SVI IZBORI ZA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE OD 2000. DO 2020. GODINE SU NEREGULARNI! mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.
Hrvatski sabor se 14. studenog 2019. godine izjasnio sa 105 glasova ujedinjene “antifašističke” koalicije HDZ-SDP-SDSS-HNS-GLAS-IDS-HSS – ostalih zastupnika nacionalnih manjina i Bandićevih “žetončića” protiv amandmana zastupnika Zlatka Hasanbegovića o ukidanju obilježavanja 22. lipnja, tzv. Dana antifašističke borbe kao državnog blagdana te protiv uvođenja sovjetskoga tzv. Dana pobjede nad fašizmom 9. svibnja kao spomen dana. Jednakim brojem glasova ista koalicija spriječila je referendumsko izjašnjavanje za promjenu izbornih pravila za izbor zastupnika u Hrvatski sabor građanskih inicijativa ” Narod odlučuje” i “Ne istambulskoj konvenciji” prihvativši obrazloženje smijenjenog bivšeg ministra uprave Lovre Kuščevića o nedovoljnom broju potpisa za održavanje referenduma. Po hitnoj proceduri izglasali su Zakon o blagdanima i spomen danima i time nepotrebno produbili postojeće podjele u hrvatskom društvu. Premda su građanske inicijative “Glasujmo imenom i prezimenom” 2014. godine s 380.649 potpisa i “Narod odlučuje” s preko četiristo tisuća potpisa birača tražile promjenu izbornih pravila Hrvatski sabor nije promijenio izborne jedinice određene Zakonom 29. listopada 1999 godine, a broj zastupnika je ostao 151. Broj birača u drugom krugu predsjedničkih izbora 5. siječnja 2020. godine je 317.316 veći od broja punoljetnika prema mojoj procjeni ( vidi priložene tablične prikaze ). Priloženi tablični prikazi dokazuju grubu manipulaciju biračima s prebivalištem u Hrvatskoj od 3. siječnja 2000. godine. Svi izbori zadnjih 20 godina su neregularni i ovi 2020. godine zbog grube manipulacije biračima s prebivalištem u Hrvatskoj! Na trećim izborima za Europski parlament 26. svibnja i u drugom krugu predsjedničkih izbora pokazali smo velikim brojem nevažećih listića ili izbornom apstinencijom da ne želimo Kuščevićev “festival demokracije” i diktatorsku vladavinu Andreja Plenkovića pomoću Bandićevih “žetončića” i etnobisnismena poput Pupovca i Radina. Nadali smo se “Novoj hrvatskoj paradigmi” prema načelima iznesenim u ogledu Davora Ive Stiera, a dobili smo Šeksovu boljševičku paradigmu vladanja Hrvatskom. Kolinda Grabar Kitarović je zbog takve politike Plenkovićeve interesne zajednice izgubila izbore. Između dva loša kandidata izabrali smo križanje listića ili neizlazak na izbore.
Predsjedničkim kandidatima na sučeljavanjima prije drugog kruga izbora nisu postavljena pitanja o izbornom zakonodavstvu i neposrednoj demokraciji niti su oni samostalno pokrenuli ta pitanja.
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović su bili kandidati “antifašističke” koalicije koja izbjegava implementaciju rezolucije Europskog parlamenta usvojenoj 19. rujna 2019. naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))“, kojom su osuđeni i izjednačeni nacistički i komunistički zločini kao i zločini svih ostalih nedemokratskih autoritarnih režima.
Dosta nam je 20 godina “antifašističke” diktature: Stjepana Mesića, Josipa Manolića, Budimira Lončara, Mate Granića, Jadranke Kosor, Vladimira Šeksa – Sove, Miroslava Šeparovića, Branka Bačića, Ive Josipovića, Zorana Milanovića, Andreja Plenkovića, Gordana Jandrokovića 808, Davora Božinovića 475 i Jasne Omejec! Dosta nam je korumpiranih političara i sudaca! Na izborima 5. siječnja 2020. godine prekrižili smo listiće, jer su oboje kandidata pripadnici stranaka koje su od 3. siječnja 2000. godine glasovanjem u Hrvatskom saboru gušile neposrednu demokraciju i sudjelovale u izbornim prijevarama. Iskoristili smo izbore kao referendum o nepovjerenju političkoj kasti uzurpatora boljševičkog mentalnog sklopa!
Gruba manipulacija biračima s prebivalištem u Hrvatskoj počela je na izborima za Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora održanim 3. siječnja 2000. godine skokovitim porastom broja birača prema broju birača na lokalnim izborima održanim 13. travnja 1997. godine za 217.755 birača s godišnjim povećavanjem broja birača za 79.880 birača. Broj birača 3. siječnja bio je za 376.915 veći od broja punoljetnih stanovnika popisanih 2001. godine. Ličko-senjska županija imala je više birača od stanovnika popisanih 2001. godine. Na izborima za Hrvatski sabor održanim 1.422 dana kasnije 25. studenog 2003. godine Vlada Ivice Račana s tadašnjom ministricom pravosuđa, ustavnom sutkinjom Ingrid Antičević Marinović je broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj povećala s 3.882.448 za 115.652 na 3.974.545 birača , a na izborima za Hrvatski sabor održanim 24. studenog 2007. godine bivši ustavni sudac Antun Palarić, tadašnji ravnatelj Središnjeg ureda za upravu i lokalnu samoupravu, je povećao u 1.463 dana broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj za 99.085 na 4.073.630. Prema procjeni, na temelju prirodnog kretanja stanovništva i popisima stanovništva 2001. i 2011. godine, je broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj od 2007. godine trebao neprekidno padati zbog prirodnog gubitka stanovništva i negativnog migracijskog salda.
