Ante Vranković, građanin RH
Đuro Sessa, predsjednik Vrhovnog suda RH
Domjanićeva 15 Na znanje: dr. sc. Marin Mrčela, zamjenik predsjednika Vrhovnog suda RHSv. Ivan Zelina Saborska
zastupnica Karolina Vidović Krišto
31. svibnja 2021. prof. dr. sc. Zlata Đurđević, Pravni fakultet, Zagreb
OTVORENO PISMO
Predmet:
I.) Vaš dopis od 21. 4. 2021. po sudskoj praksi, utvrđenoj upravo od Vašeg suda, predstavlja kazneno djelo
II.) Hrvatski sudovi, u kojima suci u 95% slučajeva (35 od 37!) sude očito nezakonito nisu sudovi, već klaonice
III.) Priopćenje VSRH od 25. 5. 2021. služi da posve očitim lažima zaštiti postojeću radikalnu korupciju u sudstvu
IV.) Pravosuđe me svojim brojnim nezakonitim i neljudskim odlukama prisililo da u štrajku glađu idem do kraja
Predsjedniče Vrhovnog suda RH, g. Sessa,
odlučio sam Vam se obratiti ovim Otvorenim pismom, kako bih odgovorio na Vaš dopis poslan 21. 4. 2021. , te na Priopćenje Vašeg suda objavljeno 25. svibnja 2021. , jer oba ta dokumenta vrve svime onime čime i inače vrve službeni dokumenti naših sudova: manipulacijama, očitim lažima i kaznenim djelima, a što ću — nadovezujući se na Otvoreno pismo koje sam Vam urudžbirao još 11. 11. 2019. , i koje je u međuvremenu pročitalo nekoliko tisuća ljudi – ovdje detaljno dokazati, koristeći se pri tome na Internetu svima dostupnom, lako provjerljivom dokumentacijom (skenirani cijeli spisi)!
Također ću se osvrnuti na namjerne, radikalno negativne učinke tog i takvog naočigled nezakonitog rada hrvatskog pravosuđa na moj život, i na živote hrvatskih građana u cjelini, jer je sada već riječ o tome da je pravosuđe svojom obiješću u bezakonju i neprikrivenom činjenju zla kobno ugrozilo sam opstanak Republike Hrvatske kao nacionalne države.
I.
VAŠ DOPIS OD 21. 4. PO SUDSKOJ PRAKSI VAŠEGA SUDA PREDSTAVLJA KAZNENO DJELO
Dana 23. travnja o. g. primio sam Vaš dopis s nadnevkom 15. travnja, poslan 21. travnja , koji me nije toliko začudio svojim sadržajem – iako on, kako sam već naveo ovdje u zaglavlju, i kako ću ovdje dokazati, predstavlja kazneno djelo, nego činjenicom da ste taj dopis potpisali Vi, jer takve dopise iz Vašeg ureda inače potpisuje g. Vihor Kušpilić.
U tom dopisu Vi odgovarate na moj Zahtjev za pokretanjem stegovnog postupka protiv sutkinje Općinskog suda u Sesvetama Željke Bajzek, kojeg sam Vam predao stoga što je ona dana 17. 7. 2020. nastavila postupanje u izvanparničnom predmetu R1 – 12/2020 u kojem sam ja bio stranka, iako sam ja 15. 7. 2020. pismeno zatražio njezino izuzeće, o čemu sam ju informirao putem suda, te je ona, po zakonu, do rješenja tog zahtjeva trebala obustaviti postupanje, a što je ona odbila obrazlažući to u zapisniku od 17. 7. svojim neistinitim obrazloženjem (=krivotvorina službene isprave tj. kazneno djelo) da je o mom zahtjevu „već odlučeno“, iako tome nije bilo tako! Odlučeno je bilo naime bilo samo o mojem zahtjevu za izuzećem sutkinje Bajzek kojeg sam predao 8. lipnja 2020. stoga što mi je ona poziv na ročište poslala na način da sam ga ja, govoreći de iure, dobio 2 sata prije samog ročišta(!), ali nije odlučeno o mom zahtjevu drugom zahtjevu za njenim izuzećem, onim od 15. 7. 2020., kojim sam iznova zatražio izuzeće sutkinje Bajzek, ovoga puta temeljem priložene video-snimke s ročišta 8. 6. 2020. (snimljena je s obližnje ceste), na kojoj snimci se vidi da sutkinja Bajzek nije prekinula svoje postupanje nakon što sam joj ja 8. 6. predao zahtjev za njezinim izuzećem, što je po zakonu morala, te iz čega se iznova vidjelo da ona svjesno krši zakon na moju štetu, te da je na očigled pristrana. Štoviše, da bi osigurala održavanje ročišta 17. 7. koje je održavala nezakonito, pozvala je policiju da štiti njezino nezakonito postupanje(!), potencijalno time ugrozivši živote 2 policajca, kako to pokazuje ubojstvo stečajne upraviteljice koja je isto radila nezakonito, u Šibeniku, 30. 1. 2021.
Na tu moju prijavu, koju sam Vam urudžbirao 10. 3. 2021. , najprije sam dobio odgovor g. Kušpilića, s nadnevkom 12. 3. 2021., kojim sam obaviješten da je navedeni spis zatražen od predsjednice suda u Sesvetama, gđe Zec. Takva Vaša reakcija me u prvi čas ugodno iznenadila, jer od v. d. predsjednika Županijskog suda u Zagrebu g. Blažekovića na moj sličan Zahtjev od 21. 1. 2021. nisam bio dobio odgovor, a slično je u ranijim prigodama bilo i s g. Turudićem i g. Miočem, što sam Vam u mom Zahtjevu od 10. 3. i opisao, navodeći da bi me stoga Vaše postupanje u skladu sa zakonom ugodno iznenadilo.
Kada sam od g. Blažekovića naknadno ipak dobio odgovor, koji je bio ne samo nezakonit, već i sramotan , odmah sam Vas o tome obavijestio, dopisom od 16. 4. 2021. u kojem sam naveo da je g. Blažeković u svojem odgovoru s nadnevkom 30. ožujka o.g. naprosto prenio očite laži koje je o stvari radi koje sam je prijavio navela sutkinja Bajzek, koja je i u odgovoru g. Blažekoviću naprosto ignorirala postojanje mojeg drugog zahtjeva za njezinim izuzećem, onog od 15. 7., kao da on uopće ne postoji, što predstavlja sirovo, drsko ignoriranje materijalne stvarnosti, a siguran sam da znate da je to glavna definicija ludila, tj. teške psihičke bolesti, da ovdje iznova ne spominjem i druge navode iz njezinog odgovora g. Blažekoviću koje sam Vam naveo u istom dopisu, a koji također upućuju na to da je riječ o osobi doista bolesnog zaključivanja, što svatko lako može provjeriti na linku ovdje u bilješci 7, na kojem je javno dostupan taj moj dopis, kao i dopis g. Blažekovića s naočigled lažnim i bolesnim navodima sutkinje Bajzek, koje je Blažeković ne trepnuvši okom prenio.
Stoga sam se od Vas nadao odgovoru koji neće biti takav: nezakonit i sramotan, između ostalog i zato jer sam ja ispoštovao Vašu molbu iz 2018. da Udruga za zaštitu žrtava pravosuđa Veronika Vere koje sam ja dužnosnik, ne prosvjeduje pred Vašim sudom, pa sam se – naivno, ali ipak – nadao da ćete Vi biti gospodin i da ćete u predmetu mog Zahtjeva od 10. 3. o. g. postupiti po zakonu. Međutim, to se nažalost nije dogodilo.
Vi ste mi, kako sam već ovdje napomenuo, 21. travnja poslali dopis na kojem je stajao datum 15. travnja, čime ste prikazali da ste taj svoj odgovor napisali jedan dan prije primitka mog dopisa kojeg sam Vam urudžbirao 16. travnja.
Ja bih možda i povjerovao da je tome tako, da se istom manipulacijom Vaš sud – na još mnogo sramniji način – nije poslužio u predmetu gđe Sonje Štakić, o čem sam Vas temeljem dokaza, koji su sada svima lako dostupni na Internetu, obavijestio u mom dopisu od 5. listopada 2020. , ali se Vi to izgleda zaboravili. Tada sam Vam naime priložio preslik dopisa gđe Sonje Štakić od 13. 2. 2020., koja je uz požurnicu, Vašem sudu urudžbirala specijalističke nalaze koji dokazuju da boluje od vrlo teškog oblika raka. G. Kontrec joj je ubrzo odgovorio da je požurnica dostavljena uredujućem sucu u spis. No obzirom da je Vaš sud odlučio suditi protiv nje i protiv vlastite suske prakse (što je nedvojbeno postupanje podvojene, dakle psihički teško bolesne ličnosti), a u korist poznatog tajkuna Macole, Vaš sud je antidatirao (kazneno djelo!) presudu protiv gđe Štakić, koju je donio tek pred početak ljeta, navevši na njoj datum donošenja „5. 2. 2020.“. Tu su krivotvorinu službene isprave suci Vašeg suda (Ž. Glušić, Ante Perkušić(s.izvj.), R. Šantek, Ž. Šarić, Ž. Pajalić) počinili zato da ako ta atraktivna priča dođe u medije, ne bi ispalo da se oni iživljavaju na teško bolesnoj osobi, što su činili, zaboravljajući pri tome da postoji dokaz da krajem veljače njezin predmet nije bio presuđen, a to je odgovor g. Kontreca na njezinu požurnicu od 13. 2. 2020.!
No ja Vama, g. Sessa, ne zamjeram po istom „kalupu“ izvedeno antidatiranje u mojem slučaju. Zamjeram Vam nešto što je po sudskoj praksi koju je u Hrvatskoj uspostavio upravo Vaš sud – kazneno djelo!
Vi ste naime odbili moj Zahtjev za pokretanjem stegovnog postupka protiv sutkinje Bajzek, i to na način da ste, čineći to svjesno, neistinito insinuirali da sam ja zapravo neosnovano prijavio tu sutkinju, a to je, po presudi vašeg suda br. mI Kž-670/1976-2, koju imam u rukama i koja se radi svoje važnosti navodi i u stručnoj literaturi – kazneno djelo klevete na način podvale ili insinuacije! Vi ste, naime, g. Sessa, naveli da „smatrate“ da je sutkinja Bajzek postupila u skladu s „odredbom članka 75. stavak 2 Zakona o parničnom postupku“, ali Vi taj svoj navod niste ničime obrazložili, što ste bili dužni već po pukom Zakonu o općem upravnom postupku. Štoviše, bili ste dužni odgovoriti mi Rješenjem, a ne običnim dopisom, no to je manje važno. Važnije je to da ste Vi u navedenom dopisu svjesno lagali i da ste, prikazavši me kao čovjeka koji neosnovano traži pokretanje stegovnog postupka, i to čineći to u javnoj ispravi, protiv mene počinili kazneno djelo klevete na način podvale tj. insinuacije. Naime, Vi nikakvo, pa ni najkraće obrazloženje svojeg navedenog „smatranja“ niste napisali, čime ste pokazali da se naprosto ni ne radi o Vašem mišljenju već o običnoj dosjetci, i to – neosnovanoj. Naime, po članku zakona na kojeg ste se Vi pozvali, sudac može nastaviti s postupanjem ako je zahtjev za njegovim izuzećem očito neosnovan. Ali, problem je u tome da ste Vi jako dobro znali da moj zahtjev za izuzećem nije bio neosnovan, a to je znala i sutkinja Bajzek, koja bi sama to čega ste se vi aforizmično tj. bez zakonom propisanog obrazloženja „dosjetili“ prva bila navela u svoju obranu, no, ona to nije učinila, niti u zapisniku od 17. 7. 2020.,a niti kasnije u odgovoru sucu Blažekoviću početkom ove godine! Štoviše, to nije navela niti predsjednica njezinog suda gđa Zec! A one to nisu navele stoga što sam ja izuzeće sutkinje Bajzek tražio temeljem video snimke koja je dokazivala njezino zakonu suprotno nastavljanje postupanja nakon što je od mene primila zahtjev za svojim izuzećem, što ste Vi znali, jer je navedena snimka bila priložena na čak 2 CD-a koja izrijekom spominje g. Kušpilić u dopisu kojim se obratio predsjednici suda Zec (vidjeti ovdje bilj. 7, Prilog 1). Vi ste međutim taj dokaz koji je priječio sutkinjama Bajzek i Zec da navedu isto što i Vi, odlučili svjesno „zaboraviti“ i zbog toga Vaš stav nije „smatranje“ tj. mišljenje, „jer se ne izražava što se zaista i misli“ “ (Pravnik, 41, 1 (84), Zagreb, 2007., str. 74), te se dakle radi o manipulaciji i, implicite, ali ipak jasno – o kleveti na način insinuacije, o čemu govori sudska praksa ustanovljena još davno, g. Sessa, upravo od Vašega suda!
No, slikovito rečeno, kopajući svojim dopisom jamu podamnom, u tu jamu ste, g. Sessa, Vi sami na kraju evo upali. Ovom klevetom ste se naime, kao „jubilarni“ 50., Vi pridružili ostaloj 49-orici sudaca koji su u mojim predmetima postupali nezakonito (vidjeti ovdje str. 4-11 i Prilog 1), radi čeg sam pred mjesec dana stupio i u konačni štrajk glađu (u sličnom sam naime 2012. izgubio preko 50 kg – Prilog 2, ali sada je nakon istupa g. Mamića i ovog Otvorenog pisma s obilnom dokumentacijom, situacija sasvim jasna i vrijeme je da se ide do kraja, jer mi naše pravosuđe nije ni dalo druge opcije).
Naime dokumentacija koju ću ovdje izložiti i koja je svima, javno dostupna na Internetu, pokazuje da – ukoliko ne dajete mito (a slučaj iskustva g. Mamića s osječkim sucima pokazuje da ponekad niti tada!) – naši sudovi u pravilu tj. gotovo uvijek sude naočigled nezakonito, o čemu je još pred par godina na primjeru predstečajnih nagodbi na TV javno govorio tada još uvijek aktivni sudac Misalv Kolakušić , a za što ja zapravo prvi u Hrvatskoj — na doista velikom referentnom uzorku, jer to činim na 37 odluka u 17 mojih kaznenih, prekršajnih i građanskih predmeta, koje su donesena od strane 53 suca — ovdje objavljujem konkretne, detaljne, neoborive dokaze, koji će, kao i ovo Otvoreno pismo, kada ova stvar zbog mojeg štrajka glađu, na kojeg su me Vaši kolege svojim nezakonitim radom primorali, za koji mjesec zainteresira medije, sigurno šokirati našu javnost, možda na sličan način kao i nedavni antologijski istup g. Mamića 16. 3. o. g.
II.
