Krunoslav Capak, član Nacionalnog stožera odavno je pripreman za ovaj “zločin”?! Zločin je kada nekom bejzbol palicom razbijete glavu, a “zločin ” i nešto nebitno je kada je 21% evidentiranih osakačenog zdravlja cjepivom?!
Tko je Krunoslav Capak?
Capak je imenovan za ravnatelja HZJZ-a 2016. godine. Nakon tog imenovanja objavio je neke radove, a svi su vezani uz područje javnog zdravstva, od utjecaja klimatskih promjena na kvalitetu vode za ljudsku potrošnju, do praćenja ispravnosti namirnica u Hrvatskoj ili pitanja (zlo)upotrebe marihuane.
Kako perspektivan kadar pokazao je kroz svoj pogled prema GMO hrani. Već je odavno pripreman za ovaj projekt stožeraških maltretiranja, a koji bi mogao polučit neviđenim zločinom nad čovječanstvom.
F. William Engdahl
SJEME UNIŠTENJA (KNJIGA U PDF-u)
Geopolitika genetski modificirane hrane i globalno carstvo otkriva ulogu i Krunoslava Capaka u ovoj opasnoj igri…
https://dzonson.files.wordpress.com/2009/12/william-engdahl-sjeme-unistenja.pdf
Diktatorsko ponašanje kompanije Monsanto opisano je u ovoj knjizi, vodeće svjetske kompanije za širenje GM usjeva, kao i kompanija
Syngenta, Dow, DuPont i još šačice “globalnih igrača” na području uzgoja GM usjeva. Istražini su razlozi zbog kojih je
britanski premijer Tony Blair, u lipnju 2003., samo mjesec dana
poslije spomenute Bushove tiskovne konferencije, smijenio
britanskoga ministra za okoliš Michaela Meachera.
Provjerio je autor navode o surovome gušenju neovisnog znanstveno istraživačkog rada o mogućim posljedicama dugotrajnog konzumiranja genetski modificiranih namirnica po ljude i životinje.
Sve je bilo potpuno jasno. No, u cijeloj toj priči o GMO-u počela se pojavljivati još jedna činjenica, daleko teža i sablasnija. Ključ te činjenice bila je nezapamćena potpora koju šačica multinacionalnih kompanija specijaliziranih za GM usjeve i
pesticide dobiva od, u prvome redu, američkoga Ministarstva
poljoprivrede, od američke Vlade u Washingtonu i od svih američkih predsjednika od sredine 1980-tih godina, počevši od
Ronalda Reagana.-nadovezujem se na vaš portal koji je to objavio nedavno i to me je ponukalo na ovaj moj tekst.
Evo jedan zanimljiv Capakov rad, sve je izvorno iz čega se vidi tko je on. Pročitajte pozorno, vrlo je zanimljiv i sve jasno.
UTJECAJ GM BILJAKA NA LJUDSKO ZDRAVLJE
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb
Tijekom tisućljetne povijesti ljudi su primjenjivali različite metode mijenjanja genetičkog materijala biljaka i životinja kako bi povećali urod i poboljšali kvalitetu hrane. Takav tradicionalni oblik genetske manipulacije je selektivni uzgoj. Ljudi su svjesno birali sjeme većih i otpornijih biljaka, kravu koja daje više mlijeka ili kukuruz s većim klipom. Na taj način kod malog broja biljnih i životinjskih vrsta pronađena su, odabrana i selektivno uzgajana specifična svojstva koja pogoduju čovjeku. Već početkom XIX. stoljeća čovjek je uzgajao biljke dobivene unakrsnim oprašivanjem, odabirući i prenoseći gene za korisne i poželjne karakteristike, čime je hotimice i svijesno narušavao i usmjeravao prirodnu učestalost, tzv. rekombinacije nasljednih osnova kao sredstva da se dobiju nove kombinacije gena, a time i nova svojstva. No, svi su ti procesi bili dugotrajni, moralo je proći i više generacija kako bi se dobio željeni rezultat, a ponekad su se prenjeli i nepoželjni geni. Razvojem znanosti te putem razmjene znanja i vještina čovjek je poželio brže doći do željenih rezultata. I uspio je (1).
Tehnike rekombinantne DNA ili popularnijeg naziva genetičko inženjerstvo najrevolucionarnije je dostignuće na području prirodnih znanosti poslije otkrića i primjene mikroskopa u biološkim istraživanjima. Te tehnike uzrokovale su i izazvale pravu revoluciju u biologiji i to naročito u onom dijelu koji se odnosi na proučavanje nasljednih osnova i funkcioniranje živih organizama. Zbog mogućnosti široke primjene na području prirodnih znanosti kao što su biologija, medicina, agronomija, biotehnologija i druge, te tehnologije postale su naša svakodnevica. Na žalost, putem javnih glasila, senzacionalističkog tiska i televizijskih programa, s jedne strane te bahatosti znanstenika koji su smatrali da su dobrobiti znanstvenih dostignuća sama po sebi razumljiva, stvorena je u javnosti uglavnom negativna slika o genetičkom inženjerstvu, pa je ta tehnologija i danas predmet različitih rasprava. Za širu javnost principi manipulacije nasljednim osnovama nisu jednostavni za razumijevanje jer se baziraju na prilično apstraktnim konceptima s kojima većina pučanstva nije upoznata. Često se negativistički stavovi prema tim dostignućima znanosti i tehnologijama mogu objasniti neinformiranošću društva i općenito nepovjerenjem u znanost. Stoga treba širu javnost stalno informirati o dostignućima znanosti na području molekularne biologije da bi se razumjelo što znanstvenici rade i zbog čega.
