Bošnjačko glasilo The Bosnian Times piše da je Bakir Izetbegović suradnik UDBE
Bosanski muslimani počeli su sami javno priznavati vlastite grijehe. Mangupi s asfalta imaju uzrečicu: “Tko prizna, duplo mu se pogreška gleda!” UDBA je doista vječna sudba sadašnjeg muslimansko – bošnjačkog političkog vodstva u Bosni i Hercegovini, prožeta duboko sa svojim udbaškim kadrovima i u islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine, a ne samo u domeni bošnjačke politike i njihovih medija, poglavito onih iz bošnjačko – muslimanskog glavnog i najvećeg grada Sarajeva. The Bosnian Times kao bošnjački politički medij ranije je već podrobno pisao da su za zloglasne službe državne sigurnosti bivše Jugoslavije radili Alija Izetbegović, utemeljitelj posve udbaški profilirane političke stranke SDA, te ravnatelj OSA – bosanske i politički promuslimanski usmjerene obavještajne agencije Bosne i Hercegovine Osman Mehmedagić, zvani Osmica. UDBA je voljom samih bosanskih muslimana njihova gorka i teška sudba. Što je najtragičnije u svemu, sadašnji politički lider Bošnjaka Bakir Izetbegović javno je i pohvalnim i biranim riječima istaknuo značajan obol Osmana Mehmedagića – Osmice, sadašnjeg ravnatelja OSA iz Sarajeva iz vremena kad je Osmica bio suradnik UDBE. To znači da je Bakiru Izetbegoviću čast i sreća biti pod političkim nadzorom Srbije i njezinih sigurnosnih službi predvođenih glavnom srbijanskom sigurnosnom službom BIA.
Ne iznenađuje i nimalo ne čudi takvo stajalište Bakira Izetbegovića, budući je on kao doušnik UDBE i srbijanskih sigurnosnih službi samo nastavio put kojim je pošao njegov otac Alija Izetbegović. Tvorac, izumitelj i čuvar bošnjačke nacije, izmišljene i stvorene na stranačkom političkom skupu SDA stranke u jeku rata u Bosni 1993. godine u hotelu Holiday Inn u Sarajevu, desetljećima je radio za jugosrbijansku udbašiju. Zato su ga udbaške službe bivše Jugoslavije i oslobodile političke robije, a Dobrica Ćosić predlagao potpisivanje peticije za puštanje iz zatvora pisca “Islamske deklaracije Bosne i Hercegovine ” Alije Izetbegovića. Otac, a bolje reći očuh srpske nacije Dobrica Ćosić znao je kako je budući politički vođa bosanskih muslimana prijeratni srbijanski politički špijun u Bosni i Hercegovini. O tome je opširno i iscrpno ranije pisao bošnjački novinar iz Sarajeva Senad Avdić, pozivajući se na tvrdnju Munira Alibabića zvanog Munja, kako je Alija Izetbegović bio fanatični i do kraja vjerni udbaš, u čije službe se kleo do kraja života. Zanimljivo, njegov sin Bakir Izetbegović, također, na sav glas ponosno hvali i slavi UDBU, u kojoj je bio zaposlen kao doušnik poput njegova oca Alije. Ni to mu nije bilo dostatno, te je kao pripadnika zloglasne jugokomunističke tajne policije istaknuo i ime sadašnjeg čelnika bosanske i promuslimanske obavještajne agencije OSA Osmana Mehmedagića Osmicu. Iako je svjestan kako je UDBA, pored bezbrojnih zločina političkih ubojstava u cilju imperativnog očuvanja komunističkog poretka, likvidirala i članove, organizacije “Mladi muslimani”, čiji je pristaša i Bakir, kao što je bio i njegov pokojni otac Alija, to ga ne smeta veličati jugosrbijanski politički uobličenu i ustrojenu organizaciju UDBA.
