Još jednom se osvrćem na tekst Marka Curača (Urača = Uroša = Hurača = Huroša ), od 4. studenoga, očito bez slova V, u kojem on hvali HAZU zbog njezine ucjene, ali ne i zbog lingvističkog znanja.
HAZU je najodgovornija za stanje u hrvatskom jeziku i njegovom negiranju jer se ne radi o stručnjacima nego dogmatičarima koji su se priklanjali i priklanjaju političkom trenutku.
Zar je moguće da hrvatski akademici do danas nisu otkrili da je Vukova ijekavica izmišljotina i da je nastala od franačkog dvoslova IE, a ne od srbijanskog naglaska na slovo E. Ako pak ne želimo standardizirati hrvatski jezik ne temelju čakavske ikavice i kajkavske ekavice, standardizirajmo ga ne temelju štokavske jekavice koju su nam nametnuli Franci. Sveta braća Ćiril i Metod nemaju nikakve sveze sa hrvatskim jezikom niti sa hrvatskim pismima – glagoljicom i ćirilicom.
Kako je grčko slovo I zvalo IOTA, dakle IJOTA, pod utjecajem Latina je postalo JOTA. Međutim, IOTA je nastao od naziva IATA, dakle, IJATA, što se kod ”Slavena” ili Clavena odrazilo kao JAT. Semitsko pismo nije imalo glas J, a kod Hrvata se pored izvornog glasa J, još pojavljuje između dva vokala zbog Franaka koji su razbili haravačku civilizaciju u Europi stvaranjem novih etnika zbog nametanja kršćanstva.
Glagoljica je na ove prostore došla preko levantskih i crnomorskih Hrvata koji su bili poznati kao Liburni i Sarmati, a na Jadran su stigli brodovima. Oni su na ove prostore donijeli čakavsku ekavicu, a ikavica i okavica su nastale pod Bizantom promjenom glasova E i A u glasove O i I. Što je hebrejsko pismo ako ne uljepšana i semitizirana suglasnička glagoljica.
Svi arijski i slavenski jezici su nastali od hrvatskog jezika koji se zvao haravača, a danas je poznat kao sanskrit. Pridjev hrvatski je germanski i trebali bi ga pisati harvački, jer izvorno ime za Hrvate je bilo HAR-VAČ u latinskom nominativu koji haravača ili sanskrit nije imao. Baščanska ploča je napisana bez nominativa, a najviše slogovnom haravačom u kojoj je glavni padež bio genitiv.
Zar nam ruski kroatist Bagdasarov treba reći da hrvatski jezik postoji od pamtivijeka, a to se boje javno izgovoriti hrvatski vukovci. On je čak ukazao na glagoljicu kojom je napisana Baščanska ploča i mnoge hrvatske listine u kojima se jasno spominje pridjev hrvatski. Je li itko u to vrijeme igdje spominjao srbski jezik ili etnik Srb?
Ako pak analiziramo mnoge europske toponime, hidronime i antroponime vidjet ćemo da su to samo iskrivljeni hrvatski nazivi, što nam pokazuje da su Hrvati živjeli diljem Europe, a iz mnogih dijelova iskorijenili su Romani i Franci promjenom naziva. Arus je semitski i suglasnički naziv za Hrvate, a Latini su ga promijenili u RUS ispuštanjem početnog samoglasnika A.
Tako su iskrivljene mnoge hrvatske riječi i nazivi. Semiti su Hrvate zvali na suglasničkom pismu Arasi, a tako su nastali nazivi za Hrvate Raci, Rati, Rasi ili Roti, te Laci, Lati, Lasi i Loti jer njihova pisma nisu imala slova za glas V. Tako je ime Uroš postalo Roš i Roša, a Arus Rus i Ruša, odakle prezimena Roša, Rošin, Ruša, Rusin, Rušin ili Loša, Lošin, Luša, Lusin i Lušin. Svi ovi etnici i prezimena su nastali od naziva Arači. Tako su Harvači postali RAČI, RAČANI, RACENI, RACINI.
Ako netko ovo ne razumije neka se prestane baviti lingvistikom.
Na koncu tvrdim da je hrvatski jezik, koji je bio poznat kao haravača, a danas kao sanskrit, prajezik svih Arijaca jer Aria ne znači ništa drugo nego ARVA, dakle, Harvač napisan na suglasničkom semitskom pismu.
Srećko Radović