Amnesty International: Vladavina Aleksandra Vučića obilježena zlostavljanjima političkih suparnika, a oboljeli i poludjeli Vučić naglas halucinira o izmišljenoj aferi njegovog političkog “prisluškivanja”
U najnovijem izvješću Amnesty Internationala o balkanskoj Vučićevoj despotovini Srbiji, čije navode prenosi američki medij :” Diktator Aleksandar Vučić planira uporabiti smrtonosnu silu protiv lidera srpske oporbe Nikole Sandulovića. Mesar Srbije i balkanski koljač Aleksandar Vučić mrzi Sjedinjene Američke Države.”
Intrigantni novi izvještaj koji danas kruži američkim State Departmentom, kaže “da je brutalna tiranija autoritarnog srpskog diktatora Aleksandra Vučića sada u potpunosti prikazana. Aleksandar Vučić pretvorio je Srbiju u lažnu državu, budući da Vučić ne štuje međunarodno pravo. Prema Amnesty Internationalu Vučićeva vladavina već je obilježena zlostavljanjima. Hitni je poziv međunarodnoj zajednici uskočiti i zaustaviti stvarnu prijetnju srbijanskom oporbenom lideru Nikoli Sanduloviću pošto Vučić odbacuje temeljne ljudske vrijednosti.
Aleksandar Vučić planira realizirati osobnu osvetu Nikoli Sanduloviću sve češćim gnjusnim napadima kriminalnih grupa i pojedinaca na Nikolu Sandulovića, pa čak i na Sandulovićevu kćer i suprugu. Stalno se događaju fizički napadi, telefonske prijetnje, čak i slanje pisanih prijetnji na Sandulovićevu adresu. Posebno su bili česti napadi nakon puštanja Sandulovića iz pritvora, iako nikad nije bila podignuta optužnica protiv njega, jer je u pritvoru neopravdano zadržan i otrovan zbog protivljenja zločinačkom režimu i posebno tiraninu Aleksandru Vučiću. Broj i odvratnost napada kulminiraju ovih dana. Nikola Sandulović, srbijanski karizmatski lider, pritvoren je i otrovan proljetos u zatvoru nervnim bojnim otrovima od strane brutalnog režima zlog diktatora Aleksandra Vučića, gdje se Sandulović probodio nakon kome. Srpski koruptivni i krvožedni tiranin Aleksandar Vučić tim i sličnim vrstama terora, ponižava vlastite građane. Napokon, Amerikanci dolaze u potpunosti do spoznaje tko je i što je oduvijek bio i ostao zlotvor Aleksandar Vučić.” Tim riječima je podrobno opisan Vučićev teror i horor što ga provodi u Srbiji tijekom svoje gotovo devetogodišnje brutalne vladavine tom posve neuređenom i iznutra pravno potpuno razorenom državom.
U nastavku svojevrsne i višegodišnje Vučićeve melodrame na političkoj pozornici Srbije slijedi i njegov najnovijih hit mjeseca siječnja. Novogodišnje i božićne blagdane Srbima je Vučić čestitao intervjuom o izmišljenoj znanstveno fantastičnoj inačici njegovog navodnog “prisluškivanija.” Već dva tjedna srpska politički instrumentalizirana (para)policija i krivosuđe pod njegovom paskom pokušava uzaludno izmisliti i procesuirati lažne krivce nepostojeće afere prisluškivanja Vučića. I jedan od njegovih brojnih i bezbojnih prethodnika na vrhu piramide vlasti u Srbiji Vojislav Koštunica svojedobno je preko policije i državnog odvjetništva lansirao lažnu aferu njegovog tobožnjeg prisluškivanja od strane nepoznatih lica. Kad je sve puklo kao dječji balon u parku, ništa se osobito nije dogodilo i Koštunica nije snosio nikakve posljedice lažnog prijavljivanja, laganja i obmanjivanja javnosti Srbije. Sve to činio je nemajući nikakve prave odgovore rješavanja nagomilanih gospodarskih i društvenih poteškoća u srbijanskom društvu.
