Danilo Vučić sin srpskoga tiranina Aleksandra Vučića sudionik je ubojstva odvjetnika Vladimira Cvijana?
Ubojstvu Vučićeva političkog oponenta Vladimira Cvijana nazočio je osobno i diktatorov sin Danilo Vučić. To doznajemo iz opširnog izvješća i istraživačkog novinarskog pothvata yu tube mreže Slavija info iz Beograda, glavnog i dgovornog urednika Ljubomira Stefanovića. Danilo Vučić je bio jedinim, time i krunskim svjedokom čina brutalnog prebijanja bejzbol palicama, rukama i nogama Vladimira Cvijana petoga siječnja 2018. godine na obalama Dunava pokraj noćnog splava u Zemunu. Dok je nekoliko batinaša i ubojica bjesomučno tuklo Cvijana, cijelom događaju fizičke torture i najokrutnijeg i najsvirepijeg mučenja čovjeka nazočio je i s užitkom kraj obale Dunava promatrao Danilo Vučić. Batinaški odred plaćenih ubojica Danilova oca Aleksandra uvelike je batinama unakazio i isprebijao Cvijana, kad je pred posljednji i završni smrtonosni udarac, što će ga Cvijan dobiti bejzol palicom u lubanju, njemu prišao iz pozadine gledatelj i jedini svjedok njegova prebijanja prije posljednjeg i smrtonosnog udarca. Bio je to sin srbijanskog tiranina Danilo Vučić. On se hladnokrvno i ironičnim glasom, punim cinizma i sadizma obratio već fizički iscrpljenom, malaksalom i od batina grogiranom Cvijanu kratkim upitom: “Čika Vlado, zašto si se posvadio s mojim tatom? Pa, bilo nam je lijepo kad smo bili zajedno! Zašto si otišao od nas Vlado?”
Nakon toga osobnoga obraćanja Danila Vučića još svjesnom Vladimiru Cvijanu žrtva mafije državnog terorizma i organiziranoga političkog kriminala u Srbiji Cvijan samo je na kratko stigao okrenuti glavu u pravcu Danila Vučića, osvrnuti se na kratko, pogledati ga, ali nije stigao ništa izustiti i odgovoriti mu na cinični i posljednji upit glavnoga izaslanika šefa mafije i Danilova oca Aleksandra, a samo nekoliko trenutaka pred vlastito smaknuće. Danilo Vučić se onda udaljio nekoliko koraka unatrag od Vladimira Cvijana, kojem je odmah prišao najkrupniji od sve petorice batinaša i iz sve snage ga udario bejzbol palicom po glavi. Od siline udarca Cvijanu je pukla lubanja i bio je od tog završnog u nizu više desetaka prethodnih najtežih udaraca na mjestu mrtav. Prema jednoj snimci fotorobota ubojice, što ga je posebnim vezama zaprimio kao najekskluzivnije otkriće srpski emigrant u Nizozemskoj Đorđe Višekruna i postavio na svom you tube kanalu Balkan in Europe, policijski urađeni fotorobot ubojice odgovara najviše liku Petra Panića – Pane, dugogodišnjega tjelesnog čuvara Vojislava Šešelja, onda i batinaša i ubojice u službi Aleksandra Vučića u krvavim razračunima sa političkim suparnicima.
Dugo se predmnijevalo u srpskoj javnosti kako je mogući ubojica nedavno uhićeni nogometni huligan i također Vučićev najmljenik i plaćenik Veljko Belivuk, tim prije što ga je prije nekoliko dana Vučić javno branio da Belivuk nipošto nije bio sudionikom Cvijanova ubojstva. Kao rijetko kad, Aleksandar Vučić nije lagao, ali kako god bilo, izvršitelj njegove naredbe Cvijanove likvidacije, izgleda je pronađen, barem prema tvrdnjama i spoznajama Đorđa Višekrune na njegovom you tube kanalu Balkan in Europe u Petru Paniću – Pani.
Cvijan je netom nakon posljednjeg i najjačeg udarca bejzbol palicom u glavu izgubio svijest, pukla mu je lubanja i na mjestu je izdahnuo.Prije nego što je mafijaški klan Vučićevih državnih ubojica bacio Cvijanov lijes u Dunav, ubijenoj žrtvi su preko već jedne navučene zimske jakne obukli još i drugu zimsku jaknu i onda ga bacili u hladnu dunavsku vodu petog siječanjskog dana nove kalendarske 2018. godine. Ovo monstruozno ubojstvo više od tri godine i tri mjeseca je u Srbiji prešućivano. Policija i sve srpske sigurnosne službe su o tom zločinu šutjele, kao i državno javno odvjetništvo i sudstvo. Zavjera šutnje bila je više od tri godine i u odvjetničkoj komori Beograda i Srbije, gdje je Cvijan netom nakon ubojstva odjavljen iz popisa odvjetnika, njegovo ime prekriženo, ali bez ikakvog pojašnjenja ili službenoga dopisa javnosti i opisa slučaja. Za sve Vučićeve teledirigirane medije gotovo tri i pol godine ubojstvo Cvijana, ljutoga Vučićeva političkog suparnika, uopće nije postojalo. Njega su po naputku kriminogene vlasti medijski godinama tretirali kao “nestalo lice” negdje na prostranstvima Sjedinjenih Američkih Država, gdje je godinama prije nego će 2018. kobno stići u Srbiju, godinama živio u bijegu od Vučićeve mafijaške tjeralice. No, krajem 2017. razbojnička banda ga je navukla i namamila na lažni poslovni sastanak u Crnoj Gori. Otuda su ga, očito, u dosluhu crnogorskih i srbijanskih vlasti i mafije uhvatili u pripremljenoj stupici, te iz Crne Gore oteli i prebacili u Srbiju, a onda je petoga siječnja 2018. u Zemunu usljedilo i opisano ubojstvo. Mafija je nakon Cvijanova ubojstva radi prikrivanja ili bolje rečeno i pokušaja uništenja tragova zločina, potopila u Dunav i splav na rijeci na kojem je prvotno bio uhvaćen i na kratko zatočen kasnije ubijeni Cvijan. No, istina je s velikim zakašnjenjem isplivala iz Dunava, u čije je riječno korito bačen njegov lijes. Vučićevo zlodjelo je izbilo na vidjelo.
