2008. godine podnijela sam kaznenu prijavu protiv tajkuna kojem je HBOR dao kredit iako mu je račun tvrtke bio blokiran više od godinu dana.
Novac u iznosu od 4.500.000,00 eur proslijeđen je u Kraljevo Srbija. Istom kaznenom prijavom predložen je kazneni postupak i protiv stečajnog upravitelja koji je pogodovao tome tajkunu i njegovoj supruzi koja je ostala raditi u tvrtki u stečaju koja je prethodno bila vlasništvo njezinog supruga. Nekretnine te tvrtke postale su privatno vlasništvo na način da je tijekom rata, u kojem je tajkun bio financijer agresorske vojske, društveno vlasništvo u zemljišne knjige upisano kao privatno, a odmah potom na isto to zemljište zatražen je i kredit kod HBOR-a. Lakrdija je naravno bila već sam postupak u kojem je Republika Hrvatska (Fond za razvoj i zapošljavanje) upisao na nekretninama vlasništvo kao fiducijar a HBOR je na takvo vlasništvo REpublike Hrvatske upisao hipoteku za kredit koji je isplaćen tome ratnom profiteru. On je odmaglio sa lovom u Srbiju…. i nikad ju nije vratio.
Godinama nakon toga napisala sam brojne tekstove o ratnom profiterstvu, pretvorbi i privatizaciji, o malverzacijama u HBOR-u čiji nadzorni odbor na čelu sa Lovrićkom nije shvatio da je novac od 4.500.000,00 eur odlepršao u Srbiju…. pa su me na temelju tih tekstova kontaktirali mediji iz Bosne i Hercegovine te sam dala i intervju za državnu televiziju BiH.
Naša, hrvatska Država odbila je sve prijave, nije pokrenula nikakav kazneni progon, i nije ih bila briga ni za novcima, niti zbog činjenice da je i dalje u tvorničkom pogonu koji je propao i u stečaju radila supruga toga tajkuna i njemu u SRbiju izvozila proizvode, nije ih bilo briga što je stečajni upravitelj nekretninu u stečaju prodao, a HBOR mu je odobrio da sav novac od prodaje stečajni upravitelj uzme sebi za honorar i usluge, a nije ih bilo ni briga što tajkun nije vratio 4.500.000,00 eur-a što sa kamatom od 2000 godine iznosi poprilično novca, tim više što je nekretnina ostala u Hrvatskoj…. ali kakva korist kad je Republika Hrvatska odmah prihvatila fiducij i upisala se kao vlasnik na zemljištvu koje je do jučer bilo vlasništvo iste te Republike Hrvatske, samo je tijekom pretvorbeno privatizacijskih malverzacija postalo bez i jedne kune – privatno.
Bosna i Hercegovina, za razliku od Republike Hrvatske nije bila tako inertna. Temeljem svih informacija koje je dobila, a dobila ih je puno pokrenula je kazneni postupak i podigla optužnicu protiv toga tajkuna koji je internacionalni tajkun, osiromašio je sve balkanske države redom, a kako pišu u medijima zamah mu je, i vjetar u leđa dao upravo novac koji mu je uplatio HBOR i kojim novcem je pokrenuo tvornicu u Srbiji. Pored vikendice toga tajkuna i financijera srpske pobune leži 17 ubijenih gardista…. nema novca…. Hrvatska je prevarena na mnogo načina, ali ne poduzima ništa….. Istovremeno, Bosna i Hercegovina, optužnicom zahvaćaju i malverzacije u tvrtki u Hrvatskoj…. Sramotno
10 godina kasnije, 2018 godine Republika Hrvatska tj. Županijsko državno odvjetništvo podiže optužnicu protiv stečajnog upravitelja koji je novac od prodaje tvornice koja je bila vlasništvo toga tajkuna uplatio na račun svoje tvrtke, i ne planira ga tako brzo vratiti jer je i tvrtka stečajnog upravitelja u likvidaciji:…..
A što su u DORH-u radili 10 godina?
Stečajni zakon, kazneni zakon mogu se primjenjivati retroaktivno, a Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu sa međunarodnim obilježjima ne može! Zašto?
Zato jer im je isti cilj.
Retroaktivnom primjenom Stečajnog zakona otima se privatna imovina i kapital, a neprimjenom tzv.Škibolinog zakona isto se otima privatna imovina.
Bit, cilj i svrha JE OTETI!
„Gubitak doma je najekstremniji oblik miješanja u pravo na poštivanje doma. Svaka osoba kojoj prijeti miješanje ove razine u načelu ima pravo da joj nezavisni sud ocijeni razmjernost mjere s obzirom na relevantna načela prema članku 8. Konvencije, neovisno o tome što je, temeljem domaćeg prava, njezino pravo na stanovanje isteklo.“
Europski sud za ljudska prava, presuda Paulić – protiv Hrvatske.
Nada Landeka
HOP