KONKRETNI DOKAZI DA JE HRVATSKO PRAVOSUĐE KLAONICA, JER UVIJEK, BEZ IZNIMKE,
SUDI PROTIV DOKAZA, PROTIV ZAKONA, PROTIV SUDSKE PRAKSE I U KORIST BOGATIJE STRANKE
Uvodno valja reći da je ovo poglavlje zapravo neformalna znanstvena studija, koju sam ja još 24. 2. 2010. najavio tadašnjem ministru pravosuđa Šimonoviću. Naime ja sam znanstvenik (dobio sam Rektotovu nagradu za rad kojim sam pobio doktorsku tezu prof. dr. Petra Selema), i da obzirom da me hrvatsko pravosuđe onemogućilo da se bavim svojom strukom (arheologija i povijest umjetnosti), odlučio sam se na znanstveni način usredotočiti na ono što je još od 1990. tih ključni problem RH, a što je 2009. postalo i moj egzistencijalni problem, a to je situacija, tj. posvemašnja radikalna korupcija u pravosuđu. Naime 2009. mi je sud na Hvaru, na traženje Dijane Zoričić, odvjetnice, koja je inače dijete istih roditelja kao i ja, osporio pravo na život, na način oduzimanja sredstava za život (vidjeti o tome br. 1, ovdje na str. 6) , što je u „Slobodnoj Dalmaciji“ od 31. 3. 2012., str. 6, službeno potvrdio i HHO. Evo tog članka:
Također uvodno valja pojasniti zbog čega za Dijanu Zoričić, o kojoj će u ovom poglavlju u nekoliko navrata biti riječi, nisam upotrijebio termin „sestra“, iako je ona dijete istih roditelja. Razlog tome je činjenica da je riječ o osobi koja je – kako ćemo uskoro vidjeti – čak i na sudu priznala da je točno da se odrekla pokojne majke čime ju je navela na suicid, (to je drsko tumačila klevetom da je mama bila psihički bolesnik, ali je sudski vještak Marinić to u svojem iskazi 3. 3. 2020.), da pok. ocu nije pružila nužnu pomoć (rekla je da mu se možda nije ni moglo pomoći, čime je priznala da to nije ni pokušala), te nije poricala s moje strane na sudovima i u javnosti mnogo pute isticanu činjenicu, da joj je cilj da i mene, putem nezakonitog postupanja sudova, kao i pok. majku navede na samoubojstvo, što mi je rekla da će učiniti još 1994. godine. Tada mi je naime s osmjehom rekla: „Jednog dana će teta umrijeti, i ja ću te tada uništiti!“, na što sam joj ja odgovorio: „Nećeš uspjeti“, na što mi je ona odvratila: „Hoću, hoću, to će ići preko suda, to su moji kolege suci i oni će biti na mojoj strani!“. Kada sam joj ja rekao da oni neće moći biti toliko na njezinoj strani, ona mi je kazala da su „hrvatski suci takav ološ da ja to ne mogu ni zamisliti, i da će joj oni sigurno pomoći da me uništi“ tj. usmrti kao i pok. majku. Mislim da je iz navedenog razloga neprimjereno takvu osobu, koja je sve to učinila, te to čak i priznaje, nazivati „sestrom“.
Važno je istaći da sam ja sve ovo isticao u mnogim sudskim podnescima, te sam to rekao i u samoj sudnici, mojoj obrani u predmetu K-20/2017 Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, dana 3. 7. 2018. Iz javno dostupnog zapisnika s tog ročišta je vidljivo da je na te moje riječi, koje su u doduše nešto blažoj formi ali ipak jasno unesene u zapisnik, Dijana Zoručić koja je bila prisutna na ročištu, nije reagirala tj. nije točnost tog mog navoda poricala. Još tragičnije je to da su se te njezine riječi, da su hrvatski suci nezamisliv ološ, i da oni pomažu u uništavanju ljudi na sudu, u 95% slučajeva pokazale, kako ćemo to jasno vidjeti na brojnim ovdje izloženim konkretnim primjerima, savršeno točnim, te da je tako bilo čak i u samom navedenom predmetu K-20/2017 (vidjeti niže).
A – KAZNENI POSTUPCI
1. PREDMET – Dana 27. svibnja 2011. sudac Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Mladen Žeravica (medijski poznat po skandaloznoj presudi u korist liječnika koji su usmrtili rodilju Dragicu Ivanković) presudio je u korist svoje kolegice pravnice-odvjetnice Diane Vranković Zoričić, navodeći da njene izjave u novinama u novinama (Večernji list i Slobodna Dalmacija) u kojima me ona javno proglašavala nasilnikom i luđakom „ni na koji način ne dovode u pitanje (moju) čast i ugled“. Inače, okrivljena je presudu znala unaprijed, od prvoga dana, što mogu i neosporno materijalno dokazati: branila se naime šutnjom, a obzirom da je kod klevete teret dokazivanja na tuženiku, a šutnjom nije moguće išta dokazati, vidi se da je okrivljena Žeravičinu presudu znala unaprijed. Presudu s tim i takvim nakaradnim obrazloženjem potvrdio je Županijski sud u Bjelovaru (suci: Mladen Piškorec, Antonija Bagarić, Pavle Piršljin), a Ustavni sud (Mato Arlović, Branko Brkić, Rajko Mlinarić) potvrdio je njihovo pravno stajalište da „okolnost dugotrajno narušenih odnosa isključuje postojanje kaznenog djela“ pa je moguće da će se na ovu presudu jednom osnovano pozivati neki muž koji je godinama mlatio i na kraju i ubio svoju ženu, jer po ovoj presudi, u takvom slučaju nema kaznenog djela (spis je na: https://www.scribd.com/doc/85881689/Predmet-19-K-32-10-sustavna-opstrukcija-pravde-tzv-pravosudna-mafija-od-strane-7-sudaca).
Zanimljivo je da mi sutkinja Pražetina Kaleb, koja je zamijenila suca Žeravicu dok je on bio u Ministarstvu, drugostupanjsku presudu nije slala 6 godina, dok ju je u isto vrijeme 4 puta pokušala poslati svojoj kolegici protustranci, odvjetnici Zoričić (vidjeti dokaze na istom linku). Kalebovu sam stoga predsjedniku suda Vinku Mioču, ali ni na prijavu ni na 2 požurnice, od njega nisam dobio odgovor (linkovi: https://www.scribd.com/document/397354937/Prijava-sutkinje-Renata-Pra%C5%BEetina-Kaleb-27-12-18 ; https://www.scribd.com/document/411598552/2-po%C5%BEurnoca-Pra%C5%BEetina-Kaleb).
Sve sam to prijavio tadašnjem predsjedniku Županijskog suda u zagrebu Ivanu Turudiću od kojeg sam dobio potpuno nesuvisao odgovor, jer ja nisam tražio interveniranje u predmet, koji je uostalom bio odavno presuđen, nego slanje moje prijave DSV-u, ali ni sudac Mioč, ni sudac Turudić to nisu htjeli učiniti, nezakonito time štiteći kolegicu Pražetina Kaleb (link: https://www.scribd.com/document/432923521/Nesuvisli-odgovor-suca-Turudi%C4%87a).
To je dakle jasan primjer 8 sudaca, s 4 različita suda, koji funkcioniraju kao očita, klasična pravosudna mafija!
2. PREDMET – Dana 19. siječnja 2012. sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Jasna Zoretić Rendulić odbacila je moju tužbu protiv Hrvatske odvjetničke komore s „obrazloženjem“ da se u mojoj tužbi „protiv okrivljene Hrvatske odvjetničke komore“ – ne zna koga sam ja tužio!! Tu obijesnu i nakaradnu presudu – koja pokazuje da suci na očito nezakonit, nezakonit, mafijaški štete kolege odvjetnike, potvrdio je i Županijski sud u Zagrebu, sutkinje:
Tatjana Ivišević Turk, Mirjana Kralik i Lidija Vidjak (link:
Inače, sutkinja Jasna Zoretić Rendulić, koju je nedavno za konupciju prozvao i Z. Mamić, se proslavila presudom kojom je za „kriminal“ osudila dugogodišnjeg profesora Etike(!) na zagrebačkom Pravnom fakultetu dr. Vjekoslava Miličića, o čemu je napisana i knjiga a sutkinja Vidjak „mesarskim“ presudama u korist jačih (poduzetnika Čermaka i Leke) u predmetima zviždača Saše Radovića i ubijene Jasmine Čelica.
3. PREDMET – Dana 5. (7.) studenog 2018. je sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Božica Barlović (za koju su pred nekoliko godina hrvatski, bosanski i srpski Internet portali pisali da se bavi crnom magijom, i za koju se kasnije pokazalo da je bivšeg djelatnika svojeg suda Ivana Pranklina zdravog poslala u ludnicu) presudila protiv mene i protiv 4 ranije pravomoćne presude u moju korist, i u korist moje svjedokinje, navodeći da te 4 presude priložene u spis ne postoje(!) tj. da u spisu nema nikakvih dokaza u moju korist(sic!). Sutkinja Barlović je namjerno ignorirala ne samo te 4 presude, već i mojih 220 dokaza, tj. cijeli dokazni sadržaj predmeta, kao da uopće ne postoji(!). Da stvar bude gora, nepostojećim je proglasila i čak i priznanje tužiteljice koje je, na ročištu 5. 11. 2018., ona sama – sutkinja Barlović – unijela u zapisnik: tužiteljica je naime, pod teretom spomenutih 220 dokaza koje je sutkinja Barlović u presudi ignorirala kao da ne postoje, priznala da je su zapravo točni moji navodi zbog kojih me u tom predmetu bila tužila za klevetu: da se ona odrekla pok. majke, zbog čeg je majka počinila suicid (što je „pravdala“ izmišljotinom „pljuvanjem“ po pok. majci, navodeći zlobnu izmišljotinu da je ona bila „psihički bolesnik“, a što je 6. 3. 2020. u predmetu istog suda br. 1917/18 opovrgao poznati sudski vještak psihijatar dr. Željko Marinić navodeći u zapisnik „da se ne može govoriti da je Anica Vranković bila duševna bolesnica“ ) i da pok. ocu u njegovoj životnoj borbi nije pružila nužnu pomoć (nakon čeg je otac umro), „pravdajući“ se navodom da je pitanje da li se njemu uopće moglo pomoći, priznajući time da ona to nije ni pokušala.
Predsjednik tog suda Vinko Mioč je, kada sam mu fizički pokazao 4 presude za koje mi je Barlovićeva navela da ne postoje, s osmjehom kazao: „Pa, za nju ne postoje!“, te sam tu shvatio da je prakticiranje luđaštva (nepriznavanja materijalne stvarnosti, štoviše negiranje postojanja 4 presude hrvatskih sudova od strane samog hrvatskog suda) zapravo nešto što se na našim sudovima radi vedro, s osmjehom, i što se dakle lako može ponoviti, i upravo to se i dogodilo!
Naime iako sam u mojoj opsežnoj žalbi (od preko 40 strana!) na presudu sutkinje Barlović naveo da je ta sutkinja nepostojećim proglasila čak 4 presude drugih sudova, i iako sam u žalbi na čak 34 mjesta naveo da je sutkinja Barlović ignorirala i činjenicu da je sama tužiteljica priznala da su navodi radi kojih me tužila za klevetu zapravo točni, Županijski sud u Rijeci (suci: Zoran Sršen /izvj./, Srebrenka Šantić /predsj. vij./, Sandra Juranović) je – suprotno navodu svog predsjednika Veljka Miškulina (isto poznatog iz medija po aferama) da će u toj stvari biti presuđeno zakonito – u svojoj presudi na 3 strane ignorirao i taj moj na čak 34 mjesta izneseni žalbeni razlog, kao i druge žalbene razloge, koje isto nije ni spomenuo, ni opovrgavao, baš kao da sam tom sudu poslao 40 praznih papira, te je potvrdio kaznenu presudu, što je izravno `klanje (naliv)perom`, a obzirom da je od strane 2 suda potvrđeno i negiranje postojanja 4 presude 4 druga hrvatska suda, i izravno sudsko tj. pravosudno luđaštvo. Jer, tolika količina namjernog, divljačkog kršenja zakona i činjenja zla u korist osobe koja je u sudski zapisnik priznala da je oba roditelja indirektno poslala u smrt, i koja nije ni poricala da joj je cilj u tom kaznenom postupku to učiniti i meni, doista se ne može nazvati drukčije nego `klanjem` perom i obijesnim luđaštvom.
Radi svega sam 24. 2. 2020. DORH-u uputio prijedlog za pokretanjem postupka za zaštitu zakonitosti, na kojeg sam, nakon što sam utvrdio da je DORH lagao da mu zagrebački Općinski kazneni sud ne želi dati spis, u rujnu 2020. dobio odgovor zamjenice gl. drž. odvjetnice Zorke Fumić, da je u postupanju dva navedena suda sve bilo po zakonu. Odgovor nije bio rješenje i nije imao obrazloženja, pa sam tražio unutarnju reviziju, na što sam dobio odgovor zam. gl. drž. odvjetnice Gordane Haramina Hranilović, u kojem je bilo čak 17 laži, te sam i Hranilovićevu prijavio unutarnjem nadzoru, na što mi je odgovor – bez obrazloženja – da je ona sve napravila u redu – poslala sama Gordana Haramina Hranilović. Iz tog je postalo očito da DORH svoju korupciju više čak niti ne prikriva, već se javno ruga žrtvama! Dokumentacija je dostupna na:
https://www.academia.edu/49061442/Sadr%C5%BEaj_spisa_K_20_17;
https://www.academia.edu/44100402/Prijedlog_Glavnom_dr%C5%BEavnom_odvjetniku_za_podno%C5%A1enjem_zahtjeva_za_za%C5%A1titu_zakonitosti_24_2_2020 ; https://www.academia.edu/45480962/Prijedlog_za_pokretanje_postupka_unutarnjeg_nadzora_nad_radom_Zorke_Fumi%C4%87_23_12_2020 ; https://www.academia.edu/45632989/Unutarnji_nadzor_Gordana_Haramina_Hranilovi%C4%87_mafija%C5%A1ki_%C5%A1titi_suce_19_3_2021 ; https://www.academia.edu/49012003/Upozorenje_DORH_u_o_radikalno_nezakonitom_radu_Gordane_Haramina_Hranilovi%C4%87_21_5_2021 ;
To ne čudi, jer je (i) Ustavni sud pokazao da DORH radi kao mafija zapošljavajući „svoje“: https://www.telegram.hr/politika-kriminal/nezakonita-imenovanja-drzavnih-odvjetnika-i-sudaca-postaju-problem-vijeca-rade-po-svom-drzava-placa-kazne-i-nikome-nista
4. PREDMET – Dana 23. travnja 2019. zatražio sam od predsjednika Općinskog građanskog suda u Zagrebu Vinka Mioča da izuzme sutkinju Ivančicu Cvitanović iz rada na mom predmetu, radi više postupanja na moju štetu i radi njezinog nezakonitog spajanja 2 predmeta u 1, koje spajanje mora provesti sudačko vijeće od 3 člana, a na sudac pojedinac, kako je to ona učinila (link: https://www.scribd.com/document/410562633/Izuze%C4%87e-sutkinje-Ivan%C4%8Dice-Cvitanovi%C4%87-23-4-19). U maniri klasične pravosudne mafije, predsjednik suda Mioč je moje traženje odbio, i to bez obrazloženja (link: https://www.scribd.com/document/423612854/Mio%C4%8D-nezakonito-rje%C5%A1enje-2).
Moje iskustvo dakle pokazuje, da u kaznenim postupcima naši suci u 100% slučajeva sude nezakonito.
B – PREKRŠAJNI POSTUPCI
Što se tiče mojih iskustava s prekršajnim sudovima, tu je situacija također nevjerojatna, ali nešto bolja, radi intervencije medija.
