TRENUTNO JE AKTUALNO ISPIRANJE MOZGA
Ispiranje mozga ima za cilj stvaranje osobe koja nema vlastito mišljenje već prihvaća i ponavlja tuđe, bez prosudbe.
Snažan i odlučan karakter ipak se ne može tako lako pokolebati.
Nije jasno kako su si neki ljudi dozvolili da im se ispere mozak do te mjere, da mislimo da je riječ o glupim pojedincima i da se to “normalnom” čovjeku ne može dogoditi.
Što je ispiranje mozga?
Termin ispiranje mozga počeo se koristiti pedesetih godina prošlog stoljeća, a označava nasilno mijenjanje osobnih uvjerenja, iako je samo ispiranje mozga postojalo i mnogo ranije. Radi se o nametanju pojedincu uvjerenja i ponašanja, koja nisu njegova vlastita.
Mnogi ispranih mozgova stanu na stranu svojih tamničara, zanemarivši obitelj i prijatelje kod kuće, ipak nije zanemariva.
U psihologiji se na ispiranje mozga gleda kao na tzv. reformu mišljenja koja spada u sfera društvenog utjecaja. Pa tako svakodnevno mijenjamo mišljenje o nečemu zbog utjecaja prijatelja, kolega i medija što se također može promatrati kao ispiranje mozga. Na čovjeka se može utjecati nagovaranjem, uvjeravanjem, edukacijom o toj temi, a samo ispiranje mozga je najefikasniji oblik utjecaja na nekoga iz razloga što kombinira sve moguće metode ne bi li se došlo do ostvarivanja cilja. No da bi ispiranje mozga bilo uspješno odnosno efikasno, osoba mora biti izolirana i ovisna o osobi, odnosno osobama koje joj nastoje isprati mozak, zbog čega se i većina ispiranja događa u logorima i kultovima.
Osoba koja nekom ispire mozak mora nad tom osobom imati potpunu kontrolu kako bi joj u potpunosti uspjela izbrisati identitet, pa tako upravlja time koliko će osoba spavati, onime što osoba jede i koliko, te upotrebom tuša i wc-a. Nakon što osoba u potpunosti izgubi svoj identitet, usađuje joj se novi sustav vrijednost, uvjerenja, i obrasci ponašanja.
Trajno ispiranje mozga kod čovjeka sa snažnom voljom i karakterom je nemoguće.
Tehnike ispiranja mozga
Američki psiholog dr. Robert Jay Lifton proveo je istraživanje na bivšim zatvorenicima korejskog rata u kasnim pedesetim godinama prošlog stoljeća. Utvrdio je da su prošli kroz više faza prilikom ispiranja mozga koje su započele napadom na njihovu osobnost, a završile usađivanjem novog identiteta. Lifton je na temelju tog istraživanja utvrdio više stupnjeva ispiranja mozga:
1. Napad na identitet osobe
2. Nametanje osjećaja krivnje pojedincu kojem se “ispire mozak”
3. Nametanje osjećaja da je iznevjerio sam sebe
4. Nakon toga slijedi faza u kojoj se osoba polako slama
5. Kad se uoči da osoba polako popušta, mijenja se taktika i prema njoj se počinje ljubazno ponašati
6. Osoba dobiva nagon da prizna što se od nje traži
7. Njezina krivnja se tad prvo kanalizira
8. A zatim osjećaj krivnje u potpunosti nestaje
9. Potom slijede napredak i sklad
10. Osoba na kraju u potpunosti poprima nov identitet
Svaka se od ovih faza odvija u izolaciji gdje su ostali društveni kontakti i oblici društvenog utjecaja onemogućeni i u kojoj je osobi onemogućena potrebna količina sna i hrane, a ako još tome dodate fizičku prijetnju, postaje jasnije zašto se sposobnost razlučivanja dobrog od lošeg kod te osobe pomutila.
Liftonove stupnjeve ispiranja mozga može se pojednostavniti na tri: slamanje osobe, uvođenje mogućnosti spasenja, te izgradnja novog identiteta.
