Vođe klana glavosječa Belivuk i Miljković na sudu izjavili da su im mafijaški šefovi Vučić i Vulin, srpska policija i pravosuđe šute a Srbija se očitovala kao kriminogena država
Već danima mediji u Srbiji i njenom okružju, ali i diljem svijeta stalno izvještavaju o otvorenoj sprezi mafijaškog podzemlja i mafijaškog nadzemlja, oličenoga u vlastima kriminogene države Srbije. Mi smo godinama na stupcima našeg HOP portala iscrpno i opštirno pisali o mafijaškoj državi Srbiji i svim njenim mafijaškim satelitima u domeni regionalne politike, ali i o njihovim organiziranim pljačkaškim i razbojničkim bandama. Vidimo da su sad svi ostali mediji odjednom postali znanstveno istraživački nastrojeni, pa hajmo reći žargonski, “mangupi”, te naširoko i nadugačko tek sad pišu o poveznicama klana Veljka Belivuka i njegove desne ruke Marka Miljkovića s najvišim dužnosnicima srbijanske države Aleksandrom Vučićem i Aleksandrom Vulinom. Kao iskusne i prokušane ljude nas ništa ne može i ne smije iznenaditi i zaskočiti po pitanju mafijanja srpske države i njenih plaćenih kriminalaca i ubojica. Ipak, proteklog i ovog tjedna situacija se krajnje zakomplicirala za mafijašku vlast glavnog šefa srpske mafije Aleksandra Vučića i ministra srbijanske policije Aleksandra Vulina. Njih dvojicu su na saslušanju pred srpskim sudom glavni optuženi i organizatori zloglasnog mafijaškog klana Veljka Belivuka aka Velje Nevolje i Marka Miljkovića, izravno označili kao svoje mafijaške bossove i naručitelje svih morbidnih radnji otmica, iznuda, prebijanja i mučkih i okrutnih ubijanja ljudi uz strašna i užasna odsijecanja glava nalik divljim afričkim plemenima ili svirepim i surovim meksičkim kartelima.
Vrijedilo je svih ovih dana malo pričekati razvoj situacije u Srbiji glede ovog nezapamćenog i nepojmljivog zločina srastanja i stapanja države i mafije u jednu organsku cjelinu, da bi se mogao dati jedan sveobuhvatni osvrt i imala potpuna slika i najjasnija predodžba. Kao što smo svi mogli zamijetiti, usprkos svim navedenim dokazima, predočenim kroz izjave dvojice glavnih optuženih zločinaca i ubojica Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, srpska policija, kao i državno odvjetništvo i sudstvo mudro šute. Tako šutnjom kao znakom odobrenja zločina i sami sudjeluju u brutalnim zločinima Belivukova klana uz otvorenu potporu kriminogene (para)države Srbije. Sem reagiranja značajnog broja političkih stranaka, poglavito onih prozapadne političke orijentacije, u javnosti Srbije nema nikakvih ozbiljnijih prosvjeda naroda. Glavni razlog toj znakovitoj šutnji naroda izvjesno leži u potpunoj medijskoj blokadi pod paskom ratnog i poratnog zločinca, a kao što vidimo i glavnog šega srpske mafije Aleksandra Vučića. U svim sredsstvima javnog (dez)informiranja javnosti Srbije ubilačka banda Veljka Belivuka i Marka Miljkovića lažno je predstavljena odvojenom i samoorganiziranom skupinom teških i ovejanih kriminalaca, koji po zamislima tvoraca srpskih medijskih i političkih laži, podvala i prijevara, navodno nemaju nikakve poveznice s ubilačkim režimom Vučića i svih njegovih trabanata poput Vulina, Dačića, Šešelja i ostale bagre.
U stvarnosti, međutim, Belivukov klan je bio samo oruđe u rukama Aleksandra Vučića i Aleksandra Vulina za krvavi i okrutni razračun s političkim suparnicima, s time da je Veljku Belivuku i njegovom prvom pomagaču mafijaškoga klana Marku Miljkoviću zločinački tandem organizatora i političkih pokrovitelja mafije Vučić i Vulin dao odriješene ruke u Belivukovu i Miljkovićevu osobnom poravnanju mafijaških računa s pripadnicima drugih srpskih razbojničkih i pljačkaških bandi, posebice narko kartela ili članova huliganskih grupa nogometnih klubova iz Srbije. Narko bande i nogometni huligani su pretežito na popisu mučki i gnjusno ubijenih žrtava Belivukova i Miljkovićeva mafijaškog klana. Budući su politički dio mafijaškog posla Belivuk i Miljković skupa sa svojim najbližim mafijaškim kompanjonima radili u korist Vučića i Vulina, to su im njih dvojica pružili za uzvrat policijsku i sudsku zaštitu nakon izvršenja serijskih otmica, prometa narkotika i masovnih ubojstava. Očito, dok se jak vanjski čimbenik oličen u Sjedinjenim Američkim Državama i njene sigurnosne službe, poglavito FBI i DEA, nisu umiješali u slučaj, što radi srpskog obrta heroinom i kokainom prelazi granice zanimanja uskog unutarnjeg pitanja srbijanskog političkog taloga i žabokrečine, sve srbijanske institucije od mafijaške(para)policije, te do vrha srbijanskog krivosuđa, šutnjom su bili izravni suučesnici nagadnijih i najodvratnijih radnji Vučićeve i Vulinove političke mafije, kao i njihove ispostave u vidu organiziranoga kriminala srpskoga podzemlja, točnije Belivukova i Miljkovićeva klana kao Vučićeve i Vulinove produžene ruke.
