KOMUNIKACIJA S MINISTARSTVOM PRAVOSUĐA
Ustavno pravo svakog građanina je da piše institucijama i da na pitanje dobije i odgovor. U tu svrhu trebalo bi se moći poslati Predstavku poštom ili elektronskom komunikacijom.
Na stranici Ministarstva pravosuđa stoje kontakt adrese [email protected] (Kabinet ministra) i [email protected]. Poslala sam više puta više predstavki i pitanja što u svoje ime što u ime Udruge, odgovora nema. Na osobni upit kod tajnice ministra pravosuđa, rečeno mi je da “nek budem strpljiva, kad dođe vrijeme javit će se” jer su predstavku navodno dali nekom savjetniku (a naslovljeno ne na ministra osobno). Nisu mogli naći kojem savjetniku su dali i kada, pa sam predložila da istu potraže u smeću.
E pa jučer sam status Drage Raspudića poslala u poruci facebookom na stranici Ministarstvo pravosuđa i ministru Ivanu Malenici, a i ostavila sam par javnih komentara.
Eh, odgovorili su promptno.
“Postovani ovim putem vas molimo da nas više ne kontaktirate putem facebook poruke, i da ne ostavljate ovdje komentare ako imate pitanja, uputite ih na [email protected] i dobit ćete odgovor” .
Nakon nekoliko objavljenih komentara dobivate obavijest da će vam ograničiti korištenje facebooka.
Toliko o demokraciji i ustavnom pravu.
Obračam Vam se kao Ministru Financija i potpredsjednik Vlade …
OMAŠKE SUDACA – ZLOČINI BEZ KAZNE
Svima je već poznato da nad sucima i sudskim odlukama nema nikakve kontrole. Ako se pritužite na određeni postupak nekog suca ili izrazite sumnju u njegovo nezakonito postupanje tada se njegov nadređeni, predsjednik ili predsjednica suda opravdavaju da eventualno nezakonito postupanje suca možete ispraviti u žalbenom postupku pred sudom drugog stupnja, odnosno, ukoliko vam sudac svojim postupanjem nanese štetu – imate pravo tužiti Republiku Hrvatsku koja je odgovorna za štetu koja vam je nanešena nezakonitim postupanjem suca. Do ispravke takve pogreške obično nikad ne dođe, a u sporu protiv Republike Hrvatske rijetko uspijete.
Ukoliko se pak obratite Ministarstvu pravosuđa i famoznoj i beskorisnoj Pravosudnoj inspekciji slijed njihovog postupanja opet će vas vratiti na početak. Točnije, ta nazovi inspekcija zatražiti će očitovanje od predsjednika suda na kojem radi sudac na kojeg ste se potužili, a predsjednik suda zatražiti će očitovanje od tog istog suca. Najčešće ćete dobiti odgovor da su sudstvo i sudac neovisni u svojem postupanju, a da Ministarstvo pravosuđa nije nadležno za bilo kakvo utvrđenje nezakonitog postupanja a kamo li ispravke “omaški”.
USKOK ima zakonske mogućnosti podići kaznene prijave protiv sudaca koji povrijede propise, ali neće.
Oni se najčešće vežu uz sudsku odluku, naročito ako je ona pravomoćna, bila ona zakonita ili nezakonita, sudac je uvijek u pravu. Pa čak i kad sudac rješenjem ovršuje nekretninu u postupku u kojem niste dužni niti lipe, ili kad odredi ovrhu na pogrešnoj nekretnini, kad navodni kupac ne plati niti lipe kupovnine, ili još gore, kad sudac donese rješenje na temelju rješenja koje još nije ni donešeno, ili ga donese nedjeljom.
Ako se potužite DSV-u ili Vrhovnom sudu kao najvišem tijelu iznad sudaca shvatiti ćete da je i to „pucanj u prazno“. Točnije, vi kao građanin nemate nikakve ovlasti pritužiti se Državnom sudbenom vijeću, još manje Vrhovnom sudu, jer Vrhovni sud će vašu pritužbu opet vratiti predsjedniku suda na kojeg se tužite, odnosno sucu na kojeg ste iznijeli pritužbe, a Državno sudbeno vijeće poslati će vam odgovor da nisu nadležni za pitanja koja vas muče. Točnije, oni postupaju samo i isključivo po prijavi predsjednika suda. Koji gotovo nikad ne reagira.