Očito, Alija i Bakir Izetbegović su ponajprije politički očitovani dežurni srpski rodoljupci, prema vjerskom zanimanju Pepsi cola muslimani, što vole nasuprot pravim muslimanima jesti krmetinu jednako kao i janjetinu i piti alkohol češće nego vodu, a prema službenoj UDBA – služba – družba dužnosti iz razonode se krivo predstavljati Bošnjacima, nacionalnim prezimenom Hrvata rimokatlika iz Bosne i Hercegovine. Mašu nacionalnim stijegom sa zlatnim ljiljanima, znakovljem srednjevjekovnih katoličkih vjernika i križarskih ratnika u bitkama protiv ondašnjih islamskih džihad ratnika Turaka Seldžuka. Na prsima danas stavljaju i prisvajaju kršćansko znakovlje zlatnih ljiljana, a srce im gori i duša im pati za turskim polumjesecom. Turci ih nikako neće za svoju subraću, ismijavaju ih i izruguju ih i turski političari i turski narod. Po Bosni lažni migranti i džihad ratnici novog doba iz Afganistana i Pakistana pale, pljačkaju, siluju i ubijaju bosanske muslimane, jer ih ne osjećaju kao svoje sunarodnjake, ali Bakir, kao nekad i Alija Izetbegović upravo u državnom ustroju ciganske azijatske države Pakistan vidi najveći politički ideal državnog i političkog ustroja bosanskohercegovačkog društva. Doduše, imaju veliku dvojbu u izdvajanju prioriteta glavnog političkog uzora između Pakistana i Alžira. To je mrtva utrka Pakistana i Alžira, tko će od njih prije zauvijek ući u srce dinastije Izetbegovića i njihovih podanika. Odlučit će foto – finiš utrke i sprint Pakistanaca i Alžiraca u ciljnoj ravnini atletske utrke. Stariji Izetbegović je više preferirao Pakistan, a mlađi se više divi Alžiru. Po etnosu i Alija i Bakir željeli bi biti lažni Turci, veći i od onih pravih Turaka iz Anatolije. Koliko puta su ih Turci otpilili ali na Izetbegovićima nerazumljivom turskom jeziku, koji Bošnjaci ne razumiju, budući im je maternji jezik hrvatski, a ne turski, a oni iznova imaju sve veće i sve jače simpatije i ljubavi ka Turcima, koji ih preziru i mrze iz dna duše. Htjeli bi oni biti sve, samo Hrvati nikako ne, premda i sami odlično znaju i svjesni su kako bosanskohercegovački muslimani potječu od islamiziranih katoličkih Hrvata, hrvatskog etničkog podrijetla, jezika, običaja, tradicije, folklora, te da sa Srbima i Turcima blage veze nemaju. Turci i Srbi su etnički daleko od Bošnjaka kao što je Zemlja udaljena od Marsa, a s Hrvatima su Bošnjaci istoga hrvatskog iskona kao dva lista krošnje istog narodnog stabla, ukorijenjenog u hrvatstvo i katoličanstvo. U sve bi se prije premetnuli i svemu se kao suncokreti okrenuli, samo nikako da se te vječne prelivode ne preliju i napokon uliju i njihovu izvornu hrvatsku rijeku, što ih vodi ka hrvatskoj matici.