Nikad ni Vučiću, niti Vulinu, niti bilo kome iz kriminalne hobotnice mafijaške države Srbije ne bi palo na pamet uhititi svoje višegodišnje suborce Veljka Belivuka, Marka Miljkovića i ostale brojne članove njihove zloglasne bande, da se, očigledno, za cijeli slučaj nije zainteresirao inozemni faktor. Uostalom, sam Veljko Belivuk aka Velja Nevolja na suđenju je izjavio kako je sve prljave mafijaške poslove radio po nalogu Aleksandra Vučića, počev od prijetnji, ucjena i zasrašivanja Vučićevih političkih suparnika, preko kontrole nad huliganima NK Partizan da prestanu skandirati parole: “Vučiću, pederu!”, te do nadzora i potpune sigurnosne kontrole sudionika gay parade u Beogradu ili kako bi pederi Vučić i Vulin ili lezba Ana Brnabić radije kazali “Parade ponosa”, te do Belivukova razbijanja prosvjeda taxi udruge Car Go, što je lani masovnošću pobunjenih i ekonomski potlačenih, izrabljenih i nezadovoljnih taxista dovelo do prometnog kolapsa glavnim gradskim prometnicama u Beogradu, te se jedan socijalni bunt taxista mogao oteti kontroli i prerasti u masovnu političku pobunu naroda protiv Vučićeve diktature. Nabrajajući vlastite lavovske zasluge za održavanje Vučićeve vlasti u Srbiji najbrutalnijom silom, okrivljeni uhićenik Veljko Belivuk zvani Velja Nevolja, namjerno je zaboravio istaknuti još tri kapitalne stvari što ih je odradio skupa sa svojim prvim pomagačem Markom Miljkovićem za glavne šefove mafijaškog klana Vučića i Vulina. U svome iskazu obrane pred srpskim sudom, okrivljeni Belivuk je prešutio činjenicu da je njegova banda žestoko tukla u proljeće 2017. i sve slučajne prolaznike namjernike, kamoli pristaše oporbe, što su zviždali i negodovali prigodom Vučićeva proglašenje za predsjednika Srbije. Isto tako, Belivuk niti riječi nije progovorio o sudjelovanju njegove razbojničke bande u teškom prebijanju prosvjednika na ljetošnjim narodnim prosvjedima u Beogradu uperenim protiv Vučićeve nakane ponovnog uvođenja izvanrednog stanja u Srbiji radi tobožnje zaštite od porasta zaraze od Covida 19, njegovog svojevrsnog oruđa u borbi za iživljavanje i zlostavljanje naroda Srbije. Također, Belivuk nije izravno označio Vučića kao tvorca zamisli o kući strave i užasa u prigradskom naselju Ritopek na obali Dunava, gdje su Belivuk i Miljković, kao i velika skupina njihovih mafijaških suradnika odrubljivali glave ljudima, pekli ih na ražnju, sjekli im ruke i noge, vadili im oči, topili lješeve kiselinom i onda ostatke osakaćenih, iskidanih dijelova ubijenih žrtava, stavljali u strojeve za mljevenje mesa. Monstrumi Belivuk i Miljković nisu ništa manji ili ništa veći monstrumi u ljudskom obličju od Vučića i Vulina kao glavnih naredbodavaca njihovih zvjerskih zločina sadističkih ubojstava ljudi iz strasti manirom najtežih i okroljelih krvoloka divljeg i životinjskog poriva. Morbidne životinje Vučić i Vulin su tjednima na srpskim dalekovidnicama prikazivali fotografije unakaženih i osakaćenih ljudskih tijela. Fotografije su zaprimili od MUP-a, ali u privitku obavijesti, sve sa priloženim snimkama masovnih pogubljenja ljudi, izvedenih ritualnim divljačkim obredima, nije bilo upute kriminalcima Vučiću i Vulinu da bi im se pribavljanje alibija pokazivanjem fotografija zlodjela njihovih plaćenih ubojica moglo vratiti kao bumerang kad uhićeni koljači Belivuk i Miljković propjevaju pred sudom. I tu se klupko počelo odmotavati kad su Belivuk i Miljković pred srpskim sudom izjavili da su sve zločine radili po nalogu Vučića i Vulina.
