Medicnska sestra jedva preživjela prvu dozu, odbila je drugu dozu cjepiva!

Nisam ovo pisala da sakrijem svoj identitet, da se zaštitim od gubitka posla ili ponajmanje da pokrivam bilo kakav kako kažete biološki rat i sl.

Pisala sam anonimno isključivo iz razloga što sam znala da će ovo potaknut raspravu, komentare i postavljanje pitanja na koja ja nemam adekvatan odgovor. Jer, ja sam jednako kao vi zbunjena, zabrinuta, da ne kažem ljuta i tužna. Jer ako mi zdravstveni djelatnici nećemo virovat našoj struci, tko bi trebao?

Tom sam se logikom i vodila kad sam odlučila primit 1. dozu. Kao što vidite, dozu sam primila tek 20.7., nakon dugog razmišljanja, da ne kažem nagovaranja od strane struke.

Ja sam se vodila onom, misli na druge, jer radim na terenu, sa starijom, rizičnom skupinom. Ja nisam htjela biti dio ikakvog eksperimenta, već sam htjela svojim činom pridonjet zajednici, u nadi da će ovo sve uskoro biti iza nas.

Poznajem puno ljudi koji su primili 1, 2 doze, bez ozbiljnih nuspojava, bar ne za sad. Al isto tako, vidim iskustva drugih ljudi i zato sam odlučila podjelit svoje.

Nikome nisam i neću reći nikad cijepi se il nemoj, to treba biti slobodna odluka svakog pojedinca.

Ja mogu samo podilit ono što sam ja doživila nakon 1 doze, a na svakom onom tko se pita primit cijepivo ili ne je da sam odluči, da donese racionalnu i logičnu odluku, vodeći se svojim uvjerenjima.

Ja sam se bojala i te 1 doze iz razloga što sam prije 2 godine, sa samo 25 godina doživila i čudom preživila srčani udar u trudnoći, uzrokovan krvnim ugrušcima.

36 tjedana sam si svaki dan davala niskomolekularni heparin i čudom smo nas 2 danas žive.

Moja je doktorica upoznata sa mojim stanjem i mojom poviješću bolesti, a na moj upit i zabrinutos oko cijepljenja mi je rekla, citiram:

“Marija, tvoje stanje nije kontraindikacija za cijepljenje, moraš se cijepiti”.

I otisla Mare po dozu, virujući struci, liječnicima.. jer smatram da su oni stručniji ljudi, od kako kažu, jedne sestre.

Osobitno me zabrinjava, što ta ista doktorica sad izražava zabrinutos zbog primanja 2. doze.

Kako to sad? Jel ona zna nešto što ja ne znam? I što to točno?

Zbog nastale situacije sam izrazito zabrinuta oko primanja 2. doze i u slučaju ako hematolog kaže da bi je trebala primiti, ja neću to učiniti.

Jer kako da vjerujem struci koja tako olako mijenja svoje mišljenje.

Mogu reći, možda je sreća u svemu tome što sam sestra i što sam nadam se na vrijeme primjetila da se nešto sa mojim organizmom događa.

Nadalje, zbog povijesti bolesti- krvnih ugrušaka, ne mogu sa sigurnošću reći da je sve to uzrokovano isključivo cijepivom, ali smatram da je moje stanje trebalo uzet u obzir i prije nego što se sve ovo dogodilo.

U ponedjeljak idem vaditi krv, te ću vas sve rado obavjestiti o rezultatima, dimera pogotovo, jer je to ono što u ovom svemu najviše zabrinjava po mom skromnom mišljenju.

Na pitanje bili preporučila ili ne, ne želim da ispadne, rekla “luda” Mare, ja nikom neću reći da ili ne i time utjecat na ičiju odluku i nekog možda time dovest u opasnost.

Kad kažem opasnost, ne mislim samo na opasnost od nuspojava cijepiva, već i samog oboljenja od korone. Ja sam podjelila iskustvo, da ljudi budu upoznati sa mogućim nuspojavama, a na ničije odluke ne želim utjecati.

Moje je iskustvo takvo, što ne znači da bi vaše bilo isto. Znam samo da ću i dalje tražiti stručno mišljenje liječnika i ukoliko hematolog kaže da je u redu da primim drugu dozu, onda će to fino napisati na nalaz i potpisati, jer netko treba preuzet odgovornost.

Dosta je pranja ruku bilo. Naravno, drugu dozu nemam namjeru primiti, al bi baš volila vidit nekoga da potpiše i preuzme odgovornost. Iskustvo dijelim isključivo iz razloga da ljudi na vrijeme prepoznaju moguće nuspojave, te da oni koji se odluće ipak cijepiti budu informirani i svjesni mogućih posljedica. Jer ako bi naša struka išta trebala učinit sad, onda je to dobra opservacija, uočavanje nuspojava i pravovremena reakcija.-piše jedna medicinska sestra.