Prošlo je nekoliko dana od bombastičnog naslova u Slobodnoj Dalmaciji, koji navodi kako su susjedi imali pravo te kako je Općinski sud u Splitu potvrdio da Marko Perković nije vlasnik svoje terase.
Predmetni naslov je munjevito obišao sve progresivne i demokratske redakcije u Hrvatskoj, u medijskom prostoru su se počeli pojavljivati slavodobitni članci, internetska ljevica je počela otvarati Spumante pjenušce, a ja sam odlučio malo pričekati, tek da im za koji dan pokvarim zadovoljstvo.
Uvjeravati vjerno čitateljstvo i simpatizerstvo lijevih medija u nešto suprotno onome u što oni žele vjerovati je ćorav posao, pa ovaj tekst i nije tu toliko da se njih uvjeri i u što, nego tek da pojasnim onima koji bi htjeli doznati a koji. čitajući i gledajući lijeve medije to nažalost ne mogu.
Nije njima do informiranja nego do formiranja.
Jedne prilike sam naveo kako na ovoj temi lijeva propagandna mašinerija rafala poput alkoholiziranog čimpanze s određenim poteškoćama, nalik na Parkinsonovu bolest kod ljudi, pa u tom rafalanju sve bitno promaše.
Međutim, baš kao što je Denis Farinna u legendarnom filmu koji se kod nas prevodio kao “Zdrpi i briši” greškom utokirao nesretnog Metkozubog Tonyja, kojega je glumio slavni velški nogometaš Viine Jones, slavniji po ponašanju izvan terena nego na terenu, tako je i domaći medijski čimpanza greškom pogodio one koji su dovedeni da budu na njihovoj strani.
Uvod je malo povelik, ponajviše da obeshrabri sve one kojima je domet praćenja, kakva slika i tri rečenice, pa da se takvi u što manjoj mjeri nađu u raspravi ,budući kod nas funkcionira pravilo, “što manje znaš u više se toga petljaš”.
Analiziramo li dakle dopis Općinskog suda u Splitu, možemo utvrditi upravo suprotno onome što se navodi u naslovu i pozamašnom tekstu u kojemu je jedino jasno da autoru ništa nije jasno, ali za potrebe svojega nezahtjevnog čitateljstva sipa pojmove, baš kao djeca koja izgovaraju čudne riječi sa stranim akcentom koje trebaju glumiti strani jezik, da bi impresionirale djecu sugovornike koji o tom jeziku pojma nemaju ali o naglasku tog jezika, kako iz crtanih tako i nekih drugih filmova, imaju.
Pokazivanje neznanja uobličeno u upitu, neću komentirati ali odgovor svakako, budući tih nekoliko rečenica govore sve.
Sud navodi kako je na nekretnini a to je nekretnina gdje stan ima odozdolni Branko, kojega iz nekoga meni nepoznatog razloga razloga zovu i Branko Barikada, te terasu Marko Perković, te je opisana kao zk.č 44/2, upisana u zk.ul.broj 17230 k.o. Split, provedeno djelomično etažiranje pri čemu je 115 suvlasnika svoje suvlasničke dijelove povezalo s posebnim dijelom nekretnine dok su tri preostala suvlasnička udjela od 339/9551, 339/9551 te 323/9551 ostala “nepovezana sa samostalnom uporabnom cjelinom”.
Jedan od tih suvlasničkih udjela je i udio Marka Perkovića, pa sama definicija potvrđuje da se radi o prostoru, kvadratima ili kako god hoćete koji imaju kakvoću biti samostalna uporabna cjelina, odnosno predstavljaju površinu koja je podobna sa samostalni posjed.
Zbrojimo li sve suvlasničke udjele koji se odnose na suvlasnički dio posebnih dijelova-etažno vlasništvo, odnosno kvadraturu istih, dobiti ćemo zbroj udjela odnosno kvadratnih metara kvadrata, koji kad se zbroje sa suvlasničkim udjelima (ova tri preostala) daju zbroj od 9551, kako udjela tako i kvadratnih metara prostora, podobnog za posjedovanje.
Tri suvlasnička udjela od 339/9551, 339/9551 te 323/9551 time predstavljaju površinu i suvlasničke udjele, koji se ne mogu nazvati “zajedničkim dijelovima nekretnine” u smislu zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nego udjelima koji mogu obuhvaćati određeni prostor podoban za samostalni posjed.
Zajednički dijelovi nekretnine su oni dijelovi koji su nepodobni za samostalni posjed, poput, stubišta te koji služe kao zajednički odnosno kao oni čija se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenog posebnog dijela nekretnine, kako to lijepo propisuje odredba čl. 67. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
Sud je time, faktički naveo da izjava kolegice Sloković, kako se radi o zajednički dijelovima nekretnine u smislu čl. 67. st. 6. ZV nije valjana, a nesretni novinar je gađajući svuda samo u metu ne, pokosio i članicu svojega tima.
Ako su dakle svi raspoloživi etažirani kvadrati raspodjeljeni suvlasnicima koji su dakle svoje posebne dijelove etažirali, te svi njihovi etažirani suvlasnicki dijelovi odgovaraju suvlasnickim udjelima nekretnine, kome onda pripadaju preostali kvadrati?