Posljednji takvi razgovori vođeni su pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu gdje su se spajanjem sudova našli predmeti sa čak četiri suda pa su tako osim svojih „omaški“ naslijedili i „omaške“ sa susjednih sudova.
Dugoselski sud donio je rješenja u kojem nije označena adresa stranke niti bilo kakva druga identifikacija, pogrešno je identificirana nekretnina, pogrešno su označeni datumi na kojima se temelji rješenje, točnije rješenje je napisano na temelju nepostojećeg sudskog rješenja, na temelju pogrešnog ugovora, u korist osobe koja nije vjerovnik, i uz sve to, rješenja su bez pravnog lijeka i bez dostavne naredbe. Županijsko državno odvjetništvo tako postupanje suca sa Općinskog suda u Dugom Selu koji je u međuvremenu otišao u odvjetnike – nazvalo je naravno „omaškom“, pravdajući da je ispravka rješenja načinjena na njegovoj poleđini. Međutim, niti je ispravka na poleđini načinjena, niti je takav ispravak propisan zakonom.
Ono što po zakonima RH nije moguće, sucima u Hrvatskoj jest.
Njima nije problem izmisliti neke „prolazne zakone“, autorske zakone kao da svaki sudac pred sudovima piše neke svoje radnje i polaže autorsko pravo na iste, jer kad sudac jednom odluči, više ga nitko u tome ne može i ne uspijeva osporiti. Pa makar vi bili 500% u pravu.
Na upit jedne strane udruge, glasnogovornica Općinskog građanskog suda u Zagrebu Laura Crnić Klapšić potvrdila je da u predmetu Ovr 3175/12 stranke u postupku ne postoje. Ne postoje stranke ni u predmetu broj Ovr 937/15 koji se vodi kod istog suda, međutim, nepostojanje stranaka nije procesni nedostatak ovome sudu, oni uspješno vode postupak i bez stranaka. Pismena koja šalju nepostojećim strankama samo predstavljaju još jednu sudsku „omašku“ u nizu. Ministar pravosuđa Ante Šprlje koji je upoznat sa ovim slučajevima, u svojem sad već poznatom stilu odmahnuo je rukom, i istakao, da Ministarstvo, pa ni ministar pravosuđa nisu nadležni za takve slučajeve. Sudac ima odriješene ruke pa čak i kad čini kazneno djelo.
I Općinski sud u Zaprešiću, sada Općinski građanski sud u Novom Zagrebu u svojoj kolekciji odluka ima niz “omaški”. Npr. za njih je omaška što su slali poziv osobi koja je imala drugačije prezime od onog napisanog na pozivu, ali i drugu adresu. Kojim to tajnim putovima su na sudu uspjeli pronaći stranku, uručiti joj poziv, i uz to je još i uknjižiti istu kao vlasnicu u zemljišne knjige, iako ni jedan od njenih podataka koje je zemljišno knjižni sud imao nije odgovarao onima koji su evidentirani u MUP-u, ni do danas nije jasno. Sud je ovu situaciju opravdao „omaškom“, jer su uz sve navedeno, zaboravili na raspravu pozvati i onu stranku čiji su podaci sudu bili u potpunosti poznati pa je zbog te „omaške“ stranka zamalo izgubila cjelokupno nasljedstvo.
U arhivi „čudnih sudskih omaški“ najvjerojatnije je najčudnija ona kojom je određeno da vlasnik iz svojeg stana iseli, a da u stan useli osoba koja uopće nije vlasnik, niti je kad to bila.
Nije ta osoba/ ovrhovoditelj – stan niti kupila, niti ga je mogla naslijediti, niti je kada u njemu živjela, ali je sud „omaškom“ stan u tuđem vlasništvu (uknjiženo u zemljišne knjige kao vlasništvo druge osobe) u ostavinskom postupku dodijelio drugoj osobi – vanknjižno. Inače je tzv. vanknjižno vlasništvo odličan postupak za manipulacije, pa se tako pred Zemljišno knjižnim odjelom u Dugom Selu godinama nekretnina vodila upisana u dva različita zemljišno knjižna uloška, u dvije različite katastarske općine, dok je vlasnik uz sve to, istom raspolagao i „vanknjižno“, i to za potrebe dodatnih odobrenja kredita – preko veze, naravno.
