Pogodovanja predsjednika Vlade Andreja Plenkovića pri zapošljavanju Petre Petrić u državnoj službi

Također, vezano uz izostanak zakonitog postupanja Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa slijedom podneska naše sindikalne Podružnice, broj: 13/2020, od 27. svibnja 2020. godine, posebno znakovitim držimo i koordinirano:

– lažno svjedočenje predsjednika Vlade Andreja Plenkovića pred Hrvatskim saborom (- u prilogu br. 8), u aktu pod nazivom: „Verifikacija odgovora na zastupničko pitanje Domagoja Hajdukovića, u vezi sa zapošljavanjima u službi vanjskih poslova“ (24. listopada 2019.), u kojemu se navodi neistina da – „u konkretnom slučaju [koji se odnosi i na zapošljavanje Petre Petrić u Veleposlanstvu u Moskvi], Vlada Republike Hrvatske navodi da je odabir djelatnika za raspored na upražnjena radna mjesta u diplomatskim misijama i konzularnim uredima Republike Hrvatske obavljen sukladno propisima koji uređuju rad službe vanjskih poslova Republike Hrvatske“, iako je nedvojbeno (kako je to već u uvodno navedeno), da se kod tog zapošljavanja postupalo izravno suprotno Odluci i Rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2036/2012 od 21. prosinca 2015. (Narodne novine, 138/15).

– lažno svjedočenje ministra Gordana Grlića Radmana pred Nacionalnim vijećem za praćenje Strategije za suzbijanje korupcije, KLASA: 050-02/19-02/3, URBROJ: 521-IS-01-19-2 (- u prilogu br. 9), od 4. prosinca 2019. godine (na koje ga je prisilio inspektor Božić – „IS“ u urudžbenom broju označava „Inspektorat“!), u kojemu se (vezano i uz zapošljavanje Petre Petrić u Veleposlanstvu u Moskvi) navodi neistina da – „članak 31. stavak 2. Zakona o vanjskim poslovima propisuje kako natječaj nije obvezan za prijam u službu vanjskih poslova u slučajevima propisanima propisima o državnim službenicima i namještenicima“, dok je istodobno na javnim mrežnim stranicama Ministarstva ( http://www.mvep.hr/hr/ministarstvo/zaposljavanje-u-ministarstvu/), pod naslovom – „Zapošljavanje u ministarstvu“ objavljeno da je – „zapošljavanje u tijelima državne uprave regulirano Zakonom o državnim službenicima (NN 92/05) te Uredbom o raspisivanju i provedbi javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi (NN 8/06)“ (- u prilogu br. 10), što je samo po sebi i u punoj suglasnosti s Odlukom i Rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2036/2012 od 21. prosinca 2015. ( Narodne novine,, 138/15), u kojoj se između ostaloga kao mjerodavan apostrofira i članak 44. Ustava Republike Hrvatske (- „Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe“).

– lažno svjedočenje ministra Davora Božinovića pred Odborom za predstavke i pritužbe Hrvatskoga sabora, KLASA: NK-053-01/19-01/10, URBROJ: 511-01-42-19-7, od 5. prosinca 2019. godine (- u prilogu br. 11), da vezano – „na podneske gospodina Davorina Zagorščaka, ponukano tekstovima o suzbijanju nasilja objavljenim na mrežnim stranicama Vlade Republike Hrvatske, nisu potvrđeni navodi dostavljenih podneska, odnosno nisu utvrđeni elementi kaznenih djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti“, premda je, npr., Policijska uprava zagrebačka, broj: 511-19-13/4-597/19. DH, od 28. ožujka 2019. godine (- u prilogu br. 12) prethodno raspolagala izjavom žrtve obiteljskog nasilja u službenoj rezidenciji Republike Hrvatske u Kijevu (- „u ljeto 2015. godine bivši suprug Tomislav Vidošević zabranio joj je povratak u Ukrajinu iz Hrvatske te se više nije vraćala jer je pretpostavljala da bi mogla naići na probleme oko samog ulaska i boravka u rezidenciji veleposlanstva pošto je došlo do narušavanja obiteljskih odnosa tj. bilo je obiteljskog nasilja prema njoj i djeci što je i tada prijavljivala u CZZS na Trešnjevci “ i bila pozivana od strane policije na razgovore“);

