Osvrćem se na intervju akademika i arhitekte Nikole Bašića (HT, 2. prosinca, 2021.) jer je ukazao na uništavanje hrvatskog priobalja, ali nije ukazao zašto se to događa i kako se to može zaustaviti.
Nisu razlog samo bageri nego su odgovorniji prostorni planeri i urbanisti, a najodgovorniji je Sabor, dakle, političari koji donose državne nedefinirane i necjelovite zakone o gradnji i zaštiti okoliša. Postoje razlike između prostornog i urbanističkog plana, ali to ne razumiju oni koji planiraju prostor ili su možda korumpirani. Da nisu korumpirani ne bi radili diskriminaciju vlasnika po naređenju šerifa, kako je gospon Bašić nazvao lokalne političare, već po pravilima struke koji, nažalost, u Hrvatskoj nisu definirani.
Mali broj ministara gradnje i zaštite prostora je bio prostorni planer ili urbanist. Koliko znam bile su dvije arhitektice, ali one nisu razumjele urbanizaciju i njezinu svrhu. Mali broj općinskih političara je obrazovan, a još manje ih je upućeno u prostorno planiranje i urbanizaciju. Najviše zla hrvatskom priobalju je donijela legalizacija bespravno izgrađenih objekata bez ikakvih uvjeta. Hoće li i za te objekte u slučaju zemljotresa odgovornost snositi država koja uopće nije nadzirala njihovu gradnju?
Prostorni plan definira prostor jedne općine i određuje glavne prometnice, parkove, plaže, igrališta i građevinske zone te daje uvjete gradnje za svaku građevinsku zonu posebno. Svaka građevinska zona mora biti urbanizirana na temelju uvjeta gradnje i spojena na glavne prometnicu u naselju. Najveći problem u Hrvatskoj je što su parcele male i prostor zahtjeva komasaciju zemljišta u svakoj građevinskoj zoni.
Dakle, sve male parcele moraju postati jedna katastarska čestica građevinske zone koja se urbanizira. Međutim, Hrvatska nema zakon o komasaciji, a to je glavni razlog zašto su sva naselja nefunkcionalna i bez trunke estetike i sklada. Najveći problem je u nefunkcionalnosti prometnica. U Hrvatskoj se građevinska dozvola izdaje na temelju prostornog plana umjesto na temelju urbanističkog plana. Za ”šerife” prostorni plan je virtualan i mogu ga mijenjati kad požele u suradnji sa korumpiranim prostornim planerima. Tako se pljačkaju kupci zemljišta.
Upravo zbog nedostatka komasacije zemljišta umjesto funkcionalnih i skladnih naselja nastaju ružne i nefunkcionalne nakaze, bez ikakvih prometnica, bez ikakvog sklada i bez dalmatinske ambijenta. Kuće su kašete i ništa više, ponekad sa terasama, balkonima, premda rijetko. Tako je uništena cijela hrvatska obala sa otocima. Nema uređenih plaža sa potrebnom infrastrukturom, pa se ljudi kupaju gdje stignu, a to je dio masovnog, ali ne i unosnog turizma koji zapošljava ljude.
No, uskoro se neće moći doći na pomorsko dobro. Veća turistička ili vikendaška naselja morala bi imati više uređenih plaža koje su spojene sa parkovima koji ljeti služe kao sklonište od sunca. Šerifi ne žele kupovati zemljište za parkove i prometnice po tržišnim cijenama i tako uništavaju prostor i vrše diskriminaciju vlasnika.
Koliko zemljišta su mogli kupiti sa novcem od EU na privatnim otocima. Sva otimačina zemljišta se događa zbog komunističkog Ustava jer po njemu zemljište se oduzima vlasnicima uz minimalnu cijenu za ceste i parkove, dok se političari i drugi vlasnici zemljišta takvom pljačkom bogate.
Kada je prostor urbaniziran, na temelju urbanističkog plana za svaku pojedinačnu zonu, tada na scenu stupaju geometri i ucrtavaju ulice sa nogostupima i gradilišta gdje svako gradilište i ulice imaju svoj katastarski broj. Zadaća utilitarnih kompanija bi morala biti da do glavne ulice u svakoj građevinskoj zoni dovedu struju, vodu i kanalizaciju. Gradnju trebaju nadzirati državni stručni inspektori umjesto privatnih tvrtki.
Kad je sve ovo ostvareno, sve nadležne institucije moraju potvrditi takav urbanistički plan i građevinsku dozvola se mogu izdavati za par dana. Dakle, više se ne bi prodavali pašnjaci i polja nego gradilišta.
Ovo je razlog zašto se u Hrvatskoj mora uvesti porez na nekretnine i to na temelju vrijednosti objekta. Ne može prva kuća do mora imati isti porez kao kuća koja je dosta udaljena od mora bez pogleda na pučinu. I to bi zaustavilo gradnju privatnih apartmana uz more i promicalo gradnju hotela koji bi zapošljavali ljude. Od privatnih apartmana nema koristi država nego samo vlasnici i lokalni političari.
Srećko Radović
