Činjenica je da u Hrvatskoj živi jedan manji broj Srba. Za ovu svrhu zanemarimo sad nedavnu neslavnu prošlost dijela te manjine, to su ljudi kao i svi ostali. Potrebno je te ljude, on kaže „ohrabriti“ da se izjasne Srbima, da govore srpskim jezikom i da su pripadnici SPC. Kad Pupovac kaže „ohrabriti“, to je ovdje termin s okultnim značenjem – radi se o ovladavanju njihovim umovima kojima će Pupovac upravljati iz fotelje svojim daljincem. Pupovac je stručnjak za persuaziju. Njegova definicija persuazije glasi: „…ovladavanje  umom  ljudi  pomoću  riječi. …. uvjeravanje,  nagovaranje  i  zavođenje  s  lingvističkim  i paralingvističkim  sredstvima.“, o čemu je pisao u svom poznatom radu pod naslovom: „Persvazivnost“. U toj njegovoj definiciji samo još nedostaje u letku korištena riječ „ohrabrivanje“.

Čemu ih prisiljavati da se izjasne onako kako se osjećaju? Tko se takvim smatra, tako će se izjasniti. Zašto uopće ikog prisiljavati na išta? Tu nikakve prisile ne smije biti, to je popis, ako podatci ne budu realni, popis ne će biti valjan. Njegovi popisivači sigurno ne će biti neutralni, nego vrlo pristrani. Saborska većina svojevremeno odbila je Pupovčeve amandmane koji su podržavali ovakvo pristrano popisivanje, ali to očito ne sprječava vladajuću koaliciju SDSS-a, HDZ-a i Državnog zavoda za statistiku da djeluju kao da su ti amandmani usvojeni, a ne s razlogom odbačeni.

Popisivači ih nadalje trebaju „ohrabriti“ persuazivnim metodama (koje će ih Pupovac u međuvremenu naučiti), da se izjasne da govore srbijanskim jezikom. Zašto ih treba „ohrabriti“ na to? Zato jer je to laž, oni takvim jezikom ne govore, a tim jezikom nikad nisu govorili ni njihovi predci, osim možda manjina u Srijemu.

Prema podatcima DZS materinski jezik hrvatskih Srba je HRVATSKI jezik, i to kod 75 % tog manjinskog stanovništva, iz čega logično sliedi da se hrvatski Srbi na popisima stanovništva redovno i plebiscitarno izjašnjavaju za hrvatski jezik kao svoj jezik. Čak i Teslin materinski jezik, prema njegovim školskim dokumentima, bio je hrvatski, iz čega proizlazi i materinski jezik njegovih pravoslavnih roditelja, ostalih predaka i rođaka. Današnji hrvatski Srbi nikad nisu govorili srbijanski, nego su kao doseljeni pravoslavni Hrvati iz npr. Turske Hrvatske, oduvijek govorili hrvatskim jezikom. Također, dio govornika staroslavenskog jezika koji je došao iz Turskog carstva, prešao je izravno s tog jezika na hrvatski jezik.

Za svakog sljedbenika zločinačke velikosrbske ideje, Srbin je samo pripadnik SPC koji govori srbijanski, svi drugi Srbi (katolici, muslimani, etc…) za njega su drugorazredni Srbi jer velikosrbijanska ideologija koju njeguje paraobavještajna organizacija koja se lažno predstavlja SPC, na njih nema nikakav utjecaj.

HOP