Po oprobanom i dokazanom Koštuničinom receptu iz istih razloga skretanja pozornosti od stvarnih ekonomskih i socijalnih problema u Srbiji, ali radi zataškavanja svega toga i proizvođenja lažnih političkih afera i skandala, sad i Vučić, vjerni učenik i slijednik svih srpskih dželata Miloševića, Šešelja, Draškovića, Koštunice i Nikolića, podvaljuje javnosti Srbije nepostojeću aferu prisluškivanja, njega kao “vrlo državnika” u pokušaju, a klauna i cirkuzanta u ostvarenju. Tko bi bio toliko zaludan i dokon prisluškivati jednog takvog pajaca kakav je Vučić? Što bilo tko ozbiljan i zreo može čuti u prisluškivanim razgovorima tog opskurnog tipa oskudne pameti, koji po riječima njegovog bivšeg velikog prijatelja i novinara Predraga Popovića vrhunac intelektualnog ostvarenja postiže subotom i nedjeljom popunjavanjem sportskih tiketa u nogometnim kladionicama i cjelodnevnim i višesatnim, hipnotiziranim zurenjem u teletext TV ekrana o promjenama rezultata na tekmama koje je tipovao na odigranim tiketima. To je razina razmišljanja jednog običnog glupana na ivici debiliteta, a na tom skromnom intelektualnom nivou je upravo i srpski vožd Aleksandar Vučić. Jedini pravi i istinski razlog pokretanja predistražnih postupaka o navodnom prisluškivanju Vučića izvjesno leži u policijskom prisluškivanju mreže organiziranog kriminala u Srbiji i srpske mafije što je u dosluhu s Vučićem. Ako je primjerice policija po nalogu suda prisluškivala nekog ovejanog kriminalca i u mreži presretnutih telefonskih razgovora otkrila i telefonske kontakte i razgovore nekog kriminalca izravno s Aleksandrom Vučićem, onda to njega osobno može pogoditi i otuda i njegov jedini motiv prijavljivanja slučaja i pokušaja pokretanja istrage, ujedno i Vučićeva želja i težnja da cijelu moguću kaznenu odgovornost sudski svali na ostale kriminalce s kojima je kontaktirao, a sebe opere pred javnošću Srbije i svojim lakovjernim i lakomislenim pristašama predstavi se nevinim anđelom, velikim pravednikom i političkom žrtvom. To je taj pakleni plan genija zla Aleksandra Vučića. Znakovito je da je među do sada 50 osumnjićenih i saslušanih u MUP-u Srbije i ime Dijane Hrkalović, žene koja je kao prva tajnica MUP-a bila u stvarnosti i kao osoba od Vučićeva najvećeg povjerenja zapravo po utjecaju i moći u službi i iznad samog ministra policije Nebojše Stefanovića. Dijana Hrkalović u MUP-u je slovila kao glavna karika povezivanja i uzajamnog prožimanja interesa vlasti političkog nadzemlja i mafijaškog podzemlja u Srbiji, poznata po osobnim vezama i prijateljstvima s moćnim narko bossovima u Srbiji. Zato je Vučić radi promicanja osobnih političkih interesa imao razloga dugo držati Dijanu Hrkalović u službi u MUP-u baš kao malo vode na dlanu.Poznati Neša Slina je bio u tamo službi, iako formalno ministar policije, samo vjerna sjena Dijane Hrkalović i u biti njezin glasnogovornik, a ne ona njegov, kako je po rangu policijskih ovlasti trebalo biti, ali ne i po Vučićevu scenariju. Na saslušanju se Dijana Hrkalović kao bivša uposlenica MUPa-, smijenjena prije neku godinu zbog sumnjivih, otkrivenih, dokazanih i svjetski kompromitirajućih veza s podzemljem, branila šutnjom i odbila ići na poligraf. U međuvremenu, ona je od Vučića i njegove kamarile očekivala promaknuće na neku još bolju dužnost, kako se govorilo i u srpskoj diplomaciji, još bolje uhljebjenje od onog što ga je imala u MUP-u Srbije. Kad se to nije ostvarilo, a njena očekivanja glede starih zasluga za Vučićev režim pala u vodu, ona se od Vučićeva glavnog saveznika u njegovim očima pretvorila u nešto posve drugo, te je i dospjela na listu političkih saslušanja 50 izmišljenih “zavjerenika” protiv Vučića i njegove vlasti u Srbiji.
