Srbija sa kneževinom Raškom nema vezu, Raška se prihvaćanjem pravoslavlja izdvojila iz rimske Crkve, mada je pučanstvo većinom bilo katoličko

0
2106
Čini mi se da Hrvati, posebice hrvatski komunistički političari i povjesničari, ne razlikuju narod od nacije niti znaju što definira neki narod, a što naciju. Oni još nisu shvatili da narod može biti dio druge nacije. Oni ne znaju da su Hrvati kao narod kroz povijest bili dio mađarske ili austrijske nacije. Nacija je država. Zbog toga hrvatski političari i neki povjesničari šute kada po Hrvatima pljuju Srbijanci i hrvatski Srbi jer nisu povijesno obrazovani. Oni  ne znaju da  Srbijanci ni Srbi nisu povijesni nego izmišljeni narod bez povijesti i baštine jer takvo učenje je bilo zabranjeno. Zbog toga Srbijanci i danas posežu sa hrvatskom teritorijem i baštinom.

Srbijanci i Srbi su izmišljeni kao narod tek početkom 19. stoljeća i već 1874. godine dobili su svoju kneževinu nakon što su Mađari i Austrijanci porazili Osmanlije. Tada nastaje na prostoru Belogradskog pašaluka kneževina Srbija i započinju progoni muslimana sa tih prostora i srbijanizacija svih drugih naroda – pravoslavnih Rumunja, Bugara, Albanca i Grka te katoličkih Mađara i Hrvata. Novonastali Srbijanci su u Sarajevu izvršili atentat na austrijskog prijestolonasljednika i nadvojvodu  Ferdinanda 28. lipnja 1914.godineu  Sarajevu i tako postali miljenik imperijalnih sila.

To je bio uvod u Prvi svjetski rat i nestanak Austrijskog carstva, a nakon toga Srbijanci počinju posezati za BiH i postaju imperijalistička sila na Balkanu. Taj atentat je izvršen pod budnim okom zapadanoeuropskih imperijalnih sila.

Većina pučanstva u Belogradskom pašaluku su bili muslimani od kojih su se neki nakon poraza naselili u BiH i Sandžak zahvaljujući imperijalnim silama – Rusiji, Britaniji i Francuskoj i nepromišljenosti austrijske politike. Koliko je samo džamija srušeno u Beogradu? Neki muslimani u Beogradskom pašaluku nakon osnivanja kneževine Srbije su prihvatili pravoslavlje i postali Srbijanci po kneževini Srbiji.

Belograd je dobio ime po Belim Hrvatima prije nego su ga okupirali Bugari. Bugari su dobili ime po mitološkoj sestri Bugi, odnosno, Vugi, što se još pisalo Ugi. Hrvatima ih čini sufiks AR u njihovom imenu, dakle, HAR. Hrvati su Mađare zvali Ugari ili Ugri, ali oni su potomci povijesnih Mada koji su živjeli u Panoniji i po njima mi Ungare nazivamo Mađari.

Ungri su izvorno bili pravoslavci u Transilvaniji, a prihvaćanjem Rima postali li katolici i mađarizirali velik broj Hrvata, što nam najbolje pokazuje mađarska prezimena. Madi su po Herodotu bili Hrvati jer on ih je zvao Kelti. Ungari nisu bili nikakvi Huni nego Un-Gari, dakle, Van-Gari, a to je bio naziv za hrvatske pučane pod Francima koji su se bavili ratarstvom, stočarstvom, obrtom i trgovinom. Van stoji za Ven. Takvi žitelji su na našim današnjim prostorima bili poznati kao Čavari ili Avari, a pod Bizantom i Obri. Kako je haravačka civilizacija imala dvije kaste, oni su bili jedna od njih.

