1. Neugodne erupcije na licu nakon primjene m RNA – 1273 cjepiva protiv SARS-CoV-2
U časopisu JAMA Dermatol. ( doi:10.1001/jamadermatol.2021.
2. (Ne)učinkovitost maski za lice
Napravljena je još jedna analiza radova o učinkovitosti nošenja masaka za lice u intervencijama koje bi trebale sprečiti prijenos virusnih respiratornih infekcija u zajednici: napravljen je tzv. brzi pregled dokaza pomoću Bayesove statističke analize
https://doi.org/10.32388/
Cilj studije bio je procijeniti vjerojatnost da nošenje maski za lice u okruženju smanjuje prijenos virusnih respiratornih infekcija. Autori su proveli brzi pregled dokaza i eksperimentalnih i promatračkih studija provedenih na djeci i odraslima u zajednici u kojoj žive kako bi se procijenila učinkovitost nošenja maski za lice. Načinjena je sveukupna analiza 21 prethodno provedene studije. Izračun Bayesovih faktora i tzv. kumulativnih koeficijenata pokazao je mali učinak nošenja kirurških maski za lice u smanjenju bolesti sličnih gripi. Studije dokazuju negativnu povezanost nošenja maski za lice s bolesti sličnoj gripi. U studiji je zapažen visok stupanj konfuzije javnosti. Autori zaključuju da se niti jedna relevantna studija nije odnosila na SARS-CoV-2 niti je provedena u zajednici u Velikoj Britaniji. Stoga smatraju kako ni zaključci o protektivnom djelovanju maski s obzirom na COVID-19 nisu relevantni.
3. Preboljela bolest i prirodni imunitet štite bolje od cjepiva protiv SARS-Cov2
Izvještaji o opadanju imuniteta uzrokovanog cjepivima protiv COVID-19 počeli su izlaziti na površinu doi:
https://doi.org/10.1101/2021.
Uspoređuje se dugoročna zaštita koju pruža prethodna infekcija SARS-CoV-2 u usporedbi s cijepljenjem. Provedena je retrospektivna opservacijska studiju koja je uspoređivala tri skupine: (1) osobe koje nisu imale SARS-CoV-2, a nisu primile dvije doze cjepiva BioNTech/Pfizer mRNA BNT162b2, (2) prethodno zaražene osobe koje nisu cijepljene, i (3) prethodno zaražene i cijepljene osobe pojedinačnom dozom. Primijenjena su tri multivarijantna modela logističke regresije. U svim modelima procijenjena su četiri ishoda: infekcija SARS-CoV-2, simptomatska bolest, hospitalizacija povezana s COVID-19 i smrt. Razdoblje praćenja bilo je od 1. lipnja do 14. kolovoza 2021., kada je varijanta Delta bila dominantna u Izraelu. Rezultati pokazuju da su cijepljene osobe koje nisu oboljele od SARS-CoV-2 imale 13,06 puta veći rizik za probojnu infekciju s varijantom Delta u odnosu na prethodno inficirane (oboljele). Istraživanje pokazuje da prirodni imunitet pruža dugotrajniju i jaču zaštitu od infekcija, simptomatskih bolesti i hospitalizacije uzrokovane Delta varijantom SARS-CoV-2, u usporedbi s imunitetom izazvanim s dvije doze cjepiva BNT162b2. Pojedinci koji su prethodno bili zaraženi SARS-CoV-2 i primili su jednu dozu cjepiva dobili su dodatnu zaštitu od varijante Delta. Istraživanje nedvojbeno pokazuje da prirodni imunitet pruža dugotrajniju i jaču zaštitu od infekcije SARS-Cov-2 te od Delta varijante u odnosu na 2 doze primljenog cjepiva. To drugim riječima znači da je prebolijevanje bolesti bez dodatnih intervencija bilo znatno efikasnije u borbi protiv SARS-Cov-2 nego ponuđeno tzv. cjepivo.
4. Mutacije proteina spike SARS-CoV-2 koje utječu na „bijeg“ neutralizirajućih antitijela nakon cijepljenja
Relevantno je pitanje hoće li evolucija virusa dopustiti izbjegavanje imuniteta razvijenog prirodnom infekcijom ili cijepljenjem. Odgovor na ovo složeno pitanje ovisi o mnogo čimbenika, među ostalima o vrsti, trajanju i heterogenosti selektivnih pritisaka koje domaćin i okolina nameću virusu, ali i o utjecaju mutacija koje virus stječe. Središnje je pitanje može li virus „odabrati“ mutacije koje izbjegavaju imunitet domaćina, a ostaju učinkovite za replikaciju u domaćinu. Prepoznavanje imunološkog izbjegavanja ovisno o tipu mutacija u virusu ključno je za kontrolu COVID-19. Razumijevanje procesa interakcije aminokiselina spike-a (šiljka) s antitijelima ili ACE2 receptorom može otkriti dijelove koji su skloniji mutacijama uzrokujući imunološki bijeg bez utjecaja na ulazak virusa u stanicu. Virusne mutacije mogu utjecati na interakcije domaćina i patogena na mnogo načina: na širenje virusa, na virulenciju, izbjegavanje prirodnog imuniteta ili imunološkog sustava izazvanog cjepivom, izbjegavanje terapije ili otkrivanje dijagnostičkim testovima. Stoga je ključno ispitati cirkulirajuće varijante i procijeniti njihov utjecaj na napredovanje dinamike SARS-CoV-2 u populaciji, u stvarnom vremenu. U načelu, mutacije u različitim domenama spike-‘šiljaka’ mogu utjecati na njegovu funkciju i rezultirati konformacijskim preuređivanjem domene veznog mjesta. Stoga je važno razumjeti kako sinergijske interakcije u spike-u zajedno mijenjaju domene veznih mjesta. Dakle, da bi SARS-CoV-2 ušao u stanicu, prihvatno mjesto na njegovoj površini mora prepoznati ACE2 receptor domaćina. Neutralizirajuća antitijela seruma, koja se razvijaju prirodnom infekcijom SARS-CoV-2 ili cijepljenjem, vežu proteine spike-šiljaka, sprječavaju prepoznavanje ACE2 i posljedično infekciju. Međutim, SARS-CoV-2 neprestano mutira te ovaj protein čine otpornim na neutralizirajuća antitijela i čine cjepiva neučinkovitima. U svom radu
https://doi.org/10.1371/
autori prate pojedinačne i kombinirane mutacija koje se prirodno pojavljuju u spike proteinima, uključujući i tzv. opasne varijante.
