih 2011. godine, a više birača od stanovnika imalo je više gradova i općina. Navedeni podaci dokazuju da je Republika Hrvatska na dan 21. rujna 2014. godine imala registrirano u domovini manje birača od 3.747.383. Preko 380 tisuća hrvatskih građana je potpisalo inicijativu GIUIO da se Ustavotvornim referendumom izglasaju izborna pravila za izbor zastupnika u Hrvatski sabor. Ustavni je sud, prihvativši lažan podatak Ministarstva uprave, da je Baukovih 4.042.522 birača mjerodavan broj birača na dan početka skupljanja potpisa birača na peticiju GIUIO za održavanje Referenduma 21. rujna 2014. godine, ugušio demokraciju u Lijepoj našoj. Na drugim izborima za EU parlament održanim 25. svibnja iste godine samo 118 dana prije toga bilo je 281.739 birača manje registriranih na biračkim mjestima u Hrvatskoj, a 98 dana kasnije u prvom krugu predsjedničkih izbora održanim 28.12. iste godine opet 268.835 birača manje. Zar je za 119 dana 281.739 naših stanovnika postalo punoljetno više nego ih je umrlo, a za 98 dana umrlo 268.835 birača više nego ih je postalo punoljetno? Na to pitanje bi trebali dati odgovor: bivši ministar Arsen Bauk, ustavni sudci i DORH.
Zbog grube manipulacije brojem birača podnio sam kaznenu prijavu DORH-u protiv bivšeg ministra Arsena Bauku 12. listopada 2015. godine. Krivnjom Ministarstva uprave,Ustavnog suda i Hrvatskog sabora ostale su za izbore za zastupnike u Hrvatskom saboru održane 5. srpnja 2020. godine izborne jedinice s nezakonitim odstupanjem broja birača u osam od deset izbornih jedinica. Ustavni sudci su mogli prisiliti tada vladajuće društvo sadašnjeg predsjednika Republike Zorana Milanovića da promjeni Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i tako bismo bili izbjegli pitanje neregularnosti izbora za zastupnike Hrvatskog sabora na izborima 2015., 2016. i 2020. godine. Ministar Bauk bi trebao dokazati pred sudom da je Republika Hrvatska stvarno imala 4.092.137 birača u županijama i Gradu Zagrebu na pristupnom Referendumu za EU 22. siječnja 2012. godine i 4.042.522 birača 21. rujna 2014. godine. Kako je stvarno moguće da su:Karlovačka, Ličko-senjska, Požeško-slavonska, Sisačko-moslavačka, Šibensko-kninska, Vukovarsko-srijemska i Zadarska županija imale više birača od stanovnika na Pristupnom referendumu za EU i da je birača bilo 605.103 više od broja punoljetnih osoba popisanih travnja 2011. godine? Sadašnji sastav Hrvatskog sabora bi trebao hitno omogućiti hrvatskim državljanima da se Ustavotvornim referendumom izjasne o izbornim pravilima za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i fiksno odrediti broj potpisnika za održavanje ustavotvornih i zakonodavnih referenduma.
Prijedlog Zakona o referendumu
Ministarstvo pravosuđa i uprave zgotovilo je prijedlog novog Zakona o referendumu, koji je u javnoj raspravi. Rok za prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma na temelju zahtjeva 10 posto birača udvostručuje se, sa sadašnjih 15 na 30 dana.
Prema izjavi bivšeg ministra unutarnjih poslova u vladama Tihomira Oreškovića danom Vlahe Orepića u emisiji “Dogmatica” Željka Matića na Z1 televiziji u utorak 4. prosinca 2018. godine da Vlada Andreja Plenkovića opstruira provedbu Zakona o prebivalištu. Prije lokalnih izbora svibnja 2017. prema njegovoj tvrdnji trebalo je izbrisati 269.516 birača koji nisu imali prebivalište u Hrvatskoj. Vlada Andreja Plenkoviću je spriječila brisanje. Državno odvjetništvo je po službenoj dužnosti moralo provesti istragu nad odgovornim ministrima u Vladi Andreja Plenkovića i nad predsjednikom Hrvatskog sabora Gordanom Jandrokovićem zbog sprječavanja referenduma za promjenu izbornih pravila i otkazivanju Istanbulske konvencije. U priloženim tabličnim prikazima kretanja birača na izborima za Hrvatski sabor, prirodnog i migracijskog kretanja stanovništva dokazao sam da kretanje birača grubo odstupa od kretanja broja stanovnika. Brojni gradovi i općine imaju više birača od stanovnika.