Za razliku od glavnog ubojice Belivuka, njegov prvi pobočnik u izvršenju serijskih zločina Miljković otišao je i korak dalje od Belivuka u svome iskazu obrane pred srpskim sudom. On je jasno poručio kako se prvi puta u životu sreo s Vulinom 2019. godine u noćnom klubu “Gotik” u Beogradu u blizini Karađorđeva trga, te da mu je sugovornik Vulin predstavljen unaprijed od strane Vučića kao čovjek od njegova najvećeg povjerenja, s kojim može dogovoriti sve poslovne kombinacije kao da razgovara i osobno s njim. Budući je Miljković imao potvrdu i od Belivuka da u Vulina može imati povjerenja kao da priča s Vučićem, netom su si otvorili karte u razradi kriminalnih kombinacija. Po riječima Miljkovića sam Vulin je osobno birao i izarao kuću strave i užasa za mučenje, zlostavljanje i ubijanje ljudi u naselju Ritopek na krajnjem obodu prigradske općine Grocka, a na obali Dunava. U početku uzajamnih mafijaških pregovora i dogovora Miljkovića i Vulina, prvotno je Miljković ponudio dvije kuće s druge strane Dunava, a koje s banatske strane od Pančevačkog mosta pripadaju u širem smislu rubnim i prekodunavskim područjima gradske općine Palilula. No, u zbilji naselja Borča, Ovča i Krnjača, gdje je Miljković nudio Vulinu dvije kuće kao moguća odredišta mučenja, prebijanja, sakaćenja i ubijanja ljudi u njihovom združenom zločinačkom pothvatu, djeluju godinama i već nekoliko desetljeća kao zasebna funkcionalna cjelina, pripravna i za izdvajanje u novu i posebnu općinu. Vulinu se nisu dopale lokacije dvije kuće za mučenje i ubijanje ljudi, što mu ih je kao Vučićevu izaslaniku i povjereniku u razgovorima s Miljkovićem, uz Belivuka, jednog od dva glavna izvršitelja zločina masovnih ubojstava, naručenih od strane Vulina i Vučića, te mu je savjetovao potražiti bolje rješenje. Miljković je to prihvatio, tim prije što mu je mafijaški savjetodavac Vulin kazao kako bi bilo još i neobazrivo i krajnje opasno uzeti bilo koju od te dvije kuće kao mjesta mučenja i ubijanja ludi nepoćudnih režimu, jer sam Marko Miljković u tom kraju živi, svi ga poznaju, te bi prije ili kasnije netko od njegovih susjeda mogao posumnjati u njegove djelatnosti. Da ne bi bili otkriveni u zločinačkom pothvatu već u samome začetku mafijaških akcija, Miljković i Vulin odlučili su potražiti kuću strave i užasa na drugoj strani Dunava u naselju Ritopek. Vulin je bio oduševljen tom trećom kućom, što ju je Miljković predložio kao odredište za njihov zajednički plan ubijanja ljudi. I od tad kreće serija ubojstava s pečatom srpskog državnog terorizma i banditizma, neviđenog i nepojmljivog europskoj uljudbi. U dodatnom iskazu sudu Miljković je podsjetio njegove Belivukove naručitelje svih zločina Vučića i Vulina da su još 2016. godine on i Belivuk osobno zakopali oružje za izmišljen pokušaj “atentata na Vučića” u Jajincima blizu Avala, gdje je privatni posjed obitelji Vučić sve s kućom, vikendicom i njihoovm prvatnom vinarijom. Tužiteljstvo je odbacilo lažnu kaznenu prijavu nepostojećeg “atentata na Vučića, ” baš kao što je iste godine odbacilo i lažnu prijavu izmišljenog pokušaja atentata na Vučićeva brata Andreja, opet nakon mafijaški podmetnutog i uskladištenog arsenala oružja u jednog garaži u Novom Beogradu, a zamislite filmskog scenarija “atentata u pokušaju,” u blizini kuće Andreja Vučića!? Naravno, ntkom u politički instrumentaliziranom tužiteljstvu Srbije nije palo na pamet pozvati na kaznenu odgovornost podnositelje lažne kaznene prijave, a to su dakako Aleksandar i Andrej Vučić, kao ni armiju njihovih suučesnika u lažnom uznemirenju javnosti, a samo radi skretanja pozornosti od onih uistinu bitnih i životno važnih ekonomskih tema osiromašene Srbije pod vodstvom šefova svih kriminalaca u Srbiji, a to su osobno Vučić, Vulin, Dačić i njihov guru vođa iz sjene Šešelj.