Koliko je Srbija jedna uistinu mafijaška i banana država govori podatak da je na listi saslušanih i jedan od čelnika UKP-a ( Uprave kriminalističke policije ) Dejan Milenković – Bagzi. Zamislite zemlju u kojoj je osvjedočeni, dokazani pripadnik zloglasnog Zemunskog klana Milorada Ulemeka – Legije, dakle, glavom i bradom Milenković zvani Bagzi dolaskom na vlast njegovih političkih favorita presvučenih srpskih radikala pod kodnim imenom takozvanih naprednjaka, od zaštićenog sudskog svjedoka prethodnih srpskih vlasti Demokratske stranke i njene koalicije oko bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića u sudskom procesu protiv ubojica iz Zemunskog klana, od člana mafijaškog kartela u Vučićevoj banditskoj i razbojničkoj državi nagrađen ulogom savjetnika Uprave kriminalističke policije! Je li onda još koga čudi da je Srbija jedina zemlja u Europi gdje mafija ima vlastitu državu. I kad je srbijanski premijer Zoran Đinđić ubijen 2003. godine ponajviše zbog činjenice što je kanio izručiti Haškom Tribunalu i budućeg organizatora njegovog ubojstva Milorada Ulemeka Legiju, netom nakon ubojstva u političkom tjedniku “Svedok” urednika Vladana Dinića osvanula je na naslovnici lista Vučićeva prijeteća poruka tadašnjem sudskom zaštićenom svjedoku mafije Bagziju, a sad na mjestu savjetnika UKP-a ( Uprave kriminalističke policije ) Vučićeve mafijaške države. Vučić je nakon obavijesti da Milenković – Bagzi prihvaća ponudu suda biti zaštićenim sudskim svjedokom u raskrinkavanju organizacije, pripreme, plana i realizacije ubojstva Đinđića, preko stupaca njemu i Šešeljevim radikalima politički bliskog političkog tjednika “Svedok” poručio: “Bagziju ću izvući uši!” Nakon Vučićeve prijetnje Bagzi nikad do kraja nije pred sudom progovorio o inspiratorima i političkim naručiteljima ubojstva Đinđića, ali je prihvaćanjem zavjere višegodišnje šutnje od strane naručitelja političkog zločina s predumišljajem i Đinđićeva politički motiviranog ubojstva 2003. dočekao 2012. godine povratak na vlast njegovih miljenika Nikolića i Vučića, dakako i na klupi za pričuve njihovog idola pećine Šešelja.
Da je Srbija iole pravno ustrojena država, a ne zemlja zakona džungle pune opasnosti po život ljudi,od strane onih dvonogih i do zuba naoružanih zvijeri, Bagzi i cijeli mafijaški eskadroni smrti serijskih političkih likvidacija Dade Vujasinović, Ćuruvije, Đinđića, Olivera Ivanovića i mnogih drugih javnih ličnosti, ali i onih drugih naoko društvenih anonimusa i politički angažiranih ljudi, Vučić, Nikolić i Šešelj kao njihov glavni vođa razbojničke i pljačkaške bande i svi oni i kao naručitelji ubojstava politčkih protivnika u Srbiji, odavno bi bili svi skupa na doživotnoj robiji. Što Bagzi ne bi mogao u Vučićevoj Srbiji biti i glavnim ravnateljem u policiji, kad već dr. Zlatibor Lončar aka mafijaški poznat po nadimku “Doktor Smrt”, kao vrli suradnik Zemunskog klana tijekom redarstvene akcije “Sablja” i dokazani suborac Ulemeka – Legije, može biti ministar zdravlja u Vučićevoj Srbiji? Po kojem je to kriteriju od dva gangstera Bagzija i dr. Smrti ovaj drugi zaslužniji za održanje Vučićeve vlasti? Doista, Bagzi nije ništa lošiji mafioz od Lončara aka Dr. Smrti, te je odavno zaslužio i puno prije Nebojše Stefanovića ili sad Aleksandra Vulina biti i ministrom srpske policije.Politička i mafijaška trakavica u Srbiji se nastavlja u beskraj i tko zna koliko će još dugo ići u nedogled.
