Hrvatska jadranska obala je doslovce uništena zahvaljujući samovolji i ignoranciji sabornika koji donose državne zakone te lokalnih šerifa. Svi oni su danas tajkuni jer suveren birač ne odlučuje ni o čemu kao u komunizmu.
U Hrvatskoj i dalje caruje komunističko donošenje zakona čiji temeljni cilj je ucjena vlasnika i malih investitora te nagrada za uhljebe. Jedino novost jest da danas imamo više udruga za zaštitu okoliša i prirode koje ne rade ništa osim što žive na grbači države, a privlače ambiciozne i nestručne.
Nadzor nad gradnjom mora biti definiran zakonom koji bi se pri gradnji morao sprovoditi, a danas imamo zakone koji su u svojoj biti koruptivni. Izdaju se građevinske dozvole na temelju prostornih planova umjesto na temelju urbanizacije prostora, pa naselja sliče na ”slum”.
Najeklatantniji primjeri ”sluma” su otok Vir i neke druge općine i gradovi u primorju koji su ujedno i najveći izvor korupcije u Hrvatskoj, ali nitko za to ne mari sve dok tužitelji, sudci, građevinski inspektori, odvjetnici i političari mogu ušićariti nešto za sebe. Oni koji su predložili i ozakonili takvu urbanizaciju trebalo bi dovesti pred lice pravde jer jedino tako možemo zaustavit korupciju u građevinarstvu, ako želimo vladavinu poštenih i funkcionalnih zakona.
Takvim prostornim planovima se još danas uništava cijela hrvatska obala, danas više nego ikada ranije, pa će pristup objektima postati nemoguć zbog velikog broja auta.
U civiliziranom svijetu prostorne planove za kotare (MZ) općine donose građani na općinskom referendu umjesto političara, a plaća ih općina umjesto dok ih predlažu stručnjaci.
No, poštene i stručne zakone je nemoguće sprovesti u Hrvatskoj jer svi političari i državni službenici te narod su većinom korumpirani.
Kada se u civiliziranom svijetu rade prostorni planovi, onda se definiraju različite građevinske zone koje imaju različite svrhe i različite uvjete gradnje. Takvim činom se postiže sklad, ljepota i funkcionalnost cjelovitog prostora te mogućnost ozelenjivanja okoliša.
Dakle, glavna zadaća prostornog planiranja su glavne prometnice, različite građevinske zone, plaže i parkovi koji na obali mogu biti i dio plaža jer uređene plaže moraju imati i svoju infrastrukturu.
Prostorni planovi daju različite uvjete gradnje za urbanizaciju različitih zona. Prostor za parkove ceste mora kupiti općina po tržišnim cijenama umjesto otimačine, što se događa i danas po komunističkim zakonima, a to je izvor velike korupcije i pljačke vlasnika te bogaćenja političara.
Glavni uzrok svih nevolja u Hrvatskoj je nedostatak katastra i gruntovnice zahvaljujući komunizmu jer su uništeni ili skriveni zbog otimačina iza kojih su stali komunisti.
Sudska ostavinska rješenja nikada nisu uvedena u katastar i gruntovnicu, a sudska rješenja su se odnosila samo za starine, ali ne i na novine koje su kupljene za vrijeme vladavine Beča, što je omogućilo otimanje i prodaju tuđeg zemljišta u novonastaloj državi Hrvatskoj. Međutim, komunisti su svoje vlasništvo uveli u katastar i gruntovnicu još u Jugoslaviji i vratili u svoje vlasništvo zemljište na koje su drugi plaćali poreze.
Prigodom nove katastarske izmjere, došlo je ponovno do otimačine zemljišta, do sužavanja starih puteva i brisanja mrgilja tako da neke parcele danas nemaju više pristup na glavni put dok su neke kuće izgrađene u moru ili nasipima. Sve te otimačine su vodili korumpirani službenici katastra i gruntovnice te korumpirani sudci, u čemu su im pomagali i pomažu bivši doušnici udbe po općinama kao sudski pouzdanici te korumpirani načelnici općina. Da bi pravi vlasnici vlasništvo vratili u svoj posjed danas je nemoguće jer sve katastarske karte i gruntovne knjige su uništene ili skrivene, a, iznad svega, to je nadasve skupo.
Dakle, ”tko je jamio, jamio”. Zašto na takvu otimačinu nije reagirao DORH i doveo pred lice pravde one koju su počinili te kriminalne radnje? Zašto sudci nisu informirali DORH o nepravilnostima i da se krivotvoritelje izvede pred lice pravde? Da sudci nisu bili korumpirani, sigurno bi to učinili jer im je to zadaća u uređenoj državi.
Zbog nasljedstva i usitnjavanja zemljišta nastale su male parcele na kojima su se gradile i danas se grade kuće na takvim parcelama, često bez urbanizacije prostora. Da bi omogućili pristup kućama sa autima, potrebne su široke ulice i veća gradilišta zbog parkirališta. Hrvatski ”stručnjaci”, dakle, političari i danas planiraju prostorne planove za 16. umjesto za 21. stoljeće. Svu divlju i nestručnu gradnju je legalizirala bivša ministrica Mrak Taritaš, navodno arhitektica, bez ikakve urbanizacije prostora.
Da bi sproveli urbanizaciju, potrebna nam je komasacija zemljišta, što znači da veći broj manjih parcela mora ući u građevinsku zonu pa treba donijeti zakon da nitko ne može zaustaviti urbanizaciju sa svojom malom parcelom.
Što je urbanizacija prostora? Urbanizacija prostora je planiranje gradilišta i ulica sa zadanim katastarskim brojevima za svako gradilište. Zadaća utilitarnih poduzeća da dovedu struju, vodu, kanalizaciju i telefon do građevinske zone. Nakon toga se izvode potrebni testovi za zemljište i sve nadležne institucije moraju potvrditi takav urbanistički plan, a infrastrukturu unutar zona mora izgraditi grad ili općina.
Ako se tako postupi, građevinska dozvola može biti izdana za tri dana, bez ikakvih ucjena od strane službenika. Jedino tako se može spasiti pučanstvo i okoliš u hrvatskom primorju jer nekontrolirana gradnja apartmana će im samo otežati ionako težak život jer od jednomjesečnog rada se ne može osigurati jednogodišnja egzistencija. Svaka općina mora imati građevinsku i industrijsku zonu za turističke apartmane i industriju jer apartmani i industrijski objekti se ne bi smjeli graditi u zonama koje su određene za stanovanje.
Ako ovako ne postupimo, cijelo hrvatsko primorje će postati ”slum” i turizam kao privredna grana će postati neprofitan za državu jer takav turizam će privući siromašne turiste, a to se već danas osjeća. Hrvatski turizam je postao masovni, a to nije dobro za žitelje u hrvatskom primorju ni za državu. Nakon toga će doći do iseljavanja domicilnog pučanstva i hrvatsko primorje će naseljavati oni koji nemaju ljubavi prema hrvatskom kamenu.
Srećko Radović