Bivši ministar uprave Arsen Bauk je lagao Ustavnom sudu
Predsjednički kandidat na izborima 2014. godine Milan Kujundžić oglasio se priopćenjem u kojem je najavio da će protiv ministra uprave Arsena Bauka podnijeti kaznenu prijavu zbog, kako je naveo, izborne prijevare i laganja o broju birača u Hrvatskoj. Priopćenje Milana Kujundžića prenosimo u cijelosti. Milan Kujundžić: “Podnijet ću kaznenu prijavu protiv ministra Bauka zbog izborne prijevare i laganja o broju birača u Hrvatskoj. Samo je u Hrvatskoj moguće da se desetljećima ne zna koliko ima stanovnika i koliko birača, a samo je jedan mogući razlog zašto se to ne zna: nekome tako odgovara. Netko je htio da u svakom trenutku može manipulirati, da drži sebi otvoren prostor da može dokinuti volju hrvatskog naroda izraženu instrumentima direktne demokracije, odnosno na referendumu te na nacionalnim i lokalnim izborima. Da hrvatskom narodu može ukrasti demokraciju. A taj netko je u najvišim strukturama vlasti, na Pantovčaku i na Trgu svetog Marka.
Ministar Arsen Bauk upravo nam je jasno i nedvosmisleno priznao da u Hrvatskoj živi tek 3,5 milijuna stanovnika s pravom glasa. Time je priznao i da je ova vlada ( Milanovićeva ) godinama zavaravala hrvatski narod. Priznao je da je on sam prevario Ustavni sud, koji je upravo na temelju podataka koje mu je on sam dostavio odredio da se za raspisivanje referenduma treba prikupiti najmanje 405 tisuća potpisa, čime je onemogućen referendum za reformu izbornog sustava i pregažena volja hrvatskog naroda”.
Je li prof. dr. sc. Milan Kujundžić kao predsjednički kandidat podnio kaznenu prijavu? Što je poduzeo nakon toga i kako se ponio prema Kuščevićevom ” festivalu demokracije” kao ministar u Vladi Andreja Plenkovića? Arsen Bauk je priznao da je Vlada Zorana Milanovića udruženim zločinačkim poduhvatom spriječila referendumsko izjašnjavanje o izbornim pravilima. Predsjednik Republike Zoran Milanović je organizirao kršenje Ustava Republike Hrvatske lažiranjem broja birača s prebivalištem u Hrvatskoj i zbog toga bi trebao kazneno odgovarati.
Bivši ministar unutrašnjih poslova Vlaho Orepić je optužio Vladu Andreja Plenkovića za opstrukciju provedbe Zakona o prebivalištu
Predsjednički kandidat Vlaho Orepić, zastupnik Nove politike, je prošle jeseni na sjednici Sabora održao slobodni govor kojemu su glavna tema bila lažna prebivališta u Hrvatskoj. Ustvrdio je da je u Hrvatskoj 250 tisuća birača s lažnim prebivalištem i da Hrvatska mora ustanoviti točan broj stanovnika i vjerodostojne popise birača te na taj način ući u izbore i izboriti se za legalnu i legitimnu vlast.
Već na početku naglasio je kako po tko zna koji put ističe da se u Hrvatskoj vlast i politika zasniva na prevari i da policija i DORH ne reagiraju na tu činjenicu, a predsjednica, prešućujući tu temu, ne radi svoj posao.
Navodeći primjer iz Metkovića gdje je otkriveno da je žena na osnovu lažnog prebivališta oštetila Republiku Hrvatsku za 190 tisuća kuna Orepić je rekao: ” Ljudi moji, samo jednu ženu od minimalno 250 tisuća koji imaju lažno prebivalište. Samo U Zagrebu imamo u ovom trenutku 50 tisuća lažnih prebivališta. Orepić je u nastavku rekao da se više ne može tolerirati autobuse koji na izbore organizirano dovode glasače koji to ne bi trebali biti ( Nemaju prebivalište u Hrvatskoj! ).
Županijski sud u Zagrebu je potvrdio prvostupanjsku presudu Branislavu Švonji zbog povrede slobode odlučivanja birača
Županijski sud u Zagrebu potvrdio je prvostupanjsku presudu kojom je novosadski poduzetnik i predsjednik Demokratske partije Srba (DPS), 50-godišnji Branislav Švonja u listopadu prošle godine osuđen na jednogodišnju uvjetnu zatvorsku kaznu s rokom kušnje od četiri godine zbog povrede slobode odlučivanja birača.
