Lider srpskih republikanaca Nikola Sandulović javno raskrinkao političku i ljubavnu vezu dva pede’a Aleksandra Vučića i Aleksandra Šapića
Kakva god bude u budućnosti politička sudbina Vučića, neće to podijeliti sa Šapićem, jer bivši vaterpolist nije u sukobu sa vodstvom njegove bivše Demoktarske stranke, te im se u konačnici i nakon Vučićeva pada uvijek može vratiti kao pokajnik.
Vladimir Cvijan je pomislio da kao Vučićev pobočnik može pored živog kalifa postati kalifom umjesto njega, a kobnu zabludu je platio najskupljom životnom cijenom.
Šapić je lukaviji i prepredeniji od pokojnoga Cvijana, kojega je Vučić likvidirao kao konkurenta u stranci, te ga njegova ljubav Vučić neće predriblati, prevesti žednog preko vode, a pogotovo ga neće utopiti u Dunavu kao ubijenoga Cvijana.
Amerika je 1972. u doba Richarda Nixona imala aferu Watergate, a Srbija 2021. ima homoseksualni skandal Gaygate političara Aleksandra Vučića i vaterpolista Aleksandra Šapića.
Oporbena beogradska međumrežna postaja Nasaborba.com prenosi u cijelosti službeno priopćenje predsjednika srpske Republikanske stranke Nikole Sandulovića, politički bliskog bivšem američkom predsjedniku Donaldu Trumpu.
Sandulovića prema pisanju portala Nasaborba.com obavještajni krugovi američke politike vide jedinim ozbiljnim političarom u Srbiji, spremnim zauzeti predsjedničko mjesto u zemlji umjesto poludjelog, podivljalog i teško oboljelog šizofrenog tiranina Aleksandra Vučića.
Jučer je Nikola Sandulović prvi ekskluzivno objavio pojedinosti o homoseksualnoj vezi Aleksandra Šapića, bivšeg proslavljenog srpskog vaterpolista i državnog reprezentativca, svjetskog i europskog vaterpolskog prvaka u dresu Srbije, a sad aktualnog političara, te Šapićeve ljubavnice u krevetu, točnije žene u tijelu muškarca, u liku žvalavoga i seksualno izopačenoga bolesnika Aleksandra Vučića.
Ova teška blamaža Vučića dolazi u trenutku sklapanja i potpisivanja koalicijskog sporazuma njegove SNS mafijaške družine i utjecajne političke podružnice Vučićeve SNS mafije u obličju Srpskog patriotskog saveza (pod kraticom SPAS) predsjednika Aleksandra Šapića. Do 2012. Šapić se kao nekad veliki sportski as politički šlepao uz tada vladajući DS Borisa Tadića, a ondašnji gradonačelnik Beograda Dragan Đilas postavio ga je i na dužnost gradskog menadžera u sklopu gradskog poglavarstva.
Netom nakon svibanjskih izbora 2012. kad su Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić došli na vlast, njima je kao prebjeg iz Demokratske stranke pristupio i Aleksandar Šapić. Oni su ga objeručke i bez dvojbi prihvatili u svoje redove, budući im je Šapić i u vrijeme kad je bio u taboru demokrata djelom dokazao da je ista krvna skupina sa zlotvorima Nikolićem i Vučićem.
Još kao član i dužnosnik Demokratske stranke, Aleksandar Šapić je suprotno službenom političkom stajalištu DS-a javno veličao okrojelog ratnog zločinca i masovnog ubojicu s Ovčare Veselina Šljivančanina.
Presuđenog ratnog zločinca Šljivančanina, oduvijek je Šapić slavio i hvalio kao srpskog junaka, ponosno se slikao s njim na vlastitom instagram profilu. Tako ga je Vučić odmah prepoznao, ne samo kao svoga budućega ljubavnika u krevetu, nego i kao čovjeka s kojim u liku srpskoga nacista i rasista Šljivančanina ima zajedničkog ratnog uzora i velikosrpskog istomišljenjaka.
Kad su se nešto kasnije sreli i upoznali Vučić i Šapić, kemija je između njih brzo proradila. Njihove zajedničke političke strasti brzo su pretočene u otvorenu homoseksualnu vezu. Šapić je dok je bio visoki politički dužnosnik u Demokratskoj stranci bio Vučićev mangup namjerno i smišljeno ubačen kao politički SRS i SNS doušnik u redove Tadićeve i Đilasove tada vladajuće stranke u Srbiji. Šapić je u gradskom poglavarstvu Beograda po naputku njegovoga jedninog i pravog političkog gazde Vučića vješto glumio pravovjernost njegovom tada formalnom političkom poslodavcu Đilasu.
