Agenti Savezne sigurnosne službe Rusije – ozloglašenog nasljednika KGB-a danas poznatog kao Federalne Službe Bezbednosti (FSB) u diplomacija ili špijunaži?
Što stoji iza protjerivanja ruskih diplomata iz raznih zemalja svijeta. Ruski oporbeni portal objavio je prikaz protjerivanja ruskih diplomata optuženih za špijunažu.
Diplomacija je drevna profesija koja je stvorena da služi u korist međudržavne suradnje, razvoja i prosperiteta. Istodobno, diplomati čine elitu društva, a istodobno su prilično zatvoren klub, prekriven velom tajne. Po prirodi svojih aktivnosti, značajan dio njih usko surađuje sa specijalnim službama svojih zemalja ili je njihovo osoblje.
Valja napomenuti da kontraobavještajne strukture zemlje domaćina u pravilu “zatvaraju oči” pred ilegalnim aktivnostima diplomata u zemlji domaćinu, ovisno o političkoj, ekonomskoj ili drugoj situaciji, sve dok takve aktivnosti ne pređu “crveno svijetlo”, odnosno ne poprima razmjere koji ugrožavaju nacionalnu sigurnost zemlje. Stoga su skandali povezani s protjerivanjem diplomata zbog “aktivnosti nespojivih sa statusom diplomatskog radnika”, tj. špijunaže, prilično su rijetki i obično su povezani ili s neuspjesima tih zaposlenika u veleposlanstvima, ili s pogoršanjem međudržavnih odnosa.
Ruska diplomacija ovdje je očiti izuzetak od pravila: protjerivanje ruskih predstavnika u inozemstvu prilično je česta pojava i neprestano se izvještava o tome u tisku mnogih europskih država.
Što nije u redu s ruskom diplomacijom i ruskim specijalnim službama u inozemstvu? Pokušajmo prikazati ovo na konkretnim primjerima.
2020. godina bila je rekordna u protjerivanju ruskih diplomata, ne računajući masovni prosvjed civiliziranih zemalja zbog nečuvenog slučaja trovanja 2018. godine bivšeg ruskog obavještajca Sergeja Skripalja i njegove kćeri Julije u Salisburyju u Velikoj Britaniji. Tada su predstavnici ruske vojne obavještajne službe, poznate kao Glavna obavještajna uprava (GRU) – general bojnik Denis Sergejev, pukovnik Anatolij Čepiga i pukovnik Aleksandar Miškin, koristeći lažne putovnice, izveli operaciju uklanjanja na teritoriju suverene države koristeći smrtonosnu živčani agens, koji je nakon toga dobio svjetski poznato ime “Novičok / Newbie”. Tada su u okviru solidarnosti 14 država Europe i Amerike protjerale više od 160 ruskih diplomata (njih 60 iz SAD-a, 23 iz Velike Britanije, 13 iz Ukrajine, po 4 iz Francuske, Njemačke, Poljske i Kanade). Bilo je i protjerivanja iz drugih razloga. Na primjer, pukovnik Vinogradov, vojni ataše ruskog veleposlanstva, koji je član osoblja vojne obavještajne službe GRU, protjeran je iz Češke u vezi s opasnim obavještajnim aktivnostima.
U siječnju 2020. Bugarska protjeruje dvojicu ruskih diplomata pod optužbom za špijunažu i, shodno tome, grubo kršenje odredbi Bečke konvencije o diplomatskim odnosima od 18. travnja 1961. godine – prvog tajnika ruskog veleposlanstva Dmitrija Jarošenka i trgovinskog predstavnika Aleksandra Hvatova.
5. lipnja 2020. Češka proglašava dvoje zaposlenika Ruskog centra za znanost i kulturu u Pragu – voditelja centra Andreja Končakova (osumnjičenog za pripadnost ruskoj vanjskoj obavještajnoj službi) i zaposlenika centra Igora Rybakova, kao osobe „non grata“. Obojica se sumnjiče da pripadaju osoblju ruske vanjske obavještajne službe. Razlog je bila njihova aktivnost u pružanju potpore profesionalnom ruskom obavještajnom službeniku koji je u zemlju stigao s diplomatskom putovnicom i otrovnom tvari “ricin”, sa zadatkom da organizira atentat na život gradonačelnika Praga Z. Grzyba i šefova dva okruga O. Kolardza i P. Novotnog, poznati svojim antiruskim stavovima.
U srpnju 2020. Češka protjeruje potpukovnika Jevgenija Borisenka, pomoćnika vojnog atašea ruskog veleposlanstva, zbog pokušaja ilegalne nabave neregistriranog vatrenog oružja, koje je vjerojatno bilo planirano za izvršenje naručenih ubojstava.