Prostorom cijele današnje Srbije do rijeke Save nakon 924. godina su zavladali Bugari. Prije toga Bugarska i Hrvatska su graničili na rijeci Moravi. Granicu sa Morave na Drinu je pomaknuo Rim jer je tada kršćanstvo bilo ujedinjeno. Tada su Bugari zavladali prostorom između Morave i Drine te Raškom, koja je prije toga bila dio Cervene Hrvatske. Bugarska ohridska arhiepiskopija je osnovala pećku episkopiju, a ne Sava Nemanić. Peć nikad nije bila srpska patrijaršija. To se dogodilo nakon slabljenja Bizanta jer je Rim zavladao bizantskim prostorima na Jadranu i najvjerojatnije se dogodila trampa između Rima i Bizanta.

Prvi hrvatski knez koji se naklonio Rimu je bio Branimir. Upravo zbog bizantske religije, Mleci su pokušali osvojiti Dalmaciju, a te prostore i danas traži talijanska iredenta. Tako su Mleci Hrvatima oteli Istru sa Trstom, a tim prostorom poslije Mlečana su zavladali Talijani mada je pučanstvo bilo hrvatsko. Srbijanski kralj se nastankom kraljevine Jugoslavije odrekao  Istre, Rijeke, otoka Cresa i Lošinja, Zadra sa okolicom, te Lastova i Palagruže.

Što je radila Srbija u posljednja dva stoljeća radi i danas, ali to ni američke ni europske političke elite ne vide i ne shvaćaju posljedice. Srbija se još jednom pokušala širiti na račun pravoslavlja i stvorila novi kaos na cijelom Balkanu. Zar su svi pravoslavci svijeta Srbijanci?

Srbija se raspadom komunističke Jugoslavije pokušala proširiti na BiH te Hrvatsku, a isto je učinila nakon 1918. godine kada je makedonske, albanske i crnogorske, bosanske i hrvatske pravoslavce proglasili Srbijancima uz blagoslov Amerike, Britanije, Francuske i Rusije. U ime srbijanskog pravoslavlja su počinjeni mnogi zločini nad neSrbima jer gdje god je pravoslavni grob, tamo je i nebeska Srbija.

Srbijancima i Srbima je isto o omogućeno u BiH kad je Amerika tom genocidnoj politici dodjeljuje pola BiH. Njih ostavljaju na ratom osvojenom prostoru na kojem su izvršili genocid i etničko čišćenje, a Hrvatima u BiH oduzimaju ratom osvojene prostore kojim su Srbi ranije zavladali uz pomoć genocida nad Hrvatima i daju ih genocidnim Srbima u BiH nakon velike hrvatske pobjede. Amerikanci su zaustavili vojnu operaciju Maestral koja je mogla riješiti problem BiH za sva vremena, barem što se tiče Srba.

No, vratimo se malo u povijest. Kakve sveze ima kneževina Srbija sa srednjovjekovnom kneževinom Raškom? Nikakve. Raška je prihvaćanjem pravoslavlja izdvojila iz rimske Crkve, mada je pučanstvo većinom bilo katoličko.  Etnici Srbin i Srb ne označuju isti narod jer je Bizant Hrvate na prostoru povijesne hrvatske carevine – Krajine, zvao Serbi dok su ih  Latini  zvali Servi. Dolaskom pod jurisdikciju Rima, Latini  su Hrvate nazvali Cervi, a prije su bili poznati kao Cerveni. Odatle nazivi carevina, car i krajina.

Odatle latinski etnici Servi i bizantski Serbi. Isto tako nametanjem kršćanstva Hrvatima u Alpama, oni postaju Veni i Helveti.  Prije toga Rim je Hrvate na Alpama zvao Calveni, odakle naziv Slaveni. Naziv Helveti je nastao po Keltima, a Hrvate je Keltima nazivao i Herodot. Dakle, Hrvati su na ovim prostorima živjeli prije pojave semitskih Grka i Latina. Zamjena glasa R glasom L je semitska, odnosno, starogrčka, a kasnije i latinska. Odatle nazivi Heleni, Helveti ili Holandi.  Latini su Germane zvali Cermani, dakle, Hermani.