1. PREDMET – Dana 15. studenog 2011. sutkinja prekršajnog suda u Hvaru Maja Matković osudila me na 45 dana zatvora za „verbalni napad preko tiska“, prekršaj koji uopće ne postoji u zakonu! Tu presudu su potvrdile sutkinje Visokog prekršajnog suda u Zagrebu Branka Žigante Živković, Goranka Ratković i Anđa Ćorluka, a kasnije i Ustavni sud RH, suci Antun Palarić, Marko Babić (koji je kao odvjetnik državi ostao dužan 270.000 kn) i Ivan Matija. Na koncu se u drugim postupcima pokazalo da sam osuđen za „nasilje u obitelji“ za moje izjave koje su bile činjenično točne! „Večernji list“ je u broju od 10. 6. 2012. ismijao ovu presudu riječima: „…a sestra se očito poslužila utjecajem u odvjetničkim ali i sudačkim krugovima i bratu osigurala 45 dana zatvora.“ (sve to vidjeti na linku: https://www.scribd.com/doc/85706347/Prekr%C5%A1ajni-sud-u-Hvaru-Prekr%C5%A1ajni-postupak-PP-J-94-10-cjelokupna-dokumentacija).
2. PREDMET – Dana 25. svibnja 2014. ista sutkinja prekršajnog suda u Hvaru Maja Matković Šoić presudila je po istovjetnoj tužbi, sada u moju korist, a tu presudu su potvrdile sutkinje Visokog prekršajnog suda u Zagrebu Rina Busti, Goranka Ratković i Anđa. Istim sutkinjama se nije očito dalo dvaput se sramotiti u „Večernjaku“.
U tom postupku odlukom sutkinje Višnje Lazarin saslušana je svjedokinja, bivša medicinska sestra Marica Gagić koja je iskazala da joj je poznato da se tužiteljica Dijana Zoričić službeno odrekla pok. majke Anice, a zbog čega je majka počinila suicid. Svjedok Branimir Besak je pak iskazao da mi je Zoričićeva pred njim prijetila smrću. Zoričićeva je u samom postupku temeljem u spis predanih nalaza tvrdila da ona ima psihičke smetnja, ali je indirektno je priznala da ih je imala i prije (koliko mi je poznato, 40 godina posjećuje psihijatre), pa joj sud nije povjerovao da sam joj za njezino psihičko stanje ja kriv, obzirom da je ona to navodom da je iste psihičke smetnje imala i ranije, i sama priznala.
Kasnije je tužila svjedokinju Gagić, tražeći za Gagićevu 5 godina zatvora, ali je taj sud izgubila, te je u sudskoj presudi tj. rješenju utvrđeno da je Zoričićeva u samoj tužbi na očigled lagala, jer utvrđeno stanje bilo različito od onog kojeg je ona navela u tužbi.
Iako je za Gagićevu tražila 5 godina zatvora, kasnije je u predmetu kaznenom K-20/2017. priznala da je navod Gagićeve da se ona odrekla majke, radi čeg se majka ubila istinit. O tome je već bilo riječi ovdje na str. 5, pod brojem: 3.
Svu dokumentaciju vidjeti na linku: https://www.academia.edu/49059733/Prekr%C5%A1ajni_predmet_2014
Moje iskustvo u prekršajnim postupcima dokazuje da hrvatski suci u njima u 50% slučajeva sude nezakonito.
C – GRAĐANSKI POSTUPCI
1. PREDMET – dana 28. 9. 2009. sutkinja suda u Starom Gradu Jadranka Jeličić (poznata iz medija po brojnim skandalima!) osporila mi je pravo na život, na način oduzimanja sredstava za život, što je nešto kasnije, u „Slobodnoj Dalmaciji“ od 31. 3. 2012., str. 6, službeno potvrdio i Hrvatski helsinški odbor (vidjeti scan tog članka ovdje na str. 3).
U tijeku tog postupka predsjednica suda Vesna Kuzmičić unaprijed je odbila moj najavljeni zahtjev za izuzećem sutkinje Jeličić PRIJE nego što sam joj ga ja uopće poslao(!), te joj ga na kraju nisam niti poslao, a on bio je odbijen (sic) (link:https://www.scribd.com/document/353468214/Ministarstvo-pravosu%C4%91a-RH-svjesno-%C5%A1titi-korumpirane-suce ; https://www.scribd.com/document/353215039/Ogledni-primjer-radikalne-korumpiranosti-DORH-a-ODO-Split-Mandina-Han%C4%8Devi%C4%87-30-4-2010).
Sutkinju Kuzmičić sam prijavio za krivotvorenje službene isprave, jer je ona odbila nešto što ja nisam niti zatražio, na što mi je Mandina Hančević iz ODO Split odgovorila da ja imam pravo, ali da su u ODO Split zauzeli stajalište da ja nemam pravo, i da zato ona odbacuje moju prijavu. Dakle DORH bar od 2010. kolegijalno tj mafijaški štiti kaznena djela sudaca, što smo vidjeli iz DORH-ova nepostupanja po prijavama Zdravka Mamića punih 6 mjeseci, što je predsjednik Milanović opisao kao opstrukciju pravde, zbog koje bi netko trebao odgovarati. Link: https://www.scribd.com/document/353215039/Ogledni-primjer-radikalne-korumpiranosti-DORH-a-ODO-Split-Mandina-Han%C4%8Devi%C4%87-30-4-2010
2. PREDMET – dana 24. 1. 2012. sutkinja Općinskog suda u Sesvetama Vesna Valetić, na prijedlog sudske savjetnice Kristine Pavlović, presudila je protiv mene po tužbi HEP-a, iako HEP nigdje nije bio dokazao da sam ja bio stvarni korisnik električne energije za koju me teretio i iako sam ja dokazao da u objekt u kojem je struja korištena, ja godinama nisam imao pristupa, na što je na početku postupka punomoćnicu tužitelja upozorio i to upozorenje u zapisnik unio sudac Boris Vuraić, koji je tijekom postupka otišao u mirovinu. Presudu Valetićeve je potvrdila sutkinja Županijskog suda u Slavonskom Brodu Irena Dikanović Terzić, navevši da sam ja, Ante Vranković priznao da sam Dinko Vranković, što je potpuno luđaštvo, a k tome i morbidna izmišljotina (jer, kako ja istovremeno mogu biti i ja, i moj pok. otac, koji je umro 1996.?!). Cijeli predmet je dostupan na linku: https://www.scribd.com/document/354496728/Tu%C5%BEba-HEP
3. PREDMET – dana 30. 11. 2017. sudac Općinskog građanskog suda u Zagrebu Hrvoje Vučić je presudio protiv mene po tužbi Vodoopskrbe Zagrebačke županije, na način da je naprosto izmislio da sam ja „tražio priključak“ vode, iako se iz spisa vidi da sam ga ja naslijedio, i da sam u nekretnini u kojoj se priključak nalazi, samo suvlasnik. Sutkinja Ankica Matić (Županijski sud, Split) je ignorirala moje žalbene razloge i „usput” slagala da sam se ja nezakonito žalio na pogrješno utvrđeno činjenično stanje (ZPP, čl. 355), što je svjesna laž, jer sam se žalio na to da u spisu piše jedno, a da sudac Vučić tvrdi da piše drugo, što je nezakonito i na što sam se imao pravo žaliti (ZPP, čl. 354, st. 2, t. 11). Link: https://www.scribd.com/document/432965504/Sudac-Hrvoje-Vu%C4%8Di%C4%87-i-sutkinja-Ankica-Mati%C4%87-la%C5%BEu-i-uni%C5%A1tavaju-ljude
4. PREDMET – dana 12. siječnja 2018. sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Davorka Ćurko Nasić (medijski poznata po premlaćivanju odvjetnika koji je tražio uvid u spis) je presudila protiv mene, u korist stranke (Ivane Musić) koja je u svojoj pisanoj obrani tvrdila da je „imala pravo“ lažno svjedočiti na sudu(!). Sutkinja Ćurko Nasić nije u tom predmetu primijenila ni pravnu teoriju, a niti 2 puta u spis priloženu sudsku praksu. Sudac Županijskog suda u Vukovaru Željko Marin je njezinu nakaradnu presudu „blagoslovio“, ignorirajući sve moje žalbene navode, kao da ih nisam niti iznio, tj. doslovno kao da sam ja u žalbi drugostupanjskome sudu o kojoj je on odlučivao, poslao prazne listove papira.
Link: https://www.academia.edu/43481521/Timsko_bezakonje_sutkinje_%C4%86urko_Nasi%C4%87_i_suca_%C5%BDeljka_Marina
5. PREDMET – dana 19. travnja 2018. sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Vlatka Paškvalin Bošković je također presudila protiv mene, i to u korist stranke (Davora Klarića) koja je u obrani također tvrdila da je „imala pravo“ lažno svjedočiti i klevetati me na sudu. To je učinila, kao i sutkinja Ćurko Nasić, ignorirajući dokaze, zakon, pravnu teoriju i sudsku praksu vlastitoga suda!
Štoviše, kaznila me maksimalnom kaznom od 5.000 kn za navodno „vrijeđanje suda“ u mojoj žalbi višestupanskome sudu, iako niti jedna od izjava za koje sam kažnjen nije uvrjeda, i iako neke od izjava za koje sam kažnjen uopće nisu ni moje izjave, nego se radilo o citatima tuđih navoda ili navoda iznesenih u povijesnim knjigama i u najprestižnijim medijima javnog priopćavanja („Večernji list“). Da stvar bude poremećenija, kaznila me i za moje žalbene navode u drugom predmetu, kojeg ona nije vodila, tj. za moje žalbene navode na sličnu presudu sutkinje Ćurko Nasić (vidjeti ovdje prethodni br. 4), iako me ni sama sutkinja Ćurko Nasić, niti žalbeni sudac u tom predmetu Željko Marin za njih nisu kaznili, ne smatrajući ih uvrjedama, jer to doista i nisu bili. Sutkinja Paškvalin Bošković me kaznila maksimalnom kaznom od 5.000 kn iako me ranije, 31. 5. 2017. u istom predmetu oslobodila plaćanja sudske pristojbe u visini 100 kn, točno navodeći da taj novac nemam, a onda je zatražila da platim 50 puta veću kaznu radi navoda koji uopće nisu uvrjede.
Žalio sam se i na nezakonitu presudu i na odluku o kazni, ali je sutkinja Županijskog suda u Sisku Jadranka Krbot ignorirala sve moje žalbene navode, baš kao da ja ih uopće nisam ni iznio, te ih u svojoj presudi nije ni spomenula.
Stoga sam 3. 7. 2020. Ustavnom sudu podnio tužbu, pozivajući se na ranije Rješenje tog suda u predmetu Marice i Joze Vidovića iz Velike (U-III-63/2017), a po kojem „raspravni sud nije ovlašten sankcionirati stranku zbog izraza i navoda uporabljenih u predstavci (pritužbi) upućenoj višem sudu“, a obzirom da je žalba samo podvrsta predstavke, radilo se o istom.
Ali suci Mato Arlović, Branko Brkić i Rajko Mlinarić su odlučili moj predmet usporediti s predmetom Borisa Šimunića (U-III-63/2017), s kojim moj predmet nije ni sličan, jer je Šimunić prvenstveno kažnjen radi nezakonitog snimanja ročišta, dakle događaja koji se zbio u samom prvostupanjskom postupku, dok sam ja kažnjen za (činjenično točne) navode koji nisu bili uvrjede i koji su, a to je važno, izneseni u žalbi, koja je dio drugostupanjskog tj. žalbenoga postupka. Link: https://www.academia.edu/48921065/SADR%C5%BDAJ_SPISA_u_kojem_je_SUTKINJA_VLATKA_PA%C5%A0KVALIN_BO%C5%A0KOVI%C4%86_presudila_u_korist_%C4%8Dovjeka_koji_je_kazao_da_je_IMAO_PRAVO_LA%C5%BDNO_SVJEDO%C4%8CITI_NA_SUDU
No, takvo iživljavanje navedenih nije me začudilo, jer su mi sva trojica od ranije bili poznati kao suci koji obijesno krše zakon i preziru zdrav razum, te bezočno, javno čine zlo (vidjeti o tome ovdje str. 4, br. 1), što je shvatila i naša javnost, jer su isti ti suci su u predmetu legaliteta rada Stožere civilne zaštite odlučili protiv činjenica, a u korist interesa HDZ-a.
6. PREDMET – dana 25. siječnja 2019. sutkinja Općinskog suda u Sesvetama Željka Bajzek je presudila protiv mene po tužbi Vodoopskrbe Zagrebačke županije, na način da je ignorirala činjenicu da sam ja dokazao promašenu pasivnu legitimaciju tužbe, jer u utuženo vrijeme uopće nisam boravio na adresi na kojoj sam terećen za potrošnju vode, te je propustila obrazložiti zašto je to učinila, pa njezina presuda nije imala zakonom propisanog obrazloženja.
Moja žalba je došla u ruke sucu Tomislavu Aralici s Županijskoga suda u Zagrebu (koji je prije radio na sudu u Sesvetama) koji je njezinu presudu potvrdio, odbacivši moju žalbu kao „djelomično neosnovanu“, iako ju je zapravo čitavu odbacio. Vjerojatno se radi o slučajnoj pogrešci, što istine radi valja istaći, jer su sve ostale nezakonite odluke (rješenja) i presude koje sam ovdje naveo, a kako se to vidi iz svih činjenica i okolnosti koje sam ovdje naveo, i koje je lako provjeriti na linkovima – namjerno donesene nezakonito tj. suprotno priloženim dokazima, zakonima, i priloženoj sudskoj praksi!
Link: https://www.scribd.com/document/398603411/Sutkinja-%C5%BDeljka-Bajzek-i-sudac-Tomislav-Aralica-dokumentacija-o-nezakonitom-radu
7. PREDMET – dana 29. srpnja 2019. sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Gordana Zorica je presudila protiv mene, navevši da ja nisam dokazao pasivnu legitimaciju osobe tužene za preko 20 kleveta protiv mene u 4 najtiražnije dnevne novine u Hrvatskoj, premda po sudskoj praksi, koju sam po povratku kući s proglašenja presude našao u roku 10 minuta, ja tu pasivnu legitimaciju nisam niti trebao dokazivati. Predmet je još uvijek u žalbenom postupku.
Link: https://www.scribd.com/document/420187907/Sutkinja-Gordana-Zorica-njezina-nakaradna-presuda-i-dokazi-da-ona-namjerno-sudi-nezakonito-i-time-obijesno-uni%C5%A1tava-ljude
8. PREDMET – dana 13. prosinca 2019. sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Andrea Grahovac je po prijedlogu više sudske savjetnice istog suda Nataše Marahovec presudila da ja u korist tužitelja VIP-a moram platiti 144 kn, a VIP-ovoj odvjetnici Vesni Alaburić još 800 kn. Problem je bio „samo“ u tome da Općinski građanski sud u Zagrebu tj. sudska savjetnica Nataša Marahovec i sutkinja Andrea Grahovac uopće nisu ni trebale, niti smjele suditi u tom predmetu, jer je taj sud bio mjesno nenadležan za postupanje u toj parnici. To sam istakao još u mom prigovoru na Rješenje o ovrsi od 28. 9. 2017., kao i u svim kasnijim podnescima: 22. 12. 2017., 21. 10. 2019., 4. 11. 2019., te na samom ročištu 7. 11. 2019. Objasnio sam, naime, da Općinski građanski sud u Zagrebu nije nadležan suditi u tom predmetu, jer je po adresi mog prebivališta na Hvaru nadležan bio Općinski sud u Splitu – Stalna služba Stari Grad, a po mojoj adresi dostave pismena u Sv. Ivanu Zelini – Općinski sud u Sesvetama. To je indirektno priznala i sama punomoćnica protustranke, poznata odvjetnica Vesna Alaburić, koja u podnesku od 14. 11. 2017. nije poricala činjenicu da je moj prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu osnovan (na taj se moj navod oglušila, a „tko šuti taj se slaže“), iako poricala moje druge navode.
