Siniša Robnik, hrvatski branitelj je bio ranjen šrapnelom haubice od 203 mm, koja ima razarajući i zastrašujući razorni moment, od kojeg se lede žile.
Ranjen je u Vladislavcima. Šrapnel je imao 23 cm. Stradala je noga. Poslije rata je mogao, ali nije htio ići u mirovinu, sa svojom tvrtkom otišao je u obnovu i najveći neplatiša mu je bila država, koju je obranio.
Prevaren i ponižen odlazi u humanitarni rad. U zakladu biskupa Langa. Mnogima je pomagao.
Branio je ovu državu, nije se skrivao po podrumima i čekao fotelju. Bio je junak, obnovitelj i na kraju humanitarac.
Sa 2700,00 kn mirovine teško je živio. Mršav, izgladnio, on i supruga, jedva su preživljavali u trošnoj kućici.
-U Općini Črnomerec, odjel za branitelje Trg Francuske Republike 15 u Zagrebu, 27.listopada 2003, službena osoba Martina Zoroje mi je dala dokument ovog sadržaja;
Predmet utvrđivanja: Odustajanje od dijela zahtjeva za ozljedu za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata. Da taj dokument nisam potpisao, ne bih dobio uopće mirovinu.-rekao je Robnik prije 6 godina našem uredniku.
Prije smrti ovo je objavio Siniša Robnik:
“Za par dana mi je rođendan, no nema veze, dolazi za mnoge najljepši mjesec Prosinac od postavljanja Adventskog vjenca, Sv.Nikole, Djeda Božičnjaka dočeka Božića i Nove Godine. Za mene Borba sa četri raka. pogledam u frižder- prazan, pogledam u škrinju prazna, pogledam u smočnicu prazna, novčanik prazan….. trebam na zračenje a kako putovati kad nema goriva, covit mi neda da boravim u bolnici nego moram putovati na zračenja a iza toga predstoji mi priprema i kemoterapija. Doktori govore biti će uredu…. kako ako ne mogu do njih, Dođem u Zagreb gladan vratim se 250 km nazad doma gladan, prvo na vratima čujem od osmogodišnjeg sina,j esi li donio što tata, žena iz kuhinje viče evo sad će biti prežgana juha, ja odgovaram super to volim,a želudac se zaljepio za kičmu. svaki tjedan lijekovi i put me koštaju 2500 kn od kuda više, nešto su pomogli znani i neznani prijatelji ,no nažalost problem je i dalje prisutan. Otišao sam ranih devedesetih kao dragovoljac braniti domovinu, ranjen sam 1992 u kuk na Vuki , nema veze oporavak je bio dug ali iza svega postajem član Dobrovoljnog vatrogasnog društva polažem za čin vatrogasca prve klase. učestvujem kao takav na velikim i malim intervencijama od požara do poplava. No danas evo ne mogu ništa moram se liječiti ali kao da su mi leđa okrenuta nema dovoljno pomoći, možda ću morati i prekinuti liječenje i dogovoriti se sa Bogom ima li kod njega mjesta za mene…. Molim vas ne tražim puno ali da svatko koju kunu uplati moj bi ogromni problem bio riješen. Bit ću toliko slobodan pa vam objaviti par slika i brojeve mojih računa tko zna, možda će te i razumjeti..”
Nakon njegove smrti njegova djeca i žena su u teškoj situaciji. Mole za pomoć dobrih ljudi jer država nema razumijevanja.
Broj za uplatu:
HR 722484003236752865 ZVONKO ROBNIK