Na isti način je za račun Vučića, kao predstojnik ureda Borisa Tadića i njegov politički savjetnik, Vučićev politički špijun u Demokratskoj stranci bio i visoki dužnosnik Demokratske stranke Vladimir Cvijan. Zajednički imenitelj Šapiću i Cvijanu je bio i ostao srpski nacionalizam, patološka i bolesna mržnja spram Hrvata i Rimokatoličke crkve, a ključna razlika između njih dvojice bila je u Šapićevom osjećaju strpljivosti za naplatu političkih usluga u korist njegovog šefa bande Vučića.
Za razliku od Šapića, odvjetnik Vladimir Cvijan je imao zamisao samostalnog političkog djelovanja kad izađe iz sjene i ispod okrilja Vučićeve zaštite. No, nije imao dostatno osjećaja za vrijeme i prostor u kome djeluje. Onog časa kad je Cvijan pomislio da u očima Vučića ima toliko velike političke zasluge i trajne poene radi političkog špijanja Borisa Tadića usred njegovoga predsjedničkog ureda, njegov gazda Vučić stavio mu je do znanja, a u stilu vođe organziranog kriminala u Srbiji da je gospodar njegove sudbine. Vladimir Cvijan želio je biti protukandidatom Vučiću na imaginarnim i nikad izvedivim i provedivim izborima unutar krimonegene organizacije zvane Srpska napredna stranka. Kad se umalo i fizički sukobio s Vučićem poradi diktatorivih laži i prikrivanja lopovluka na stranačkoj sjednici SNS-a, njegov rok uporabe Vučićeva posrednika i opunomoćenog izaslanika u pregovorima srpske mafije na vlasti i srpskog mafijaškog podzemlja organiziranog kriminala, potpuno je istijekao. Nije više bilo upitno hoće li mu se gospodar džungle u Srbiji osvetiti za pokušaj javno razotkrivanja Vučićeve pljačke novca u visini nekoliko desetaka milijuna eura na štetu državnog proračuna Srbije, nego kad i kako će mu naplatiti sve račune sa zateznom kamatom.
Nije ni pozvan, niti prozvan o tome govoriti Domagoj Margetić za medije u famoznome regionu. Doma odgojen, a vani prodat, Margetić kao junoša i predvodnik najmlađeg kadra HDZ-a iz ratnih devedesetih, u posljeratno doba prelazi sa hrvatske strane na srpsku stranu? Bez ikakvog zazora i moralnih zapreka, Margetić hvalospjevima opisuje politiku Milorada Dodika, a u dogovoru s Dodikom i Vučićem, javno riječima napada svoga i Dodikovog zajedničkog mentora i nalogodavca Vučića, dok u potaji politički dela za svoga i banjalučkog zajedničkog šefa Vučića. Upita li se tko kako je moguće da Domagoj Margetić godinama piše političke kolumne iz Zagreba za srpski politički dvotjednik Tabloid, Vučićeva i Dodikova prijatelja Milovana Brkića?
To bi bilo nezamislivo da istododno i tekstopisac lisac Margetić, kao i samozvani političar Dodik i samoproglašeni novinarski zanatlija tesarske struke Brkić nisu svi skupa na platnom spisku Aleksandra Vučića.
Vladimir Cvijan koji se prekasno dozvao pameti i vidio da je u pogrešnom društvu, osmjelio se kazati u lice lupežu i kradljivcu Vučiću ono što ga spada. No, Cvijan nije ni slutio da je Vučić i ubojica dječjeg lica.
Zato je po naredbi Vučića banda kriminalaca zatukla Cvijana bejzbol palicama na obali Dunava kod Zemuna petoga siječnja 2018. godine, te ga bacila već mrtvog s obale Dunava pravo u hladnu rijeku.
