ZA PROMJENE NUŽNA JE POLITIČKA VOLJA!
TKO SMO I ŠTO NAS TO DIJELI?
Počesto se upitam što je to što je Hrvatsku toliko i tako podijelilo te ima li šanse za miran suživot i put u prosperitet. Trebamo li se uvijek baviti jednim te istim pitanjem, a to su odnosi prema manjinama. Odgovor na to pitanje je u biti vrlo jednostavan, a vrhunsko pitanje žele li to politički moćnici. Sva naša nevolja proizlazi od loših zakonskih akata i to kao prvo Ustava te Izbornog zakona. Promijene prvo tih zakonskih akata preduvjet su sveobuhvatne promjene koje će dovesti do stabilizacije političkih prilika.
Pogledajte samo preambulu Ustava pa će te se i sami zapitati tko smo, kako smo nastali i kuda idemo. Ta preduga i nerazumna umotvorina mora se promijeniti najjednostavnijom definicijom koja jasno i nedvosmisleno govori o nama. U procesu obnove Hrvatske državnosti stvorili smo novu modernu Hrvatsku državu koja se gotovo ni jednom riječi ne može iščitati iz preambule Ustava.
Kao izrazito katolička zemlja u potpunosti smo zanemarili Boga i definirali se kao neka komunistička tvorevina. Zar ne bi bilo jednostavnije i točnije da kažemo:
„Voljom svemogućeg Boga i hrvatskog naroda izrečenom na prvim višestranačkim parlamentarnim izborima te pravednim i obrambenim Domovinskim ratom obnovljena je Hrvatska država.“
Da obnovljena je jer je već ranije postojala u nekom drugom obliku. Odgovara li joj njezino ime Republika Hrvatska. Mislim da ne jer je republika oblik društvenog uređenja i trebala bi se zvati Hrvatska država ili pak samo Hrvatska.
Već i sam naziv Hrvatska država govori kako je ona nacionalna država Hrvata pa tako u njoj nacionalna manjina mogu biti jedino Hrvati. Svi njezini stanovnici su politički Hrvati od kojih neki pripadaju nekoj manjoj ili većoj etničkoj skupini no svim njezinim državljanima su zagarantirana potpuno jednaka prava.
To drugim riječima znači da iz Ustava treba izuzeti sve ono što govori o nacionalnim manjinama i zamijeniti sve članke koji govore o nacionalnim manjinama jednim jednostavnim i jasnim članom koji glasi:
„Hrvatska je nacionalna država Hrvata u kojoj žive i druge etničke skupine, a svim njenim državljanima zagarantirana su jednaka prava i dužnosti.“
SPRIJEČITI PREDIZBORNE KOALICIJE
Kao prvo Izborni zakon bi trebao sadržavati odredbe kojima se ne dopuštaju predizborne koalicije već bi svaka politička stranka trebala na izbore izići samostalno. Izbori bi se trebali provoditi neposrednim i elektroničkim glasovanjem putem. Politička stranka koja pređe postotkom utvrđenu graničnu količinu glasova može sklapati postizborne koalicije. Dosadašnja praksa pokazala je kako se među izabranima mogu naći i pripadnici minornih stranaka s minimalnim brojem glasova, ali isto tako bez političkog znanja i sposobnosti. Neki u šali kažu da se povlače izborni toalet papiri i nisu daleko od istine.
IZBORE PROVODITI NEPOSREDNIM I ELEKRONIČKIM PUTEM NA JEDINSTVENOJ LISTI
Ovom promjenom Ustavnih odredbi stvara se potreba promjena Izbornog zakona koji u ovom trenutku u sebi sadrži i neke protuustavne odredbe koje tim etničkim skupinama daju veća prava nego Hrvatima jer im se pruža mogućnost odabira hoće li glasovati na takozvanoj manjinskoj listi ili na općim izbornim listama. Ako smo svi jednaki onda moramo imati i jednaka prava. Jedna lista za sve.
ISELJENIŠTVU OSIGURATI JEDNAKA PRAVA
Prava Hrvata u iseljeništvu su isto tako ograničena jer im se određuje minorni broj mogućih kandidata na takozvanoj listi za dijasporu, a istovremeno im se malim brojem biračkih mjesta onemogućuje pravo glasa. Kao primjer uzmite samo Brazil ili Argentinu u kojima bi zbog veličine zemlje i broja hrvatskih državljana trebalo biti više biračkih mjesta, a ima ih jedno ili dva. Za doći na izbore treba proći po nekoliko tisuća kilometara , potrošiti velike sume novca i izostajati s radnog mjesta nekoliko dana. Svim osobama s pravom glasa treba osigurati jednake uvjete pod kojima će glasovati, a to se može ostvariti samo ako se izbori provode neposrednim ili elektroničkim glasovanjem .