Opčinjenost i opsjednutost Bakira Izetbegovića UDBOM kao njegovom životnom, odanom i predanom sudbom je zbilja nevjerojatna. On i danas UDBU opisuje kao veličanstvenu i uzvišenu sigurnosnu službu, iako je to bio i ostao pakleni stroj za likvidaciju politički nepoćudnih ljudi, među kojima je bio i razmjerno značajan broj bosanskih muslimana. Bakir Izetbegović kao suradnik UDBE izriče niz hvalospjeva na račun kolege iz zajedničkih udbaških dana, sadašnjeg ravnatelja bosanskohercegovačke sigurnosno obavještajne agencije OSA Osmana Mehmedagića – Osmice. I stariji i mlađi Izetbegović su, kao i aktualni ravnatelj OSA Mehmedagić i bili i ostali vatreni zagovornici promicanja srbijanskih, još preciznije velikosrpskih političkih interesa na tlu Bosne i Hercegovine. Otuda i sljedeće laskavo kazivanje Bakira Izetbegovića o zloglasnoj tajnoj policiji bivše Jugoslavije, čije je konce i doktrinu djelovanja preuzela današnja Srbija s njezinim sigurnosnim službama. Diveći se jugoslavenskoj Titovoj UDBI, Bakir Izetbegović se istodobno kao pasje odani poslušnik divi i Vučiću i njegovoj obavještajnoj službi BIA. Bakir Izetbegović je samo neprikriveni agent BIA u Sarajevskom pašaluku, kad za sadašnjeg ravnatelja BH obavještajne službe OSA Osmana Mehmedagića – Osmicu, veli ovako:
“Mi smo njega zatekli u UDBI, koja je jako dobro birala kadrove (On to očito iz osobnog iskustva, budući je kao udbaš znao tko mu je udbaški kolega i suradnik u špijunskoj službi Osman Mehmedagić). Dakle, UDBA je birala najinteligentnije i najodanije kadrove državi i u ono vrijeme i režimu, a prije svega državi. Osman Mehmedagić je stekao jaka iskustva u UDBI i odlično radi posao u bosanskoj sigurnosnoj agenciji OSA.”
Tako pripovijeda jedinica za mjeru ljudske gluposti Bakir Izetbegović. On ne pati od lažne skromnosti kad si laska kao prirodno nadarenom i vješto i mudro izabranom udbašu, sve sa jedinicama i dvojkama s velike mature iz sarajevske gimnazije. Još je on i pametan baš kao neki vrsni student sa Sorbone ili s oxforda usporedbi s kolegom mu po manjku pameti, a s vi[kom hvalisavosti, samodopadnosti i raymetljivosti Osmanu Mehmedagiú. Taj je jedva istinski završio i osam razreda pučke škole, a svjedodžbu o gimnaziji nema niti u mislima, kamoli u stvarnosti. No, zato je neopisivo glup kao i Bezmozgović Izetbegović i spreman pokorno i do imbecilnosti oduševljeno služiti BIA – Zmija tandemu Bratislav Gašić – Aleksandar Vučić.
UDBA je u narodu diljem bivše Jugoslavije bila simbolom strahovlade i terora što ga je nad običnim i nedužnim ljudima provodio ozloglašeni komunistički sustav. To je bilo sredstvo tlačenja i ugnjetavanja ljudi, kojim su komunistički banditi, pljačkaši i njihove plaćene ubojice, kontrolirali sve oblasti življenja u tako naopako ustrojenom političkom poretku. Ta opasna i opaka tajna policija snosi veliku odgovornost za zlostavljanja, mučenja, iživljavanja i politička smaknuća, osobito bosanskih muslimana u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Crnoj Gori i na Kosovu. I kako krv nije voda, kao što kliče još jedan Izetbegovićev udbaški kolega i špijunsi udbaški suradnik četnički vojvoda Vojislav Šešelj, udbaške familije su imale tradicionalno razgranato obiteljsko stablo. Bakirov otac Alija je bio dokazani udbaš, a njegovim putom je nastavio i sin, sadašnji lider bosanskih muslimana. Prema pisanju glasila The Bosnian Times duh familijarne udbašije prenijet je i s koljena na koljeno i u dva naraštaja obitelji sadašnjeg ravnatelja bosanske sigurnosne službe OSA Osmana Mehmedagića. Njegov otac je bio osvjedočeni udbaš, a njegovim udbaškim prljavim stopama i neljudskim tragovima išao je i njegov sin “Osmica”, aktualni ravnatelj bosanske, u praksi politički samo bošnjački instrumentalizirane državne i tobože “nadnacionalne” službe OSA. Obiteljskom tradicijom,iver ne pada daleko od klade i nema mjesta za suvišne oklade jesu li lider SDA Bakir Izetbegović i ravnatelj OSA i prokušani udbaš Osman Mehmedagić u službi predsjednika SNS-a Aleksandra Vučića i direktora BIA Bratislava Gašića. To je jasno kao dan i to ne vidi samo onaj što to neće ili ne želi zamijetiti i ostaje politički slijepac i dalje biološki zdravih i pravih očiju.
Dragan Ilić
HOP