Taj je „sitan“ procesni problem, odlučila „popraviti“ sudska savjetnica Marahovec, na način kako to naši suci često na ovaj ili onaj način običavaju, a to je – kaznenim djelom! Na ročištu 7. 11. 2019. zatražila je da joj dam osobnu iskaznicu, što me zapanjilo, jer tu identifikaciju traže pravosudni policajci na ulazu u sud, a ne sami suci. Ja sam joj dao vozačku dozvolu, koju sam imao, a ona je u želji da „ispravi“ činjenicu da njezin sud nije mjesno nadležan za postupanje u tom predmetu odlučila to učiniti krivotvorenjem službene isprave! Umjesto, naime, da unese točan podatak, da je moju vozačku dozvolu izdala PP Hvar, ona je u zapisnik ciljano lažno unijela da ju je izdao MUP Zagreb(!).
Ja sam istoga dana sudu urudžbirao prigovor na taj (ciljano krivotvoreni) zapisnik, ali su sutkinje Nataša Marahovec i Andrea Grahovac taj prigovor ignorirale kao da niti ne postoji, svjesno čineći zlo, presudile protiv mene.
U žalbi na tu nakaradnu presudu zasnovanu na kaznenome djelu, sam naveo da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije uvažio moj mnogo puta isticani prigovor mjesne nenadležnosti, te da time presuda nema razloga o odlučujućim činjenicama i da je njezin sadržaj time suprotan sadržaju javnih isprava koje se nalaze u spisu.
Sudac Županijskog suda u Puli Zoran Šarić je ignorirao moj žalbeni razlog, što je učinio pozvavši se na „čl. 117 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku“ iz 2019. (Narodne novine br.70/19), a u tom članku izrijekom stoji da se taj zakon ne smije primjenjivati na predmete koji su započeti prije donošenja tog zakona, što je bio slučaj s mojim predmetom, koji je – kako se to vidi iz njegova broja Povrv 7546/2017 – započeo 2017., tj. 2 godine prije donošenja tog zakona!
Kada je već nezakonito primijenio zakon koji nije smio primijeniti, sudac Šarić je izvući još jednog „zeca iz šešira“, te je u pretposljednjem odlomku presude izmislio da sam se ja žalio i na iznos potraživanja, premda je riječ o očitoj laži, što je svakome lako provjeriti, jer je moja žalba imala samo 2 strane i jer se, kao i cijeli spis, nalazi na Internatu: link:
U sklopu svojeg istraživanja korupcije u našem pravosuđu (koje – kako sam već napomenuo – provodim od 2010., i o kojem sam unaprijed upozorio svo troje navedenih sudaca), odlučio sam istražiti kako je moguće da se u ovako očitom činjenju zla i to u predmetu od svega 144 kn naši suci osjećaju tako sigurno. Stoga sam dana 25. 2. 2021. predsjedniku Vlade Plenkoviću urudžbirao kaznenu prijavu u kojoj sam detaljno dokazao kazneno djelo krivotvorenja službene isprave počinjeno od sudske savjetnice Marahovec. Po Zakonu o općem upravnom postupku, čl. 18, Plenković je trebao tu moju prijavu proslijediti USKOK-u i o tome me obavijestiti, no on to do dan danas nije učinio, iako je zakonski rok od 30 dana za to davno prošao, pa je dakle jasno da hrvatski suci ovako obijesno, čak i za mali novac uništavaju građane, jer znaju da će ih sam vrh izvršne vlasti u tome štititi, čak i onda kad je potrebno da u tu svrhu sam premijer prekrši zakon!
Link:https://www.academia.edu/45218980/Kaznena_prijava_krivotvorenja_slu%C5%BEbene_isprave_po%C4%8Dinjena_od_sutkinje_Marahovec_predana_premijeru_Plenkovi%C4%87u_25_2_2021
Na ovom primjeru sam se zadržao nešto duže, jer on na neobično jasan način pokazuje funkcioniranje hrvatske pravosudne mafije, kao i to koliko je ona bezobzirna i krvoločna: da bi napunili džepove svoje kolegice, odvjetnice Alaburić, suci Grahovac, Marahovec i Šarić su s lakoćom počinili kaznena djela, iako su znali da na nezakonit način uzimaju novac od čovjeka koji od 2009. nema prihoda, i to radi njihove kolegice Jeličić (vidjeti o tome ovdje str. 6, br. 1), te da prave velik pritisak na čovjeka, za kojeg su su znali da može završiti teškim posljedicama (za koje su očito vjerovali da će ih mediji mediji ignorirati), ali su smatrali da je važnije da svojoj kolegici Alaburić nezakonito stave u džep 800 kn, nego da sude zakonito i čovječno, što je ne samo de facto već i de iure postupanje na način zločinačke organizacije tj. klasične mafije. Premijer Plenković ih je u tome nezakonito štitio, te je čak prekršio zakon kako bi to učinio, i oni su očito znali da će tome biti tako.
9. PREDMET – dana 29. siječnja 2020. sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Blaženka Butigan Matić je nakon 11 godina suđenja i nakon 9 puta odgađanog ročišta za proglašenje presude (!), presudila protiv mene, tužitelja u tom predmetu, naloživši mi da platim preko 100.000 kn sudskih troškova (iako je iz sadržaja spisa znala da sam 12 godina bez prihoda), što je učinila na šokantan način: ne navevši uopće (a radi se o tužbi koja je radi dokazane štete i radi poštivanja na sudu obvezujuće sudske prakse „teška“ par-sto tisuća kuna) u svojoj presudi što je bio predmet tužbe. Tu i takvu njezinu presudu je potvrdio Županijski sud u Rijeci (suci: Filka Pejković – izvjestiteljica, Svjetlana Pražić – predsjednica vijeća, Dubravka Srečec Fletko), i to na način da niti taj sud uopće nije naveo u presudi što je bio predmet spora, tj. zbog čega sam ja zapravo uopće bio tužio ULUPUH. Naravno, jasno je da i prvostupanjska sutkinja i drugostupanjske sutkinja nisu mogle „slučajno zaboraviti“ navesti što je u parnici u kojoj su sudile bio predmet spora, ali su znale da bi već samim navođenjem tog predmeta bilo jasno koliko su šokantna zla počinjena na moju štetu, te da sam očito u pravu, a takvu presudu, koja bi bila u skladu sa stanjem spisa, tj. s dokazima, zakonom, sudskom praksom i iskazom vještaka – nisu željele donijeti.
Što je razlog takvom krajnje brutalnom postupanju protiv zakona, i u korist jačeg, možemo samo pretpostavljati.
Krenimo redom!
U periodu od 2002. do 2007. godine bio sam članom Upravnog odbora i Umjetničkog savjeta ULUPUH-a, najveće hrvatske udruge primijenjenih umjetnika s više od 1500 članova, koja je imala i svoju likovno-kritičarsku sekciju. Za tu udrugu sam aktivno volontirao, sve do 26. travnja 2007. kada je predsjednica te Udruge Ivane Bakal od mene zatražila da ja postupim suprotno zaključku Upravnog odbora od 12. veljače iste 2007. godine, kada je odlučeno da na ULUPUH-ovoj Skupštini iznesem problematičnu situaciju oko prijema kipara Borisa Šimunovića u Udrugu, obzirom da je rad temeljem kojeg je Šimunović bio primljen bio očiti plagijat, što je potvrdilo i 8 vodećih hrvatskih likovnih kritičara, te je samo još Skupština mogla svojim nepotvrđivanjem spriječiti takav nečastan prijem, koji bi štetio renomeu Udruge. Na istom sastanku Upravnog odbora, 26. 4. 2007., Ivana Bakal je u zapisnik unijela i svoju odluku da se tajnici koju je ona zaposlila, Ivani Musić, lažno proknjiži honorar za napravljeni posao, kao donacija za njezin umjetnički rad, kako se na taj iznos ne bi plaćao porez. Ta je odluka o poreznoj prijevari unesena u zapisnik sa sastanka kao zaključak Upravnog odbora, premda on to nije bio, što se indirektno vidi i iz samog zapisnika, tj. iz činjenice da o njemu nije glasovalo.
Kada sam se suprotstavio Šimunovićevom prijemu u našu Udrugu temeljem plagijata (jer je prijem u Udrugu podrazumijevao i porezne olakšice, pa bi se dogodilo da je Šimunović za krađu /plagijat/ bio nagrađen poreznim olakšicama), te suludoj odluci o utaji poreza unesenoj u službeni zapisnik(!), nadamnom se otvorio Pakao: oklevetan sam u čak 17 različitih navrata tj. 17 štetnih događaja, i to u najtiražnijim medijima: dnevnim novinama i u tisku, te na javnim skupovima s ukupno 170 kleveta(!), čime mi je počinjen cijeli niz ozbiljnih šteta, koje kasnije potvrdilo i detaljno sudsko vještačenje prim. dr. Makarića. Obzirom da je u toj stvari cijela likovno-kritičarska struka stala na moju stranu: od akademika Tonka Maroevića i prof. dr. Zvonka Makovića (ukupno 8 akademika, sveučilišnih profesora i doktora znanosti!) o cijelom sam slučaju 2008. napisao opsežnu knjigu „Afera plagijat – otvoreni dossier“ , te sam 28. ožujka 2009. podnio građansku tužbu za naknadu štete o kojoj je ovdje riječ. Nakon što sam već podnio tužbu, je Ministarstvo kulture RH nagradilo je moju spomenutu knjigu „Afera plagijat“ produženjem mog statusa samostalnog umjetnika za još 5 godina, čime je pokazalo kako ja u svom postupanju imam njihovu podršku, što me nije začudilo, jer su u Ministarstvu shvaćali da time želim stati na kraj kriminalu radi kojeg je ULUPUH na sudovima, do toga časa, već izgubio gotovo milijun kuna(!).
No nakon 11 godina suđenja, sutkinja Butigan Matić je donijela presudu u kojoj nigdje nije navela što je uopće bio predmet spora, iako se to lako vidi ako se pročita samo prve 3 strane spisa tj. tužbu na 2 strane i sadržaj obrazloženja tužbe na još 1 strani, jer je na te prve 3 strane jasno navedeno da je predmet moje tužbe 17 namjernih štetnih postupanja tuženika u kojima sam oklevetan s ukupno 170 kleveta. U svojoj presudi u kojoj je napravila 46 očitih pogrešaka(!) koje sam ja naveo u svojoj žalbi, i još nekoliko koje je navela moja odvjetnica, Matićeva je ustvrdila je da je predmet moje tužbe zapravo bila činjenica da sam nezakonito isključen iz Udruge i to samo zato jer je moja odvjetnica, naglasivši da to čini „uzgred“, spomenula da se radi tog isključenja paralelno na Upravnom sudu vodi upravni spor.
Nakon takve očigledno namjerno pogrješno donesene presude sutkinje Butigan Matić, postavljaju se 3 pitanja:
1) da li je moguće da sutkinja Butigan Matić tijekom svih tih godina trajanja spora nije pročitala niti prve 3 strane spisa, pa da doista nije znala što je bio predmet tužbe?
2) da li je moguće da sutkinja Butigan Matićne ne zna da ona ne radi na Upravnom već na Općinskom građanskom sudu, i da njezinom sudu od strane moje odvjetnice dakle nije ni mogla biti predana upravna tužba?
3) da li je moguće da je sutkinja Butigan Matić „slučajno“ napravila 46 pogrješaka, i ako sve navedeno nije slučajno, a očito je da nije, koji je razlog tolikom broju očitih, dakle namjernih pogrešaka?
Iako smo i moja odvjetnica i ja napisali vrlo detaljne žalbe, Županijski sud u Rijeci (sutkinje: Filka Pejković, Svjetlana Pražić – predsjednica vijeća, Dubravka Srečec Fletko) je između čak 46 mojih žalbenih razloga izabrao i donekle odgovorio samo na 1(!), te niti taj drugostupanjski sud nije ni spomenuo da su razlog i predmet moje tužbe bila iživljavanja tj. čak 17 obijesnih sustavnih klevetanja od strane Ivane Bakal i njezinih ađutanata iz tadašnjeg vodstva ULUPUH-a i to u dnevnim novinama, u elektronskim medijima i na javnim skupovima, na kojima mi je Bakalova čak i javno zabranjivala da odgovaram na te klevete (pa je tako u jednom od zapisnika na 55 kleveta iznesenih tijekom dva sata javno protiv mene navedeno svega 3 moja odgovora!), što je dokaz sadizma tj. izrazito ozbiljne psihičke poremećenosti.
Obzirom da su riječke sutkinje odlučile da u svojoj presudi niti one neće navesti što je zapravo bio predmet moje tužbe, jer bi tada iz samog tog navoda bilo jasno da sam ja taj spor trebao dobiti, a one su iz njima znanih razloga odlučile suditi protiv stanja spisa, tj. u korist jačeg, one su, baš kao i zagrebačka sutkinja Butigan Matić odlučile naprosto izmisliti da je – kao – nešto drugo bilo predmet tužbe, a ne ono što je vrlo jasno navedeno u toj tužbi i njezinom obrazloženju.
Dok je Matićeva izmislila da je to bila činjenica da sam ja nezakonito isključen iz udruge, što je bila vrlo neinteligentna izmišljotina, jer je bilo dovoljno pogledati prve 3 strane spisa kako bi se vidjelo da sutkinja Matić laže, riječke sutkinje Pejković i dr. su izmislile da su predmet moje tužbe zapravo bile neke manje klevete u nekim neslužbenim okolnostima koje su uzgred spomenuli svjedoci tijekom samog postupka. No te klevete (koje sutkinje uz mnogo napora iskopale iz sredine spisa, ignorirajući samu tužbu i nastojeći naći osnovu za neku vlastitu izmišljotinu na koju će se onda neosnovano pozvati, što su na kraju i učinile), koje su uzgred naveli svjedoci, protiv mene su bile iznesene nakon predaje same tužbe sudu, pa stoga baš nikako nisu mogle biti premetom tužbe, što je očit dokaz da su riječke sutkinje Pejković, Pražić i Srečec Fletko u svojoj presudi vrlo loše, naime: površno, očito i nelogično, zlonamjerno lagale, tj. da su se naočigled pogubile u vlastitim lažima!
Ja sam sve to jasno naveo u svojoj Ustavnoj tužbi, koja čeka da Vaš sud odbaci prijedlog revizije koji mu je podnesen dana 12. 4. 2021. od strane moje odvjetnice. Naime ja znam da će prijedlog revizije kojeg je napisala moja odvjetnica biti odbačen i to iz 4 razloga:
1) kako je tu već izneseno, u zadnjih 12 godina nikada ni jedan sud nije uvažio neku moju žalbu, iako su sve bile osnovane;
2) nikome nisam dao mito, što vjerojatno i jest razlog zbog kojeg sam izgubio sve ovdje opisane sporove koje sam po zakonu, dokazima i sudskoj praksi trebao dobiti, što je lako provjeriti jer se, kao i predmet ULUPUH (link: https://www.scribd.com/document/507815718/ULUPUH-Sadr%C5%BEaj-spisa-linkovi) i ostali navedeni predmeti nalaze na Internetu;
3) jer na Vašem sudu, po navodu predsjednika RH Milanovića od 7. 5. o. g., suci vole primati dobre plaće, a ne raditi ništa te tako „uživati kao prasci“ pa je i to čvrst razlog da odbace prijedlog revizije predan od strane moje odvjetnice;
4) jer ste mi Vi sami dali do znanja da će Vaš sud odbaciti prijedlog revizije moje odvjetnice, jer ste manipulativno prikazali da ste na moj dopis od 16. 4. u kojem sam govorio i o ovom predmetu (ULUPUH) odgovorili 15. 4., iako tome nije bilo tako obzirom da je poslan 21. 4. kako sam to pokazao ovdje na početku, na str. 2, pa obzirom da je i tu riječ o podvali, tražim da mi čim prije pošaljete najavljeno negativno rješenje, kako bih u svojem štrajku glađu mogao javno, u medijima prozvati i suce s Vašeg suda, koji će vjerojatno na isti način raditi naočigled nezakonito kao i ostalih 50 sudaca čije sam bezakonje i vulgarno, sustavno uništavanje građana, temeljem svima lako dostupne sudske dokumentacije, ovdje javno dokazao!