6. kolovoza 2020. Slovačka najavljuje protjerivanje trojice ruskih diplomata koji su istovremeno bili pripadnici ruskih specijalnih službi. Protjerani špijuni bili su povezani s ubojstvom čečenskog Gruzijca Zelimhana Hangošvilija u Berlinu u ljeto 2019. Izgnanstvo je popraćeno porukom Ministarstva vanjskih poslova zemlje da je najmanje trećina od 75 (!) ruskih diplomata koji rade u Slovačkoj se bavi špijunažom. Može se samo nagađati kamo su zapravo usmjereni njihovi napori.
Norveško ministarstvo vanjskih poslova 19. kolovoza 2020. protjeralo je ruskog diplomata koji je unovačio lokalnog stanovnika koji je naknadno osuđen zbog optužbi za špijuniranje u korist Rusije. Norveška kontraobavještajna služba zadržala je izdajicu što se kaže na vrućem – u restoranu u Oslu, dok je ruski obavještajac, radeći pod diplomatskim pokrićem trgovinske misije ruskog veleposlanstva, pružao novac u zamjenu za informacije.
Nekoliko dana kasnije, 24. kolovoza 2020., Austrija je protjerala ruskog diplomata zbog ponašanja nespojivog s Bečkom konvencijom. Rus je sudjelovao u ekonomskoj špijunaži, infiltrirajući se u jednu od tehnoloških tvrtki, dok je regrutovao austrijskog državljanina.
Bugarsko tužiteljstvo optužilo je 23. rujna 2020. još dvojicu ruskih diplomata – predstavnika ruske trgovinske misije – za dobivanje podataka o vojno-industrijskom kompleksu zemlje i vrbovanje lokalnih građana, naime zamjenika trgovinskog atašea Vadima Bykova i predstavnika ruskog Tehnološkog poduzeća Sergeja Nikolašina. Prema preliminarnim informacijama, ruski špijuni prikupljali su povjerljive podatke o planovima za opremanje bugarske vojske, najnovijem naoružanjem i moderniziranim zrakoplovima F-16 / Block 70. Također postoje sumnje da bi mogli biti povezani s čestim eksplozijama u bugarskoj tvornici naoružanja.
Kolumbija je 8. prosinca 2020. protjerala dvoje zaposlenika ruskog veleposlanstva koji su radili pod “pokrićem” statusa trećih tajnika ruskog veleposlanstva – časnika vanjske obavještajne službe (SVR) Aleksandra Paristova i službenika GRU-a Aleksandra Belousova pod optužbom za špijunažu. Prema riječima ravnatelja kolumbijske migracijske službe Juana Francisa Espinoze, razlog je bilo izvješće službe unutarnje sigurnosti o pojačanoj aktivnosti špijuna, naime, dvije godine su koristili lokalne građane za dobivanje tajnih podataka vojno-ekonomske prirode. Pažnju kolumbijske tajne službe privuklo je ponašanje ruskih špijuna, koji su često mijenjali prijevoz i otvoreno koristili metode vanjskoga nadzora.
11. prosinca 2020. Nizozemska protjeruje dvojicu ruskih službenika vanjske obavještajne službe koji rade pod okriljem diplomatske misije i imaju diplomatsku akreditaciju. Prema Općoj obavještajnoj i sigurnosnoj službi, špijuni su tražili informacije o umjetnoj inteligenciji, produkciji elektronike i nanotehnologije.
18. prosinca 2020. Bugarska je protjerala vojnog atašea ruskog veleposlanstva pukovnika Vasilija Sazanoviča, koji je prikupljao podatke o američkom vojnom osoblju na obuci u Bugarskoj, regrutovao je lokalne građane nudeći im financijske nagrade za vojne informacije. Ukupno, od listopada 2019., kada su bugarske specijalne službe razotkrile zaposlenika GRU-a Glavnog stožera Ruske Federacije Vladimira Rusjajeva, koji je radio pod krinkom prvog tajnika ruskog veleposlanstva i koji je uhvaćen pokušavajući dobiti pristup tajnim informacijama ES-a i NATO-a, protjerano je 6 ruskih špijuna.
U prosincu 2020. Češka će ponovno protjerati ruskog špijuna koji je djelovao pod okriljem vojnog atašea u ruskom veleposlanstvu pukovnika Andreja Sivova. Češke specijalne službe sumnjaju da pripada GRU-u.
Svi ovi brojni neuspjesi ruskih agenata dogodili su se samo u jednoj 2020. godini. Ali takvih je slučajeva bilo mnogo prethodnih godina. Samo iz zemlje Moldavije, za samo dvije godine, 2017.-2018. Protjerano je 8 ruskih diplomata. Među njima je bio i A. Grudin, pomoćnik vojnog atašea ruskog veleposlanstva u Moldaviji.