Srpski BIA, VBA i VOA mediji kao politički bilteni Vučićeve SNS mafije to su opisali kao čin “tragičnoga rastrojstva i samoubojstva oboljelog i rakom nagriženog Cvijana!?” Tako o tome reve i glas Vučićeva magarca Vojislava Šešelja na srpskim državnim dalekovidnicama. U stvarnosti, Cvijan je, naravno, bio zdrav kao drijen, a Vučić je za svaki slučaj morao poslati čak petoricu otmičara i ubojica da ga namame na fingirani sastanak, te ga onda otmu, te daleko od nazočnosti bilo kog svjedoka, makar i prolaznika ili putnika namjernika kraj Dunava, izudaraju do smrti bejzbol palicama, razbiju mu lubanju i mrtvoga ga bace u rijeku. Tri godine su po naredbi organizatora zločina i naručitelja ubojstva Vučića sve srpske službe od policije, preko sigurnosnih službi, pa sve do državnog odvjetništva i sudstva, višegodišnjom šutnjom o političkoj likvidaciji Cvijana davali znak potpore naručitelju ubojstva Vučiću. Sudbina Cvijana bila je zapečaćena već onda kad je pomislio da s Vučićem može razgovarati i politički pregovarati na ravnoj nozi unutar njihove zajedničke zločinačke SNS udruge. Netom je Vučić raspisao za Cvijanom mafijašku tjeralicu, sve i dok j on bio u bijegu u Americi, jer je Cvijan o Vučićevim makinacijama i malverzacijama previše znao i time bio najnepoželjniji svjedok svih zločina iz Vučićeva političkog i mafijaškog nadzemlja organiziranog kriminala vlasti i tajne sprege s podzemljem srpske mafije.
Premda je Vladimir Cvijan koncem 2007. i početkom 2008. meni osobno i uz svojeručni potpis savjetnika i predstojnika ureda tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića pokvareno, drsko i bezobrazno odgovorio “kako su svi mediji u državi Srbiji slobodni, te kako sam javno mogu dati intervju bilo kom srpskom mediju o mom političkom progonu u Srbiji,” on je tim nemuštim odgovorom kazao da prima plaću od Borisa Tadića i Demokratske stranke na vlasti, a da u potaji radi za Srpsku radikalnu stranku Šešelja, Nikolića i Vučića, još i prije nego su u zajedničkom dogovoru zločinačku radikalnu stranku podijelili na dva jednaka krila stranaka srpskih radikalnih i srskih “naprednih” fašista i nacista. Kakav god dvoličan prema meni u mojoj pismenoj zamolbi njemu kao barem službenom predstavniku Tadićeve ondašnje DS vlasti, da javno progovorim o svim zlodjelima koje su mi od devedesetih do dvijetisućitih u Srbiji nanijeli Vučićevi i Šešeljevi zlotvori, uposleni i u novinarstvu Srbije, Vladimir Cvijan, iako licemjer na djelu, nije kasnije zaslužilo onakav njegov okrutan i surov životni kraj. Mučki ga je i gnjusno umorila i doista brutalno likvidirala zloglasna banda Vučićevih kriminalaca i plaćenih državnih ubojica. Stigla je Cvijana ruka osvete Aleksandra Vučića, te grozne i odvratne čovjekolike zvijeri, za koju je i sam Cvijan godinama svesrdno radio. Opametio se prekasno i to ga je stajalo glave. Kako god, niti jedan čovjek, pa ni Vladimir Cvijan, kakav god da je karakterom i moralom, još i politički i ideološki prijetvoran i prevrtljiv bio, ne zaslužuje kao ljudsko biće takav strašan životni kraj i takvu najtežu režimsku odmazdu. U otvorenom i nepomirljivom sukobu s vođom srpske mafije Vučićem, pokojni odvjetnik Cvijan nije mogao preživjeti.
Nasuprot ubijenom odvjetniku Cvijanu, nekad i samom vrsnom sportašu i plivaču, njegov slijednik u političkim mutnim radnjama s kriminalcem Vučićem, osobno bivši slavni vaterpolist Aleksandar Šapić, zna dokle sežu njegove političke mogućnosti. Tu se barem za sad Šapić nije preračunao, nasuprot ambicioznome Cvijanu, kojega je kriva procjena Vučićeva mentalnog sklopa koštala glave.U odnosu na likvidiranog Cvijana, umio je Šapić i na vrijeme žargonski rečeno, stati na loptu u igri na život i smrt s ološem Vučićem. Vođa srpske mafije Vučić prozivao je Šapića za njegov nedostatak inteligencije, krivotvorenu fakultetsku, a onda još i lažnu doktorsku diplomu, optuživao ga za nasilništvo i teško fizičko premlaćivanje Vučićevih SNS pristaša na političkim mitinzima onda kad je Šapić bio uzdanica režima Borisa Tadića i Dragana Đilasa, a Vučićeve i Šešeljeve fašističke snage u političkoj oporbi. Ni Šapić nije Vučiću ostajao dužan, poglavito u svezi prozivki o pomanjkanju