10. PREDMET – dana 22. travnja 2021. sutkinja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini Vesna Valetić (od ranije poznata iz medijima kao najljenija sutkinja u Hrvatskoj ) donijela je presudu za koju mi je tužiteljica Dijana Zoričić nedugo nakon očeve smrti (1996.) kazala da će na njezino traženje biti donesena u njezinu korist i da će me ona na taj način uništiti (tj. kao i majku navesti na suicid), a što sam ja nešto kasnije, u prosincu 2002. napisao u lokalnom „Zelinskom glasniku“ na str. 16, u rubrici „Pisma čitatelja“, te sam dakle u navedenom postupku pred sutkinjom Valetić tu stvar dakle mogao nepobitno materijalno dokazati, jer sama tužiteljica nikada, niti prije, niti za vrijeme ovog postupka, nije negirala da mi je na navedeni način prijetila, niti da joj je cilj da me ne navedeni način uništi tj. navede na samoubojstvo.
Stoga sam već u odgovoru na tužbu 6. 6. 2019., temeljem navedenog novinskog članka, istakao svoj prigovor obijesnog parničenja, jer mi je tužiteljica rekla da će me podjelom imovine (za koju je u međuvremenu indirektno priznala da ju po zakonu nije ni trebala naslijediti jer se majke odrekla, a ocu nije pružila nužnu pomoć) izbaciti na cestu i tako navesti na suicid. Iako sam taj prigovor temeljem istog svaki put ponovo priloženog članka iz 2002. istakao još tri puta: 10. 9. 2020., 8. 3. 2021. i 23. 3. 2021., sutkinja Valetić ga je ignorirala, što me nije začudilo, jer mi je tijekom postupka nekoliko puta unaprijed rekla da će u presudi tako učiniti. Iz tog razloga sam na ročištu 10. 9. 2020. zatražio njezino izuzeće, te je sama sutkinja Valetić takvo svoje postupanje čak i priznala, unoseći u zapisnik kao moj razlog izuzeća da „sudac ne želi pristati uopće na ono što tužitelj predlaže“. Zamjenica predsjednice suda, Željka Bajzek je taj moj zahtjev za izuzećem sutkinje „Valetić odbila s obrazloženjem da je pitanje što će sutkinja Valetić na kraju napraviti, no Valetićeva je na kraju napravila upravo ono što je unaprijed i rekla: iako je u samoj presudi spomenula moj prigovor obijesnog parničenja, ona o njemu nije odlučila, baš kao da ga ja ni nisam iznio. Da stvar bude bolja, odvjetnica tužiteljice Zoričić (koja ja također odvjetnica!) Andrijana Kalić Boroje je na ročištu 23. 3. 2021. priznala da se ovdje radi o obijesnom parničenju, kazavši pred dvoje osoba iz javnosti: „Presudite u našu korist, pa onda više neće biti obijesnog parničenja!“, što sam naveo u prigovoru na zapisnik i što Kalić Boroje nije porekla!
Obzirom da mi je sutkinja Valetić unaprijed rekla kako će presuditi protiv mene, te da sam dakle sadržaj presuda znao mjesecima unaprijed, svoju žalbu sam predao svega 3 radna dana nakon proglašenja presude, te sam u njoj naveo da je sutkinja Valetić ignorirala i druge moje prigovore koje sam istakao tijekom postupka, kao npr. da je presuda nezakonita jer nije odlučeno o prethodnom pravnom pitanju tj. mojoj tužbi koja se spominje u zapisniku s ročišta održanog 23. 2. 2021., kojom temeljem izjava same tužiteljice, sporim suvlasničke omjere.
Iz ovakvog unaprijed najavljenog nezakonitog presuđivanja, tj. iz činjenice da mi je sutkinja Valetić još 10. 9. 2020. rekla na koji će način nezakonito presuditi protiv mene, što je i učinila, te iz činjenice da mi je sama tužiteljica nedugo nakon očeve smrti 1996. rekla da će se upravo to dogoditi tj. da će me ona na navedeni način, koji je na kraju i realizirala, uz pomoć svojih kolega sudaca uništiti, te da se točno to što mi je ona rekla i što sam ja 2002. u novinama i napisao tako i dogodilo, vidimo, g. Sessa, da je doista točno ono što sam Vam napisao još 2019. (vidjeti ovdje str. 1, bilj. 3), a to je da je hrvatsko pravosuđe zapravo klaonica, ili možda točnije: industrija smrti, jer se njegove nezakonite presude mogu precizno predskazati čak 25 godina u naprijed!
Na kraju još mogu samo dodati da sam na početku ovog parničnog postupka bio zatražio izuzeće sutkinje Valetić, jer mi je ona prethodno bila rekla da će ona „poduzeti korake“ da ja izgubim u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. 20/2017, što se doista i dogodilo (vidjeti ovdje str. 5, br. 3), ali mi je predsjednica sesvetskoga suda Sanja Zec odgovorila da odbija moj zahtjev, jer da mi sutkinja Valetić nije prijetila baš u ovom predmetu(!).
Cijeli predmet je javno dostupan na linku:
https://www.academia.edu/47751853/Op%C4%87inski_sud_Sesvete_P_759_2019_Sadr%C5%BEaj_linkovi_na_sadr%C5%BEaj_spisa
11. PREDMET – Na koncu ću se samo kratko osvrnuti i na izvanparnični predmet R1 – 12/2020, o kojem sam već detaljno pisao na početku ovog Otvorenog pisma, na str. 1-3.
Predsjednica sesvetskoga suda Sanja Zec je odbila moj zahtjev za izuzećem sutkinje Željke Bajzek, kojeg sam joj 8. 6. 2020. predao zato jer mi je sutkinja Bajzek poziv na ročište poslala tako da ga, gledajući sudsko računanje rokova, dobijem 2 sata prije samog ročišta, čime mi je osporila pravo na pristup sudu. Sutkinja Zec je navela da odbija moj zahtjev jer da se radilo o hitnom postupanju, iako tome nije bilo tako, što se vidjelo kako iz tijeka postupanja komunalnog redara, tako i iz načina postupanje sutkinje Bajzek (vidjeti o tome ovdje str 2, bilj. 6, str. 3).
Na moj drugi zahtjev za izuzećem sutkinje Bajzek, onaj od 15. 7. 2020. do dan danas nije odgovoreno, a na moje zahtjeve za pokretanjem disciplinskog postupka protiv iste sutkinje, Vi g. Sessa i g. Vjeran Blažeković ste na nezakonit način odgovorili negativno, kako sam to već detaljno opisao ovdje na str. 1-3.
Dakle, dokumentacija mojih iskustava u građanskim postupcima dokazuje da hrvatski suci u njima u 100% slučajeva sude i postupaju obijesno nezakonito! Štoviše, vidimo da je od ovdje izloženih 37 presuda i odluka u mojim prekršajnim, kaznenim i građanskim postupcima kao i u postupcima pred Ustavnim sudom od 2009. do danas (3 odluke iz postupaka koje sam naveo, no koji nisu dovršeni nisam uzeo u obzir, inače bi rezultat bio još gori!) njih čak 35, tj. 95% naočigled nezakonito, tj. nezakonito do te mjere da to vidi i dijete u 3. razredu osnovne škole, a čak i one 2 koje jesu zakonite, zakonite su samo zbog toga jer se u toj stvari za mene zauzeo najutjecajniji medij u RH – „Večernji list“ (vidjeti ovdje str. 6, br. 1 i 2), jasno navodeći da su suci koji su me nezakonito osudili na 45 dana zatvora za z zakonu nepostojeći prekršaj(!) sudili – po vezi!
III.
PRIOPĆENJE VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE od 25. 5. 2021. IMA SVRHU DA SE NJIME, TEMELJEM OČITIH LAŽI, ZAŠTITI POSTOJEĆA RADIKALNA KORUPCIJA U NAŠEM SUDSTVU
Kao što sam u prethodnom poglavlju to na čak 37 primjera detaljno dokazao, a to je za istraživanje ovog tipa svakako dovoljno reprezentativan uzorak (naveo sam zapravo 40 primjera, ali sam u statistički izračun uključio njih 37, koji se odnose na dovršene postupke, inače bi rezultat po naše pravosuđe bio još porazniji!), od tih 37 presuda, rješenja i odluka naših sudova u mojim parničnim, kaznenim i prekršajnim predmetima, njih čak 35 je bilo toliko nezakonito da je njihova nezakonitost očita – kako bi ti rekao tada još sudac Kolakušić – čak i osobama sa svega par razreda osnovne škole, pa je stoga jednu od tih presuda, onu po kojoj sam osuđen na 45 dana zatvora(!) za prekršaj „verbalni napad preko tiska“, koji uopće ne postoji u zakonu, dana 10. 6. 2012., kao očitu presudu po vezi, ismijao najugledniji hrvatski medij javnog priopćavanja, zagrebački „Večernji list“ (vidjeti o tome ovdje str. 6, br. 1)!
Dakle odavno je javno poznato da je naše sudstvo radikalno korumpirano, iako sve do sada nisu postojala ovakva egzaktna, na znanstven način, s provjerljivom, javno dostupnom dokumentacijom provedena istraživanja, koja bi na dovoljno reprezentativnom uzorku (a 40 presuda, rješenja i odluka u 17 građanskih, kaznenih i prekršajnih predmeta jednog hrvatskog građanina svakako jest reprezentativan uzorak!) pokazala kakvo je stvarno stanje u našem sudstvu.
Upravo na toj činjenici su parazitirali brojni suci, ponajprije upravo suci Vrhovnog suda RH, koji su taj argument – da nema provedenih egzaktnih istraživanja na tom području, i da se sve svodi na puko mišljenje javnog mnijenja, a da je ono, kao valjda i javno mnijenje u poznatoj bajci „Carevo novo ruho“ – naprosto u krivu!
Upravo takvom argumentacijom, u kojoj se hrvatsku javnost implicite proglasio hrpom kretena kojima nije poznato pravo stanje, nedavno se poslužio sudac Vašeg suda i bivši predsjednik DSV-a Željko Šarić, koji je — reagirajući na antologijski istup g. Zdravka Mamića, koji je tjedan dana ranije poimence prozvao 6 osječkih sudaca za reketarenje , dodajući međutim kasnije da ima i mnogo gorih sudaca od njih – dana 23. ožujka 2021. u emisiji Direkt RTL-a kazao da percepciji naših građana koji smatraju da je naše sudstvo radikalno korumpirano: „ne prethode nikakva ozbiljna istraživanja koja bi ukazivala da je stvarno stanje zaista u skladu s percepcijom“ i da: „…u Hrvatskoj ima 1700 sudaca. Eventualno kompromitiranje dvoje ili troje sudaca ne može biti razlog da se proglase takvi slučajevi paradigmatičnim…“.
Iz tih riječi g. Šarića (kojeg sam već spomenuo ovdje na str. 2) je odmah jasno da on baš vrlo bezočno javno laže, jer samo je Zdravko Mamić poimence prozvao 6 radikalno korumpiranih sudaca (navodeći da ih ima još), a ne „dvoje ili troje“, i sigurno nije da g. Mamić zna baš sve naše korumpirane suce, i da drugih primjera nema, te je upravo to pokazala i anketa ispod njegovog članka, koja je pokazala da g. Šariću, u to što je on rekao, vjeruje – 4% građana!
No takva izjava, u kojoj je javnost po principu primijenjenom u bajci „Carevo novo ruho“ proglašavana hrpom kretena koji ne vide očite stvari, je zapravo samo jedna u nizu gotovo identičnih izjava, koje ste zadnjih godina iznosili i Vi g. Sessa („Večernji list“, 16. 8. 2014., str. 27, sadnji stupac), a od kada se to pokazalo nečim vrlo neoportunim, tj. nečim što samo pobuđuje gnjev javnosti, Vaša `desna ruka`, g. Mrčela, koji je 21. 4. o. g. rekao nešto još gore, da se „među 1,2 milijuna predmeta izvuku dva na temelju kojih netko kaže da pravosuđe ne valja“ , da bi se kasnije, 4. 5. o. g. od gnjeva javnosti morao „vaditi“ izjavom da „korupcija u pravosuđu postoji“ , kao da ta korupcija iznosi manje od 1 %, ali eto, ipak postoji, iako smo na str. 4-11 vidjeli da ona u sudstvu iznosi 95 %, a ranije da u državnom odvjetništvu iznosi točno 100%!
Nešto jednako toliko bezočno je rekao i „dželat hrvatskog pravosuđa“ kako ga je nazvao predsjednik Milanović, poslovični alkoholičar s objava na društvenim mrežama, Vladimir Šeks, navodeći 22. 3. o. g. tj. nakon antologijskog istupa g. Mamića 16. 3. da: „…99 posto hrvatskih sudaca, državnih odvjetnika i svih pravosudnih djelatnika časno i odgovorno obnašaju svoje dužnosti…“ , ali njemu takvo beščašće i nije za zamjeriti, jer se, za razliku od Vas i od sudaca Vašeg suda, on uvijek može pravdati delirijem, pa mu narod takve izjave, u koje, uostalom, vidjeli smo iz primjera g. Šarića 96% građana ne vjeruje, neće ozbiljno zamjeriti.
Ja na ovakve notorne laži, g. Sessa, dok su ih iznosili suci pojedinci s Vašeg suda, iako sam dužnosnik Udruge za zaštitu žrtava pravosuđa, nisam reagirao, ali sam sada — kada je laž o carevom novom ruhu tj. o tome da na 1,2 milijuna predmeta „dva“ nisu dobro riješena, kako je to doslovno rekao g. Mrčela, a zapravo je, kako smo to ovdje vidjeli, obijesno tj. (zlo)namjerno pogrješno riješeno njih 95% tj. 1,1 milijuna — kada je to Priopćenjem Vašeg suda od 25. 5. o. g. postala službena laž Vašeg suda, i kada su mi nedavno dosuđene još 2, tj. ukupno 4 smrtne kazne (za prvu je, da je riječ o smrtnoj kazni tj. o osporavanju prava na život, to čak i službeno, javno potvrdio i HHO – vidjeti ovdje str. 3), i kao građanin, i kao čovjek, dužan reagirati!
Moram reći da mi je još 2010., kada sam svoje istraživanje najavio ministru Šimonoviću (vidjeti ovdje str. 3, bilješku 10) bilo jasno da se enormnoj količini obijesnog pravosudnog zla, koju sam već do tada iskusio (vidjeti ovdje na str. 6, poglavlje C, br. 1), bilo jasno da se toj količini sistemske destrukcija i divljaštva moguće suprotstaviti jedino racionalno – znanstvenim istraživanjem, za što sam bio i jesam kompetentan, jer sam i studirao u znanstvenome smjeru, a znanstvena metodologija je zapravo uvijek ista, jer se temelji na analizi provjerljivih činjenica! Znao sam dakle da se moja znanstvena studija, koju sam uklopio u ovo Otvoreno pismo, mora temeljiti na objavljenim izvornim dokumentima, te sam zato još od 2010. sve svoje sudske spise, na koje sam se ovdje u poglavljima I. i II. pozvao, strpljivo skenirao i objavljivao na Internetu.