ODGOVORNOST I MOGUĆNOST OPOZIVA ZASTUPNIKA
Kome to odgovara da izabrani sabornici nikome ne moraju odgovarati za svoje postupke. Bez obvezne odgovornosti zastupnici se pretvaraju u samozadovoljne uhljebe kojima nitko ne ništa ne može i to bez obzira na njihov potpuni nerad odnosno njihovo napuštanje političkih smjernica onih koji su ih izabrali. Iz sadašnje prakse vidimo kako pojedinci odjednom postaju nezavisni zastupnici ili pak pretrčavaju iz stranke u stranku kupljeni političkom trgovinom. To se također može riješiti s dvije tri vrlo jednostavne rečenice koje glase:
„Izabrani saborski zastupnici za svoje djelovanje odgovorni su onima koji su ih izabrali. U koliko napuste političke ciljeve skupine koja ih je izabrala, ista ta skupina može ih opozvati i na njihovo mjesto odrediti drugog zastupnika. Nezavisnim saborskom zastupnikom može postati samo onaj kandidat koji u izbornu utrku ulazi samostalno, to jest bez stranačke potpore. “
IZBORI ZA DSV, VRHOVNI I USTAVNI SUD
U čitavom nizu slučajeva pokazalo se kako izbori za suce državnog sudbenog vijeća, suce vrhovnog i ustavnog suda stvaraju hrpu problema jer se suci biraju stranačkim mašinerijama. Otuda kasnije i kojekakva nakaradna tumačenja zakonskih odredbi jer se rukovodi stranačkom pripadnošću kao da postoje stranačke pravne norme. Sudstvo mora biti depolitizirano.
DSV bi trebala predlagati i birati pravna struka a ne a ne ministar pravosuđa. Izabrane članove DSV-a treba potvrditi Hrvatski sabor. Za izbor sudaca Vrhovnog i Ustavnog suda DSV treba raspisivati natječaje, verificirati liste te provesti glasovanje elektroničkim putem,, a Hrvatski sabor potvrditi izabrane suce ili radi pravno opravdanih razloga zatražiti od DSV-a da se izbori ponove.
UKINUTI FINANCIRANJE POLITIČKIH STRANAKA,URUGA I KLUBOVA
Istog trena treba obustaviti državno financiranje političkih stranaka, udruga i klubova. Financirati bi se trebale samo udruge djece do 18 godina starosti i to pod vodstvom stručnih licenciranih osoba. Sve državne vrste financirat bi trebala država. Udruge dakako mogu postojati no za svoj rad trebaju namicati sredstva iz članarina i donacija, s time da donatorima treba dati određene porezne olakšice. Sada je po tom pitanju stanje katastrofalno. Stvaraju se udruge od dva tri člana, čak i na obiteljskom nivou, njih financira država. Stvorene su i stotine braniteljskih udruga koje se financiraju iz državnih sredstava i to na način da neke, a po nekom nepoznatom principu, primaju više od drugih udruga što dovodi do novih podjela. Iz državnog budžeta trebale bi se financirati samo proslave obljetnica postrojbi i to prema broju članova s dodatkom od 10 % za uzvanike. Sada imamo situaciju da se financiraju neke udruge koje dobivenim sredstvima poreznih obveznika djeluju protiv interesa Republike hrvatske. To mora odmah prestati.
ZAŠTO SAM ODLUČIO O OVOME PISATI
Prateći i analizirajući društvena i politička kretanja došao sam do ovih spoznaja za koje smatram da predstavljaju kočnicu hrvatskog društvenog i političkog napretka. Sigurno da bi mi bilo draže da su u proteklih dvadesetak godina o tome više pisali i ukrstili pera pravnici, a ne ja koji nisam pravne struke. Siguran sam kako i oni vide ove a i neke druge anomalije no nije mo baš posve jasno zašto ne reagiraju. Ako samo logično razmišljam onda mi se nameće nekoliko odgovora. Pravnici u tome ne vide neku materijalnu korist, a saborskim zastupnicima je dobro i imaju materijala za međusobno prepucavanje umjesto da se pozabave važnijim problemima.
Vjerojatno neke stvari nisam dosta precizno i dobro definirao no i ovo malo iznesenog može donijeti korjenite promjene. Pravno uobličite i predložite.
Pogledajte samo trenutno prepucavanje predsjednika i premijera oko izbora predsjednika Vrhovnog suda. I srednjoškolci znaju kako je Ustav temeljni zakon neke države s kojim moraju biti usklađeni svi ostali zakoni. Jednako tako isto znaju kako se mora poštivati zakon koji je na snazi sve dok se on ne ukine ili izmijeni. Što gospodin predsjednik do sada nije tražio ocjenu ustavnosti Zakona o sudovima već je čekao same izbore i kao da na određeni način želi proizvesti krizu u već ovakvoj pravnoj zbrci i neredu, te u pravosuđu koje nije u stanju nositi se s problemima.
Gospodine predsjedniče, vi koji prednjačite svojim ružnim istupima i retorikom, a i svi vi koji istom tavom retorikom uzvraćate, nanosite Hrvatskoj nesagledive štete.
Čovjeka je sram slušati vulgarne svađe s kojima se ništa ne rješava već se samo produbljuje već i ovako duboka podijeljenost društva. Politika se vodi argumentima, a ne uvredama.
Zoran Čapalija – Čaplja
HOP