Ovaj epski prikaz o neuspjesima ruskih špijuna nastavio se tekuće 2021. Na primjer, Albanija je 22. siječnja 2021. proglasila osobu “non grata” i protjerala ruskog diplomata Alekseja Krivošejeva, pod službenom optužbom za kršenje karantenskih ograničenja. Stvarni razlog bila je povećana aktivnost ruskog špijuna u uspostavljanju kontakata s građanima Albanije koji su ga zanimali, uključujući i u pivnicama u zemlji. Ranije 2018. godine, Albanija je već protjerala dvojicu ruskih diplomata zbog špijunskih aktivnosti.
31. siječnja ove godine u Moldaviji je zadržan ruski diplomat koji je pod krinkom diplomatskog imuniteta pokušao preko državne granice poslati neprijavljenu valutu u iznosu većem od 50 tisuća američkih dolara.
Ostaje nepoznato što tjera ruske špijune da prijeđu “crvenu liniju”, da pokažu drskost, nepažnju, bezbrižnost ili jednostavno neprofesionalizam. Nervoza, žurba ili nesposobno vodstvo iz Moskve koje zanemaruje situaciju u zemlji, pravi nerealne planove i raspršuje vrijedne članove osoblja, što ih neizbježno dovodi do neuspjeha?
Po našem mišljenju postoji nekoliko razloga za to. Prvo, unatoč činjenici da na čelu FSB-a stoji iskusni kontraobavještajni časnik, general vojske A. Bortnikov, koji je službu započeo 1975. godine, ukupna razina profesionalne izobrazbe zaposlenika FSB-a u usporedbi s njihovim prethodnicima iz KGB-a značajno se smanjila. Unutarnja atmosfera u samoj Rusiji također se promijenila na gore. Došla je do izražaja žeđ za profitom, želja za zarađivanjem pod svaku cijenu, bez obzira kako i na račun čega. FSB je uvučena u ovaj proces ni manje ni više nego drugi odjeli. Tajni dokumenti i informacije, uključujući agente, sve više postaju predmet kupoprodaje, trgovine. Kao rezultat toga, čak i unatoč široko reklamiranim uspjesima FSB-a u borbi protiv strane špijunaže, slučajevi neuspjeha, elementarne aljkavosti, lijenosti, gluposti, ravnodušnosti, osvetoljubivosti časnika i službenika FSB-a postaju sve više i više i ne nazire mu se kraj.
Drugo, nakon 2014. i ruske okupacije ukrajinskog Krima, odnos prema Ruskoj Federaciji u svijetu se dramatično promijenio. Ako su ranije države Europe i drugi kontinenti često zatvarale oči na mnoga djela slična onima opisanim u članku, intervenirajući samo u naj skandaloznim slučajevima, sada se stav prema Ruskoj Federaciji obilježen je sve većim neprijateljstvom, sumnjičavošću i neprijateljstvom, njezini predstavnici promatraju se u inozemstvu (od trgovaca do diplomata) s utrostručenom pažnjom, pribjegavajući sve češće deportacijama ponižavajućim za diplomate.
Treće, mora se pretpostaviti da mnogi najviši dužnosnici FSB-a, videći sve veću izolaciju Ruske Federacije od vanjskog svijeta, i uvođenje sve više sankcija koje uništavaju njezino gospodarstvo, opažajući da Ruska Federacija u većini slučajeva nije u stanju dati adekvatan otpor takvom pritisku, prestaju vjerovati u svoju zemlju i sposobnost Putinovog režima da se nosi sa sve većim pritiskom Zapada i zato pripremaju sebi udoban “padobran” nakon Putinovog odlaska i početka demontaže njegovog totalitarnog režima. Kao rezultat toga, mnogi od njih predaju ruskih agenata i dragocjene informacije stranim specijalnim službama, pripremaju za sebe prostor kako bi izbjegla bilo kakva odgovornost za zločine putinizma u budućnosti.
Stalni neuspjesi ruskih agenata koji djeluju pod “diplomatskim”, trgovinskim ili vojnim pokrićem, nespretno djelovanje njezinih predstavnika, koji otvoreno zanemaruju međunarodno pravo, samo dodatno izoliraju Rusku Federaciju od svih ostalih civiliziranih zemalja planeta.
Međunarodna zajednica suočena je s potrebom sve jačeg pooštravanja sankcija i drugih mjera protiv ruskih specijalnih službi i vlasti, koje ostaju glavni instrument za provođenje agresivne vanjske politike Putinova režima. Stoga je sasvim očito da ćemo u narednim godinama biti svjedoci sve više i više novih metoda međunarodnog pritiska na Rusku Federaciju, koja se ubrzano pretvara u nepoželjnu državu. Ponašanje Putina i njegovog klana ne ostavlja zemljama demokracije drugi izbor.
Prema analizi ruskih medija V.Bušić