Srbijanci su narod koji je nastao od pravoslavne sekte, a svi drugi narodi su nastajali od plemena koji su govorili približno istim jezikom koji se mijenjao pod uticajem okupatora. Na prostoru današnje Srbije nikada u povijesti nisu živjeli Srbi. Tamo su živjeli Sremci koji su potomci Sarmata, dakle, Hrvata. Najbliža i jedina pravoslavna episkopija najbliža Belogradskom pašaluku je bila u Sremskim Karlovcima, a on je stvorena za Bugare, Grke i Armence i Albance koji su bježali pred Osmanlijama. Ona se nalazila na hrvatskom teritoriju u Austrougarskoj, što znači da je bila hrvatska episkopija.

inbound8481901091243488055 inbound2577248424615251346 inbound3444208155590134800 inbound376069475150878636 inbound7958753697556417452 inbound3317553900192973771 inbound306644712323946101 inbound3366773896247062796 inbound8314065092224255390 inbound4614676704120956939 inbound8705142604864095093 inbound6019207551471340778

Tvorci velikosrpske ideje na štetu Hrvata

Nastankom kraljevine Jugoslavije na temeljima te episkopije nastaje beogradska episkopija i 1922. godine prvi put u povijesti se pojavljuje SPC zahvaljujući korumpiranom carigradskom patrijarhu koji je kupljen hrvatskim novcem nakon zamjene austrougarskog novca u dinare, što je potom omogućilo širenje srbijanstva među sve pravoslavce diljem Jugoslavije mada oni nikad nisu pripadali srbijanskom narodu. Iako se država zvala Jugoslavija koja je bila višetična, Srbija se širila na račun pravoslavlja. Tako su i hrvatski pravoslavci postali Srbi, ali ne i Srbijanci. Oni su još poznati kao Prečani ili prečki Srbi, dakle, Srbi preko Drine

Uz pomoć religije Srbijanci su postali mali imperijalisti početkom 20. stoljeća  i stvorili takav kaos na jugoistoku Europe nakon poraza Osmanlija koji  neće prestati dok se Srbijanci ne dovedu u red i dok sve novonastale pravoslavne države ne zabrane djelovanje SPC u njihovim državama. Na njihove laži nasjedaju mnogi hrvatski komunistički ”intelektualci”, kao što su nasjeli i ilirci, jer nisu imali povijesno obrazovanje nego panslavenstvo, a nisu razumjeli izopačenost naroda koji je nastao prisilom.

Na njihove laži nasjedaju i europski ljevičari. Kojeg porijekla su Srbijanci na jugu Srbije i kojeg porijekla su Srbijanci u istočnoj Srbiji? Na te povijesne laži nasjeda i današnji premijer RH Plenković koji ne poznaje povijest hrvatskog i drugih balkanskih naroda niti poznaje povijest SPC. Svojom šutnjom prema srbijanskim posezanjima za hrvatskim teritorijem i baštinom te lažnim optužbama, on ruši krvlju stečenu hrvatsku državu. Kad bi poznavao povijest i kanone pravoslavlja, odmah bi registrirao HPC i SPC zabranio djelovanje u Hrvatskoj.

Danas sve ukazuje da su putem srbijanskih osvajanja krenuli i bosanski muslimani, a oni mogu unijeti kaos ne samo na Balkan nego i cijelu Europu. Balkan nam pokazuje što se događa kad religija stvara narode umjesto jezika. Muslimani su danas okupatori katoličke BiH isto kao i Srbi, a jedni i drugi posvajaju hrvatsku baštinu jer Bosna je bila država janskih Hrvata. Sa druge strane  Europa  promiče multikulturu jer ne razumije Jugoistočnu Europu.

Odvajanje religije od države se ne postiže zabranom jer i svećenici su dio društvene zajednice. Odvajanje crkve od države znači da svećenici ne smiju sudjelovati u državnoj vlasti, ali to ne znači da ne smiju djelovati u politici svoje države. Ako smo demokracija, oni mogu slobodno sa oltara reći svojoj pastvi za koga bi trebali glasati. Crkva je odvojena od države ako svećenici ne sudjeluju u vlasti. Njihovo sudjelovanje u vlasti se naziva klerikalizam. Svećenici  su sudjelovali u vlasti u kraljevini Jugoslaviji.

Srećko Radović