KAKO PREPOZNATI LJUDE POKVARENOG SRCA
1. Ljudi pokvarenog srca stručnjaci su u stvaranju zabuna, pometnji i svađa.
Oni:
izvrću činjenice
obmanjuju
lažu
izbjegavaju preuzimanje odgovornosti
negiraju stvarnost
izmišljaju priče
zadržavaju informacije za sebe
2. Ljudi pokvarenog srca eksperti su u zavaravanju drugih svojom slatkorječivošću.
Ali ako pogledate plodove njihovog života ili ako se povedete njihovim riječima, vidjet ćete da se takve osobe nikada ne mijenjaju i da ne ulažu u rast i razvoj.
Njihov život je iluzija i duševna hrana im je patnja drugih ljudi!
3. Ljudi pokvarenog srca uvijek žele kontrolirati druge ljude, a oni su sami sebi najviši autoritet.
Odbacuju povratne informacije i konstruktivni kriticizam, sami stvaraju pravila po kojima žive, ne obraćajući pažnju na moralne norme.
4. Ljudi pokvarenog srca često igraju na simpatije dobrodušnih ljudi sa svrhom obmanjivanja.
To ovako izgleda: traže samilost, ali je sami ne pružaju.
Traže toplinu, oprost i intimnost od osoba o koje su se ogriješili bez imalo empatije prema bolu koji su uzrokovali i bez stvarne namjere da pokušaju popraviti ono što su učinili ili da pokušaju vratiti izgubljeno povjerenje.
5. Ljudi pokvarenog srca nemaju savjesti i ne znaju što je kajanje.
Čak i nemaju namjeru pokušati se boriti protiv svoje zlobe – zapravo, uživaju u njoj – a sve pod maskom određenog plemenitog karaktera.
Kreativnost mafije koja je duboko ukorijenjena u Hrvatskoj može se uspoređivati sa najnagrađivanijim hollywoodskim filmovima. Ni pljačke iz prošlosti nisu još razriješene, a oni su već smislili plan i strategiju kako ostvariti nove.
Pljačku ovakvih razmjera nije moguće provesti bez koordinacije sudova, FINE, policije, sudskih vještaka, stečajnih upravitelja, DORHa i Vlade RH koja na sve to šuti i mirno gleda.
Uporedo sa nesmiljenom pljačkom putem nelegalnih kreditora koja je Hrvatskom harala proteklih godina, na snagu je 01.10.2012. godine stupio i Zakon o predstečajnoj nagodbi. Točno 82.435.251.981,39 kn potraživanja riješeno je u predstečajnim nagodbama, od čega je nagodbi sklopljena pred sudom u iznosu od 45.049.774.639,05 kn. Pažljivom analizom tvrtki, sudionika predstečajnih nagodbi vrlo lako se mogu pronaći upravo one koje su dužnici ugaslih fondova i agencija o kojima je načinila izvješće Državna revizija, i čije nekretnine su „otišle u stečaj“.
Nekim čudom, vlasnici društava u današnjim predstečajnim nagodbama isti su oni, čija sada već ugašena društva nisu bili u mogućnosti vratiti sredstva primljena od Fonda za razvoj i zapošljavanje, a koja su im isplaćivana uz vrlo nisku kamatu. Drugim riječima, svih ovih godina pokazali su da ne znaju zarađivati, znaju samo trošiti.
Najveću ulogu u cijelom poslu posljednjih 20 godina imaju suci, stečajni upravitelji i likvidatori, osobe koji po nalogu suda preuzimaju vlast nad imovinom tvrtki u stečaju ili u likvidaciji i dijele ju po svojem nahođenju, šakom i kapom kome žele, sve to bez ikakvog nadzora i provjere. Po istom sistemu i oduzimaju, jer ravnoteža ne smije biti narušena. Da bi jednom dali, drugom moraju oduzeti.
Da se vratim malo na pravosuđe. Ovršni postupak je strogo formalan postupak, sve mora biti usklađeno sa ovršnom ispravom. Ako nešto nedostaje ili je drugačije, sud bi morao prijedlog za ovrhu odbaciti, ali to ne čine ili čine rijetko.
To znači da SUD ne poštuje i ne primjenjuje zakon jer Rješenje o ovrsi mora pratiti ovršnu ispravu.
Jučer listam dokumentaciju iz ovršnog postupka u koje je ovrhovoditelj Raiffeisenbank Leibnitz. Sud je odredio ovrhu u korist Raiefeisenbank Leibnitz GmbH, društvo sa ograničenom odgovornošću, međutim takva pravna osoba nije upisana u sudski registar Republike Austrije (točnije NE POSTOJI). U sudskom registru u Austriji upisana je Raiffeisenbank Leibnitz eGen, zadruga sa ograničenom odgovornošću, što je potpuno drugi pravni oblik.
U prvom slučaju primjenjuje se Zakon o trgovačkim društvima, u drugom Zakon o zadrugama.
Zadruge smiju financirati samo svoje zadrugare, a zadrugari imaju pravo na podjelu dobiti. Ne sjećam se da je itko od ovršenih od strane austrijskih zadruga sudjelovao u dobiti. Možda su dobit dijelili oni sa famozne liste vlasnika tajnih računa…..
Nadalje u istom slučaju, ugovor o kreditu sklopljen je sa Raiffeisenbank Leibnitz eGen (Genosenschaft-zadruga), u zemljisni knjigama hipoteka je upisana u korist Raiffeisenbank Leibnitz GmbH (Geselschaft-društvo sa ograničenom odgovornošću). Takva pravna osoba ne postoji, nije upisana u sudski registar, pa je hipoteka upisana u korist nepostojeće pravne osobe. Nejasno mi je kako je zemljišno knjižni odjel uopće mogao upisati u zemljišne knjige nešto što u ispravama ne piše.
Nadalje, sud je proveo čitav ovršni postupak u korist nepostojećeg ovrhovoditelja GmbH, dok su ovršna isprava, ugovor o kreditu, sklopljeni sa pravnom osobom istoga imena, ali zadrugom.
U zaglavlju svih ugovora nije označeno tko je u ime pravne osobe potpisao ugovor o kreditu, isto se ne može razaznati niti sa zadnje strane, na kojoj su potpisi ovlaštenih osoba, a što je jako bitno jer ugovor potpisan od neovlaštene osobe ne nastaje.
Žalbu ili prigovor na Rješenje o ovrsi treba uvijek napisati, i ukazivati na procesne povrede, apsolutno bitne povrede ZPP-a, pogrešnu primjenu materijalnog prava (ako je pogrešno primijenjen zakon), i pogrešno utvrđene činjenice ako postoje propusti suda koje sam u prethodnom statusu nabrojala.
Ugovor o kreditu i bjanko zadužnica nisu ovršne isprave ako nisu solemnizirane. Za njih vrijede i drugi zastarni rokovi. Ako ste dug plaćali, sudu morate dostaviti dokaz (uplate) i tražiti da se ovrha proglasi nedopuštenom.
HOP