Znao sam da relativno malo ljudi u Hrvatskoj može obaviti neophodan posao, jer su suci, koji bi to zapravo trebali napraviti – poučeni križnim putem kojim je prošao Vaš prethodnik na mjestu predsjednika VSRH, g. Krunislav Olujić – odlučili „ne talasati“ (a oni koji su rekli istinu: npr. g. Željko Rogić i Mislav Kolakušić su jako loše prošli), da su odvjetnici onemogućeni obavezom čuvanja odvjetničke tajne, i da „obični“ građani, ili nisu toliko teško oštećeni od strane sudova da bi si dali toliko mnogo truda(godine rada!), ili nisu bili vični znanstvenoj metodologiji, ili nisu imali dovoljno odlučnosti, volje i strpljenja (ja na ovoj studiji radim 12 godina i cijelo sam to vrijeme bez prihoda, te živim u najtežim uvjetima, ali ipak nisam odustao od istraživanja i borbe za činjeničnu, materijalnu istinu) pa ni vremena da se posvete ovako dugotrajnom i iscrpljujućem poslu, koji je na kraju otkrio šokantnu, stravičnu istinu: da je 95% presuda hrvatskih sudova radikalno nezakonito!
Valja međutim reći da sami suci vrlo dobro znaju da je tome tako! Naime, kada sam se početkom studenog 2019., a povodom krivotvorine počinjene od strane sudske savjetnice Marahovec (vidjeti ovdje str. 8) obratio negdašnjem predsjedniku Općinskog suda u Zadru riječima: „Slušaj, ovi tvoji (misleći na suce) su potpuno ludi, pa 85% presuda na našim sudovima je nezakonito!“, on mi je hladno odgovorio: „Ne, 95% presuda je nezakonito.“. Tada sam prvi puta odlučio podvući crtu, te sam Vas o tadašnjem rezultatu koji je iznosio 27 od 29 nezakonitih odluka i presuda u mojim predmetima tj. 93% nezakonitih presuda i odluka, obavijestio u mom Otvorenom pismu od 11. 11. 2019. (vidjeti ovdje str. 1, bilješka 3), ali je rezultat od tada do danas došao na točno 95%, baš kako mi je to odmah bio i rekao moj prijatelj, sudac iz Zadra. Ja sam međutim vrlo sličan tadašnji podatak, o 93% nezakonitih presuda na našim sudovima, u međuvremenu apostrofirao u mojim razgovorima s predsjednicima Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Općinskog suda u Novom Zagrebu i Županijskog suda u Zagrebu i niti jedan/jedna od tih predsjednika nisu ni okom trepnuli kada sam im iznio taj podatak, koji im je očito, iz vlastitog svakodnevnog iskustva, pa i rada, već i ranije otprilike bio poznat.
Zato sam, g. Sessa, za priopćenje VSRH od 25. 5. 2021. i naveo da je ono „službena laž“, jer su barem dvojica sudaca u čije ime je ono izdano, a to ste Vi (koji ste to znali iz mog Otvorenog pisma od 11. 11 2019.) i g. Mrčela (koji je to znao, jer sam mu ja 23. 4. 2021. urudžbirao isto Otvoreno pismo od 11. 11. 2019. ) znali da je ono što stoji u priopćenju VSRH laž, a da su znali i svi ostali, pokazuje moje iskustvo s tri predsjednika sudova iz Zagreba i jednim iz Zadra.
Glavna laž, g. Sessa, u tom priopćenju VSRH glasi da je „medijski prostor uglavnom prepušten pojedincima koji s minimalnim ili nikakvim iskustvom u radu sudova iznose sračunate i krute stavove o funkcionalnosti sudbene vlasti te o stručnim i moralnim deficitima navodno široko rasprostranjenim među pravosudnim dužnosnicima. Takve stavove na temelju nepotpunih i površnih dojmova primjerenih laičkoj razini, bez utemeljenosti u ozbiljnim i cjelovitim raščlambama, možemo čuti od predsjednika Republike Hrvatske, pojedinih zastupnika u Hrvatskom saboru, akademske zajednice te odvjetnika.“
Koliko samo gnjusnih, svjesnih laži na jednome mjestu, dargi g. Sessa!
Pa Vi sami jako dobro znate, ako ni iz čeg drugog, onda barem iz mog „Otvorenog pisma“ od 11. 11. 2019., da „stručni i moralni deficiti“ nisu samo „navodno“, već dokazano rasprostranjeni među našim „pravosudnim dužnosnicima“.
Također, i Vi, i g. Mrčela iz istog dokumenta od 11. 11. 2019. znate da su navodi o radikalnoj, šokantnoj, 95%-tnoj korumpiranosti hrvatskih sudaca utemeljeni upravo u „ozbiljnim i cjelovitim raščlambama“, jer ako je neki građanin dokazao da je 27 od 29 presuda u njegovim: i parničnim, i kaznenim, i prekršajnim predmetima NAOČIGLED nezakonito, te ih je kao takve čak javno ismijavao i ugledni „Večernji list“, te ako je to dokazao temeljem više tisuća objavljenih stranica CIJELIH SPISA, dakle provjerljivim znanstvenom metodologijom, provedenom od osobe koja je za svoj znanstveni rad još kao student dobila Rektorovu nagradu, što ste sve i Vi, i dr. sc. Mrčela i znali, i trebali znati, onda se, g. Sessa, definitivno radi upravo o „ozbiljnim i cjelovitim raščlambama“, pa je i taj navod u priopćenju Vašeg suda od 25. 5. hotimična laž!
Dalje, g. Sessa, gdje Vi točno živite? Pa zar niste čuli da su mnogo gore navode o moralnome stanju naših sudaca od predsjednika i ostalih koje ste prozvali, tijekom godina iznosili upravo sami bivši i/ili sadašnji suci?!
Ovdje ću zbog ograničenosti prostora pobrojati samo najpoznatije njihove porazne navode o radu naših sudaca:
1) Ivan Turudić: „Moguće je da nevini budu osuđeni, a krivi oslobođeni, što je zapravo samo po sebi katastrofa!“ (link: https://www.youtube.com/watch?v=z23H74qTB2s)
2) Mislav Kolakušić: „Prije nego što sam krenuo javno istupati o Zakonu o predstečajnim nagodbama, proučio sam više od 100 predmeta. Predmeti koji su mi došli na stol, nisam mogao vjerovati ono što gledam: dakle potpuno krivotvorenu dokumentaciju temeljem koje su utvrđene tražbine. Dakle svatko tko ima par razreda osnovne škole vidi da se radi o krivotvorinama. Sva je to potvrđeno dakle i od strane sudova i od svega.” (link: https://www.facebook.com/watch/?v=455423418185317 i: https://www.youtube.com/watch?v=CuMXQoRD-cw)
3) Ivica Crnić: „Prvo: sud nije primijenio sportske pravilnike FIFA-e i Hrvatskog nogometnog saveza koji štite igrače od lihvarskih ugovora, i drugo – sud netočno kaže da Mamić u vrijeme sklapanja ugovora s Eduardom nije imao nikakvu funkciju u Dinamu, a imao je!“ (link: https://www.slobodnaevropa.org/a/nogometai-kao-moderno-roblje/27426840.html)
4) Josip Botica: „Znao sam da mi je sudac osuđen, ali nisam ništa poduzeo, jer nisam dobio službenu obavijest,“ (Jutarnji list, 7 i 8. 10. 2013., str. 6)
5) Vlasimir Gredelj: U Otvorenom pismu Vama: „Poštovani kolega, baš kao i Vi, kao predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, godinama sam bio slijep na korupciju u redovima sudaca i griješio kao što i Vi sada griješite… sudstvo samo mora pronaći način riješiti se nečasnih … Posebno imam potrebu ispričati se bivšem ministru Ivaniševiću, koji je s punim pravom, prvi u Hrvatskoj koji je otvoreno i hrabro ukazao na duboku korumpiranost hrvatskog pravosuđa“.
Link: https://www.vecernji.hr/vijesti/vladimir-gredelj-odstupio-s-mjesta-pocasnog-predsjednika-uhs-a-447310
6) Željko Rogić: „Nekog velikog javnog povjerenja u zadarske sudove, a ni ostale, ne znam da li je ikada i bilo…“, „Da bismo narušili ugled sudstva, moramo imati ugled, a mi ga nemamo!“, „Samo mi nemojte reći da idem protiv struke, jer ako je nepotizam struka, onda znamo gdje smo!“, „Ako nije nepotizam kada se postane sutkinja u vrijeme kad je glavni šef višeg suda otac te osobe, onda nepotizam ne postoji nigdje u svijetu“ – za ovu posljednju izjavu je sudac Rogić kažnjen KAZNENO, te sada plaća 50.000 kn naknade „štete“ zato jer je o našem sudstvu rekao općepoznatu istinu. Linkovi: https://zadardanas.com/2014/10/zeljko-rogic-odgovara-novinaru-mariju-vuksanu-umjesto-da-podrzite-promjene-vi-prizivate-intervenciju-odozgo-zataskavanje-i-zapravo-laz/ ; https://m.sbplus.hr/iz_drugih_medija/da_bismo_narusili_ugled_sudstva_moramo_imati_ugled.aspx ;
https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/zadar/4-kantuna/sudacki-obracun-u-zadarskoj-palaci-pravde-6-rogic-odgovara-klismanicu-i-mikolcevicu-zajedno-ste-zaposlili-svoje-kceri-i-sada-me-zajedno-proganjate-ali-nije-vam-ovo-vise-vrijeme-saveza-komunista-jugoslavije-433303
7) Lana Peto Kujundžić: O presudi Kristianu Vukasoviću: „Mladim osobama se treba pomoći, a ne da se nožem zadire u njih“ Link:https://www.index.hr/vijesti/clanak/prica-o-kristianovoj-smrti-postaje-sve-strasnija-strucnjaci-su-zgrozeni/2112280.aspx
8) GRECO: Organizacija Vijeća Europe za borbu protiv korupcije je još 2017. objavila rezultate svojeg istraživanja korupcije u hrvatskome pravosuđu. U istraživanju su sudjelovala 622 suca, državna odvjetnika i pravosudna službenika. 64% njih je navelo da su hrvatski suci korumpirani, dok je tada tako bilo mislilo samo 53% građana. Sada bi rezultati sigurno bili još stravičniji. Dakle sami suci, g. Sessa, u apsolutnoj većini smatraju da su korumpirani, jer znaju kako stvari stoje, a oligarhija iz VSRH u svojem priopćenju od 25. 5. paranoidno, obijesno tvrdi da o moralnim deficitima među našim sucima govore samo tamo neki bezveznjaci poput predsjednika RH i saborskih zastupnika, iako to govore baš oni koji najbolje poznaju stanje – sami suci, a što ste Vi, g. Sessa, dobro znali, jer je Vaša desna ruka, dr. sc. M. Mrčela predsjednik GREC-a i to još od 2011., pa je i to dokaz da je navedeno Priopćenje Vašeg suda (VSRH) zapravo – svjesna, drska laž!
Link: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/veliko-istrazivanje-o-pravosudnom-sustavu-vise-od-polovice-gradana-ne-vjeruje-u-posteno-sudenje-petina-zaposlenih-u-pravosudu-iskusila-korupciju-5715703
No da ne navodim stalno samo suce, ovdje ću navesti i riječi dva poznata odvjetnika koji su cijeli radni vijek proveli u pravosuđu, te se zato nadam da se nećete drznuti (i) na njih s visoka `pljunuti`:
1) Zvonimir Hodak: „Hrvatski suci sude u korist onih koji imaju moć!“
Link: https://kamenjar.com/zvonimir-hodak-radman-dobio-sud-bez-dokaza-jer-je-hrvatsko-pravosude-retardirano/
2) Krešimir Krsnik: „Živimo u opasnoj zemlji, ovdje nema prava ni pravne sigurnosti, svi smo u opasnosti!”
Link: https://www.paraf.hr/odvjetnik-krsnik-zivimo-u-opasnoj-zemlji-ovdje-nema-prava-ni-pravne-sigurnosti-svi-smo-u-opasnosti/?fb_comment_id=1960805064037128_3678903972227220
Konačno, čak je i radikalno korumpirani ministar Dražen Bošnjaković, prije nego što je od strane novinara Margetića uhvaćen s „prstima u pekmezu“, rekao: „U pravosuđu nije sve čisto, ima ljudi kojima tamo nije mjesto“ (link https://direktno.hr/domovina/bosnjakovic-pravosudu-nije-sve-cisto-ima-ljudi-kojima-tamo-nije-mjesto-162460/), a Vi g. Sessa, i nakon Afere gruntovnica, Afere J. Malešević, Afere Polan, Afere ZABA i Afere Mamić, tvrdite da je u pravosuđu sve čisto?
Problem je, g. Sessa, međutim u tome, da u takvo Vaše (VSRH) mahnito laganje, više gotovo nitko naprosto ne vjeruje, jer 4% ljudi koliko ih vjeruje u bezočne laži sudaca VSRH, nije dovoljno ni da bi prešlo izborni prag, što je HDZ (koji je po navodima očevidaca i aktera tih događaja: Krunislava Olujića, Rudolfa Frančule, Mladena Godeka i Alana Uzelca ciljano i stvorio takvo pravosuđe te koji je Vas, baš radi svih afera kojima ste opterećeni i postavio na mjesto predsjednika VSRH), nakon mitskog, premijer Plenković bi rekao `kolosalnog` izbornog debakla u Zagrebu pred 14 dana, kao svoju neumitnu sudbinu, sve jasnije i bliže osjeća!
Problem je dakle, g. Sessa, da sada svi vide da su „hrvatski suci takav ljudski ološ da ja to ne mogu ni zamisliti“, kako mi je, vidjesmo, još 1994. kazala odvj. Dijana Zoričić, i kako to pokazuje cjelokupna dokumentacija mog istraživanja.
U to će se svak tko bude pročitao ovo Otvoreno pismo (osim onih 4% koji vjeruju g. Šariću i VSRH), lako uvjeriti.
Pitanje koje se tu postavlja, glasi: Kako je tolika količina od 95% sirovog, neprikrivenog bezakonja, zapravo protuzakonja i očitog zla u radu hrvatskoga sudstva, i 100% u radu državnoga odvjetništva zapravo uopće moguća?
Odgovor na to pitanje leži u odbijanju većine da prizna opstojnost radikalnoga zla, o čemu govori sljedeća povijesna epizoda: Neki je Židov u vrijeme drugog svjetskog rata iz Bugarske bio deportiran u Auschwitz. Nekim je čudom uspio pobjeći i vratiti se u svoje selo u Bugarskoj. Kada je tamo rekao čemu je svjedočio u Auschwitzu, nitko mu nije vjerovao! Rekli su mu da to ne može biti, i da je od velike zime naprosto postao poludio! No, nedugo kasnije, po završetku rata, pokazalo se da je jedini on u tom selu bio normalan, jer je jedino on živio u stvarnosti, a svi ostali u svojim predodžbama. Tako je u zadnje vrijeme, nakon istupa g. Mamića, i naš narod napokon progledao, i upravo je to na smrt preplašilo VSRH!
