Teške traume frustriranoga Aleksandra Vučića kojega su u radikalima tukli, ismijavali i ponižavali a sad bi kompleksaš htio glumiti velikoga mangupa i jakoga huligana .
Oporbena međumrežna postaja Nasaborba.com iz Beograda u tekstu pod naslovom “Vučićev prijatelj ga ponizio kao psa: Vučić se upišao u gaće i plakao pred svima!” iznosi kratki i burni vremeplov serijskih i višegodišnjih ponižavanja, gaženja, šutiranja, šamaranja i tjeranja obješenjačke sprdnje radikalskih spadala s nesretnim paćenikom Aleksandrom Vučićem dok je petnaest godina od 1993. do 2008. bio generalni tajnik Šešeljeve Srpske radikalne stranke. Nema tko ga tamo nije udarao i mlatio kao boksačku vreću. Nije ga tukao samo onaj tko iz sažaljenja nije htio. Bio im je svima predmet podsmijeha i poruge kao kukavica, šonjo, mjekušac, šmokljan… Kad se pod stare dane osilio, očito, riješio se slabić i mlakonja Vučić svime redom svetiti na najkrvavije zamislive načine. Iz sljedećeg priloženog teksta portala Nasaborba.com, što ga prenosimo u cijelosti, zorno se vide uzroci i posljedice današnjega nenormalnog ponašanja luđaka i manijaka Aleksandra Vučića. On je svu psihofizičku torturu u SRS-u od 1993 – 2008. mazohistički trpio bez imalo ljudskoga ponosa, časti i dostojanstva, a sad bi po stare dane želio naknadno popravljati lošu gol razliku postignutih i primljenih zgoditaka na tekmama igranim u mladosti. To ne može, sem u Vučićevoj prljavoj mašti i pokvarenim strastima. Sve u životu ide u svoje vrijeme… ali to nedozrela bitanga i baraba Vučić ne shvaća…
“Svi ljudi koji su dobro obavješteni o političkoj situaciji u Srbiji i o tome što se događa iza kulisa, dobro znaju da je Aleksandar Vučić oduvijek bio obična kukavica, koja je služila Vojislavu Šešelju da ode po burek, da donese gajbu pive, da se na njega izdiru i da ga rade budalom. Ruku na srce, ne treba mnogo truda od budale napraviti budalu.”
Suze picoustoga princa Ace Vučića
“Jednom prigodom je Aleksandar Vučić plakao u zahodu kada ga je Šešelj najbrutalnije izvrijeđao i ošamario. Aca Stefanović, tadašnji član SRS-a, prije dolaska u stranku Vučića i generalni tajnik SRS-a, vidio je Aleksandra Vučića kako plače, te je otišao kod Šešelja i to mu priopćio. Na to je crveni vojvoda odgovorio njegovom poznatom retorikom sa “Ma, ko mu jebe mater. To je običan luđak. Samo privlači pozornost.”; “On je lud, on je lud”, govorio je tada mladi Aleksandar Vučić za Vojislava Šešelja, drhteći poslije maltretiranja, ali nije shvaćao ono što će se dogoditi. A to je bilo da je on sam postao luđak, mnogo opasniji čak i od luđaka Šešelja, jer Vojislav Šešelj je samo visokofunkcionalni psihopat. ali mali Alek će postati veliki Alek i veliki psihopat. Događaj što će biti opisan u nastavku teksta, o tome će govoriti.
Popišani i poplašeni tajnik picousti Alek
Kako su ljudi iz Šešeljeva osiguranja vidjeli da Aleksandar Vučić služi za zajebanciju i sprdnju, nisu mogli ostati imuni na to. Vučićev kum Petar Panić Pana je to prvi primijetio. Derao se na njega, zlostavljao ga, ćuškao ga, a Aleksandar Vučić je sve to prihvaćao sa smiješkom, dok je u glavi samo čekao trenutak kada će se moći svima osvetiti za sva maltretiranja. Njegov kum Pana ga je toliko ponižavao, da je u jednom trenu i sam Vojislav Šešelj kazao Pani da prestane to Vučiću raditi. Ipak, jedne noći uz malo dobre glazbe, dobroga alkohola i dobroga društva, dogodila se posljednja psina što je dotukla Aleksandra Vučića i napravila od njega zlotvora i ranjenu zvijer kakva je i sada.
Teška depresija zbog neostvarene ljubavi
Pana je znao da je Vučić upao u tešku depresiju, jer je Likana, inače muškarac koji se osjeća kao žena, ostavio svoga mlađanog ljubavnika Aleksandra Vučića, a BIA je onda zamela tragove da se nikad ne bi doznala Vučićeva seksualna orijentacija. Mlađani Vučić je toga dana ostao doma i nije htio doći na radikalsku feštu uživati u hrani, piću i mladim djevojkama, te je Pana u zenitu noći odlučio nazvatti ga telefonom. Promijenio je glas, da ga Vučić ne bi prepoznao, predstavio se lažno kao ubojica i zaprijetio mu smrću. Vučić je prvo plakao, molio ovoga da to ne čini, ne znajući tko je iza druge strane telefonske žice. Na kraju, otrčao je u stožer radikalne stranke uplakan i drhteći. Tada je Šešelj prvi puta vidio kako Vučićevo lice podrhtava i igra, što je samo bio znak da se psihoza javlja. A, onda je pogledao u njegove hlače, koje su bile mokre. Pa, ovaj se upišao, prokomentirao je Šešelj, da bi na kraju svi nazočni radikali prasnuli u grohotni smijeh, koji je potrajao do kraja noći. To izrugivanje i beskrajno ismijavanje upišanoga i uplakanoga Vučića je potrajalo do 2012. godine, dok upišani bivši generalni tajnik SRS-a nije postao sadašnji Ludi Diktator. Sada se on smije, a svi ostali plaču u upišanim hlačama… i mi skupa s njima…”
Tako Srbi zbore o svome upišanom i uplakanom diktatoru Vučiću. Nekad su oni svi zajedno gazili njega, a sad on gazi njih. Kolo sreće se okreće, zasigurno sad misli poremećeni Vučić. No, da ne postoji u stvarnosti ni on, kao i sve te spodobe oko njega, takve nikakve ne bi trebalo izmišljati na ovome svijetu. Svi oni skupa s Vučićem, sve i da ih uopće i nema, kao beskarakterne nakarade i moralne nakaze nitkom, nikada i nigdje u životu ne bi nedostajali.
Izvor: Nasaborba.com
Dragan Ilić
HOP