Slamanje osobe
Osobu se uvjerava da nije ona kojom se smatra, te se ismijavaju njezina vjerovanja, i uvjerava je se u suprotno, primjerice “Ti nisi vojnik”, “Ti nisi muškarac”, “Ti se ne boriš za slobodu”. Meta je pod takvim pritiskom tjednima i mjesecima dok ne postane iscrpljena, dezorijentirana i zbunjena. Njegova uvjerenja slabe. Nakon što se uči da se osoba polako slama kreće se na nametanje krivnje i to u svakom pogledu, od pogrešnih poteza koji su je doveli u tu situaciju, preko toga da presporo jede, do te mjere da osoba počinje osjećati sram te se osjeća nesposobnom za bilo kakvu radnju ili misao.
Da bi pojačali sram koji osoba osjeća natjeraju je da se odrekne vlastitih uvjerenja, ali i onih koji ga dijele zajedno s njim, uključujući i vlastitu obitelj. Nakon što osoba osjeti još jači sram, kod nje se mogu uočiti određene psihičke smetnje, pada u depresiju, nekontrolirano jeca i gubi dodir sa stvarnošću.
Mogućnost spasenja
Nakon što su osobu potpuno iscrpili kako fizički tako i psihički počnu joj nuditi mogućnost spasenja. Pristupa joj se s dozom ljubaznosti, daje joj se voda i hrana, te se povećava interes za njezine patnje. Iscrpljena i osramoćena osoba osjeća potrebu da vrati nešto zauzvrat za novoiskazanu ljubaznost. Nakon svega što je prošao čovjek više ne zna što je učinio krivo, samo zna da je nešto učinio krivo, što omogućuje njegovom zatočeniku da kanalizira njegovu krivnju. Osobu se tad uvjerava da ona osobno nije učinila ništa krivo, već su jedino kriva njezina uvjerenja.
Izgradnja novog identiteta
Osobi se govori da ako želi i ona može izabrati “dobro”. Psihičkog ni fizičkog nasilja u ovoj fazi više nema, a osobi se nudi “ispravan put” i utjeha. Čovjek se u tom stadiju već odrekao vlastitog identiteta i sad prema njegovom mišljenju sam donosi odluku kojom prihvaća nova uvjerenja, te ne osjeća da mu je “ispran mozak”. Od silnog mučenja, osjećaja krivnje i srama sada se osjeća preporođeno.
Lifton je u suradnji s ostalim psiholozima pokušao doći do objašnjenja što utječe na to da se ljudima može isprati mozak. Otkrili su da ljudi koji se inače češće proispituju, nemaju u potpunosti izrađen karakter i skloni su osjećati krivnju općenito u životu, čime automatski postaju lakše mete za ispiranje mozga. Istraživanja su također pokazala da će ljudi koji su snažni vjernici ili meditiraju lakše izdržati ispiranje mozga.
Ispiranje mozga nekad i sad
Smatra se da se ispiranjem mozga koristio i Mao Tse Tung u svojem uvjeravanju nacije da je komunizam jedini ispravan put. Da ne zaostane za Korejancima CIA je navodno 1953. godine započela program MKULTRA u kojem se ispitanicima čak davali LSD da vide kako droga djeluje na mozak. Kongres je 1970. godine ukinuo eksperiment, premda neki tvrde da je eksperiment ipak opstao, ali u tajnosti. Postoji mnogo skeptika glede korištenja tehnika ispiranja mozga u Koreju, naime oni tvrde da je cijelo to iskustvo izmislila američka vlada kako bi opravdala svoje eksperimente. Mnogi smatraju da će se tehnike ispiranja mozga u budućnosti uvelike razlikovati od onih korištenih u prošlosti, a smatraju da će u te svrhe biti korišteni mikročipovi, ugrađeni u mozak, kombinirani s hipnozom.
Iako se ispiranje mozgova u kultovima razlikuje od onih u logorima i to čisto iz razloga jer se u kultove stupa dobrovoljno, princip koji se koristi je isti. U svakom slučaju radi se o udaljavanju od obitelji, vlastitih uvjerenja, izolacije i izgradnje novog identiteta. No upravo su kultovi najbolji dokaz da ispiranje mozgova djeluje, jer ako je riječ o privremenom učinku, zašto se javljaju sekte i slične skupine koje izvrše masovna samoubojstva. No ipak kao pozitivnu činjenicu valja istaknuti da se snažan, odlučan karakter ipak ne može tako lako pokolebati.-pripremila N. Landeka
HOP