Radi se upravo o kvadratima koji zauzimaju površinu onoga što neznalice novinarske nazivaju krovom a u naravi su terase. Jedna od njih pripada Marku Perkoviću, za nju je platio bivšem vlasniku te je od istoga uveden u samostalni posjed.
Odozdolni Branko pak ima svu silu suvlasničkih udjela te raznoraznih prostora, koji su etažirani.
Etažno vlasništvo znači da pojedini suvlasnik i formalno svoj samostalni posjed vrši na posebnom-određenom dijelu nekretnine, koji dio po veličini odgovara udjelu u suvlasništvu nekretnine, pa mu nije potrebno dokazivati posjed, nego etažnim vlasništvom isključuje sve ostale suvlasnike iz posjedovanja svoga dijela nekretnine-etažnog vlasništva.
Jasno, svaki etažni vlasnik je i suposjednik zajedničkih dijelova nekretnine, samo što se iz očitovanja Općinskog suda u Splitu, jasno može razaznati da suvlasnički udjeli 339/9551, 339/9551 i 323/9551, a jedna od njih pripada i Marku Perkoviću, nisu zajednički dijelovi iz čl. 67. st. 6. ZV.
Naime, nije moguće biti suvlasnik nekretnine samo u odnosu na zajedničke dijelove nekretnine, bez mogućnosti posjedovanja i prostora koji ne ulazi u ono o čemu govori čl. 67. st. 6. ZV.
Sud nadalje navodi kako su isprave na kojima se temeljio upis vlasničkih prava pa tako i Marka Perkovića, ispunjavale materijalne pretpostavke za upis u zemljišnu knjigu, kao i da su u vrijeme upisivanja vlasništva, od strane stjecatelja, pa tako i Marka Perkovića, egzistirale sve pretpostavke za valjan upis.
Prevedeno ljevičarima, Marko je na zakonit način stekao nekretninu, kupivši je od prethodnog vlasnika, koji mu je izdao tabularnu izjavu te ga uveo u posjed nekretnine.
Zaključak?
Sud je na na način kako to pravnici razumio u potpunosti opisao slučaj ,dakle na način koji lijevi novinari ni uz najbolju volju ne mogu razumjeti.
Sud potvrđuje da taj “krov” kako ga nazivaju neuki redakcijski jurišnici, nije krov u smislu zajedničkih dijelova nekretnine nego se radi o prostoru koji je pogodan i podoban za samostalni posjed, pri čemu je Marko Perković nedvojbeno samostalni posjednik terase, koja je u potpunosti takve kakvoće da, obzirom na pripadnost njegovom stanu i odvojenost od okoline, predstavlja ograđeni prostor koji pripada domu.
Svi ostali suvlasnici su svoje suvlasničke dijelove povezali sa posebnim dijelom u kojemu vrše posjed i u omjeru u kojemu su suvlasnici nekretnine.
tako i odozdolni Branko, koji je vlasnik posebnih jedinica -etažno vlasništvo:
– 36. suvl. udio 26/9551 od 26,10m2,
– 46. suvl. udio 25/9551 od 24,50m2,
– 47. suvl. udio 27/9551 od 27,20m2,
– 97. suvl. udio 2/9551 od 2.06 m2,
– 98 suvl. udio 166/9551 od 166,03m2,
– 99. suvl. udio 57/9551 od 57,60 m2
a što jasno ukazuje da je svoje suvlasničke udjele odnosno kvadrate samostalnih uporabnih cjelina povezao u etažno vlasništvo točno u kvadraturi i suvlasničkim omjerima, proporcionalno ukupnoj kvadraturi zgrade.
Poznata vam je ona iz bivših vremena “što je moje moje je, a što je tuđe to je naše?
Tako da bombastični članak naslova kako je sud potvrdio da Marko Perković “nije vlasnik” nego samo suvlasnik, više govori o zastrašujućem neznanju onih koji pišu te o odnosu prema osnima od kojih očekuju da takvu pamet popiju.
Bez obzira što se suvlasnički udio Marka Perkovića ne smatra etažnim vlasništvom, taj udio je određen, geometrijski ograđen te predmet njegovog samostalnog posjeda, a što sve čini elemente da se taj dio nekretnine smatra domom, u smislu odredbe čl. 141. KZ-a.
Ovim putem zahvaljujem novinarima koji su ni ne htijući, pomogli i meni i Marku, iako im to nije bila namjera, pobijajući kompletan raspon tvrdnji kojima su bombardirali javnost a sve u cilju da mrskog im svjetonazorskog neprijatelja ocrne pred javnošću.
Da su ti novinari bili dio tima dede Pantelije iz legendarne yu komedije “MARATONCI TRČE POČASNI KRUG” navod iz njegove oporuke bi se na njih odlično odnosio.
Bez obzira što sam i ovdje ostao sam protiv svih s lijeva, ne sumnjam.
I na kraju, dijelite, jer oni neće.-piše odvjetnik Davorin Karačić.