Moja usporedba hrvatskog pravosuđa s nacističkim logorima smrti je više nego osnovana. Prvi put ju je 19. 1. 2018. javno iznijela jedna od njegovih žrtava, Njemica Ljubi Koenig (link: http://www.hazud.hr/zrtva-pravosuda-hrvatska-ce-uci-jednog-dana-povijest-koncentracioni-logor-zrtava-pravosuda-a-ne-slobodna-pravna-drzava-svojih-gradana/), a njezinu osnovanost je 29. 8. 2019. iz prve ruke potvrdila i poznata sutkinja Lana Peto Kujundžić, komentirajući konkretan sudski slučaj za koji je navela da je riješen „nožem“, što je točno, jer je mladić prema kojem je nakazni sudac Marijo Franetović „dejstvovao“, i kojem je u zapisnik čak krivo upisao i samo ime (naveo je da se Kristian Vukasović zove „Davor Smoljo“), sada mrtav! Konačno, da se radi o sustavnom „dejstvovanju“ nožem, kamom, dokazao sam ja, u Otvorenom pismu od 11. 11. 2019., u kojem sam već u samom predmetu naše pravosuđe nazvao „klaonicom“, premda priznajem da je manje nadahnut, ali činjenično točniji naziv zapravo „industrija smrti“, što su bili i nacistički, kao i tijekom 1990-tih srpski koncentracioni logori.
Već vidim g. Sessa, kako sada, dok ovo čitate, Vi skačete iz Vaše prekrasne historicističke stolice Predsjednika VSRH, i zajapureno vičete: „Pa ja nemam u ruci četničku kamu! Ja nikoga nisam zaklao!“. Točno je to, g, Sessa, ali Vi ste bili i još ste uvijek najveći kotač, upravo zamašnjak u velikom stroju od 1700 „ljudi“ (u kojem je zapravo ljudi jedva 5%) našeg sudstva koje je samljelo i usmrtilo mnoga ljudska tijela i sudbine, i to i doslovno i metaforički govoreći, i ja Vam mogu reći da imam pouzdane podatke za nekoliko ljudi s priložene „crne liste“ (Prilog 1) da su, radeći za novac građana, umjesto da spašavaju ljude, naveli ih na samoubojstvo, da ne spominjem brojne bolesti i tragedije koje su svojom obijesnom prokletošću, tj. arogantnim kršenjem zakona svjesno, a često i namjerno oni prouzročili!
To uostalom nije ništa novo, i mediji pišu o tome onda kada takve dokaze zvjerskog karaktera Vaših kolega, naših sudaca, više ne naprosto mogu prikriti (što inače redovito čine, zataškavajući, kako mi je to objasnio jedan policajac-očevidac (sudske) motive samoubojstava mnogih „običnih“ građana). Evo samo dva takva primjera:
1) dana 28. kolovoza 2018., na obljetnicu Kornatske tragedije u Jutarnjem listu je, povodom suđenja koje je tada još trajalo, izašao razgovor s jedinim preživjelim, Franom Lučićem, koji je tada, sit života od „dejstvovanja“ hrvatskoga sudstva, na spomen području svojim mrtvim kolegama vatrogascima očajno kazao: „Drage moje kolege, zavidim Vam što nisam i ja s Vama stradao. Vlast se izruguje mojoj žrtvi i ozljedama“, a da se Vaša sudska vlast g. Sessa, zvjerski iživljava i na najvećim našim „zvijezdama“, kojima nije problem dospjeti u medije, pokazuju slučajevi Severine Vučković, Vlatke Pokos, te čak i Zdravka Mamića! Što li tek rade Vaši kolege, g. Sessa (a da je često riječ o pravim psihičkim bolesnicima, svjedoči moj dopis od 5. 10. 2020. – vidjeti ovdje str. 2, bilj. 8), u predmetima „malih ljudi“, koji nemaju zaštitu medija? Jedan od bar milijun odgovora na to pitanje se nalazi i u ovom Otvorenom pismu i glasi: priređuju im 95%-tnu šikanu na smrt!
2) dana 10. 10. 2017. je dobro situirani muškarac, pomorac, u Splitu, radi dugotrajne sudske šikane i opstrukcije pravde počinio spektakularno samoubojstvo, koje mediji nisu mogli prikriti. Dva dana kasnije o tome je izašao sljedeći novinski članak: „DORH se oglasio o samoubojstvu muškarca u Splitu, tvrde da su krivi sudovi!“
Link: https://www.index.hr/vijesti/clanak/dorh-se-oglasio-o-samoubojstvu-muskarca-u-splitu-tvrde-da-su-krivi-sudovi/1000575.aspx
Sada kada smo vidjeli da naše pravosuđe doista jest klaonica, tj. industrija smrti, potrebno je odgovoriti na pitanje: Kako je takav agresivno destruktivan, i – kako to i sama sutkinja Peto Kujundžić potvrđuje – koljački sustav zapravo moguć? I: Kako je moguće da su gotovo svi naši suci toliko drsko, vulgarno zli, da gotovo naočigled uživaju gazeći zakone, sudsku praksu i materijalne dokaze, te obijesno šalju ljude – kako smo vidjeli – u depresije, bolesti, samoubojstva i smrt?
Odgovor na to pitanje dugo je znala samo šačica upućenih, ali je tijekom prvih mjeseci ove godine, zahvaljujući izviješćima o radu nekolicine časnih sudaca Ustavnoga suda, svima koji prate naše medije, on poslužen na pladnju!
I od prije je doduše iz izjava par naših časnih pravosudnih doajena bilo poznato da je HDZ preko uglavnom Milana Vukovića i Vladimira Šeksa namjerno, ciljano usmrtio ionako slabašnu vladavinu prava u Hrvatskoj. Ostalo je samo pitanje: Kako se zapravo taj, od strane navedenih utemeljeni nakaradni, homicidni sustav, zapravo održava?
Prvi odgovor na to pitanje dao je članak o nezakonitoj spački kojom je jedan od sudaca kojeg sam i ja ovdje, već sa samome početku (str. 2 i dalje) prozvao za nezakonit rad, tj. korupciju (premda je on vjerojatno jedan od manje loših tj. manje zlih sudaca na mom popisu u Prilogu 2), g. Vjeran Blažeković, preuzeo mjesto v. d. predsjednika Županijskog suda u Zagrebu.
No, problem je bio u tome da je on na to mjesto od DSV-a postavljen, a prije se nalazio i na mjestu predsjednika kaznenog odjela tog suda, iako je po rezultatima rada, on bio na 32. mjestu! To je razbjesnilo sutkinju koja je bila prva, Jadranku Kos, koja se zato `požalila` Ustavnome sudu, koji joj je dosudio „primjerenu naknadu“ u visini 40.000 kn, jer joj je povrijeđeno pravo na dostupnost radnog mjesta po jednakim uvjetima.
Što se to zapravo u Državnom sudbenom vijeću zbiva i kako ono provodi radikalno negativnu selekciju (o njegovom kupovanju glasova za pojedine suce u DSV-u je javno govorio i g. Mamić), otkrio je veliki intervju s 4 dobra poznavaoca našeg pravosuđa, objavljen točno mjesec dana prije ovog neslavnog Priopćenja VSRH, o kom je ovdje riječ, tj. 25. travnja 2021.
U njem je veteran našeg pravosuđa Anto Nobilo kazao sljedeće: „Stvoren je sistem napredovanja u kojem DSV, po svojoj slobodnoj prosudbi na temelju intervjua s kandidatom, može podići kandidata s 10. ili 20. mjesta na listi na prvo. Sudac zna da mora biti dobar s onima koji odlučuje i da je to važnije nego da kvalitetno ili dobro radi svoj posao!“
U istom četverostrukom intervjuu, dobar poznavatelj situacije u pravosuđu, novinar Zorislav Antun Petrović je, govoreći o istom intervjuu, tj. razgovoru s kandidatima za sudačke fotelje u DSV-u rekao: „Taj razgovor nije točno definiran, pa je bilo slučajeva u kojima ljudi koji su najuspješniji na pismenom dijelu testa podbacuju u intervjuu ili pak zahvaljujući intervjuu ljudi koji su prošli loše na testu, iznenadno izbiju na vrh selekcijskog postupka.“
Znali smo doduše još od vremena ministrice i sutkinje Lovrin da se naši suci postavljaju po principu „dobrih gena“, ali smo sada saznali i kako to u praksi, tehnički govoreći, zapravo ide.
To pokazuje da, kako i inače, „Riba smrdi od glave“, i da je upravo DSV taj koji čitavo ovo vrijeme ciljano, na vrlo jeftin i očit način održava pravosudnu mafiju tj. brine se da suci i dalje budu „takav ljudski ološ“ da prosječan čovjek to „ne može ni zamisliti“. Članovi DSV-a dakle, po recepturi iz vremena HDZ-a, ciljano umjesto sudaca biraju „dželate“ koji će, pretvarajući svoje sudnice u gubilišta biti po volji vladajućima, konkretno HDZ-u, ali koji su, sada je to već očito, pogubili cijeli hrvatski narod i svojim sustavom rada za kojeg je kolumnist „Večernjeg lista“ Despot naveo da je „zao“, Hrvatsku učinili državom, koja je, kako je to Despot također rekao, i s čim će se baš svaki naš građanin sigurno složiti – „nakaradna“!
Pošteni suci u takvom sustavu mogu samo doživjeti sudbinu Kolakušića, Crnića, Gredelja, Olujića, i, kao i ja, „kriminalca“ Rogića ili pak sutkinje Jasne Galešić, koja je, bježeći glavom bez obzira s mjesta sutkinje Županijskog suda u Zagrebu pobjegla u – javne bilježnike! U takvom sustavu npr. jedna Zlata Đurđević, naravno, nikad ne bi imala šanse!
Konačno, pred par dana, 28. 5. 2021., u članku „Nezakonita imenovanja državnih odvjetnika i sudaca postaju problem. Vijeća rade po svom, država plaća kazne i nikome ništa“ , postalo je jasno da na isti način kao i DSV, radi i DOV, Državnoodvjetničko vijeće, te je dakle ovakvim nezakonitim načinom rada pod patronatom države pod vodstvom HDZ-a, zajamčeno da će korupcija i u sudstvu, i u državnom odvjetništvu biti potpuna!
Da HDZ doista želi upravo ovakvo koljačko, homicidno pravosuđe, pokazuju brojne izjave čelnika HDZ-a. Tih izjava je mnogo, i ovdje ću stoga navesti samo dvije recentnije:
1) 23. veljače 2019. premijer Plenković je u Ogulinu kazao da je „HDZ bio presudan za slobodu medija i dobro pravosuđe“. Autor članka je pojasnio čitateljima: „Mislimo da se ne zeza“
2) 21. siječnja 2021. saborska zastupnica HDZ-a Marija Jelkovac je rad DORH-a ocijenila „vrlo dobrim“, te je navela da „statistički pokazatelji govore o učinkovitosti DORH-a“, i da je „potrebno poraditi na poboljšanju percepcije“ , tj. da narod treba uvjeriti da on ne vidi carevo novo ruho, no narod je na ovim izborima pokazao da odbija dalje biti glup!
„Hrvatsko je pravosuđe bolesno na smrt“ , rekao je još 1995. na vrhuncu „dejstvovanja“ HDZ-a naš veliki pravnik staroga kova i osjećaja časti Vladimir Primorac, a stanje je odonda postalo neusporedivo gore! Tako je, primjerice, po podacima Svjetskog ekonomskog foruma Hrvatska po kvaliteti pravosuđa, samo od 2008. do danas, pala s 94. na 126. mjesto na svijetu uz daljnju tendenciju pada, što predsjednik Vlade, vidjeli smo, smatra „dobrim“, svodeći reformu pravosuđe o kojoj ipak govori na, doslovno, kupnju novih registratora (opreme) za neke sudove, ili na razdvajanje, spajanje i onda ponovno razdvajanje nekih sudova, što je provodio u prethodnom mandatu, tj. na stalno mijenjanje brojeva spisa.
No koja je to zapravo bolest koja uzrokuje smrt hrvatskoga pravosuđa, koja se odražava u sveprisutnom krajnjem očaju, bolestima i samoubojstvima žrtava pravosuđa?
Ta je bolest, a to nepobitno svjedoči moje dugogodišnje istraživanje – hotimično luđaštvo.
Može li normalan sudac, g. Sessa, držati u ruci 4 presude svojih kolega i pismeno tvrditi da one ne postoje? (mislim na sutkinju Božicu Barlović)
Može li, g. Sessa, normalan sudac pisati drugostupanjsku presudu, a da u njoj ne odgovori na žalbeni razlog naveden na 34 mjesta u žalbi o kojoj odlučuje? (mislim na suca Zorana Sršena).
Mogu li normalni suci donijeti negativnu presudu i zatražiti od tužitelja da plati preko 100.000 kn sudskih troškova, a da u presudi uopće niti ne spomenu što je bio predmet spora, g. Sessa? (mislim na sutkinje Blaženku Butigan Matić i Filku Pejković)
Može li normalan sudac unaprijed točno objasniti tuženiku na koji će nezakonit način donijeti presudu u korist tužiteljice, i to doista i učiniti točno na način na koji je tužiteljica 25 godina ranije rekla tuženiku da će ga uništiti tj. usmrtiti kao i njihovu pok. majku, g. Sessa? (mislim na sutkinju Vesnu Valetić)
Može li normalan sudac čovjeku „u ima Republike Hrvatske“ osporiti pravo na život, g. Sessa? (mislim na sutkinju Jadranku Jeličić)
Da ne nabrajam dalje, jer primjera očitog, obijesnog luđaštva naših sudaca, tj. njihovog rata na smrt s čvrstom materijalnom stvarnošću, u ovom Otvorenom pismu ima još mnogo!
Ako ste čitali moj dopis od 5. 10. 2020. (vidjeti ovdje str. 2, bilješka 8) u kojem sam Vam bio priložio opsežan tekst o tome, Vi sigurno znate, g. Sessa, da postoje suci s najtežim psihijatrijskim dijagnozama, koji sasvim normalno obavljaju svoj posao, i koji se, da stvar bude bolja, u svom radu uopće ne razlikuju od svojih kolega. Jer, kako sam to ovdje precizno, argumentirano dokazao, 95% našeg sudstva funkcionira kao brod luđaka iz narodnih priča. A te narodne priče, g. Sessa, simboliziraju svjesno, kolektivno činjenje zla!
O tome sustavnom luđaštvu Vaših kolega sudaca je 21. 5. o. g. u Saboru progovorila i Karolina Vidović Krišto, i upravo je taj njezin govor u kojem je ona izrijekom rekla da kod nas sustavne sudske zloporabe „prelaze sve granice zdravog razuma“ i bio okidač za lansiranje neslavnog Priopćenja Vašeg suda od 25. 5., o kojem je ovdje riječ, i koje je, kako smo ovdje vidjeli, zauvijek raskrinkalo i neizbrisivo, osnovano ocrnilo Vaš sud kao instituciju sirovih, patoloških lažaca! Nakon tog Vašeg obijesnog službenog laganja će situacija, g. Sessa, biti samo gora.
No tu stvar, da su brojni hrvatsku suci, ako ne možda njih 95%, onda još uvijek znatan broj, potpuni luđaci, tj. očiti psihički bolesnici – jer, složit ćete se i Vi, zdrav čovjek ne može hotimično raditi zlo, a to su činili svi suci koji su nezakonito sudili u mojim predmetima, uvijek naravno u korist jačeg, a protiv mene (osim suca Aralice, pa ga stoga i nisam naveo na popisu u Prilogu 1) – prvi je rekao još 2019. psihijatar Hreman Vukušić.
