Sumrak peto- stoljetne vladavine
U pariškoj Sveučilišnoj Biblioteci Jezika i Civilizacija, poznatoj BULAC, upriličena je aktualno, navodno, do sredine mjeseca, izložba posvećena pod nazivom “Otomanke i Otomani na prelasku stoljeća”/Ottomanes et Ottomans au tournant du siècle/.
Posvećena kasnom periodu turske vladavine, sastavljena je od djela i publikacija iz biblioteke profesora Jeana Deny/1879-1963/.
Podijeljena na pet tematskih cjelina, obrađuje kraj otomanskog carstva. Posjetitelji se najprije upoznaju sa književnošću davnog vremena. Knjige obiluju portretima savršenih kućanica i majki, naspram anti junakinja, “korumpiranih zapadnim načinom postojanja i odijevanja”. Mnoštvo eseja i skripta obrađivalo je mjesto i ulogu žena, u otomanskom društvu.
Autori su istraživali zašto žene uglavnom imaju komplicirana i nesretna postojanja. Jedni su optuživali vjeru, drugi utjecaj zapadnih kultura, kojima su žene darovale pažnju i poseban značaj, odijevanjem i isticanjem nakita. Prema piscima davnog perioda, nisu razumjele kako postaju zatvorenice osobnog tijela i sredstvo za isticanje i primjenjivanje, nekontroliranih, muških nagona.?!
Društveni i politički nemiri
Zanimljivo je kako su sačuvane brojne, objavljene knjige i djela pa ilustracije stanovnica carstva.
Pisale su o moralu, pristojnom ponašanju i ophođenju, šivanju, publicirale kuhinjske recepte ali i poeziju. Istaknut je značaj njihovih prijevoda svjetske književnosti, kao i različitih osnova pravopisa i gramatike europskih jezika. Postavka otkriva i načine izražavanja, te jezične grupe brojnih žitelja, pa njihovo razvoj.
Nakon ‘Mlado-Turske’ revolucije 1909 godine, pojavljuju se i satirični te humoristički časopisi.
Žene su, također, bile među najviše obradovanim sadržajima. Često su objavljivane njihove odjevne performanse ; evolucija od tradicionalne odjeće do modernih, suvremenih oprava, posebno cipela, s visokom potpeticom.
Zapadni način odijevanja je fascinirao ali i šokirao muškarce, iz zadnjih godina Turskog carstva.
Naglašen je i početak kraja dominacije na tzv. političkom Balkanu, gubljenje oblasti, nakon balkanskih pobuna između 1875 i 1878 godine te rusko-turskih sukoba 1877 i 1878, pa različitih nemira koki su trajali do Prvog svjetskog rata.
Konflikti su nekadašnje prostrano carstvo smanjili na mali dio, čije je središte bila Anadolija.
Kasni period se odlikuje i političkim previranjima.Naglašava se vladavina sultana Abdulhamida II, poznata u svijetu kao “politički apsolutizam”, pa ukidanje Ustava 1876. godine praćeno zatvaranjem Parlamenta, koje je prouzročilo stvaranje moćne opozicije.
Članovi pokreta “Mladi Turci” su izvan zemlje oformili “Ittihad”, Odbor za jedinstvo i napredak, koji će nakon obaranja sultanove vlasti, biti jako kritiziran.
Otomanski pisci su nastojali ispoljiti osobne frustracije, a glasno su negodovali zbog gubljenja teritorija.
Nastojali su, znanstveno, objasniti pad carstva. Publici se predlaže i kratka kronologija turske vlasti, zahvaljujući različitim udžbenicima i administrativnim spisima vlade.
Predviđeno trajanje izložbe do 13. kolovoza će se zbog zanimanja i posjećenosti produžiti do kraja mjeseca.