No, ustavni sudac Davorin Mlakar je kao ministar uprave povećao broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj na izborima za Hrvatski sabor održanim 4. prosinca 2011. godine na 4.092.493 za 605.827 više od broja punoljetnih stanovnika popisanih 2011. godine. Raspodjele birača po županijama, općinama i gradovima grubo odstupaju od prirodnog i migracijskog kretanja stanovništva i od popisa stanovništva 2001. i 2011. godine, a to izaziva osnovanu sumnju da vlade od 2000. godine do sada grubo manipuliraju biračima s prebivalištem u Hrvatskoj radi namještanja rezultata izbora i referenduma te sprječavanje referendumskog odlučivanja birača o bitnim pitanjima hrvatskog društva i države. Bivši ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić je rujna 2019. godine na sjednici Sabora održao slobodni govor kojemu su glavna tema bila lažna prebivališta u Hrvatskoj. Ustvrdio je da je u Hrvatskoj 250 tisuća birača s lažnim prebivalištem i da Hrvatska mora ustanoviti točan broj stanovnika i vjerodostojne popise birača te na taj način ući u izbore i izboriti se za legalnu i legitimnu vlast. Već na početku naglasio je kako po tko zna koji put ističe da se u Hrvatskoj vlast i politika zasniva na prevari i da policija i DORH ne reagiraju na tu činjenicu, a predsjednica, prešućujući tu temu, ne radi svoj posao. Navodeći primjer iz Metkovića gdje je otkriveno da je žena na osnovu lažnog prebivališta oštetila Republiku Hrvatsku za 190 tisuća kuna Orepić je rekao: ”
Ljudi moji, samo jednu ženu od minimalno 250 tisuća koji imaju lažno prebivalište. Samo U Zagrebu imamo u ovom trenutku 50 tisuća lažnih prebivališta. Orepić je u nastavku rekao da se više ne može tolerirati autobuse koji na izbore organizirano dovode glasače koji to ne bi trebali biti ( Nemaju prebivalište u Hrvatskoj! ). Na izborima za Hrvatski sabor 2015. i 2016. godine broj birača srpske i talijanske nacionalne zajednice bio je veći od broja pripadnika tih manjina popisanih 2011. godine. Birača srpske nacionalne zajednice bilo je 41.742 više od punoljetnih pripadnika popisanih 2011. godine, talijanskih 3.494 i mađarskih 896. Prema Bivšem ministru unutrašnjih poslova iz registra birača trebalo je izbrisati 40.103 birača srpske nacionalne zajednice, 880 mađarske i 494 talijanske. Od 25.siječnja 2000. godine Vlada Ivice Račana je za 1.420 dana do 23.11. 2003. godine povećala broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj za 115.652 i s godišnjim rastom od 29.727. birača, a Vlada Ive Sanadera za 427 dana za 30.417 odnosno s godišnjim rastom od 26. tisuća što ukupno iznosi do drugog kruga predsjedničkih izbora 25.siječnja 2005. godine za 146.069 birača.
Vlada Ive Sanadera je do izbora za Hrvatski sabor 25.11. 2007. godine za 1.036 dana povećala broj birača s godišnjim rastom od 24.191 birača za 68.663 birača, a Vlada Jadranke Kosor je do 11. siječnja 2010. godine s godišnjim rastom od 7.370 birača povećale broj birača za 15.690 birača na ukupni iznos 4.089.320 birača.