Presuda koju je na Općinskom sudu u Zadru donijela sutkinja Danijela Zubčić Poljak potvrđena je nakon što je odbijena Švonjina žalba. Riječ je o prvom sudskom epilogu priče o kupovanju glasova pripadnika srpske zajednice koji se organizirano autobusima dovoze na glasovanje u obrovačka i druga mjesta s brojnom srpskom populacijom.
U kaznenom postupku na Općinskom sudu u Zadru nedvojbeno je utvrđeno da je Švonja svjesno organizirao besplatan prijevoz hrvatskih građana srpske nacionalnosti, te im kasnije i dao upute kako će glasati. Zaključeno je kako oni ne bi samostalno pristupili na izbore, a Švonja je utjecao da glasaju na određeni način o čemu svjedoče listići s uputama. kao olakotna okolnost uzeta je činjenica što dosad Švonja nije bio osuđivan.
Priča je izbila u javnost u svibnju 2017. godine kada jedan od autobusa s tridesetak putnika nije htio otići iz Obrovca jer im onaj koji ih je pozvao na glasovanje nije platio dolazak. Putnici u autobusu čekali su da im se plati trošak dolaska u Hrvatsku i “nadnica” za određenu političku opciju. No kako do isplate nije došlo izjadali su se novinarki RTL televizije Nikolini Radić.
Stranka Slobodna Hrvatska potom je kazneno prijavila nepoznatog počinitelja i kao pravnu osobu Samostalnu demokratsku srpsku stranku (SDSS), tereteći ih za podmićivanje birača kako bi na izborima dali svoj glas kandidatu SDSS-a u Obrovcu.
Samo Republika Hrvatska ima uvjet o broju potpisa na peticiju za održavanje referenduma izražen u postotcima od broja registriranih birača s prebivalištem u državi. U Švicarskoj je potrebno skupiti 50 tisuća potpisa za zakonodavni u roku od 3 mjeseca, a za ustavotvorni 100 tisuća u roku od 18 mjeseci. Švicarska ima preko tri milijuna stanovnika više od Hrvatske. U Sloveniji 40 tisuća za 35 dana, Italiji 500 tisuća za tri mjeseca i u Mađarskoj 200 tisuća za 120 dana. Iz analiza jasno je da politička kasta grubo manipulira brojem birača s prebivalištem u Hrvatskoj i na taj način sprječava referendumska izjašnjavanja o bitnim pitanjima hrvatskog društva. Zbog toga treba odrediti potreban broj potpisa za održavanje referenduma ovisno o broju punoljetnika prema zadnjem popisu stanovnika. Prosvjedom do referenduma o izbornim pravilima je put demokratizacije hrvatskog društva ukoliko politička kasta ne omogući referendumsko izjašnjavanje o izbornim pravilima i otkazivanju Istambulske konvencije. Deveti saziv Hrvatskog sabora je trebao omogućiti hrvatskim biračima da se Ustavotvornim referendumom izjasne o izbornim pravilima za izbor zastupnika u Hrvatski sabor ili prihvatiti bitne zahtjeve građanskih inicijativa ” Glasujmo imenom i prezimenom ” i ” Narod odlučuje” izglasavanjem novog Zakona za izbor zastupnika u Hrvatski sabor te fiksno odrediti broj potpisnika za održavanje ustavotvornih i zakonodavnih referenduma sukladno našim zahtjevima.
Kao članovi neformalne Inicijative za poštene i transparentne izbore tražimo da zastupnici desetog saziva Hrvatskog sabora ispune bitne zahtjeve građanskih inicijativa “Glasujmo imenom i prezimenom” i ” Narod odlučuje ” tako da: 1. smanje maksimalni broj zastupnika u Hrvatskom saboru sa 160 na 130, 2. izglasaju izbore zastupnika Hrvatskog sabora mješovitim izbornim sustavom (85 razmjernim i 42 dvokružnim većinskim izbornim sustavom) odnosno ukupno 127 zastupnika i da se ukinu posebne izborne jedinice za iseljenike i nacionalne manjine, 3. da smanje izborni prag s 5 % na 2,8 % kod razmjernog izbornog sustava u izbornoj jedinici koja obuhvaća sve hrvatske birače u kojoj bi svi hrvatski birači izabrali 25 zastupnika kako bi svi državljani Republike Hrvatske ostvarili aktivno i pasivno pravo glasa, 4. da se po 20 zastupnika s prebivalištem u izbornoj jedinici razmjernim izbornim sustavom bira u tri izborne jedinice u Hrvatskoj s izbornim pragom od 3,5%, 5. izglasaju glasovanje dopisnim i / ili elektroničkim putem,
6. izglasaju uvjet kandidature svih stranaka potpisom najmanje sto birača po zastupniku za izbore u Hrvatski sabor, 7. izglasaju samostalni nastup stranaka na izborima,
8. da se kod predizbornih koalicija zbrajaju dobiveni glasovi stranaka i na temelju ukupnog broja glasova koalicije dobivaju zastupnička mjesta D’Hondtovom metodom, a pojedinačno stranke koalicija tako dobivene glasove dijele također D’Hondtovom metodom,
9. da ministarstva uprave i unutrašnjih poslova srede Registar birača prije održavanja novih lokalnih izbora svibnja 2021. godine,
10. da se birači potpisuju na biračke liste pri preuzimanju glasačkih listića ( listina ).