Komercijalni uzgoj GM kultura počeo je 1995. godine, a od tada do danas ukupna površina obradive zemlje zasijane GM kulturama u neprekidnom je porastu. Tako je s početnih 1.7 milijuna hektara 1996. godine ta površina narasla na više od 100 milijuna hektara i to ponajviše s četiri kulture – sojom, kukuruzom, pamukom i uljanom repicom. U 17 zemalja svijeta (SAD, Kanada, Argentina, Brazil, Kina, Paragvaj, Indija, JAR, Urugvaj, Australija, Rumunjska, Meksiko, Španjolska, Filipini, Honduras, Kolumbija i Njemačka) više od 8,5 milijuna farmera uzgaja GM kulture. Pri tome više od 95% ukupne proizvodnje odvija se u prvih pet navedenih zemalja, a više od 60% u SAD.
Do sada je tehnologija rekombinantne DNA uspješno primjenjena na velikom broju biljnih vrsta, od kojih je više od 50 došlo do faze pokusnog uzgoja u polju, međutim, za sada je dozvoljen komercijalni uzgoj sljedećih biljaka: soja, uljana
repica, pamuk, karanfil, lan, kukuruz, dinja, papaja, krumpir, riža, bundeva, šećerna repa, duhan, rajčica, cikorija, šljiva i pšenica. Među njima su ekonomski najznačajnije upravo one s kojima se i počelo: soja, kukuruz, pamuk i uljana repica. Soja je ujedno i prva biljna vrsta kod koje više od 50% svjetske proizvodnje potječe od GM kultura (danas preko 60%).
GMO hrana dostupna je potrošačima u zadnjih deset godina. Širom svijeta, a naročito u Americi ljudi je konzumiraju bez vidljivih utjecaja na zdravlje, što je evidentirano kroz brojne recenzirane znanstvene časopise i dokumente te izvještaje regulatornih tijela i agencija. No, o teoretski mogućim dugotrajnim utjecajima za sada ne možemo govoriti. Osnovni princip procjene rizika i neškodljivosti GM proizvoda je da se ocjenjuje individualni proizvod, a ne tehnologija. Strategija procjene rizika za GMO uključuje: informacije o karakteristikama modifikacije uključujući funkciju i osobine novog gena; neškodljivost, alergenost i prehrambena vrijednost novih supstancija/produkata ekspresije; identifikacija i evaluacija svih promjena u sastavu modificiranog proizvoda, ispitivanje neželjenih pojava; utjecaj modifikacije na toksikološka svojstva; uloga nove hrane u prehrani; potencijalni učinci prerade i kvarenja na GM proizvod itd. Osiguranje neškodljivosti takvih namirnica zahtijeva potpuno drugačiji pristup jer, za razliku od konvencionalnih namirnica s kojima smo kroz stoljeća uporabe postigli ravnotežu i poznati su nam njihov sastav, namjena i mogućnosti štetnog djelovanja, za genetski modificirane namirnice, s kojima se sve dogodilo u posljednjih deset godina, to sasvim sigurno ne možemo reći. Svjetska zdravstvena organizacija razvila je, u suradnji s drugim agencijama, glede ocjene neškodljivosti genetski modificiranih i drugih novih namirnica (namirnice koje su dobivene novim tehnologijama ili se nisu u bitnoj mjeri koristile u prehrani), poseban pristup koji se temelji na dokazivanju «ekvivalentnosti u bitnoj mjeri», tj. da se za svaku novu namirnicu utvrdi istovjetnost s njezinim konvencionalnim pandanom te, ako istovjetnost postoji, nova namirnica se tretira kao i njezin «original», a ako nije, treba biti podvrgnuta rigoroznim ispitivanjima neškodljivosti (toksikološka, alergološka, prehrambena i druga ispitivanja). Po tom principu dakle, ocjenjuje se da li hrana ili proizvod ima iste razine varijacija ključnih nutrijenata i toksikanata kao konvencionalni pandan ili ne. Princip ekvivalentnosti u bitnoj mjeri nije dakle metoda za ocjenu neškodljivosti sama po sebi nego kriterij po kojem se na nekoj novoj namirnici treba primijeniti testiranje neškodljivosti. Pri ocjeni neškodljivosti svakog GMO-a nužno je zadržati individualni pristup, tj. ocjenjivati neškodljivost svakog GMO ili proizvoda za sebe (8). Neke od zabrinutosti za zdravlje ljudi koje se vežu uz komercijalnu uporabu i konzumaciju GMO-a su pojava alergija, novih toksičnih produkata, prijenos rezistencije na antibiotike, modifikacija mikrobiološke flore crijeva ili interakcija transgena s DNK čovjeka. Potencijalni negativni utjecaji na bioraznolikost i okoliš su razvoj rezistencije štetočina, učinci na neciljane vrste i prijenos transgena na divlje ili konvencionalne uzgojne biljke (9).
