Je li u Srbiji na pomolu svenarodni antivakserski ustanak protiv prisilnog cijepljenja?
Jedna od najneobjašnjivijih tekovina i ostavština jednoumnog komunističkog totalitarnog sustava je i duboko usađivana i ukorijenjena svijest politički ljevičarski orijentiranih ljudi kako im je u slučaju neke goleme epidemije ili pandemije bolesti spas leži u neizostavnom cijepljenju. Bez ikakve provjere i bez bilo kakve doze sumjičavosti ideološka pastorčad ljevičarskih političkih pokreta diljem svijeta manijakalno hrli ka cjepivu i u današnje vrijeme, jednako kao i prije više desetljeća, kad su čovječanstvo s vremena na vrijeme pogađale razne epidemije. Dakako, jedan od najgorljivijih pristaša obveznog cijepljenja je i Aleksandar Vučić, dijete komunizma kretenizma, odgojen u duhu ideala cijepljenja kao nekog znaka raspoznavanja i umjetnog pripadanja mainstream zajednici. Operiran od razuma i bilo kakvih naznaka kritičkog mišljenja, Vučić kani poput njemu sličnih vlastodržaca novog svjetskog poretka, nametnuti pučanstvu Srbije obvezno cijepljenje. Za sad ga u tome sprječava Ustav, koji niječe prisilno cijepljenje stanovnika Srbije protivno njihovoj volji i želji. No, znajući kako je Vučiću slovo Ustava bitno koliko i otirač za noge, za očekivati je da posegne i za takvim izazovom, premda je svjestan kako mu je to opasno igranje s vatrom. Narod je uvelike ogorčen njegovom tiranijom, te bi mu se takav suludi potez lako mogao obiti o glavu i vratiti kao teški bumerang.
Usprkos svemu, srbijanski državni mediji, listom pod izravnim nadzorom njihovoga gospodara Vučića, već dulje vrijeme vode kampanju obveznog cijepljenja, pozivajući se na nedavne selektivne mjere obveznog cijepljenja za liječnike, profesore, te uniformirane ljude u policiji i vojsci, koji se državnom narednom moraju cijepiti, primjerice u Francuskoj i Grčkoji još nekim zemljama. U službu promidžbe obveznog cijepjenja stale su i agencije za istraživanje javnog mnijenja u Srbiji popt Ipsosa i Laboratorija, organizirane skupine istražitelja javnog mnijenja na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Tko god pozna način rada i djelovanja takvih politički programiranih agencija, zna da one služe za stvaranje umjetnog privida stvarnosti o društvenm zbivanjima. Svaka politička stranka, bilo u vlasti, bilo u oporbi, može naručiti istraživanje po svojoj mjeri i javnosti plasirati lažne rezultate istraživanja, s obzirom da su prije cijele akcije istraživačkog pothvata, vlasnici agencija uvijek izuzetno novčano podmazani i potplaćeni širiti laži u korist naručitelja istraživanja. U Srbiji zlotvora Vučića to i više nego drugdje u svijetu dolazi do izraza, budući i nema utjecajnih i javnosti dostupnih agencija, koje bi napravile po svijesti i savjesti pravo i stvarno istraživanje odraza mišljenja ljudi, kako po pitanju narodnoga raspoloženja o potrebi cjepljenja, tako i o nizu drugih društvenih i životnih tema.
Ipsos marketing, agencija u vlasništvu Srđana Bogosavljevića, nekad člana i pristaše Demokratske stranke, a sad potkupljenog i prodatog čovjeka za Vučićeve Judine škude, lansirala je niz dvosmislenih i nelogičnih odgovora ispitanika u svezi nametnute režimske teme tobožnje potrebe “obveznog cijepljenja” pučanstva Srbije radi preventive od famoznoga koronavirusa. Navodno, polovica Srba vjeruje po Ipsos marketingu, kako cijepljenje treba biti dobrovoljno, a druga polovica naroda je mišljenja da mora biti obvezna ili za sve ili samo obvezna za određene skupine zanimanja, primjerice liječnike, prosvjetne radnike, policajce, vojnike… Koliko su u lažima kratke noge Bogosavljevićeva Ipsos marketinga, najbolje govore njihove serijske laži o broju cijepljenih u Srbiji. Ipsos je naveo kako je 55% ljudi u Srbiji cijepljeno, a u stvarnosti pelcano je manje od 48% stanovništva Srbije I ta brojka je prenapuhana, ako se ima u vidu samo postotak pelcanih punoljetnih osoba. Samo 38% punoljetnih građana Srbije je primilo obje doze cjepiva, ali to i Vučićeve agencije za obmanjivanje javnog mnijenja, kao i mediji za sustavno mozgopranje, od naroda kriju kao zmija noge. Smijehotresno zvuči laž Ipsos marketinga kako samo 7% stanovništva Srbije ne kani uopće primiti bilo kakvo zaštitno cjepivo. U zbilji više od pola naroda je izričito protiv cijepljenja.
