Poštovani,
obraćam vam se zbog ogorčenosti postupanjem u Općoj bolnicu Dubrovnik u kojoj je moj otac Josip P. rođen 1961. g. umro uslijed teškog krvarenja, zbog terapije koji su mu dali za moždani udar. Umrli je bio branitelj u domovinskom ratu.
Mene i obitelj nisu iz bolnice obavijestili o pogoršanju njegovog zdravstvenog stanja nakon što je dobio terapiju. Kako smo saznali kasnije tu terapiju trombolizu za moždani udar nije niti smio dobiti zbog terapije i koronarografije koja je provedena zbog infarkta srca prethodnog dana.
Mene kao njegovo jedino dijete ni obitelj nitko nije zvao ni zbog suglasnosti za trombolizu niti kad se teško pogoršalo njegovo stanje i pao je u komu , a prema nalazima bilo je jasno da ne može preživjeti.
Iako se stanje moga oca teško pogoršalo i pao je u komu oko podne zbog teškog krvarenja u mozgu nakon što su mu dali trombolizu koju mu je propisao neurolog za moždani udar i priključen je na respirator, prema nalazima neurokirurg napisano je kako mu nema pomoći,a nitko nas nije obavijestio o teškom pogoršanju njegovog stanja i životnoj ugrozi.
Tek su me navečer kasno oko 23 sata nazvali i rekli da je umro. Ogorčena sam nebrigom za pacijente, njihov život i obitelj u OB Dubrovnik.
Liječnik koji je odgovoran za terapiju koja je mog oca koštala života i dalje radi u OB Dubrovnik. Ni on i oni koji znaju za to i pokrivaju ga nikada nas nisu nazvali niti se ispričali, te izrazili žaljenje i sućut.
U Općoj bolnici Dubrovnik nisu se imali kad baviti istragom smrti mog oca zbog pogrešne terapije koja mu je prouzročila teško krvarenje u mozgu i trbuhu. Ali zato imaju kad snimati video i plesati po toj istoj bolnici što me čini još ogorčenijom.
Iako su prošla više od tri mjeseca od podnošenja prijave nikakvu obavijest o tome nisam dobila. Želim da bolnica bude sigurno mjesto za liječenje, da nitko više ne plati životom poput mog voljenog oca zbog nečijeg propusta.
Nama je rečeno tek kad smo ujutro došli u bolnicu preuzeti papire i stvari da je dobio krvarenje kao nuspojave lijeka za moždani udar , ali ne da je dobio pogrešnu terapiju za moždani udar.
Nakon toga nitko nas nije više kontaktirao, nitko nije odgovarao za propust. Apsurdno je što je dr. sc. Dražana Martinović Mamić kao jedina liječnica koja je tražila istragu o nepropisno ordiniranoj trombolizi dobila otkaz. Da su ju poslušali ranije moj otac bi zasigurno bio živ.
S poštovanjem, Irina Brkić
HOP