Dakle, ovršni postupak u kojem je određeno iseljenje osobi koja je knjižni vlasnik stana, i protiv koje se vlasnička tužba uopće ne vodi, niti se ikad vodila, pravomoćan je. Sudsko rješenje je „omaškom“ donešeno – nedjeljom.
Uz sve to, gle čuda, Zakon o parničnom postupku posebno određuje rokove u postupcima smetanja posjeda, pa je ZAKONOM propisano da se ovrha na temelju pravomoćne presude radi smetanja posjeda može i smije pokrenuti samo u rokovima propisanim zakonom – točnije, u roku od 30 dana. Ukoliko se ti rokovi ne ispoštuju, prijedlog za odgodu će biti odbačen.
Općinski građanski sud u Zagrebu Rješenje o ovrsi donio je izvan tih zakonskih rokova. Do danas nije jasno kad je točno Rješenje drugog stupnja postalo pravomoćno, obzirom da je isto donešeno na Županijskom sudu nedjeljom, ali je sasvim jasno, nesporno i neupitno, da je Općinski građanski sud donio Rješenje o ovrsi dva tjedna prije nego li je ovršenik uopće zaprimio Rješenje sa Županijskog suda u Zagrebu. Dakle, prije njegove pravomoćnosti, iako ZPP propisuje rok od 30 dana od dana pravomoćnosti.
Na prijedlog sudu za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja poslovni broj Pp-716/95 od 03. lipnja 2008. godine – sutkinja Andrea Grahovac donosi Rješenje o odbijanju tog prijedloga uz obrazloženje da je; „očitom omaškom sudske pisarnice u rubriku u koju se upisuje pravomoćnost odluke kao datum pravomoćnosti predmetnog spora upisan datum njegove ovršnosti zbog čega je vjerojatno i došlo do pogreške prilikom otiskivanja štembilja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na izvornik rješenja po zahtjevu stranke..“
Omaškom je sud u posljednjem ovršnom predmetu koji je uzburkao hrvatsku javnost, broj Ovr 524/12 – u kojem predmetu je izvršeno i prisilno iseljenje hrvatskog branitelja i njegove deveteročlane obitelji na adresi Sveti Duh 8, dosudio stan osobi koja nije uplatila ni jamčevinu ni kupovninu.
Iako zakon propisuje da se o prijedlozima ovršenika mora riješiti promptno, Rješenje Županijskog suda koje je došlo 27.09.2016. na Općinski sud u Zagrebu, ovršenica još uvijek nije zaprimila, iako je iseljenje izvršeno 19.10.2016. godine.
Uz sve to, zahtjev za izuzeće sutkinje (sudske savjetnice) koja sve te „omaške“ nije primijetila, niti uzela u obzir prigovore koje je stavio ovršenik i treće osobe, sve propisano Ovršnim ali i drugim zakonima, pa postoje ozbiljne sumnje da je istra pristrana u korist ovrhovoditelja, odbila je sama sudska savjetnica, s obrazloženjem, da je izuzeće suca, v.d. predsjednice suda i sudskog ovršitelja zatraženo samo iz razloga da bi se zaustavila deložacija. To ovršenica uopće ne spori! Naravno da joj je u cilju bilo zaustaviti nezakonitu deložaciju, te da je za isto koristila sve pravne mogućnosti koje joj zakon pruža. Međutim, sporna je činjenica, što sud, iako je odmah po saznanju o podnešenom zahtjevu za izuzeće bio dužan zaustaviti započete radnje, a o zahtjevu za izuzeće sutkinje i v.d. predsjednice suda trebao je odlučiti – prema ZPP-u – viši sud, sud prvog stupnja prijedlog za izuzeće uopće nije proslijedio višem sudu, već je sam odlučio o tom pitanju, čineći pri tom, samo još jedan zločin nad građanima ove zemlje.
Ubojstvo stečajnog upravitelja, policija ih počinje hapsiti, a ja sam ovo 2014 pisala o jednom…
EKSKLUZIVNO: Vladimir Trušćek – Kralj predstečajnih nagodbi sam je sebi oprostio milijune duga
„Ja, Vladimir Trušćek odobravam svojim tvrtkama Mopar d.o.o., Monolit d.o.o., Monolitinvest Samobor d.o.o. i Raven d.o.o. ekskluzivni popust od 50% na 80.310.688,00 kn dospjelih obveza!“ – reče svečano kralj predstečajnih nagodbi Vladimir Trušćek u ime svih navedenih tvrtki kao vjerovnika u predstečajnom postupku, najprije nad tvrtkom Mopar d.o.o., a potom i nad ostalih tvrtkama u nizu, i potom zasjedne na prijestolje u prostorijama 7. i 17. Nagodbenog vijeća FINE.
