Da je naša Država leglo kriminala to već pjevaju i vrapci na krovu. Već godinama brojne udruge koje štite prava dužnika i ovršenika upiru u nezakonitosti po pitanju nelegalnih kreditnih ureda, raznoraznih unija i zadruga, domaćih i stranih, a posljednjih nekoliko godina kao da se sav kriminal slio u jednu rijeku – u agencije za naplatu potraživanja koje se množe poput gremlina. Država je ta koja je poslovnim-rodbinsko-interesnim vezama i vezicama omogućila da se građani ove zemlje ovršuju bez ikakvog reda i rasporeda, bez uma i razuma, reklo bi se, a ako mislite da zakon tu ima zadnju riječ, onda se gadno varate.
Jer u ovoj zemlji zadnju riječ imaju lopovi, a ne ni pravda, ni zakon, ni sud.
Ovršenik iz ove priče dostavio nam je dokumentaciju iz koje je vidljivo da je Ugovorom o ustupu tražbina potraživanja po osnovi parkiranja u Osijeku po navodno neplaćenom računu (koji ovršenik nikada nije ni vidio), tvrtka Elektromodul d.o.o. ustupila tražbinu tvrtki Merwill d.o.o. iz Osijeka, a ova pak je bez ikakve obavijesti o ustupu potraživanja, bez računa i bez opomene iz koje bi bilo vidljivo da potražuje bilo kakav dug pokrenula ovršni postupak protiv ovršenika.
Prijedlogom za ovrhu „na temelju vjerodostojne isprave, izvadka iz poslovnih knjiga“ ovrhovoditelja, a sa kojim ovrhovoditeljem ovršenik nikada nije bio ni u kakvom poslovnom ni pravnom odnosu, ovrhovoditelj predlaže ovrhu na svim računima ovršenika, uz neizostavnu zapljenu novčanih sredstava po Financijskoj agenciji, te ovrhu na vozilu i to ZAPLJENOM, PROCJENOM, ODUZIMANJEM, OTPREMANJEM, POVJERAVANJEM NA ČUVANJE ovrhovoditelju, kao i PRODAJU PUTEM SUDA NEPOSREDNOM POGODBOM motornih vozila koja se nalaze u posjedu ovršenika i drugdje, a osobito motornih vozila, te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Nadležnoj policijskoj postaji MUP-a RH-a i FINI nalaže se upis zabilježbe ovrhe u upisnik motornih vozile na zaplijenjenim vozilima.
„Nakon upisa zabilježbe ovrhe i založnog prava Nadležni sud će sukladno odredbi članka 162. Ovršnog zakona, ovršeniku Zaključkom NALOŽITI PREDAJU MOTORNOGA VOZILA SA SVIM ISPRAVAMA I PRIPADCIMA OVRHOVODITELJU…..“
Dakle, prema zahtjevima i željama ovrhovoditelja nadležni sud trebao bi i prije okončanja ovršnog/parničnog postupka naložiti Zaključkom (dakle bez prava žalbe) ovršeniku da preda vozilo ovrhovoditelju.
Ne znamo postoji li još i jedna zemlja članica Europske unije u kojoj postoje takvi propisi ili takve mogućnosti jednostavnog i “legalnog” bogaćenja” uz blagoslov države, javnih bilježnika i sudova.
Prijedlogom za ovhu a radi naplate 59,00 kn potraživanja, ovrhovoditelj zahtijeva naplatu u iznosu od 576,25 nastalih troškova, i 506,25 kn predvidivih troškova, odnosno, ukoliko se nastali troškovi ovrhe ne plate, ovršenik ostaje bez automobila, blokiranog računa, a i bez ostale imovine i to za navodno dugovanje o kojem nije nikada niti obaviješten.
Iako uz Prijedlog za ovrhu ne priliježe Ugovor o ustupu potraživanja, niti račun, niti opomena a što prema Ovršnom zakonu mora biti priloženo kako bi bili ispunjeni uvjeti za donošenje Rješenja o ovrsi, Javni bilježnik Mladen Burec iz Zagreba umjesto da odbije prijedlog donosi Rješenje o ovrsi uz napomenu, da ukoliko ovršenik plati iznos iz Rješenja o ovrsi u roku 8 dana, u tom slučaju nije dužan namiriti naznačene predvidive troškove postupka. Naravno da je takvo postupanje protivno odredbama Ovršnog zakona, ali zakon u Hrvatskoj i tako nije nešto čega bi se trebali držati “kao pijan plota”.
Odmah po primitku Rješenja o ovrsi ovršenik platio je svih 576,25 kn nastalih troškova i o istom obavještava odvjetnika ovrhovoditelja Juraja Marinića i javnog bilježnika Mladena Bureca, kojima ni zakon a ni pravda očigledno ne znače ništa, obzirom da unatoč plaćenom iznosu javni bilježnik u cijelosti predmet prosljeđuje sudu na rješavanje, dok odvjetnik ovrhovoditelja ne povlači ovrhu, te time ovršeniku prouzroče i nove troškove.
Cijela priča je odlično osmišljen sustav pljačke građana na kojoj pljački Država, javni bilježnici, pojedini odvjetnici i agencije za naplatu potraživanja odlično žive, a svi u sprezi očigledno i odlično funkcioniraju.
Ovaj ovršenik, i mnogi njemu slični koji prolaze jednaku sudbinu možda se i mogu spasiti pod uvjetom da čuče pored poštanskog sandučića i prate kada im dolazi poštanska pošiljka, jer ukoliko im promakne poštar i ne preuzmu pošiljku pa se ista vrati, rješenje o ovrsi može lako postati pravomoćno a u tom slučaju radi tih „navodnih 59,00 kn dugovanja“ o čemu ne postoji nikakav dokaz uz rješenje o ovrsi, ovršenik može ostati bez ičega, a što je jasno vidljivo iz sadržaja Rješenja o ovrsi.
Kako ovdje nije kraj ovoj priči, očekujemo nastavak pred sudom koji bi trebao biti ruka pravde, a ne produžena ruka pljačkaša. Obzirom da je dug od 59,00 kn zajedno sa troškovima od 500,00 kn u cijelosti plaćen, a sud ipak nastavlja postupak obzirom da odvjetnik ovrhovoditelja nije povukao prijedlog, sve sliči na dobro smišljen i napeti triler o čijem kraju ćemo vas svakako izvijestiti (kada priča bude završena, i ako bude završena).
U međuvremenu bi nadležni u Ministarstvu pravosuđa i u Ministarstvu financija itekako trebali razmisliti o tome kome su, zašto i s kojim razlozima dali prava da „uništavaju ljude ove zemlje“.
U nastavku objavljujemo pismo ovršenika upućenog javnom bilježniku Mladenu Burecu i odvjetniku Juraju Mariniću, a koje pismo je javni bilježnik Mladen Burec proslijedio sudu radi “rješavanja po prigovoru”, iako je navodno dugovanje u cijelosti plaćeno unutar 8 dana od primitka Rješenja o ovrsi.
