Ovako je opisao ekipu MOŽEMO poznati pokojni novinar D. Kuljiš sklon često ljevičarima, pa nema sumnje da ih je on najbolje poznavao;
GUBITAK VREMENA
Bio sam jučer na Z1 u emisiji s nekim gospođama koje su me gađale raznim floskulama, a ne znaju ni jedan podatak, jer im ne treba – žene se bave tihim obrtom politike u marginalnim strankama i zaista im nikakva znanja nisu potrebna.
Pa sam i opet morao slušati o tome kako valja oporezovati kapital, a ne zaposlenike, i zašto poslodavci daju male plaće… I sad ti njima objašnjavaj natenane kako ionako nema kapitala koji bi tu nešto ulagao ili proizvodio, a plaće se daju prema potražnji na tržištu rada, a ne onoliko koliko bi ljudima bilo potrebno. Onda opet ono o tome kako država treba ”reindustrijalizirati” zemlju, a na moje direktno pitanje što s viškom ljudi u državnom aparatu koji guši ekonomiju porezima – ne, tu se ne bi šteli mešat, ali misle da treba smanjiti broj gradova i općina, nakon pomne analize, koju će provesti čim dođu na vlast (a onda, naravno, neće, jer se ne razumiju ni u lokalnu upravu, baš kao ni u ekonomiju).
Ukratko, sačuvaj nas bože amatera. Ne smije se glasati za stranku koja nema kadrovske sposobnosti da vodi privredu i društvo, i to ne onakve profesorčiće i bankovne činovnike sitnog zuba kao Milanovićev SDP, nego ljude sa stvarnim iskustvom u upravljanju velikim sustavima.
Ne znam kako mogu do njih doći, ali ako ne mogu, onda neka se klone politike. Na temelju iskustva iz ove emisije barem sa strankom ”Možemo” zaključio sam – ”Možete vi k”.
Da sve nije zeleno, da ima i nešto prljavo govori ova optužnica Prekršajnog suda iz koje se vidi da i tzv. zeleni moralisti ostavljaju otpad nezbrinut na lokaciji koja im odgovara, ali nije u skladu sa zakonom i samom moralom koji pripovijedaju.
O Tomaševiću su izašli i tragikomični detalji;
“Ne idem baš po kafićima jer kavu baš ne pijem, ali baš imam jednu ćevabdžinicu, ona mi je… ‘ajmo reći i kvartovski birc u isto vrijeme. Luk, lepinja, kajmak, krumpirići, i to jednom tjedno jer obično jednom u tjedan dana jedem meso. Supruga je vegetarijanka, a ja meso jedem maksimalno dva puta tjedno i to su obično baš ćevapi’, – tvrdi lik da je vegetarijanac, ali i on i supruga jedu meso? Može li biti luđa definicija vegetarijanca? Vegetarijanac jer jede luk s mesom?
Sjećate se kada je na televiziji provalio da njegov otac nema veze sa Domovinskim pokretom? Čak i njegov otac ne vjeruje u njegovu političku platformu?
– Supruga i ja imamo specifičan odnos prema vjeri. Nismo ateisti, ali ni klasični vjernici. Duhovne trenutke možemo doživjeti bilo gdje na svijetu, pa i u prirodi”, rekao je nedavno Tomislav. Vjeru doživljavaju kao i vegetarijanstvo, vegani koji jedu ćevape, vjeruju i nevjeruju, ali nisu ateisti. Jesu i nisu? Ili je ovo politička propaganda da privuku vjernike glasače?
-Upoznali su se početkom rujna 2008. u Zagrebu preko zajedničkih prijatelja, koji su im kasnije postali vjenčani kumovi, a prohodali su tek tri mjeseca kasnije. Iva je, naime, mislila da zbog čestih putovanja nije materijal za vezu, no Tomislav je bio dovoljno uporan da je razuvjeri.-piše Glorija, a mi se pitamo otkud novac za silna putovanja dugogodišnjeg podstanara?
Njihovom psu je dato ime Boško jer je imao buhe?! Partizanska ideologija je motivacija za ime psa? Ili nenamjerno ismijavanje partizanskog “heroja” ? Neće li to herojku MOŽEMO Radu Borić razočarati koja je poznata po kružocima kod Porfirija Perića.
Otac mu je glasao za Škoru i stao uz Škoru, u početku ga niti žena nije htjela jer je putovao (?!), ali zato mu vjeruju oni koji ga uopće ne poznaju i glasaju za njega?!
HOP