Pred 7. i 17. Nagodbenim vijećem FINE, Vladimir Trušćek predsjednik ili član Uprave svih navedenih poduzeća iznosio je smireno i staloženo svoju „povijesnu poslovnu kalvariju a potom i poslovne snove“ koji su više nego ostvarivi.
“Tvrtka Monolitinvest d.o.o. velika je tvrtka sa perspektivnom budućnosti”, izjavio je Trušćek. “Zapošljava 257 radnika, ima velike planove, mogućnosti, poslovne projekte koji su ostvarivi i realni. Istina, zapeli smo samo sa nelikvidnošću povezanih društava Mopar d.o.o., Monolit d.o.o., Monolitinvest Samobor d.o.o., Raven d.o.o. Ako pogledate s mojeg stajališta cijelu situaciju, vidjet ćete da s jedne strane imamo četiri mala trgovačka društva koja duguju samo 80.310.688,00 kn, i jedno veliko koje ima veliku budućnost i perspektivu. Planiramo nakon odobrenja predstečajnih nagodbi i pripajanje trgovačkih društava Mopar d.o.o., Monolit d.o.o., Raven d.o.o. i Monolitinvest Samobor d.o.o. u jedno veliko i prekrasno poduzeće – koje ima perspektivu rasta i budućnosti imenom Monolitinvest d.o.o. Jamstvo nam daje i offshore company Jenings Trade Corp LTD, sa sjedištem na adresi više nego perspektivnog naziva sjedišta te tvrtke, Highway Of Enthusiasts, 31a-25, Moscow, Russia”, nastavio je pokorno Trušćek, kako je vidljivo iz Zapisnika sa održanih ročišta u FINI, na kojim se odlučivalo o oprostu dugova u predstečajnim nagodbama u čak četiri tvrtke, u kojima je Vladimir Trušćek odgovorna osoba.
MOPAR d.o.o. kojeg je osnovalo trgovačko društvo Monolit d.o.o., zastupan po članu uprave Vladimir Trušćek, u sustavnoj je blokadi od 2009. godine. Radnicima nisu isplaćivane plaće. U poslovanju im se prema izvješću predanom FINI ukazao manjak financijskih sredstava u iznosu od 24.975.801 kn. Stanje obveza na dan predaje Zahtjeva iznosilo je 43.508.783,00 kn, a stanje blokade 2.727.864,90 kn. Uvjeti za predstečajnu nagodbu su prema navodima odgovorne osobe nastupili i prije stupanja na snagu Zakona o predstečajnoj nagodbi. Odgovorne osobe u Mopar d.o.o. su Vladimir Trušćek i Marijana Trušćek Benković. Uz Zahtjev za predstečajnu nagodbu predana su i financijska izvješća iz kojih proizlazi da je Mopar d.o.o. tijekom 2011 godine ostvarilo prihode u iznosu od 33.262.852,00 kn, a 2012. godine iznos od 13.332.054,00 kn. Nejasno je kako se uz tolike godišnje prihode nije sanirala blokada žiro računa, a još je manje jasno kako su isplaćivani radnici, pa je tu poprilično posla za istražitelje Krim odjela za gospodarski kriminalitet MUP-a, kao i istražitelje iz DORH-a i USKOK-a.