I premda je Prvo osnovno tužiteljstvo izričito zahtijevalo da Vučić dostavi u predviđenom roku konkretne dokaze o tobožnjem prisluškivanju, on to u zakonskom roku nije učinio,Ni Vučić toliko nije bio maštovit, koliko god ga instikt dječje bujne mašte, što u njegovoj glavi prepunoj demonskih podstanara radi svašta, vodi kroz cijeli život. Zato je i po iskazu predsjednika Prizivnog suda Aleksandra Stepanovića, dugo godina čovjeka od Vučićeva velikog povjerenja i unaprijeđenog hijerarhijski i samo po Vučićevoj želji u vrh pravosuđa, Prvo i osnovno tužiteljstvo u Beogradu zaustavilo bilo kakvu istragu i time stavilo točku bez zareza na Vučićevu lažnu prijavu izmišljenog prisluškivanja. Ostaje samo upitno, kao što reče u povodu toga u jednom nedavnom intervjuu i sudac kaznenog odjela Prizivnog suda Miodrag Majić, što je to baš sad, a ne u nekom ranijem trenutku, ponukalo predsjednika sudskog vijeća Prizivnog suda Aleksandra Stepanovića prijećí na pravu stranu branitelja zakona istine i pravde pred bezakonjem Vučićeva krivosuđa u državi. Mogući odgovori leže i skorom sudskom raspletu lanjskih i preklanjskih afera “Jovanjica” u svezi srspke trgovine drogom diljem svijeta, ali i skandal vezan za tvornicu oružja “Krušik” i prodaje srpskog naoružanja teroristima diljem planeta. U svemu tome nezaobilazna je izravna uloga Vučićevog političkog kartela i njihove poveznice sa srskim podzemljem. I svjestan toga sudac Aleksandar Stepanović želi na vrijeme prijeći na pobjedničku stranu i pobjeći iz okrilja njegovog dojučerašnjeg političkog mentora Aleksandra Vučića. Naravno, Vučićevi strogo kontrolirani mediji nakon Stepanovićeva političkog Kopernikanskog obrata medijski su ga razapeli na križ i provlače ga kroz blato državne propagande kao izdajnika, otpadnika ili možebitno dojučerašnjeg i kasno otkrivenog oporbenog mangupa u redovima vlasti. Ipak, Vučićeva strahovalda počinje pucati po svim rubovima. Ilustracija toga je i provostupanjskai i još uvije ne i pravomoćni sudski pravorijek u sudksom sporu Boško Obradović – Aleksandar Vučić. Predsjednik SNS falange Vučić Pernarova prijatelja Obradovića javno je nazvao fašistom i lopovom, ovaj ga je tužio i začudo svih dobio ssudski spor s Vučićem, te mu je ovaj obvezan isplatiti 200 000 dinara ili 1702 eura na ime nematerijalne odštete za povredu časti, ugleda i dostojanstva i pretpljenih duševnih boli i patnji. Tako glasi sudska presuda, premda je Obradović zahtijevao i peterostruko veću odštetu od milijun dinara odnosno 8510 eura novčane isplate od strane sudski osuđenog Vučića. Bilo kako bilo, srbijanski diktator Aleksandar Vučić ušao je već u povijest kao prvi i službeno i sudskim putem osuđeni vladar u Srbiji. Sad mu barem nitko više ne može sporiti da je u nečemu prvi, makar i kao neslavni rekorder svih vremena u Srbiji, toj zemlji sveopćeg kaosa na svim razinama funkcioniranja države.
Dragan Ilić iz Beograda za HOP
HOP