U svakoj normalnoj zemlji Vučić i Vulin bi nakon izjava uhićenih kriminalaca Belivuka i Miljkovića što ih izravno terete i optužuju kao organizatore zločinačke udruge, smjesta bili pozvani na saslušanje, najprije u policiji, onda i u tužiteljstvu, Ali, u mafijaškoj državi Srbiji vođe političke mafije, kao i njihovoga mafijaškoga ogranka iz srpskog podzemlja, gdje su Belivuk i Miljković bili samo Vučićevi i Vulinovi egzekutori naručenih ubojstava, kolovođe mafije Vučić i Vulin javno se i medijski brane sinkroniziranim napadima na nevine i nedužne ljude. Našli su nekoliko stotina javnih ličnosti, točnije ljudskih prikaza i utvara, što su imenom i prezimenom stali svojim potpisima peticije za “obranu lika i djela, časti i dostojanstva” njihovog voljenog predsjednika Vučića!? Svakako, ako ikad u Srbiji bude poltičkih promjena, taj cijeli popis dragovoljnih suradnika i lobista mafije među javnim ličnostima treba sačuvati, odmah ih procesuirati i osuditi kao i gazde im Vučića i Vulina na višegodišnje ili višedesetljetne robije. Pederi Vučić i Vulin, kao i lezba Ana Brnabić, braneći neobranjivo, nazivaju dojučerašnje miljenike i njihove plaćene režimske ubojice Belivuka i Miljkovića psihopatama, sociopatama, patološkim lažljivcima i ubojicama što si žele napraviti olakotnu situaciju tobožnjim podmetanjem grijeha Vučiću i Vulinu!? Koliko treba biti glup na ivici debiliteta, pa povjerovati da bi ubojice i koljači Belivuk i Miljković, kojima ne gine zaslužena i opravdana doživotna robija za sva zla što su počinili, imali razlog lažno prozivati Vučića i Vulina kao svoje naraedbodavce zločina, ako im je zorno da ionako nikad neće izaći iz zatvora. Baš zato što su toga svjesni, jasno je da su u ovom trenutku ta dvojica divljih ubojica, posljednji na svijetu koji bi imali razloga lagati. Oni i tako ne mogu imati veće otegotne okolnosti izvršenja zločine od ovih s kojim se s pravom terete, samo što dvojica kriminalaca Belivuk i Miljković, nemajući sad što izgubiti, žele raskrinkati i Vučića i Vulina kao prave i istinske šefove mafije, gdje su njih dvojica, kao i ostali članovi mafijaškog klana bili tek puki terenski izvršitelji zločina naručenih od strane Vučića i Vulina. Dakako, srbijanski šef narko kartela iz sjene Ivica Dačić stao je javno uz Vučića i Vulina, baš kao i ludača i glupača Ana Brnabić.Svakodnevno, pristižu nove izjave i novi dokazi u prilog činjenice da Srbijom vlada okorjela mafija, zasigurno dostojna crvene Interpolove tjeralice. Vidjeli smo prije nekoliko dana kako Srbija preko svojih državnih terorista izvozi banditizam i vandalizam u ličko mjesto Srb u srcu Hrvatske. Nazočili smo proljetos kako je u akciji biološkog rata trovanja bosanskih muslimana otrovnim i vremenski dotrajalim cjepivima opasne i smrtonosne sadržine kineskog Sinopharma i indijskog Astra Zeneca, ratni i poratni zločinac i u miru nastavio ratnu politiku biološkog uništenja Bošnjaka islamske vjere. Koliko jučer, srpski blatoidi i toaletoidi optužili su istodobno Vlade Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kosova da zajedničkim snagama i izjavom njihovim najviših dužnosnika i svih bitnih političkih uzvanika, navodno pokušavaju “uništiti Srbiju!?” nametanjem Inzkove rezolucije o pravnoj obveznosti priznanja ratnog zločina genocida ratnih postrojbi pod zapovjedništvom osuđenog srpskog ratnog zločinca generala Ratka Mladića i njegovih suboraca nad muslimanima Bošnjacima u srpnju 1995. u Srebrenici. Srbija ne priznaje niti jednu odluku međunarodnih sudova, koja joj ne paše. Srbia razumije samo jezik gole i sirove sile. Tako se ponaša i u ratu, ali i u miru, očito iz srpskoga kuta, kao zatišju pred možebitno neku novu ratnu buru u režiji ubojica i koljača Vučića, Vulina, Dačića i njihovog zajedničkog učitelja i uzora, osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja.
Dragan Ilić
HOP