– pritisak inspektora službe vanjskih poslova Damira Božića na Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, e-mailom dostavljenim 6. prosinca 2019. godine glavnoj tajnici Sindikata Mariji Dill Bračić (- u prilogu br. 13), u kojemu inspektor Božić navodi da – „nastavno na naš telefonski razgovor od 28. studenoga o.g., nakon kojeg sam povjerenika SDLSN pri MVEP RH obavijestio kako njegovo osobno ponašanje nalazim protivnim propisima, posebno u kontekstu uznemiravanja i narušavanja dostojanstva na poslu i u svezi s poslom, povjerenik SDLSN, koristeći se svojstvima Sindikata (memorandumom Podružnice) i potpisujući se u svojstvu povjerenika, nastavlja sa svojom aktivnošću“, pri čemu inspektor kao „sporni“ prilaže dopis Podružnice, broj: 20-2/2019, od 4. prosinca 2019. godine (- u prilogu br. 14) dostavljen Nacionalnom vijeću za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije, pod naslovom – „Dokazi za korupciju u službi vanjskih poslova (2)“;

– lažno svjedočenje ministra Davora Božinovića pred Odborom za predstavke i pritužbe Hrvatskoga sabora, KLASA: NK-215-02/19-20/43, URBROJ: 511-01-87-20-7-11-2, od 16. travnja 2020. godine (- u prilogu br. 15), da je – „sukladno izjavi gospodina Davorina Zagorščaka, dobivena obavijest kako je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske odbacilo sve kaznene prijave koje je do sada podnosio s obzirom da nisu utvrđeni elementi kaznenog djela“, te da je policija – „utvrdila da je osnovni razlog podnošenja većeg broja podnesaka njegovo nezadovoljstvo radno pravnim odnosima u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija“;

– krivotvoreni službeni dokument (bez zakonom propisane oznake klase i urudžbenog broja te službenog pečata), od strane „povjerljive osobe za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti“ u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, od 20. srpnja 2020. godine (- u prilogu br. 16), u kojemu se tek navodi da je – „raspored ugovorne diplomatkinje Petre Petrić izvršen u skladu s odredbom članka 36. Zakona o vanjskim poslovima“, premda je u podnesku sindikalne Podružnice, broj: 14/2020, od 29. svibnja 2020. godine (- u prilogu br. 17), bio naveden čitav niz zakonskih odredbi koje su u danom slučaju bile prekršene(!).

S obzirom na sve navedeno, a vezano uz javno obznanjeno obećanje premijera Andreja Plenkovića, koji je već na samim počecima svoga mandata nedvojbeno ustvrdio – „da će pravna država, u smislu uređenja državne vlasti temeljem načela non sub homine sed sub lege, biti temeljni princip djelovanja njegove Vlade“ (https://vlada.gov.hr, 4. studeni 2016.), i vezano uz članak 30. stavak 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske te Odluku i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2036/2012 od 21. prosinca 2015. (Narodne novine, 138/15), kao i vezano uz članak 19. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (– „Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu“), te vezano uz članak 204. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (– „Svatko je dužan prijaviti kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti, koje mu je dojavljeno ili za koje je saznao“), ovdje smo slobodni posebno ukazati i na mrežne stranice Ministarstva pravosuđa i uprave, na kojima se javno tvrdi da su u – „Ustavu Republike Hrvatske sadržane odredbe za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao što su pravo na pristup informacijama, sloboda mišljenja i izražavanja misli te vladavina prava“ i da pri tome – „pravo na prijavljivanje nepravilnosti proizlazi upravo iz tih prava“ ( https://mpu.gov.hr/istaknute-teme/antikorupcija-21507/zastita-prijavitelja-nepravilnosti/21566), isto kao i da se pod korupcijom smatra – „svaki čin kojim se, suprotno javnom interesu, nedvojbeno krše moral i pravne norme te povrjeđuju temelji vladavine prava“, dok se korumpiranom osobom istodobno proglašava – „svaka službena ili odgovorna osoba koja radi osobne koristi ili koristi skupine kojoj pripada zanemari opći interes koji je dužna štititi obzirom na zakone, položaj i ovlasti koje su joj povjerene“ ( https://mpu.gov.hr/korupcija/21510), i to posebice s – „obzirom da je osnovno obilježje korupcije da ona proizlazi iz javne ovlasti i diskrecijske moći u donošenju odluka“ ( https://mpu.gov.hr/vrste-korupcije-21511/21511).

S poštovanjem,

HOP