Bez predznaka odnosi se na smanjenje, a – na povećanje podataka na predsjedničkim izborima 2019. godine! Pobjednik na predsjedničkim izborima 2019. godine Zoran Milanović je dobio 48.047 glasova manje od poraženog Ive Josipovića na izborima 2014. godine, a pobjednica na izborima 2014. godine 185.457. Prema procjeni Državnog zavoda za statistiku 31. prosinca 2019. godine Grad Zagreb i županije u kojima je pobijedio Zoran Milanović imale su 2.221.608 stanovnika, a županije u kojima je pobijedila Kolinda Grabar Kitarović 1.836.557, a to je 385.051 manje. Od popisa 2011. godine Grad Zagreb zajedno sa županijama u kojima je pobijedio Zoran Milanović izgubili su 48.260 stanovnika, a županije u kojima je pobijedila Kolinda Grabar Kitarović 178.464 Broj birača registriran u županijama u drugom krugu izbora u kojima je pobijedila Kolinda Grbar Kitarović je 229.590 manji od broja birača u kojima je pobijedio Zoran Milanović i glasalo je 3% manje birača. Veliki broj birača na privremenom radu u inozemstvu ima prebivalište u Hrvatskoj pa nisu mogli glasovati, jer se “antifašistička” koalicija protivi elektronskom i / ili dopisnom glasovanju. Nevažeći glasovi nisu presudili rezultat izbora nego nezadovoljstvo birača politikom Vlade Andreja Plenkovića. Svi gradovi i općine s više od tri tisuće stanovnika osim Slavonskog Broda imali su na predsjedničkim izborima 2014. godine više birača u drugom krugu. Svi gradovi i općine s više birača u prvom krugu od broja stanovnika imali su još više birača u drugom krugu. Jesu li rezultati predsjedničkih izbora 2014. godine vjerodostojni? S kojom je razlikom pobijedila Kolinda Grabar Kitarović? Je li opravdana sumnja na pokušaj izborne prijevare? Od drugog kruga predsjedničkih izbora 11. siječnja 2015. godine do 5. siječnja 2020. godine Hrvatska je prema procjeni izgubila 167.151 stanovnika s prosječnim godišnjim gubitkom od oko 33.522 stanovnika, a županije u kojima je pobijedila Kolinda Grabar Kitarović su izgubile 126.447 stanovnika. Vlade Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića smanjile su broj birača od 8. studenog 2015. do 5. siječnja 2020. godine za 1.519 dana za 78.102 odnosno s godišnjim smanjivanjem za 18.767 birača. Nevažeći glasački listići nisu presudili rezultat izbora nego nezadovoljstvo birača “festivalom demokracije” Vlade Andreja Plenkovića i sprječavanje uvođenja elektronskog i / ili dopisnog glasovanja. Birače iseljene Hrvatske HDZ i SDP tretiraju kao neprijateljsku emigraciju za vrijeme totalitarne bivše države. Koliko birača s prebivalištem u Hrvatskoj na radu u Irskoj, Njemačkoj i ostalim zemljama nije moglo ostvariti biračko pravo na predsjedničkim izborima 5. siječnja i na izborima za Hrvatski sabor 5. srpnja ove godine? Plenković je omogućio stvarnom kandidatu “antifašističke” koalicije Zoranu Milanoviću pobjedu na predsjedničkim izborima.
Prema članku 17. za izbor predsjednika Republike predsjednik Republike Hrvatske, bez obzira da li na izborima sudjeluje jedan ili više kandidata, bira se većinom glasova svih birača koji su glasovali. Ako niti jedan kandidat ne dobije takvu većinu, izbor se ponavlja nakon 14 dana. Ako je na izborima sudjelovalo više kandidata, pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju dobili najviše glasova. Ako koji od kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran stječe kandidat koji je slijedeći po broju dobivenih glasova.
U slučaju da zbog odustajanja kandidata koji prema odredbama prethodnog stavka imaju pravo sudjelovati na ponovljenom izboru ostane samo jedan kandidat obavit će se izbor.
Na ponovljenom izboru izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova birača koji su glasovali. Ako kandidati dobiju isti broj glasova, izbor se još jednom ponavlja.
Tko bi bio izabran za predsjednika Republike da je nas koji smo namjerno prosvjedno glasovali nevažećim listićima bilo 5. siječnja 2020. godine najviše pitam ustavne stručnjake i bivšeg državnog odvjetnika Krunislava Olujića?
Odvjetnik Krunislav Olujić je osporavao pobjedu Kolinde Grabar Kitarović jer nije dobila apsolutnu većinu glasova u drugom krugu izbora. Hrvatski sabor nije za pet godina promijenio superlativ najveći u komparativ veći budući da u drugom krugu sudjeluju samo dva kandidata. Također je trebao promijeniti stavak u kojemu se predviđa ponavljanje izbora ukoliko kandidati u drugom krugu dobiju jednaki broj glasova. U tom slučaju bi trebalo proglasiti za pobjednika kandidata koji je pobijedio u prvom krugu.
Miroslav Škoro nije odgovoran za poraz bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović! Na izborima bilo je oko 320 tisuća birača više od broja punoljetnih stanovnika prema procjeni Državnog zavoda za statistiku za sredinu 2019. godine.
Više birača od stanovnika prema procjeni Državnog zavoda za statistiku za 31. prosinca 2019. godinu imalo je 39 gradova ili općina s više od tri tisuće stanovnika kao što su: Crikvenica, Glina, Dvor, Makarska, Benkovac, Obrovac, Drniš, Skradin, Vodice itd. Opravdano sumnjamo da je predsjednički kandidat Miroslav Škoro oštećen na izborima poput Borisa Mikšića na izborima 2005. godine.
Inicijativa za poštene i transparentne izbore je pozvala birače da križanjem listića na izborima izraze nezadovoljstvo politikom “antifašističke” koalicije duopola HDZ – SDP i njihovih satelita i zbog grube manipulacije brojem birača na svim izborima od 2000. godine. Križanjem glasačkih listića na predsjedničkim izborima 5. siječnja 2020. godine izrazili smo nezadovoljstvo prema ponašanju političke kaste uzurpatora boljševičkog mentalnog sklopa “antifašističke” Plenkovićeve interesne koalicije.
HOP
