___________________________________
Predmet: Slučaj Klasić – dopis Senatu sveučilišta u Zagrebu
SENAT ZAGREBAČKOG SVEUČILIŠTA
n/r svim članovima
Poštovane kolegice i kolege,
Dana 23. kolovoza 2021. uputio sam vam inicijativu da kao najviše sveučilišno tijelo Zagrebačkog sveučilišta reagirate na srozavanje ugleda i vjerodostojnosti našega sveučilišta.
Činjenica jest da Zagrebačko sveučilište po međunarodnim ocjenama već nekoliko godina zauzima neatraktivnu poziciju. Nesporno je to rezultat načina upravljanja Sveučilištem, ali i toleriranja neznanstvenog djelovanja pojedinih profesora.
Jedan od profesora kojega sam u navedenom dopis apostrofirao, Hrvoje Klasić, reagirao je na moje tvrdnje na portalu net.hr. Argumentacija, te pogotovo sadržaj teksta nažalost su potvrdili moje prethodne navode.
Na nespornu činjenicu da je Klasić autor knjige o komunističkom moćniku Miki Špiljku, Klasić objavljuje komentar na portalu net.hr koji je pun bijesa, gorčine i kleveta, ali ne sadrži ni jedan argument.
Osoba koja se smatra povjesničarom ne može općepoznate i dostupne izvore i dokumente skrivati zato što one ne odgovaraju njegovim interesima ili svjetonazoru.
Kao što ja kao liječnik ne mogu uskratiti ispravnu terapiju koja je dostupna i provjerena zato što mi netko nije simpatičan, tako i povjesničar ne može prešutjeti presudu, i to ozbiljnog i uglednog pravosuđa.
Naime, Klasić hladnokrvno iznosi neistinu da Mika Špiljak, o kojemu je napisao knjigu, nije od suda u Muenchenu obilježen kao naručitelj ubojstva komunističkog disidenta Stjepana Đurekovića. Pri tome se poziva na presudu u slučaju Perković-Mustač. Međutim, svako imalo informiran zna da postoji u tom slučaju još jedna presuda, i to protiv suradnika UDBE Krunoslava Pratesa.
U presudi Muenchenskog suda, koju je potvrdio i njemački Vrhovni sud, na stranici 20 se navodi kako se „…Mika Špiljak obratio svome kolegi Juri Biliću te s njim dogovorio likvidaciju Stjepana Đurekovića.“
Ova činjenica potvrđuje moju tezu da profesor Klasić djeluje neznanstveno te svojim politikantskim i manipulativnim nastupima sramoti Zagrebačko sveučilište te nanosi štetu njegovu ugledu i znanstvenoj vjerodostojnosti.
Klasićevo pozivanje na klevetnički članak u Jutarnjem listu također govori o njegovom neznanstvenom djelovanju. Pokušaj Jutarnjeg lista da me diskreditira koristeći montirani proces iz vremena Ive Sanadera i njegova izvršitelja Mladena Bajića, neslavno je propao. Moje djelovanje protiv korupcije i svekolike društvene nepravde jest stvarni demanti laži i konstrukcija koje je iznio Jutarnji list, tiskovina u vlasništvu obitelji koja je postala poznata po nemilosrdnom provođenju najnepravednijeg Ovršnog zakon u Europskoj uniji. Ta obitelj je suodgovorna za traumu stotine tisuća ovršenih hrvatskih građana. Potpuno je neosporno da Jutarnji list djeluje kao izvršitelj korumpirane vladajuće strukture te sa objektivnim novinarstvom nema nikakve veze.
Klasićeve kvalifikacije mene kao ekstremnog desničara, bez navođenja na temelju kojih argumenta je utvrdio da je netko ekstreman, dokaz je nepoznavanja znanstvenih standarda te akademske vjerodostojnosti i odgovornosti.
Redovni sam profesor na Medicinskom fakultetu, nastupao sam kao gost predavač na Sveučilištima u Torontu, Londonu, San Franciscu itd. Imam preko 350 znanstvenih i stručnih radova, te preko 100 citata. Klevetničke i neutemeljene kvalifikacije me osobno ne smetaju, ali me smeta da moje Sveučilište ima takove profesore koji koriste – ne akademski, već uličarski rječnik. Njegovo pozivanje na knjigu zagrebačkog odvjetnika koji je poznat da je kao komunistički, režimski tužitelj kršio ljudska prava, jest vrhunac tog amaterskog aktivizma te dokaz Klasićevog intelektualnog dometa.
Kolegice i kolege,
Akademska zajednica ima i društvenu obvezu, te je dužna suprotstavljati se štetnim utjecajima, kako prema akademskom dostojanstvu, tako i prema duhovnom nasilju prema društvu u kojemu djeluju. Isto tako, dužni smo štititi znanstvene i profesionalne standarde, te tako poticati znanstvenu izvrsnost i ugled našega Sveučilišta.
Hrvatska se nije suočila sa svojom komunističkom prošlošću te se iz tog razloga, nažalost, hrvatsko društvo ne temelji na transparentnosti i etičkim vrijednostima.
Žalosno i u potpunosti je neprihvatljivo da akademska zajednica tolerira pseudo-znanstvenike koji dokumentirano objavljuju falsifikate zlorabeći svoju formalnu pripadnost akademskoj zajednici.
S poštovanjem,
Prof. dr. sc. Milan Vrkljan
ZASTUPNIK