OTVORENO PISMO SUTKINJI
Prije nekoliko dana dogodio se razgovor sa vama. Tema? Otkriće da je vaš suprug udobno zavaljen u jednu od čvršćih fotelja u jednom od ministarstava. I dobro mu ide… I sin jedinac, isto tako je vrlo brzo u izvanrednom postupku primljen na reprezentativno mjesto. Kažete, oni imaju iznimne sposobnosti, čitav život su gradili dignitet, poradili na stručnosti, edukaciji, obrazovanju….
Da, rekli ste, nije moj muž „neka šuša“, on je vrlo sposoban, stručan, kvalificiran, čitav život gradi dignitet i ugled…..
Eh, gdjo sudac, u tome i jest problem. Netko drugi, koga je nagazio ovaj sustav, preko nekog korumpiranog suca, čiji muž, sin, sestra, brat, roditelj ima sigurno radno mjesto i sigurnu plaću, nije uspio sagraditi ugled ni dignitet. Jer sudstvo mu je uništilo dignitet koji je pokušao graditi. Uništen je već u samom startu, istovremeno sa nastojanjem da mu se otme imovina, da mu se uskrati posao, da mu se oduzme mogućnost napredovanja, kvalificiranja, obrazovanja, stvaranja ugleda…..
Taj netko drugi, isto ima djecu….
Njegova djeca borila su se da prežive, jer je godinama odvajano od njihovih usta, od njihovog školovanja…. kako bi platili odvjetnika koji bi zaštitio njih sve od vaših nezakonitih sudskih odluka, i od nezakonitih sudskih odluka vaših kolega, čiji sinovi, kćerke, muževi, majke isto tako su negdje, zbog iznimne stručnosti i kvaliteta zaposleni za stalno….. na nekom sudu, u nekom ministarstvu, u nekoj općini……
Na vratima njihovih ureda, sudnica, nema natpisa „rezervirano samo za sinove i kćerke“, ali društvu je već odavno jasno da čim započnu prvi koraci, djeca svih vas izgrađuju se da bi jednog dana pripadali eliti….
U tom smjeru, zajedno se druže u klubovima, u elitnim restoranima, elitnim skijalištima…. polaze skupe privatne škole, međusobno se žene i udaju, rađaju novu djecu koja će jednog dana zasjesti u fotelje koje su im ostale iza roditelja…..
Djeca rođena sa zlatnom žlicom u ustima. Zovu ih “zlatna mladež”.
Dok je vaš sin objavljivao fotke iz poznatih restorana, nečija druga djeca morala su raditi honorarno, da bi preživjela, oni i njihovi roditelji…. Vjerujem da znate da to ne znači da su ta druga djeca manje sposobna, manje kvalitetna, manje educirana….. ne nisu, njima jednostavno nije dana prilika da se dokažu, da izgrade ugled i dignitet……
Za tu drugu djecu, nečiju djecu, nečije sinove, nije bilo šanse da se zaposle u nekom od ministarstava……
Zar mislite da su ta djeca, koja nisu imala sreće poput vašeg sina, da su „oni šuše“. Ili da su možda „šuše“ njihovi roditelji, samo zbog toga jer im je neki korumpirani sudac iscicao posljednju kunu iz džepa, oduzeo jedini dom, oduzeo nešto što su čitav život stvarali….. Jednom “omaškom”, jer omaške su sucima dozvoljene…..
Poznato je da državna služba nema toliko mjesta koliko ima zainteresiranih. Dapače, jako puno zainteresiranih se javlja na natječaj koji objave ministarstva, sudovi, općine….. Ponekad se zna javiti i do 700 kandidata za jedan natječaj. Tada se odabiru najbolji kandidati koji prolaze testiranja, i biraju se najbolji od najboljih.
Vaš muž i sin su imali sreće. Oni su u startu bili najbolji od najboljih. Izvanredni postupak zapošljavanje proveden je na način da su se javila tri kandidata. Jedan je u startu eliminiran jer nije zadovoljavao uvjete, drugi je odmah odustao, i kao najkvalificiraniji, najkvalitetniji, najbolji, najstručniji, najprimjereniji….. primljen je upravo vaš sin……
Nekako se istovremeno poklopilo da su upravo vaš muž i sin, koje su, gle sreće, zbog iznimne stručnosti zaposleni u istom ministarstvu i na istoj adresi, zajedno angažirani da održavaju predavanja duž Hrvatske, o proizvodnji svega i svačega….. Tečaj za ratarstvo, za svinjogojstvo, ovčarstvo, proizvodnja vina, prerada ribe…. eto, vaši su jednostavno za sve educirani… svaka čast.
Udruga Veronika Vere