Otkako je otvoren tunel Sveti Ilija (2013.) koji probija planinu Biokovo ispod istoimenog vrha podno kojeg se nalazi, od Makarske do Imotskog vozi se samo pola sata.
Po duljini četvrti tunel u Hrvatskoj (cca 4,2km) ali po nadsloju od 1336,5 m, odnosno visini stijena od tunelske cijevi do vrha planine, to je prvi cestovni tunel u Europi u krškom masivu (ovaj zanimljiv podatak prenosim s wikipedije).
Ulazak u tunel s morske strane biokovskog masiva je više nego spektakularan, a s druge strane su vrhovi Biokova u ovo doba godine još uvijek dobro prekriveni snijegom.
Imotski kraj je priča za sebe; obrađena polja, šume, stare i slikovite kamene kuće i naselja, a sam centar Imotskog na uzvisini prepun je prelijepih zdanja još iz Austro-Ugarske, koja se po svojoj gradnji i impozantnosti savršeno uklapaju u prelijepu prirodu okruženja (to ću poslikati prilikom slijedeće posjete). Ljepotu Modrog i Crvenog jezera jednostavno nije moguće prenijeti fotografski, to se zaista treba uživo posjetiti.
Još jednom moram ustvrditi da je cijela Hrvatska niska bisera neusporedive ljepote, a ovaj kraj pokazuje posebnu plemenitost, iskovanu u čovjekovom trudu prilagodbe, radišnosti i pripitomljavanju prirodnih ljepota i posebnosti ovoga kraja. Zaista čudesno!
Savršenost i ljepota našega svijeta se zorno i simbolički može osjetiti i spoznati na svakom koraku, kud god pogledamo. Maslačak, ta čudesna i sveprisutna biljčica koja u kršćanstvu simbolizira Kristovu muku, pravi je primjer. Njegovu glavicu načičkanu najfininijim paučinastim padobrančićima koji pri najmanjem vjetru nadaleko raspršuju svoje sjeme, kasnije pozlaćuju jarkožute latice cvijeta. Velika je snaga nježnosti i podatnosti maslačka, baš kao i Isusove poruke nama. Ta poruka će u duši svakoga od nas procvjetati kao što sunce pozlaćuje cvijet maslačka.
Ako vam svijet pomahnitalih silnika postane pretežak i nemoguć, jer vam ti moćnici više ne dopuštaju niti slobodno disanje, sjetite se da nitko, pa ni najjači moćnik nikada nije uspio zabraniti da se prozračni padobrančići maslačka slobodno dignu u zrak i plove s vjetrom, kao što nema moćnika koji vam može zabraniti vašu slobodu. Dakako, žrtava će uvijek biti ali zlo neće uspjeti nadvladati dobro. Kristova žrtva nas uvijek na to podsjeća jer na kraju ipak pobjeđuje život, Kristovo uskrsnuće i ljubav.
Umjestnost i bolesno zlo politike
Sumrak naše civilizacije je počeo davno, 50tih godina prošlog stoljeća, i to promicanjem ružnog, nakaradnog, besmislenog ili posprdnog i vrijeđajućeg u umjetnosti. Umjetnost i kultura kojoj težimo i koja nam nasušno treba, nikada nije nestala, ona je samo planski i sve više gurana u stranu, obezvrijeđena i ponižavana od novog, avangardnog, besramnog i samodopadnog izričaja koji se neumorno širio kao ‘napredni i suvremeni umjetnički izraz’.
Sada, kada gledam unatrag u povijest, sve dobiva svoj pravi oblik; jer nije slučajno, a ni prirodno ili svojstveno ljudskoj težnji za plemenitim, vrijednim i lijepim, da se kulturom šire bezvrijedne gadosti. Ljudsko biće se sustavno ponižava i degradira na šuplju zabavu, dok se oplemenjujuća umjetnost (bilo scenska, likovna ili glazbena) sve više ukida. Tako danas, kada su uvedene sve ove besmislene zabrane koje ponižavaju čovjeka, društvu te zabrane i ne padaju toliko teško. Tko bi žalio za baletom u kojem se, na glazbu lišenu svake harmonije i ljepote, plesači bacakaju jedni po drugima i po podu kao da su slomljenih udova, zamotani u neke bezoblične prnje? Tko žali za posjetom izložbi u kojima nailazi na prosuti pijesak, užeta, ljuljajuće žarulje, crna platna ili nasumce postavljene oblutke, šiljke, okvire? U kojima možeš zamijeniti protupožarni aparat s umjetničkim djelom? Tko želi slušati koncert u kojemu netko uništava klavir ulijevajući u njega tekućinu ili lupajući po tipkama? Tko želi posjetiti predstavu u kojoj se sprda s čovjekom, Bogom i svijetom, u kojoj se urliče, psuje, tuče i iz tjelesnih otvora izvlači krvave krpe? Tko želi gledati filmove u kojima se glorificira ubijanje, nasilje i mržnja, filmove u kojima radnja i zaplet ne igra nikakvu ulogu?
Svi ovi primjeri pokazuju da je današnja kultura svedena na ništavilo, dok na tv-u, u svoja četiri zida, upijate razne serije i emisije potpuno ispraznog sadržaja, koji vam pružaju amneziju od svega normalnog, a koje vam maskiraju nazivom “zabava”? Postoji čak i kanal koji se reklamira sa “samo zabava”.
Ukratko, već i prije ovog korona-cijepljenja je društvo pripremano i cijepljeno protiv svega uzvišenog, plemenitog i trajno lijepog, i to se provodi već jako dugo. Preostaje samo onaj krajnji čin fizičkog cijepljenja koji će i vašem tijelu (kao što su prije napravili i vašem duhu) oduzeti imunitet. Za to su odabrali bezazlenu bolest, bolest prehlade i gripe, od koje bi inače vaše tijelo sâmo ozdravilo služeći se prirodnim imunitetom.
Mogu samo zaključiti da postoji jasna poveznica između ciljane propagande ništavila u kulturi i završnog čina ludila kojemu svjedočimo danas. Jer, propaganda koja uništava kulturu i umjetnost uvijek prethodi uništenju svega ostaloga u našemu društvu, a u konačnici i čovjekovog mentalnog i fizičkog zdravlja. A vi samo dalje vjerujte ‘elitama’ koje su vas dosada uspjele lišiti lijepe umjetnosti i kulture, blagostanja i rada, a sada vas žele lišiti zdravlja i života – sve za “vaše dobro”.
(“Kišna Ilica”, moja slika posvećena čarobnom Zagrebu, gradu koji je devastiran potresima, zločinima i nebrigom, gradu kojega već dugo uništavaju i ubijaju razne političarske ništarije)
Natjecanje cijepljenih tko ima višu temperaturu?
Neki su baš beznadno glupi… čitam komentare na članak o ‘cijepljenom Stankoviću’ gdje se ljudi nadmeću tko je imao višu temperaturu nakon cijepljenja – 39,2 ili 39,5… pa jel 5 ili 10 dana boljela ruka, jel bila groznica il samo povraćanje, nesvjestica… od svih tih budala, javilo se par njih normalnih i konstatiralo kako je izgleda lakše preboljet koronu nego cjepivo…
Zamislimo se malo kolika je moć ove bolesne propagande kad se ljudi jedva čekaju cijepit takvim cjepivom…
HOP
