Korona kriza – uzrok i posljedice
Globalizacija kao svjetski proces, naglo je akcelerirala diljem svijeta. Ulazi u završnu fazu. Prvi put čuo sam izraz: “digitalna i analogna rasa”, ni manje ni više.
O da, nekada i jedna izgovorena riječ, može pokrenuti razmišljanja.
Tko nije bar jednom pomislio, kako bi bilo lijepo da cijeli svijet govori istim jezikom, da se svi razumiju i vjeruju u iste vrijednosti? Da ne bude ratova, gladi, siromaštva.
Ali…
Uvijek se na kraju lijepih misli pojavi taj ali…
Neka mi oproste oni koji razmišljaju drugačije. Bez obzira na stvarnu prirodu nastanka života na zemlji, odnosno je li kreiran ili je nastao “slučajno”, postoje velike različitosti između biljnih i životinjskih vrsti, klimatske razlike, ovisno o dijelu zemlje u kojem neki narod živi, pa čak i izgledu ljudi. Ta šarolikost i različitost, postoji od kada znamo za postojanje ljudske vrste. Nasilno zatiranje različitosti, stvaranje tzv. super čovjeka, kontrola uma i sve ostale umotvorine nastale u glavama bogatih moćnika, udaljavaju nas od prirode samog života na zemlji, od njenog nastanka. Što bi bio smisao života, po tim kreatorima tzv. novog normalnog, nove stvarnosti?
Možda bi bilo lakše shvatiti, da se ideja nije samorealizirala, kao niti slučajno kreirala. Tko si to uzima za pravo upravljati sadašnjošću i budućnošću svih ljudskih bića na zemlji?
Bilo je takvih pokušaja kroz povijest, ali svi znamo kako su završili.
Proizvodnja superbrzih raketa koje nije moguće zaustaviti, nehumanih strojeva za ubijanje, utrka u naoružanju koja dovodi do kreiranja supermoćnih lasera, može ugroziti ne samo zemlju, nego i izazvati daleko veće posljedice širih razmjera.
Zar mislite da će Kreator to dozvoliti?
Zašto u Hrvatskoj, čuda nisu moguća?
Ponukan povijesnim uspjehom naših rukometašica na Europskom prvenstvu, na čemu im još jednom, od srca čestitam i zahvaljujem, prisjetio sam se jednog događaja prije 20 godina.
Na predstavljanju svoje knjige, povukao sam paralelu između uspješnosti našeg društva i naših sportaša. U to vrijeme, naš je osmerac doveslao do finala svjetskog prvenstva.
Zašto smo u sportu natprosječno uspješni, a u smislu društvenog napretka, natprosječno neuspješni?
Odgovor je prilično jednostavan. U sportu vrijede pravila koja jednako vrijede za sve.
Kad bi ista stvar vrijedila za društveni razvoj i blagostanje, gdje bi nam kraj bio? Sigurno ne tu, gdje se sada nalazimo.
Davor Banović
HOP