11. da izglasaju u Hrvatskom saboru da na peticiji za održavanje Ustavotvornog referenduma bude dovoljno 10 % od broja punoljetnika prema zadnjem popisu stanovnika odnosno 350 tisuća potpisa, a 175 tisuća za održavanje Zakonodavnog referenduma te vrijeme skupljanja potpisa od 30 dana,
12. da inicijator referendumske inicijative mora zatražiti mišljenje Ustavnog suda o dopustivosti referendumskog pitanja nakon skupljenih dvadeset tisuća potpisa,
13. da Ustavotvorni referendum važi ukoliko većina izglasa pitanje postavljeno referendumom i ukoliko na referendum izađe više birača od 50 % od broja punoljetnika prema zadnjem popisu stanovništva i 14. da Zakonodavni referendum važi ukoliko većina izglasa referendumsko pitanje i ukoliko na referendum izađe više birača od 30 % od broja punoljetnih osoba prema zadnjem popisu stanovništva. 
Navedeni su gradovi i općine s više od tri tisuće stanovnika prema procjeni Državnog zavoda za statistiku 31. prosinca 2017. godine kod kojih je trebalo iz evidencije birača s prebivalištem u Hrvatskoj izbrisati više od tisuću birača.
Na prvim izborima za Europski parlament održanim 14. travnja 2013. godine više birača od broja stanovnika imali su u Sisačko-moslavačkoj županiji: Donji Kukuruzari, Dvor, Gvozd, Hrvatska Dubica, Jasenovac, Majur, Sunja i Topusko; u Karlovačkoj: Slunj, Cetingrad, Krnjak, Plaški, Saborsko i Vojnić; u Primorsko-goranskoj: Crikvenica, Novi Vinodolski, Baška, Dobrinj, Malinska-Dubašnica i Punat; u Ličko-senjskoj: Donji Lapac, Karlobag, Lovinac i Udbina; u Brodsko-posavskoj: Okučani i Stara Gradiška; u Zadarskoj: Benkovac, Nin, Obrovac, Gračac, Jasenice, Kali, Kukljica, Lišane Ostrovičke, Pašman, Polača, Preko, Privlaka, Sali, Starigrad, Vir, Vrsi i Zemunik Donji; u Šibensko-kninskoj: Drniš, Knin, Vodice, Biskupija, Civljane, Ervenik, Kistanje, Rogoznica i Tribunj; u Osječko-baranjskoj Šodolovci; u Splitsko-dalmatinskoj: Komiža, Makarska, Supetar, Baška Voda, Bol, Cista Provo, Gradac, Lečevica, Lokvičići, Okrug, Podgora, Selca, Sućuraj, Sutivan i Šolta; u Dubrovačko-neretvanskoj: Janjina i Trpanj; u Istarskoj Medulin; te Vukovar u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Na izborima za Europski parlament održanim 14. travnja 2013. godine imali su: Dvor 6.483, Glina 8.981, Vojnić 5.329, Beli Manastir 9.260, Belišće 8.900, Darda 6.306, Kneževi Vinogradi 4.349, Drniš 7.548, Kistanje 3.898, Knin 15.700, Borovo 4.527, Imotski 8.849, Vrgorac 6.232 i Metković 13.723 birača, a dana 13. svibnja 2018. imaju znatno manje, ali većina ostalih općina i gradova imaju i dalje više birača od punoljetnih stanovnika popisanih 2011. godine. Većini općina i gradova smanjio se broj stanovnika i broj punoljetnika od popisa 2011. godine pa je na sto stanovnika više birača 13. svibnja 2018. godine i veća je razlika između broja birača i broja punoljetnih stanovnika.
HOP