diktatorova karaktera divlje zvijeri, nemorala svake vrste, a povrh svega i njegovoga ludila sjedinjenoga duha suvremenoga srpskoga Kaligule i Nerona. Kad su se obojica kao rođeni predatori primirili i prestali s obostranim javnim prozivkama, postupno su zakopali ratne sjekire, a očito su ih, pored zajedničkih političkih interesa i sličnih proistočnjačkih svjetonazora, privukle i uzajamne homoseksualne požude i strasti nastranih ličnosti. Šapić je, ipak, za nijansu politički lukaviji igrač od Vučića. On nikad nije ni javno, a ni tajno spalio mostove neke buduće političke suradnje s Tadićevim i Đilasovim demokratama, unatoč tome što znaju kako je vaterpolist Šapić bio jedan od glavnih Vučićevih doušnika unutar nekad davno moćne Demokratske stranke. Rastali su se u miru bez svađa i sukoba, što je zalog Šapiću da jednom i nakon mogućeg bolnog raskida političke, ili k tome još i ljubavne veze s Vučićem, uvijek ima otškrinuta vrata povratka u njegovu izvornu Demokratsku stranku. Vučić takvu vrstu odstupnice u slučaju političkog kiksa napravljene koalicije sa Šapićem uopće nema. U tom pogledu, Vučić nema pravo na pogrešku. Predsjednik Republikanske stranke Nikola Sandulović slikovitim riječima na najbolji način opisuje i javnosti Srbije i njezinoga okružja objašnjava razloge i pobude prije neki dan obznanjene i potpisane političke koalicije Vučićeva SNS-a i Šapićeva SPAS-a. Portal iz Beograda Nasaborba.com podrobno opisuje Vučićeve i Šapićeve političke i ljubavne veze sljedećim riječima i redakcijskim komentarom i osvrtom:
“U prošlim tjednima smo najavili kako će se nešto ovako dogoditi. Pozadina svega ovoga zapravo nije to što je Šapić prešao u SNS, nego što je izdao Nebojšu Stefanovića, minustra MUP-a Srbije i zato što je u stručnim, političkim, ali i mafijaškim krugovima, bilo dobro poznato da njih dvojica rade zajedno. Picousti bolesnik Vučić, kako sam sebe voli nazvati bolesni predsjednik Srbije, to nije mogao podnijeti i vjerojatno je za veliku svotu novaca kupio Šapića, nekada velikoga oporbenjaka, što je na račun SNS-a i Aleksandra Vučića imao salve uvreda. Ljudi koji su u političkim tokovima još godinama unatrag su govorili da Aleksandar Šapić ima seksualne odnose s Aleksandrom Vučićem, kao što je imao i sa Borisom Tadićem. Njega privlači vlast i moć, iako se medijima pokušava predstaviti kao netko tko je odmjeren čovjek, ali zapravo radi se o jednoj zvijeri koja ulijeće iz kreveta u krevet, željna vlasti i seksa sa muškarcima.
Rat će se očito nastaviti u SNS-u, jer ovaj potez navodi na to da dogradonačelnik Beograda Goran Vesić ostaje bez svoje dužnosti, koja mu je prirasla k srcu, ali i džepu. On je u zbilji zapravo bio godinama stvarni gradonačelnik, a službeno postavljeni gradonačelnik, nestranačka ličnost, ujedno lječnik po zanimanju Zoran Radojičić, samo njegova vjerna sjena. Portal Slavija info ekskluzivno doznaje kako će dogradonačelnik Beograda Goran Vesić i ministar MUP-a Srbije Nebojša Stefanović pokušati združeno zadati udarac Aleksandru Vučiću i Aleksanru Šapiću koji, doduše, još nije promijenio prezime, ali ništa nije isključeno. Mrzio je Šapić SNS, a sad ga voli. Ovo su samo neki od njegovih znakova mržnje dok je još uvijek bio opčinjen krevetom šarmantnog Borisa Tadića, toliko šarmantnog, da su ih i u bolnici morali razdvajati.”
Predsjednik Republikanske stranke Srbije, ali i Unije republikanaca na Balkanu, Nikola Sandulović, najavio je otkrivanje novih afera, koje će objaviti u svojim priopćenjima za javnost. Neslužbeni izvori govore kako je činom seksa dva pedera Vučića i Šapića obavještajna zajednica zgrožena, te započinje iznimno brzo s akcijom svrgavanja izopačenog bolesnika i luđaka Aleksandra Vučića s vlasti u Srbiji. Vučić je ruglo i sramota Srbije, a još su veće moralne nakaze od njega i ljudske nakarade oni što ga u Srbiji podupiru i održavaju na vlasti, bilo da to čine iz ljudske gluposti, ludosti i budalaštine, ili zato što su ekonomski i politički zastrašeni, ucijenjeni ili potkupljeni. Nitko u Srbiji ne može imati i zavrijediti bilo kakav oprost od grijeha za otvorenu političku potporu nenormalnom i poremećenom čovjeku kakav je Aleksandar Vučić.
Dragan Ilić
HOP