To ne bi bio problem, da ti, kako to nepobitno dokazuju njihove odluke i presude, očiti luđaci, nisu uništili cijelu zemlju, kako je to, navodeći da je kod nas „nekažnjavanje i neispravljanje nepravdi postalo opće mjesto“, nedavno točno zaključio jedan drugi naš poznati psihijatar, dr. Milan Košuta.
A upravo NEPRAVDA, po istraživanju dr. sc. Tade Jurića – za koju je, kako smo ovdje vidjeli, krivo 95% naših sudaca – i jest glavni razlog masovnog iseljavanja iz Hrvatske (400.000 ljudi u zadnjih 10 god.), dragi g. Sessa (Prilog 3).
Suci su dakle, kako svjedoči demograf Šterc (Prilog 3), bespovratno zaklali Hrvatsku, g. Sessa, pa doista neće biti čudo ako i mene pošalju/pošaljete u smrt u štrajku glađu kojeg sam započeo, jer sam čak 4 puta osuđen na smrt, što je malo puno čak i za naše pravosuđe, prepuno osoba koje neprikriveno, bezočno, nezakonito čine zlo!
IV.
PRAVOSUĐE ME SVOJIM BROJNIM KRAJNJE NEZAKONITIM I NELJUDSKIM ODLUKAMA
PRISILILO DA U ŠTRAJKU GLAĐU IDEM DO KRAJA
Predsjedniče VSRH g. Sessa, kako sam to u ovom Otvorenom pismu to već više puta spomenuo, iznova sam stupio u štrajk glađu, u kakvom sam 2012. izgubio preko 50 kg (vidjeti Prilog 2).
Razloge tome sam također već naveo: to su čak 4 neformalne smrtne kazne, na koje me, drsko, luđački kršeći zakone, osudilo naše pravosuđe i to:
1) 2009. kada mi je sudski osporeno pravo na život, što je potvrdio i HHO (vidjeti ovdje str. 3-4 i str. 5, br. 1);
2) 2018. i 2020. kada sam kazneno osuđen za klevetu, za izjave (da je odricanjem pok. majku navela na suicid i da ocu nije pružila nužnu pomoć) za koje je sama tužiteljica na kraju postupka priznala da su točne (ovdje: str. 5, br. 3);
3) 2020. i 2021. kada sam osuđen na plaćanje sudskih troškova od 100.000 kn, koliko ja nemam, jer mi je još 2009. od strane suda osporeno pravo na život, pa sam od tada bez prihoda, što su predmetni sudovi iz sadržaja spisa znali (vidjeti ovdje pod br. 1), i to u predmetu u kojem ni prvostupanjski, ni žalbeni sud u svojim presudama nisu htjeli navesti što je bio premet moje tužbe, jer bi se već iz toga vidjelo da sam ja tu parnicu trebao dobiti (ovdje str. 9-10, br. 9);
4) 22. 4. 2021. kada je sutkinja protiv mene donijela točno onakvu nezakonitu presudu kakvu mi je tužiteljica 25 godina ranije rekla da će protiv mene biti donesena, i da će me na taj način – uz pomoć svojih kolega sudaca, za koje je navela da su „takav ljudski ološ da ja to ne mogu ni zamisliti“ – kako je rekla: „uništiti“ kao i pok. majku i oca, za koje je također priznala (vidjeti ovdje pod: 2), da ih je poslala u smrt (vidjeti o tome ovdje str. 10-11, br. 10)
Pokušao sam, dakle, sve riješiti na konvencionalan, normalan način, putem suda, ali je to naprosto nemoguće u našem pravosuđu koje, kako sam to ovdje temeljem citirane, svima dostupne dokumentacije detaljno pokazao, u 95% slučajeva prezire zakon, činjenice, dokaze i sudsku praksu tj. koje u pravilu mahnito ignorira materijalnu stvarnost, što je u bezbroj navrata potvrdio i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu!
Ja sam g. Sessa još 30. 4. obavijestio sutkinju Valetić, koja je donijela 4. od ovih smrtnih kazni, da sam počeo štrajk glađu, te sam, ukoliko ne želi da postane odgovorna i za moju fizičku smrt u štrajku glađu, zatražio da na svoje radno mjesto suca, da neopozivu ostavku (=od strane DSV-a ispunjeni zahtjev za razrješenjem). Isto ću, temeljem ovog Otvorenog pisma i dokumentacije o morbidnim njihovim zvjerstvima, tj. radikalno nezakonitom radu u mojim predmetima, zatražiti i od sudaca koji su donijeli presude navedene ovdje pod: 2 i 3.
Link:https://www.academia.edu/47761491/Obavijest_sutkinji_Vesni_Valeti%C4%87_o_%C5%A1trajku_gla%C4%91u_27_4_21
Smatram i tvrdim međutim, da će i svi ostali suci koji su svjesno nezakonito donosili odluke protiv mene, a koje sam naveo ovdje na str. 4-11 i u Prilogu 1, također biti odgovorni za moju smrt, jer su donosili radikalno, agresivno nezakonite presude protiv čovjeka za kojeg su znali da se bori za život.
Jedna od tih sudaca, Maja Matković (vidjeti ovdje str. 6, br. 1), mi je krajem 2011., čak i izrijekom unaprijed rekla da će pomoći tužiteljici da me – kao i pok. majku – navede na suicid, da bi kasnije, u drugom istovjetnom postupku donijela suprotnu presudu, ali ne jer nije više priželjkivala moju smrt, već naprosto ne želeći ponovo biti prozvana od „Večernjeg lista“ za presudu po vezi (vidjeti ovdje str. 6, br. 1).
Sve je to iznova dokazalo da su hrvatski suci doista „takav ljudski ološ, da ja to ne mogu niti zamisliti“ i da su doista pomagali mojoj biološkoj sestri, Dijani Zoričić, da me uništi, a nažalost mogu reći, da ste jedan od sudaca koji su tako činili bili i Vi g. Sessa.
Cijela metodologija toga zla i njegovi patološki razlozi, opisana je detaljno u mojoj obrani u kaznenom postupku od 3. 7. 2018. Link: https://www.scribd.com/document/387105606/Obrana-3-7-18
To ćete, g. Sessa, Vi vjerojatno čitati nakon moje smrti, jer sumnjam da ćete puno prije toga shvatiti koliko je situacija ozbiljna, pa ću Vas stoga svakih mjesec dana obavještavati o mom štrajku, kojeg možete pratiti i na mom Facebook profilu: https://www.facebook.com/ante.vrankovic čisto da ne ispadne da nešto niste znali.
Naša službena komunikacija, koja se već nalazi na Internetu, pokazati će da ste znali baš sve, a ja se samo nadam da ću umrijeti još za Vašega mandata, jer doista nema smisla da umrem „pod“ nekim čelnikom VSRH koji za moju smrt u štrajku glađu ni na koji način neće biti odgovoran.
Također mogu reći da Vam očito neće uspjeti ono što je uspjelo Vašim kolegama u Splitu i socijalnim radnicima u Novoj Gradiški u slučajevima Kristiana Vukasovića i male Nikoll. Nećete uspjeti dokazati da je „sve bilo po PS-u“ i da sam si za svoju smrt u štrajku glađu ja „sam kriv“. Ne g. Sessa, ja sam slutio da je ovo moguće i zato sam u zadnjih 12 godina na Internet stavio more dokumenata, koji će dokazati da ste za moju smrt u štrajku glađu odgovorni, krivi Vi i ostali ovdje na str. 4-11 navedeni suci, g. Sessa!
Na kraju mogu samo još reći da me Vaše postupanje i postupanje ostalih radikalno korumpiranih sudaca koji su se u mojim predmetima, naočigled nezakonito sudeći, obijesno iživljavali i igrali mojim životom, meni nije logično. Znali ste, naime, da sam na Internet stavio više tisuća dokumenata, i da sam u prošlom štrajku glađu već izgubio 50 kg, a ponašali ste se, kao i Vaši imenovani kolege, kao da sve to ne znate.
Doista stoga, i Vi, i oni g. Sessa zaslužujete da ostane u povijesti zapamćeni kao ubojice čovjeka, samo zato jer Vam on nije dao mito, tj. kao „nezamislivi ljudski ološ“, baš kao što ja to Vaša kolegica, koja već gotovo 40 godina posjećuje psihijatra, još 1994. i prorekla.
Zar ne, g. Sessa?
_____________________________________
(Ante Vranković)
Prilog 1
50 SUDACA KOJI NAMJERNO SUDE i/ili POSTUPAJU NEZAKONITO:
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
1) Mladen Žeravica
2) Renata Pražetina Kaleb
3) Jasna Zoretić Rendulić
4) Božica Barlović
5) Ivančica Cvitanović
6) Vinko Mioč (Predsjednik suda)
PREKRŠAJNI SUD U HVARU
7) Maja Matković
OPĆINSKI SUD U STAROM GRADU
8) Jadranka Jeličić
9) Vesna Kuzmičić (Predsjednik suda)
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
10) Kristina Pavlović
11) Vesna Valetić
12) Željka Bajzek
13) Sanja Zec (Predsjednik suda)
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
14) Hrvoje Vučić
15) Davorka Ćurko Nasić
16) Vlatka Paškvalin Bošković
17) Gordana Zorica
18) Nataša Marahovec
19) Andrea Grahovac
20) Blaženka Butigan Matić
VISOKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
21) Branka Žigante Živković
22) Goranka Ratković
23) Anđa Ćorluka
ŽUPANIJSKI SUD U BJELOVARU
24) Mladen Piškorec
25) Antonija Bagarić
26) Pavle Piršljin
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
27) Tatjana Ivošević Turk
28) Mirjana Kralik
29) Lidija Vidjak
30) Ivan Turudić (Predsjednik suda)
31) Vjeran Blažeković (v.d. Predsjednik suda)
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
32) Zoran Sršen
33) Srebrenka Šantić
34) Sandra Juranović
35) Filka Pejković
36) Svjetlana Pražić
37) Dubravka Srečec Fletko
38) Veljko Miškulin (Predsjednik suda)
ŽUPANIJSKI SUD U VUKOVARU
39) Željko Marin
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
40) Irena Dikanović Terzić
ŽUPANIJSKI SUD U PULI
41) Zoran Šarić
ŽUPANIJSKI SUD U SISKU
42) Jadranka Krbot
ŽUPANIJSKI SUD U SPLITU
43) Ankica Matić
USTAVNI SUD RH
44) Antun Palarić
45) Marko Babić
46) Ivan Matija
47) Mato Arlović
48) Branko Brkić
49) Rajko Mlinarić
VRHOVNI SUD RH
50) Đuro Sessa (Predsjednik suda)
Prilog 2
MINUS 50 KG
Usporedna fotografija objavljena u
Večernjem listu od 29. kolovoza 2012., str. 17
Prilog 3
Ljudi iz Hrvatske ne bježe od siromaštva, nego od nepravde
Naše političke elite su dio problema, a ne dio rješenja. Oni su možda imali dobru namjeru, ali bili su koruptivni i needucirani. Nisu imali nikakvu strategiju, kaže Jurić…
Autor: 24sata Srijeda, 13.06.2018. u 11:36
Profesor i autor istraživanja “Iseljavanje Hrvata u Njemačku: EU migracijski val” Tado Jurić danas je u studiju 24sata rekao da je njegovo istraživanje pokazalo kako Hrvati ne iseljavaju iz ekonomskih razloga već iz socio-političkih.
BJEŽE IZ HRVATSKE Istina o iseljavanju: Još pola milijuna ljudi moglo bi otići – Među 1200 mladih proveli smo istraživanje tijekom 2017. godine. Pokrili smo cijelu Njemačku u kojoj živi oko 80 posto naših iseljenika. Događa se strateško pomicanje hrvatskog naroda iz istočne Europe u srednju.
POGLEDAJTE VIDEO: Dijagnosticirali ste četiri skupine motiva koji ljude tjeraju van? – Priča nije jednodimenzionalna. Najmanje su četiri uzorka, prvo politička etika i slabe institucije, dakle ljudi ne bježe od siromaštva nego od nepravde. Ljudi se žale na nedostatak poštenja, ljudi su željni pravednog društva. Kolika je migracijska baza u Hrvatskoj? – To je oko 800.000 ljudi. Otišlo je već 300.000 ljudi, ostaje još oko pola milijuna ljudi koji će možda otići. Nismo svjesni koliki je veliki gubitak za Hrvatsku kad visoko obrazovan čovjek ode u Njemačku i tamo radi npr. u skladištu. To je dobitak za Njemačku, ali gubitak za nas.
POGLEDAJTE VIDEO: ‘Država ne bi trebala ništa davati, samo neka ne oduzima toliko…’ Jesu li političari odgovorni? – Naše političke elite su dio problema, a ne dio rješenja. Oni su možda imali dobru namjeru, ali bili su koruptivni i needucirani. Nisu imali nikakvu strategiju. Ako vama iseli 350.000 ljudi i vi onda izađete s mjerama, meni je to u najmanju ruku neozbiljno. Država ne bi trebala nama ništa davati, samo nam ne bi trebala toliko oduzimati. Evo, recimo, u Njemačkoj je PDV na hranu sedam posto, a u Hrvatskoj 25 posto.
‘KRIZA UDARA PUNOM ŽESTINOM’ Turobna prognoza demografa Šterca: ‘Nećemo se oporaviti!’ Jedna od poruka: Bolje i Nijemcu služiti pa biti sit, nego Hrvatu pa biti gladan Kakvi su odgovori ispitanika, koji su vam ostali u sjećanju? – Zar mi je tata poginuo da bih služio Nijemcu? Ali eto, bolje i Nijemcu služiti pa biti sit nego Hrvatu pa biti gladan, jedna je od poruka. Neki pišu i da imaju osjećaj da su države na Balkanu nastale samo da ih se pokrade. Koji su još motivi odlaska ljudi? – Ljudi imaju prijatelje i rodinu u inozemstvu i postaje im sve lakše odseliti. S druge strane, Njemačka je snažan magnet i zanimljivo tržište koje je nama blizu. Mnogi odlaze i jer im je život postao monoton u malim mjestima. Veliki broj ljudi otišao je iz nužde i nije im lako. Neki ljudi se moraju zavaravati da vole biti tamo jer ne možete se vi više tek tako lako vratiti u ono od čega ste pobjegli.
POGLEDAJTE VIDEO: Postoje li ljudi koji su vam rekli da bi se vratili? – Vrlo malo, njih svega 15 posto razmišlja o povratku. Njih 40 posto kaže da će se vratiti u mirovini. Velik broj njih niti ne pomišlja na povratak jer su se dobro uklopili. Veliki povratak dijaspore svakako se neće dogoditi, o tome se priča još od 1990-ih i od toga treba odustati. Jedno je Hrvatska kad dođete turistički, a drugo kad ovdje živite.
ISTINA O ISELJAVANJU ‘Imala sam osjećaj da me moja Hrvatska iskoristila i ismijala’ ‘Nije ovo kraj hrvatskog naroda, ali mi smo u kući koja gori…’ Je li moguće zaustaviti odljev? – U pravilu to kad krene, to vam je kao gruda. Teško se to zaustavlja, to je efekt lavine. No, imamo primjer Poljske i Češke koje su zaustavile te procese i počele vraćati ljude. Nije ovo kraj hrvatskog naroda ni države, ali moramo reći, mi smo u kući koja gori, a na prvom katu biramo zavjese, ne ide to tako. Država je naša, političari ju ne mogu pretvoriti u svoj plijen. #tado jurić #iseljenici #iseljavanje
Izvor: https://www.24sata.hr/news/ljudi-iz-hrvatske-ne-bjeze-od-siromastva-nego-od-nepravde-577888
HOP