U predstečajnom postupku utvrđeno je da Ministarstvo financija potražuje iznos od 29.346.836,00 kn. Isto Ministarstvo financija je na nekretnini u vlasništvu Mopar d.o.o. čiji je osnivač trgovačko društvo Monolit d.o.o. u siječnju 2013 godine uknjižilo u svoju korist založno pravo u iznosu od samo 2.100.000,00 kn iz čega se dade naslutiti da je tijekom 2012 godine dug bio u tom iznosu. Kako je dug narastao na svemirski iznos od 29.346.836,00 kn – ne zna se, ali se zna da je u predstečajnom postupku odobren otpis 50% glavnice u iznosuod 12.246.693,00 kn i 4.853.400 kn kamate novca poreznih obveznika, tj nas – građana Republike Hrvatske. Ostatak glavnice biti će otplaćivan tijekom naredne četiri godine sve do 2018 godine. Nejasno je i kako je HEP uspio potraživati iznos od vrtoglavih 1.240.286,00 kn glavnice i 310.479 kn kamate. Iz z.k. uloška vlasništvo Mopar d.o.o. vidljivo je da je HEP svoje potraživanje čak uspio upisati u zemljišne knjige i pokrenuti ovrhu, no nekim čudom Vladimir Trušćek je, zajedno sa ostalim Trušćekima uspješno tu ovrhu uspio riješiti, tj. brisati, iako je dug prema HEP-u, kako je to očigledno iz tijeka predstečajne nagodbe, ostao. Državna poduzeća u predstečajnom postupku nad Mopar d.o.o. potražuju iznos od 2.388.642,00 kn od čega je odobren otpis 30% glavnice u iznosu od 602.685,00 kn i 375.691,00 kn zatezne kamate (100 % iznos).
Zanimljivo je da je predstečajna nagodba u prvom pokušaju bila odbijena, a u ponovljenom postupku se pojavio i vjerovnik J.u.A. Frischeis d.o.o. (direktor Daniel Sim), tvrtka iz Velike Gorice sa cijelih 4.435.154,00 kn glavnice. U ovom slučaju glas J.u.A. Frischeisa prevagnuo je u broju pozitivnih glasova tj. glasova ZA, kojim je omogućeno odobrenje predstečajne nagodbe, dok je J.u.A. Frischeis pristalo namiriti svoju tražbinu iz nekretnine opterećene založnim pravima u iznosu od dvadesetak i više milijuna kn!!!!???
Ukupne obveze prema dobavljačima iznosile su 7.645.569,00 kn od toga kamata 867.286,00 kn. Otpisano je ukupno 5.302.429,00 kn glavnice i 867.286,00 kn dakle cijela kamata. Naime, J.u.A. Frischeis i njihov direktor Daniel Sim složili su se da imaju upisano založno pravo na nekretninama upisanim u z.k. ul. 7733, k.č. 2052/1 u iznosu od 4.435.154,00 kn, – te će Mopar d.o.o. tu nekretninu upravo tom vjerovniku i prodati. Nejasno je kako će prodati predmetnu nekretninu s obzirom na ovršno pravo zaloga u korist Ministarstva financija, a i drugih vjerovnika koji su sa svojim potraživanjem upisani na toj nekretnini pa se cijela predstečajna nagodba provedena nad Mopar d.o.o. očigledno temelji na fikciji i fantaziji. Tu fantaziju naročito potkrijepljuje izjava Vladimira Trušćeka koji je najavio ulaganje slijedeće offshore kompanije Woodco Soc Coop u iznosu od 1.500.000 eur, i to već tijekom 2014 godine u slučaju da im otpišu dugove – naravno. To nije prvi međusobni ustupak J.u.A. Frischiesa i Mopar d.o.o., Monolit d.o.o. i ostalih TD u vlasništvu Vladimira Trušćeka. No, prema niže objavljenom linku, Vladimiru Trušćeku i Danielu Simu nije prvi put da “fiktivno” prodaju nekretnine opterećene brojnim založnim pravima i tako svojim poduzećima popravljaju bilancu poslovanja zavisno od toga trebaju li im prihodi ili rashodi.
Prisutni na ročištu, koji su dali svoj glas ZA odobrenje predstečajne nagodbe su; Croatia osiguranje sa tražbinom od 310.521,41 kn, Hrvatska banka za obnovu i razvitak sa tražbinom od 203.415,44 kn koju su predstavljali čak dvoje uposlenika i to Dajana Dragović i Luka Lucić, dok su ostali vjerovnici bili Monolitinvest d.o.o. (osnivač Katica Trušćek, direktor Marijana Trušćek Benković)– sa potraživanjem od 725.000,00 kn, Monolitinvest Samobor d.o.o. (osnivač Monolit d.o.o., član Uprave Vladimir Trušćek) – sa potraživanjem od 25.343.464,16 kn, Raven d.o.o. (vlasništvo Trušćekovih) s potraživanjem od 2.819.063,87 kn, te Trušćak Marijana osobno s potraživanjem od 79.312.07 kn odnosno ukupna potraživanja Trušćekovih kojima su preglasali ostale vjerovnike iznose visokih 28.966.840,10 kn.