Kolika je zavjera šutnje u Srbiji o o ovome morbidnom pogubljenju odvjetnika Vladimira Cvijana, govori i činjenica da ga je obitelj kriomice kremirala i na nadgrobnu mermernu ploču postavila natpis bez prezimena pokojnika Vladimir (1976 – 2018). Kad je Aleksandar Vučić naredio ubojstvo Olivera Ivanovića, njegova udova javno je branila ubojice, a optuživala ljude iz sfere politike i medija što su joj htjeli pomoći pronaći ubojice i privesti ih pravdi. Milenu Popović uposlio je Vučić u državnu službu, dao joj veliku plaću u zalog vječne šutnje i svjedočenja zločina o ubojstvu njezinoga supruga. Istu matricu primijenio je i prema Ružici Đinđić, udovi ubijenoga premijera Srbije Zorana Đinđića.
I nju je Vučić materijalno bogato opskrbio i uhljebio, tako da ona i ne pokušava, optužiti Aleksandra Vučića za sudjelovanje u ubojstvu njezinoga muža Zorana Đinđića. Po istom scenariju se ponaša i Aleksandra Cvijan, prije ubojstva Vladimra Cvijana, već njegova zakonski razvedena supruga, koja živi s maloljetnim sinom Lukom, djetetom iz braka s Vladimirom Cvijanom. Niti ona, niti Cvijanovi roditelji, tobože radi “izbjegavanja uznemirenja javnosti (!?)” ne žele javno reći da Aleksandar Vučić stoji iza ubojstva Vladimira Cvijana. Čak je Aleksandra Cvijan otišla u krajnost branjenja Vučićeva zločina, lažno optužujući Đorđa Višekrunu, kojem je za Cvijanova života dostavljala i pisma i dokumentaciju o prijetnjama, zastrašivanjima i ucjenama životima njenoga muža Vladimira Cvijana od strane Vučićeve bande kriminalaca, da ništa od toga nije točno, te da poriče sve ono što je protiv Vučića prije toga govorila i pisala dokumentirano i argumentirano Višekruni dok je njen muž Vladimir Cvijan bio živ!?
Ovakvo ponašanje rodbine sve tri obitelji žrtava nalogodavca ubojstava Aleksandra Vučića samo ilustrira kako im je ratni i poratni zločinac i naručitelj ubojstava uz pomoć mehanizma policije i pravosuđa cijele kriminogene države Srbije utjerao strah u kosti.
Nitko od njih nema snage boriti se za istinu i pravdu o ubijenim članovima njihovih obitelji. Sotona Aleksandar Vučić na sve to morbidno poručuje putem mainshit medija u Srbiji: “Vladimir Cvijan je bio pijan, tukao se u alkoholiziranom stanju s više ljudi na splavu na Dunavu. I onda je u pijanom i nekontroliranom stanju odjednom skočio sa splava u Dunav i više nije izronio iz rijeke. Potpuno pijan Cvijan se sam utopio u Dunavu.Nitko njega nije ubio i nitko nije odgovoran za njegovu smrt. On je sam izvršio samoubojstvo.” Takav privitak već su zaprimili kao Vučićevu službenu obavijest svi srbijanski mediji pod paskom masovnoga ubojice na čelu srpske mafijaške vlasti. I tu Vučićevu laž o Cvijanovoj smrti srpski državni mediji farbaju fikcijom programirane mafijaške istine. Tisuću puta ponovljenu laž podastiru i prodaju narodu kao istinu, šireći je diljem Srbije kao morsku hidru. Aleksandar Vučić i kamarila njegovih ubojica vođeni su mafijaškim geslom: “Nema tijela, nema ni djela”, dok u Vučićevu mafijaškom kartelu nakon Cvijanova ubojstva i danas pjevaju prepjeve stihova slavnoga glazbenog pop rock benda “Garavi sokak” iz Novog Sada, još iz osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća:”Teci, teci Dunave i ne pričaj nikome… teci, teci Dunave i ne pričaj nikome…”
Dragan Ilić
HOP
