Domagoj Sajter, profesor s Ekonomskog fakulteta u Osijeku, doktorirao je na temi stečajeva, ujedno je i kvalificirani stečajni upravitelj. On je izradio znanstveni rad o stečajevima u kojima navodi:
Tijekom 17 godina u Hrvatskoj je provedeno više od 14.000 stečajeva sa stečajnom masom u iznosu od 112,4 milijarde kuna. Kad se tome pridodaju podaci Svjetske banke, prema kojima vjerovnici u hrvatskim stečajevima u prosjeku ne uspiju naplatiti ni trećinu svojih potraživanja, nejasno je, kamo je isparilo 68 milijardi kuna imovine koja se u nekom trenutku našla u stečaju.
Sajter je u svom znanstvenom radu “Stečaj: okvir za malverzacije ili za namirenje vjerovnika i rehabilitaciju povjerenja” iznio podatak da je tih 14.000 stečajeva vodilo 250 stečajnih upravitelja, koji su na njima legalno, putem propisanih naknada, zaradili ukupno 6,8 milijardi kuna bruto, a tih 250 stečajnih upravitelja i 14.000 stečajnih postupaka u 17 godina nadziralo je samo 50 sudaca. Sajter navodi i da stečajni upravitelji nemaju obvezu podnositi detaljne troškovnike postupka, a tijekom istraživanja zaključio je i da “ako se nakon zaključenja stečaja naknadno pronađe neka imovina dužnika, prihodi od njezina unovčenja najčešće se isplaćuju stečajnom upravitelju kao nagrada, rjeđe vjerovnicima”.
STEČAJNA MAFIJA
Gotovo sam sigurna da minimalno 20% poduzetnika ima iskustva sa stečajnim upraviteljima koji su bezočno i bez emocija rasprodavali imovinu iz stečajne mase za sitne novce. Nikome nije u interesu bilo da tvrtke opstanu i da posluju, da proizvode, najbitnija je imovina.
Dio te priče o “stečajnoj mafiji” piše i 24express, iako sam osobno pisala o brojnim slučajevima, a mnoge činjenice još nisu ni izašle u javnost…. Stečajna mafija gora je od kuge, gora od koronevirusa, samo što nitko taj problem ne liječi, jer uglavnom, uvijek isti krug ljudi od zajedništva i sprege sa stečajnim upraviteljima i sucima ima materijalne koristi …….. Uostalom, kako se uspjelo postići da Hrvatska ima 200 super bogatih obitelji, zatim nekih 200-500 manje bogatih, ostalo ispod srednjeg ranga, i sirotinja?
Evo priče o sucu Kovačiću i kako se zahvaljujući stečajevima bogatila njegova obitelj.
U stečajnom postupku nad tvrtkom Pleper ostao je stan od 52 metra četvorna u ulici Suhopoljski put 7/1 u Zagrebu. Stan, prema procjeni vještaka vrijedan 570.000 kuna, od travnja 2013. godine prodavao se na dražbama. Na njih sedam nije bilo zainteresiranih, a na osmoj je stečajni sudac Kovačić dodatno snizio cijenu na 200.000 kuna, s tim da su oni koji su htjeli sudjelovati na njoj morali uplatiti 10.000 kuna jamčevine. Kao najbolji ponuđač stan je 10. lipnja 2014. godine dobila tvrtka MAL konzalting, kojom je upravljala Branka Rajković, majka Aleksandre Mažić, po cijeni od 201.000 kuna. No istražitelji nisu pronašli dokumente koji pokazuju da je uplaćen polog od 10.000 kuna niti ostatak novca za stan nego su utvrdili da je po nalogu suca Kovačića novac iz Termocommercea u stečaju poslužio za kupnju tog stana, koji je na kraju pripao njemu a da za to nije platio ni kunu. MAL konzalting je, naime, ugovorom od 18. prosinca 2017. godine nekretninu prenio na Mariju Papić, nećakinju sučeve supruge Ivanke. Papićeva je, pak, 2. siječnja 2020. godine prenijela nekretninu na Doru Pokos, sada Kovačić, suprugu sučeva sina Patrika, čije je prebivalište na adresi u Suhopoljskoj od 19. prosinca 2018. godine. Kovačić je, na primjer, 25. travnja 2019. godine, kao sudac zadužen za vođenje postupka nad stečajnim dužnikom Tempo d.d., sa stečajnom upraviteljicom Ivom Petanjek te u dogovoru s Vlastom Jagarčec Gajda naložio računovodstvu suda da iz depozitnih sredstava stečajnog dužnika 1,7 milijuna kuna uplati na račun tvrtke Seget najam plovila, koju je vodila Gajda. Stečajna upraviteljica je, kako bi opravdala isplatu, u svom izvješću o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase neistinito prikazala vjerovnicima da iznos od 1,7 milijuna kuna predstavlja trošak zaštitarske službe koja je osiguravala objekt Tempa koji je prodan na javnoj dražbi. Time je Tempo oštećen za 1,7 milijuna kuna. Novac izvučenim preko tvrtke Seget najam plovila sudac je iskoristio i za kupnju stana na zagrebačkom Vrbiku vrijednog oko 790.000 kuna. Od veljače do ožujka 2019. tamo je, piše u kaznenoj prijavi, živjela sučeva kći, a zatim je Vlasta Jagarčec Gajda stan darovala udruzi Piko. U računovodstvu je to bilo proknjiženo kao donacija. Riječ je o udruzi ljubitelja životinja i mladih koju je u srpnju 2019. godine osnovao sučev sin Patrik.
Kad ne bila riječ o drugom zakonu iz 2020.g., za koju gospodin Plenković kaže da je upravo savršen obzirom da je izglasan jednoglasno i Saboru RH, rekla bih da je riječ o Zakonu o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, izglasan jednoglasno u Saboru RH na snazi od 29.07.2017. I tada je postignut konsenzus između svih stranaka, na zakon nije bilo primjedbi, gotovo savršen zakon do 27.11.2020. kada je ukinut, gotovo isto jednoglasno odlukom Ustavnog suda RH NN 131/20
Iza zakona ostali su neriješeni problemi, gorčina, i ogromni sudski troškovi iz parnica u kojima su sudovi naprasno, gotovo preko noći odbijali tužbe jer zakon nije bio usklađen sa propisima EU
Da ovaj video nije snimljen danas, pomislila bih da je snimljen te 2017 godine…….a kakva će sudbina biti Zakona o obnovi i vlasnika kuća oštećenih od potresa, tko zna…
VIDEO:
https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=4299190406783022&id=100000763164616
HOP