Tako su Trušćeki Trušćekima uz pomoć dodatnih glasova J.u.A. Frischeis d.o.o. iz Velike Gorice, inače stalnog poslovnog partnera, te uz pomoć državnih institucija HBOR-a i Croatia osiguranje – uspjeli dobiti većinski broj glasova ZA i oprostiti sami sebi dugove u iznosu od 23.901.584,00 kn na teret poreznih obveznika RH, a koje su nagomilali u tvrtki Mopar d.o.o. Glasovi ostalih vjerovnika koji su glasovali PROTIV nisu mogli utjecati na tijek postupka s obzirom na visine potraživanja trgovačkih društava u vlasništvu Trušćekovih i potraživanje J.u.A. Frischies.
MONOLIT d.o.o. tvrtka je u vlasništvu Marijane Trušćek Benković, član uprave je također Vladimir Trušćek. Tvrtka je predala Zahtjev za predstečajnu nagodbu zbog sustavne blokade žiro računa od 2009 godine. Stanje obveza na dan predaje zahtjeva iznosi 24.336.403,00 kn. U prostorijama 7. Nagodbenog vijeća FINE dana 19.07.2013. godine – ponovio se isti scenarij. Vjerovnici tvrtke Monolit d.o.o. s glasom ZA; Ferretti keramika d.o.o., Križevci, vlasništvo Ane Trušček, direktor Marijana Trušćek, sa potraživanjem od 20.417,50 kn glasalo je za otpis dugovanja. ZA je glasovalo i trgovačko društvo Monolitinvest d.o.o. (osnivača Katice Trušćek, direktor Marijana Trušćek Benković) sa potraživanjem od 15.203.674,55 kn, te trgovačko društvo Mopar d.o.o. – (osnivač Monolit d.o.o., predsjednik uprave Vladimir Trušćek) sa potraživanjem u iznosu od 1.367.412,15. Glasovi ostalih vjerovnika u postupku nisu mogli utjecati na ishod jer nisu imali tako visoka potraživanja.
I u ovoj predstečajnoj nagodbi trgovačkom društvu Monolit d.o.o. oprošteno je 50% dospjelih obveza prema vjerovnicima.
MONOLITINVEST SAMOBOR d.o.o. – u predstečajnu nagodbu ušlo je sa dospjelim obvezama u iznosu od 5.586.164,00 kn. Uvjeti za predstečajnu nagodbu ostvareni su i prije stupanja na snagu Zakona o predstečajnoj nagodbi, točnije – tvrtka Monolitinvest Samobor d.o.o. u sustavnoj je blokadi i od prije 2010 godine. Ročište o odobrenju predstečajne nagodbe održano je 05. ožujka 2014. godine pred Nagodbenim vijećem ZG17 – na kojem su se vjerovnici izjasnili u 100% broju ZA predstečajnu nagodbu.
Prisutni vjerovnici; Monolit d.o.o. – vlasništvo Trušćekovih s potraživanjem u iznosu od 3.772.489,87 kn, Monolitinvest d.o.o. – vlasnštvo Trušćekovih s potraživanjem u iznosu od 1.273.303,66 kn.
RAVEN d.o.o. – predložilo je predstečajnu nagodbu zbog dospjelih obveza u iznosu od 6.879.938,00 kn. Ročište od 05.03.2014. godine odgođeno je do daljnjeg, novo će biti zakazano pisanim putem, a isto nije održano jer se nisu pojavili svi vjerovnici koji su bitni za donošenje odluke. Točnije Trušćekovi su taj dan imali očigledno pametnijeg posla.