Dodatna pitanja koja si postavljaju potrošači odnose se na to treba li nam uopće GM hrana te ukoliko i postoji nekakva dobrobit za proizvođače, kakva je dobrobit za potrošača? Čini se da je dosta zabrinutosti i odbijanja GM hrane potaknula bahatost vlasti i nedovoljna njihova komunikacija s potrošačima glede sigurnosti i koristi GM tehnologije, što u budućnosti svakako treba ispraviti. Svaka nova tehnologija koja se uvodi u praksu izaziva skepsu i donosi sa sobom i potencijalne opasnosti i zlouporabe, koje njezini tvorci ne mogu predvidjeti. Dosadašnje iskustvo nam govori da genetski modificirana hrana sama po sebi nema neki generalno štetan učinak, kao i da GM biljke oslobođene u okoliš neće prerasti
divlje i konvencionalno uzgojene biljke. Stoga je potencijalne opasnosti i utjecaje na zdravlje i okoliš potrebno ispitivati na individualnoj bazi i strogim zakonskim režimom osigurati da se na tržište puste samo oni proizvodi koji donose dobrobit bez štetnih utjecaja, te ih na tržištu i u okolišu sustavno kontrolirati i pratiti u svim aspektima njihova potencijalnog utjecaja na čovjeka i ekosustav. Pri tome se svakako ne smije zanemarivati i pravo potrošača na vlastiti izbor, pa takve namirnice i drugi proizvodi trebaju biti označeni i ponuđeni na izbor. Na kraju potrošači će sami odabrati žele li ili ne žele konzumirati takve namirnice, što će kao konačni regulatorni mehanizam odrediti isplati li se proizvoditi GM hranu (10). Hrvatska se odredila slijediti u regulatornom smislu Europsku uniju, što osigurava najveći mogući stupanj zaštite zdravlja i interesa potrošača u svijetu. Treba reći da je hrvatski regulatorni sustav usklađen sa EU, a na tržište se mogu stavljati GMO-i i proizvodi, ali se prethodno mora podnijeti zahtjev kompetentnom tijelu za dopuštenjem. Slijedom te činjenice u Hrvatskoj se od 2003. godine kontinuirano provodi kontrola prisustva GMO na tržištu, kao i prilikom uvoza u laboratoriju Odsjeka za kvantifikaciju GMO i procjenu rizika Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
O genetski modificiranoj hrani postoje različita mišljenja. Prva generacija ovih proizovoda pokazuje malo dobrobiti za proizvođače, a gotovo nikakve za potrošače. Tijekom uvođenja tehnologije rekombinantne DNA u poljoprivrednu proizvodnju, premalo se komuniciralo s javnosti što je rezultiralo time da još uvijek postoji veliki oprez i otpor za uvođenje i širenje poljoprivrednih kultura dobivenih GM tehnologijom. U novije vrijeme se istražuju aplikacije koje će dobrobit potrošača staviti na prvo mjesto kao što su npr. nutricionistički povoljne modifikacije uzgojnih biljaka, što će zajedno s kontinuiranim informiranjem i edukacijom javnosti promijeniti negativnu percepciju potrošača.
Literatura:
Capak, K. Moguće opasnosti za zdravlje ljudi zbog oslobađanja GMO-a u okoliš, u urednici Čvoroščec, B. Capak, K., Genetički preinačena hrana – zdravstveni rizik, da ili ne? Zagreb, 2001, Akademija medicinskih znanosti Hrvatske
WHO : Legislativa EU dostupno na : http//www.who.it/programmes/ food_safety.htm
WHO: Release of GMOs in the environment: is it a health hazard?, Proceedings of WHO Seminar, Rome, Italy, 7-9 September 2000, ECEH Rome Division, 2000.
Hoffman M. Food biotechnology: friend of friend in the safe food fight: in Current studies of biotechnology – volume III, Medicinska naklada, Zagreb, 2003.1-60.
Imamo li što reći na ovo ‘djelo propagande’? Teško, osim što se ne možemo osloboditi onih nestručnih izjava na tiskovnim konferencijama tog Nacionalnog stožera kao i sramotne fotografije, čiste istine, po podrumima, gdje dotični sjedi na kutijama tih sredstava u koja bacamo novac, opterećujemo građane kreditima države, profiterstvo cvjeta, a svi uključeni u ovo slažu profit na račune, od Austrije do Hong Konga.
Kada ćemo konačno prepoznati vojnike NWO u stožerima i medijima?
Ana Frković pismo čitatelja
VEZANI ČLANAK
