Teškom mukom svršeni gimnazijalac u srpskom novinarstvu prodaje se kao lažni, ali još i vrli intelektualac
Englezi su daleke 1995. u londonskom listu The Economist obznanili kako je Srbija skupa s Albanijom, Azerbejdžanom i Armenijom na dnu ljestvice europskih zemalja po stupnju prosječne naobrazbe novinara. Ta živa istina 1995. Srbe je pogodila kao glogov kolac u srce umrtvljenog vampira. Jedan od onih što bitno kvare srpski prosjek obrazovanosti novinara je i 65 – godišnji izvikani samoreklamer u novinarskoj branši Milovan Brkić, glavni i odgovorni urednik političkog dvotjednika Tabloid.
Nevjerojatno zvuči podatak objavljen nedavno u nekoliko srpskih oporbenih glasila da je samoprozvani novinar Milovan Brkić po zanimanju tesar. Onaj što se obučavao tesati balvan i dasku, a fali mu u glavi ponekad i cijeli namještaj, a ne samo poneka daska, cijeli život kani biti novinarom, a to je isto kao da je kao rođeni gurman pomislio svejedno biti gastronom ili astronom.
Veleučenom tesaru Brkiću i to slično zvuči, još se i rima, te njegov um to kao inačicu riječi prima. Brkića sve istine što isplivavaju danomice o njemu kao gljive nakon kiše ne pogađaju više i jače nego kad nekog slona u afričkoj džungli ujede komarac. Da nije tako ne bi se toliko lani hvalio prigodom gostovanja u emisiji you tube medija Balkan info voditelja Teše Tešanovića da je završio fiziku na PMF-u (Prirodno – matematičkom fakultetu) u Beogradu, iako zasigurno nikad u životu nije ni prošao pored zgrade toga fakulteta smještenog pokraj Studentskoga trga u Beogradu.
Možda je Brkić učio fiziku kao pučkoškolac, a najdalje kao gimnazijalac, premda je ovo drugo upitno budući nema službene potvrde da ima cijelu završenu gimnaziju. I tako neobrazovan lik dijeli prodike svakome gdje god stigne i kako god mu se prohtije.
Srbija nije slučajno na rubu propasti kad joj se kao spasitelj i usrećitelj sam nudi kvalificirani tesar. Jednom su se Srbi davno kleli u kvalificiranog bravara Tita, a zanatlija Brkić na tragu je neslavnog puta staza i trnovitih bogaza bravara Josipa Broza.
Milovan Brkić se godinama i desetljećima u Srbiji, ali i šire u regionu, lažno predstavlja novinarom, izigravajući tobožnjeg vrhunskog intelektualca i glumeći moralnog suca, premda nema ni inteligencije, niti karaktera, a najmanje morala bilo kome ozbiljnom nešto docirati.
Najprije, lažno predstavlja samoga sebe, a onda redom i sve druge, bilo znane, bilo njemu neznane ljude. Milovan Brkić je radnu karijeru počeo u svojoj struci kao kvalificirani radnik tesar u PKB – u (Poljoprivrednom kombinatu Beograd).
Tamo je od pretpostavljenih dobio, pored njegovog redovitog posla tesara u tvorničkom krugu, još i dodatnu zadaću uzgred pisati u sklopu tvorničkog kruga kombinata PKB-a. On je u PKB-u bio službeno zaposlen kao njihov fizički radnik, što dopunski prihoduje uz redovitu radničku plaću pišući novinske članke o kravama, o tome koliko koja krava mlijeka daje, proizvodnoj masi mlijeka i sira, stočnoj hrani, prehrani junadi, održavanju štala, uporabi organskog gnojiva, umjetnoj oplodnji, usijevima i žetvi i o svim drugim događanjima vezanim isključivo za tvornički krug radnika kombinata PKB.
Danas nakon mnogo prohujalih godina polupismeni radnik i stočarski analitičar stočnog fonda Poljoprivrednog kombinata Milovan Brkić glumi političkog analitičara i teoretičara, piše i priča javno o njemu nedokučivim temama visokoparne domaće i svjetske politike.
Baljezga o ozbiljnim temama, nesvjestan da je njegova životna razina bila i ostala priča o zemljoradnji i stočarstvu. On bi bio odličan voditelj emisije za poljoprivrednike “Znanje imanje” na srpskoj državnoj dalekovidnici RTS ili suradnik časopisa za poljodjelnike “Revija selo – grad”, ali u političkom novinarstvu se snalazi kao i svaki slijepi putnik zalutao pod palubom broda velikosrpskih i politički nepismenih luđaka.
Pismo čitatelja iz Beograda
HOP