Autori polaze od pretpostavke da je SARS-CoV-2 pravi virus te da su mRNA cjepiva prava cjepiva. Iako postoje dileme oko toga da li se radi o pravoj virusnoj bolesti o cjepivu o čemu danas dvoje neki znanstvenici pa čak i neke vlade. Ovo se može činiti semantičkim pitanjem no konsekvence tih pitanja mogle bi biti značajne u budućnosti. In silico analizom integriranih podataka o aminokiselinama autori su ustanovili koje se aminokiseline vežu te su stoga i važne za ACE2 i antitijela. Otkrili su da promjene u aminokiselinama, poput E484 i S494, koje često stupaju u interakciju s antitijelima, ali ne i s ACE2, brzo razvijaju mutante imunološkog bijega, izazvane infekcijom ili cijepljenjem. Također se sugerira da kombinacija ovih mutacija s drugima koje promiču vezanje ACE2, poput N501Y, povećava njihovu sposobnost da izbjegnu reakcije neutraliziranja antitijela. Alarm su izazvali neki podaci prema kojima postoje varijante SARS-CoV-2 koje nakon cijepljenja pa možda i prebolijevanja bolesti izbjegavaju imuni odgovor. Pojavio se ozbiljan problem i zabrinutost oko smanjene efikasnosti cijepljenja te smrtnosti. Stoga jedino logično čini se razviti buduća cjepiva ili lijekove koji će biti tolerantni na mutacije te koje će ciljati spike protein. U tom smislu, ključno je utvrditi što čini mutacije dobro podnošljivim za životni ciklus virusa, a pritom učinkovito pobjeći od imuniteta.
6. Je li intervencija maske koja prekriva usta i nos oslobođena neželjenih nuspojava u svakodnevnoj uporabi i je li bez potencijalnih opasnosti?
Mnoge zemlje uvele su zahtjev nošenja maski na javnim mjestima za borbu protiv SARS-CoV-2. Do sada nije bilo opsežnih studija o štetnim učincima koje maske mogu imati na zdravlje. U radu objavljenom u Int. J. Environ. Res. Public Health 2021, 18(8), 4344;
https://doi.org/10.3390/
cilj je bio pronaći, testirati, ocijeniti i sastaviti znanstveno dokazane povezane s nuspojavama nošenja maski. Za kvantitativnu procjenu referencirane su 44 uglavnom eksperimentalne studije, a za ocjenu sadržaja pronađeno je 65 publikacija. Literatura je otkrila relevantne štetne učinke maski u brojnim disciplinama. U ovom se radu autori pozivaju na psihičko i fizičko pogoršanje, kao i na više simptoma opisanih zbog njihove dosljedne, ponavljajuće i ujednačene prezentacije iz različitih disciplina kao sindroma iscrpljenosti izazvane maskom (MIES). Autori su objektivizirali nalaze dokazom promjena u respiratornoj fiziologiji nosilaca maski sa značajnom korelacijom pada O2 i umora, grupne istovremene pojave respiratornog oštećenja i pada O2 (67%) i porasta CO2, glavobolje, respiratorna oštećenja i porast temperature, ali i porast temperature i vlage ispod maski. Produženo nošenje maski od strane opće populacije moglo bi dovesti do raznih neželjenih promjena.
Utjecaj mjera u vezi s COVID-19 na kognitivni razvoj djece u ranoj dobi
Od prvih izvješća o novom koronavirusu 2020. godine, javnozdravstvene organizacije zagovarale su preventivne politike za ograničavanje virusa, uključujući naredbe o boravku kod kuće kojima su zatvorene tvrtke, vrtići, škole, igrališta te ograničeno učenje djece i ostale aktivnosti. Strah od infekcije i mogućeg gubitka zaposlenja doveo je do stresa roditelja; dok su se roditelji koji su mogli raditi od kuće suočavali s izazovima u radu. U trudnica, strah je povećao majčinski stres, tjeskobu i depresiju. Stoga ne čudi kako ti čimbenici kao i propuštene obrazovne prilike te smanjena interakcija, stimulacija i kreativna igra s drugom djecom mogu utjecati na živčani razvoj djeteta. Iz tog razloga su u velikoj longitudinalnoj studiji živčanog razvoja djece, istraživani opći kognitivno rezultati u djetinjstvu 2020. i 2021. u odnosu na prethodnodesetljeće,2011.-2019
Poveznica:
https://www.medrxiv.org/
Utvrđeno je da su djeca rođena tijekom pandemije značajno smanjila verbalne, motoričke i ukupne kognitivne funkcije u odnosu na djecu rođenu prije tzv. pandemije. Štoviše, muškarci i djeca iz nižih društveno-ekonomskih obitelji bili su najviše pogođeni. Rezultati ističu da čak i u nedostatku izravne infekcije SARS-CoV-2 i bolesti COVID-19, promjene u okolišu povezane s pandemijom COVID-19 značajno i negativno utječu na razvoj dojenčadi i djeteta.
HOP