Iz Izvješća IHS Revizora, revizora Tomislava Zuzije, koji je izradio Reviziju poslovanja nad trgovačkim društvom Monolitinvest d.o.o. za 2012 godinu, u izvješćima koji su javno objavljeni na stranicama FINE – Javna objava, kao i predani na Trgovački sud, vidljivo je da Monolitinvest d.o.o. većinski vjerovnik gore navedenih trgovačkih društava, nema u svojim poslovnim knjigama proknjiženo potraživanje prema povezanim poduzećima tijekom 2012 godine, pa je očigledno da se predstečajne nagodbe i tražbine Monolitinvesta d.o.o. koje je kao vjerovnik prijavio u predstečajnom postupku koji se vodio od veljače 2013 sve do kraja 2013 godine, ne temelje na vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama niti na realnim knjigovodstvenim događajima tj. potraživanjima jer bi iste u suprotnom MORALE BITI PROKNJIŽENE I VIDLJIVE U POSLOVNIM KNJIGAMA, tj. u Računu dobiti i gubitka i Bilanci tog poduzeća. Točnije, predstečajne nagodbe koje su provedene nad trgovačkim društvima Mopar d.o.o., Monolit d.o.o., Monolitinvest Samobor d.o.o, Raven d.o.o. – provedene su na temelju fiktivnih izvješća i prijedloga, a glasovi ZA predstečajnu nagodbu, stečeni su očigledno, sudeći prema računovodstvenoj dokumentaciji, na temelju fiktivnih potraživanja.
OBITELJ TRUŠĆEKi njeni članovi, imaju značajno iskustvo sa stečajevima, brisanjima tvrtki i sličnim operacijama tj. česti su sudionici istih. U takvim postupcima blagoslovljeni su otpisom dugova u milijunskim iznosima koji im daje dobar i čvrst zamah u leđa za nove početke.
Trgovačko društvo Arena Benz d.o.o. prijavljeno na adresi stanovanja Vladimira Trušćeka brisano je iz sudskog registra, kao i društvo Arena d.o.o. – također prijavljeno na adresi Markovićeva 11. Znakovito je da je nad trgovačkim društvom Arena d.o.o. u tadašnjem vlasništvu Vladimira Trušćeka 2005 godine otvoren stečajni postupak zbog dugova u iznosu većem od 300.000.000,00 kn prema HBOR-u, Hrvatskoj poštanskoj banci i drugim vjerovnicima. Stečaj je zaključen i obustavljen zbog nedostatnosti stečajne mase, a nekretninu na kojoj je HPB imala razlučno pravo, Hrvatska poštanska banka kupila je za samo 15.000.000,00 kn. Tada stupa na scenu trgovačko društvo Mopar d.o.o., novoosnovano trgovačko društvo – vlasništvo Trušćekovih naravno, koje 2009 godine dobiva kredit od HBOR-a i Hrvatskog fonda za razvoj, čiji je član Uprave prethodno bio i član Nadzornog odbora Arena d.o.o. – Petar Tonković i to u iznosu od 19.000.000,00 kn, dovoljnom da se nekretnina ponovno kupi od Hrvatske poštanske banke.
Cijela priča krenula je od početka. Trenutno Trušćekovi imaju registrirana tri bonitetna poduzeća; Monolitinvest d.o.o., koje posluje na nekretninama, nekadašnje vlasništvo Arena Križevci, nad kojom je visio visoki iznos duga Hrvatske poštanske banke i HBOR-a od preko 200.000.000,00 kn, IZOPAN d.o.o. vlasništvo Alojzija Barbarića i Vladimira Trušćeka, član uprave i osoba ovlaštena za zastupanje Ljubica Kovačić-Trušćek koji posluju na nekretnini koja je bila vlasništvo Raven d.o.o. koje je pak preko 2.000.000,00 kn dugovalo Hrvatskoj poštanskoj banci i Zavodu za zapošljavanje, te trgovačko društvo T-GRAF d.o.o. Orehovec 9 – vlasništvo Ankice Trušćek, član društva – Marina Trušćek.
Zlu ne trebalo! Trušćeki su iz povijesti svojeg poslovanja naučili da dobro poslovanje pretpostavlja i uvijek spremne nove tvrtke s bonitetom, koji im omogućuju i temelje za nove poslovne poduhvate. Bonitetna poduzeća će im sigurno omogućiti u nekoj novoj predstečajnoj nagodbi – otpis starih dugovanja.
Poslovna suradnja sa partnerima kakvi su J.u.A. Frischeis i Daniel Sim u realizaciji njihovih sadašnjih i budućih poslovnih planova tu im znatno pomaže, jer malo tko bi spremno poput Daniela Sima otpisao tražbinu koja pripada poduzeću, od čak 4.435.154,00 kn uz kamatu od 867.286,00 kn osim ako u cijelom aranžmanu nema i ozbiljan vlastiti interes.
Čudimo se stanju u državi?
HOP