Prljava mašta i pokvarene strasti Ipsos marketinga nemaju granica, te vele da ima svega 31% neodlučnih u Srbiji koji ne znaju hoće li ili neće primiti cjepivo, pri čemu je navodno najviše onih najmlađe životne dobi od 18 – 29 godina. Među njima je 62% protivnika cijepljenja. Posebno poglavlje istraživanja Ipsos marketinga, urađenog po naputku kriminalca Aleksandra Vučića su stavovi građana Srbije o nizu tobožnjih povlastica, što slijede kao nagrada u vidu štapa i mrkve, onima što se odluče pelcati. U daljoj raščlani teme, 51% ljudi u Srbiji vjeruje da cijepljenje mora biti samo dobrovoljno, a nasuprot tome 34% Srba misli da reba biti obvezno smao za ljude određenih zanimanja, izloženih većem stupnju rizika od zaraze. Prema Ipsosu 15% Srba drži stajalište kako cijepljenje mora biti bezuvjetno i zakonski obvezno za sve ljude u Srbiji. To je ta šaka Vučićevih zaluđenih i zaglupljenih luđaka, luđih i od njega samoga. Teško je vjerovati prevtljivcima iz Ipsos marketinga i u podatak kako je veći postotak fanatičnih pristaša fiksanja iglom na srpskome selu nego u srpskome gradu. Nekih 39% srpskih seljaka je zaslijepljeno lažima srpske državne promidžbe kako bez cijepljenja nema života ni nakon smrti, a 30% naroda u srpskim gradovima su postali robovima te iste životne zablude. Na sjeveroistoku Srbije više nasjedaju lažima paklenoga stroja Vučićeve medijske promidžbe, te mu tamo vjeruje 41% naroda, dok mu je potpora u akciji cijepljenja u Beogradu i Vojvodini samo 30%. Tko je pratio kronološki ovaj niz postavljenih pitanja Ipsos marketinga i odgovora anketiranih, lako će uočiti neslaganje matematičkih brojki na srodna i logički ukrštena pitanja i odgovore ispitanika. To ih nije spriječilo nastaviti serijom daljnjih obmana i iznišenja podataka lažnog, naručenog i po želji srpskih vlasti, projiciranog ispitivanja raspoloženja Srba o potrebi “obveznoga cijepljenja.”
Stariji su podložniji konzumenti Vučićevih laži, te 65% njih zaglupljenih i zombiranih misli da cijepljenje mora biti obvezno, jer im je tako rekao gospodar njihovih slugeranjski, jadnih i biednih života, šizofreni paćenik Vučić. Još ako izmisli i podari im besplatno napravu
zvanu mozak eliminator, tko bi bio sretniji od tih Vučićevih fanatika? Za sreću su takvima dostatne male stvari da ih učine veselim. Ipak, samo 20% Beograđana je takvoga gledišta od potrebi obveznog cijepljenja. U psihologiji Srbina je da će nešto, makar i protivno njegovom temeljnom i početnom stavu i načelu ponašanja, prihvatiti suprotno prvotnom ubijeđenju, ako na koncu od svega može izvući neku opipljivu materijalnu korist. Poznajući mentalitet Srba, njihov gazda Vučić zaigrao je u Covid plandemiji upravo na tu psihološku kartu. Otuda i oni njegovi javni pozivi podmićivanja ljudi da za prosjačku sumu novca od deset ili dvadeset eura nagrade za pelcanje prodaju dušu vragu i zdravlje, a možda i živote primanjem neispitanoga cjepiva stave na kocku.
Idući tom psihologijom obezglavljene mase, što bespogovorno i nekritički slijede zamisli njihovoga raspamećenoga vođe Vučića 63% Srba tvrdi kako svi što ulaze na teritorij Srbije, neovisno jesu li stranci, ili su oni sa srpskim putovnicama, moraju imati potvrdu o cijepljenju. Svih 57% Srbaje stava kako bi potvrda o cijepljenju bila učinkovita u osiguranju putovanja i velikih događaja na otvorenoj sceni, a 51% njih to prvenstveno podrazumijeva u sklopu posjeta glazbenih koncerata ili sportskih nadmetanja. Koristoljublje i zadovoljenje malim, sitnim, ali ujedno i tako bitnim zadovoljstvima, što zabavu i razonodu znače, prosječnom Srbinu su ponekad razlog korijenitoj promjeni mišljenja po pitanju potrebe cijepljenja. Tu srce nadvadava zdrav razum, a takvi ljudi su narodski kazano, laki za održavanje u pokornosti Vučićevu sutavu jednoumlja i bezumlja. Lako je Vučiću sa takvima, kao što je i svakom vozaču lakše i jednostavnije održavati malolitražni automobil, nego vozilo koje zahtijeva veću potrošnju goriva. Vučićevim podanicima dostatno je kao i pisma i mačkama lutalicama samo jesti, piti, spavati i razmnožavati se. Većina Srba, njih 52% je protiv sumanute zamisli podivljalog Vučića i njegovih podrepaša da su ne može ubuduće uči bez potvrde o cijepljenju u ugostiteljske objekte, prodavaonice, urede… Prošlog tjedna uputili su još jednu prozirnu provokaciju javnosti Srbije, kako nitko neće moći ući u frizerski salun bez potvrde o cijepljenju!? Nema što, glavni pastir srpskoga stada i prvi čoban cijeloga čobanluka Vučić i dalje šiša na nulu stado ovaca za šišanje. Ona nadaleko poznata vuna woolmark kvalitete nije ni za prinijeti vuni ostriganih ovaca iz Vučićeva stada. Što je najveći crnjak, što ih takve sve više i sve jače gnjavi i davi kao zmija žabu, to stado ovaca sve više ponizno bleji čobanu Vučiću, glavnom ovnu u srpskome stadu ovaca. Njemu su 2012. Srbi okačili kao ovnu predvodniku stada zvono oko vrata, a sve dvonoge ovce u Srbiji idu poslušno i pokorno za njim, dok ih ovan Vučić vodi na pojilo… premda većinu dvonogih ovaca lako prevde žedne preko vode… Oni se ne bi zvali ovcama kad b skužili kako ih vuk u janjećoj koži vodi na klaonicu.
Lani je Vučić kao i svaki pastir stada kojim željeznim korbačem vlada, pokušao kao i svaki dželat i mafioz zatvoriti Srbe u usred ljeta bez ikakvoga razloga i bilo kakvog pravog povoda mjesecima u kolektivni kućni pritvor nalik kavezu za ljude,radi tobožnje zaštite od širenja i daljnjeg prijenosa Covida 19. Svjetska plandemija bezumlja dobro je došla maloumniku Vučiću kao izlika pravljenja cjele Srbije velikom umobolnicom. I onda je planuo svenarodni srpanjski otpor naroda, koji je prijetio prerasti u spontanu narodnu bunu, štoviše i ustanak s ciljem obaranja Vučićeve zloglasne tiranije. Kabadahija Vučić je borbenom konjicom, dresiranim i razjarenim vučjacima, uz vodene topove i do zuba naoružane redarstvenike bojevim streljivom i otrovnim kineskim suzavcem, snagom pendreka i batina ugušio ustanak u najavi. Pritom je zasijenio i negdašnjeg čileanskog fašističkog diktatora Salvadora Pinochea. Tu je jedva dobio bitku, ali ako ponovno pokuša isti scenarij i sam je svjestan da uzvratni sraz s gnjevnim narodom lako može izgubiti. Boji se i otkaza poslušnosti sve nezadovoljnije policije i vojske, možda i više nego bijesa naroda, te nije više siguran da gubitkom vlasti može sačuvati živu glavu na ramenima. I zato mu je taktika odugovlačenja odluka o svim bitnim pitanjima postala trenutačno jedini mogući izbor. Izvjesno je da će mu se na koncu i to ispostaviti kao strategije ptice svrake. No, Vučićev bolesni um i zli naum nije u stanju to razlučiti. Nije sad lako, a još manje zahvalno, biti u koži vuka u janjećoj koži Aleksandra Vučića.
Dragan Ilić iz Beograda za HOP
HOP